REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Pn-1713/24-16
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZEL-COS d.o.o. OIB:07306591551 iz Zagreba, Nova cesta 166, zastupanog po punomoćniku Renati Pejanović, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Martina Oreča, odvjetnika i punomoćnika tuženika, dana 12. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku ZEL-COS d.o.o. OIB:07306591551 iz Zagreba, Nova cesta 166, platiti tužitelju ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. lipnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.000,00 eura od 13. ožujka 2024. godine do 03. lipnja 2024. godine kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2024. godine do isplate kao neosnovan.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj dana 26. veljače 2024. godine tuženiku, trgovačkom društvu koje se bavi popravkom računala, donio svoje stolno računalo na servisni popravak u poslovnicu na adresi [adresa], jer su postojale poteškoće u pokretanju računala, dok nikakvih drugih problema sa radom računala nije bilo. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je dana 04. ožujka 2024. godine dobio e-mail djelatnika tuženika CĆ u kojoj traži detaljan opis kvara kako bi mogli završiti dijagnostiku i pristupiti popravku predmetnog stolnog računala, jer nisu uspjeli pronaći kvar, odnosno prema radnom nalogu „računalo od prvog trenutka uredno pali i boota OS“, zbog čega je tužitelj e- mailom ponovno opisao kvar vezan s pokretanjem stolnog računala, naglasio da je tužitelj nakon toga 13. ožujka 2024. godine telefonskim putem kontaktirao tuženika, u kojem razgovoru mu je djelatnik tuženika rekao da je njegovo računalo bačeno u smeće, odnosno ekološki zbrinuto navodeći pri tome da je tužitelj sam tražio bacanje svog ispravnog stolnog računala, što nije točno, nakon čega je to stolno računalo vraćeno tužitelju. Naime prilikom postupka „ekološkog zbrinjavanja“ predmetnog stolnog računala, za što je isključivo odgovoran tuženik, jer tužitelj nikada nije tražio da se njegovo, dakle ispravno računalo ekološki zbrine, tužitelju je počinjena šteta koja se sastoji u oštećenju računala, točnije uništenju SSD diska vrijednosti otprilike 200,00 eura, kao i u kompletno uništenim računalnim podacima. Naime tužitelj je doktor znanosti i aktivno se svakodnevno bavi znanstvenim radom, kompleksnim medicinskim istraživanjima koja zahtijevaju dugogodišnje prikupljanje podataka u laboratoriju te analizu tih podataka, zbog čega je sedam godina gotovo svakodnevno spremao podatke prikupljene u laboratoriju na predmetno stolno računalo te ručno u programu Excel upisivao očitovanja prikupljenih podataka, u koje računalne podatke je uložio 700 sati znanstvenog rada tijekom sedam godina, koji podaci su prilikom ekološkog zbrinjavanja predmetnog stolnog računala, uništeni. Isto tako na tom stolnom računalu tužitelj je imao brojne audio-video podatke koje imaju osobnu, afekcijsku vrijednost, kao što su primjerice obiteljske video snimke i slike. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 17. svibnja 2024. godine, na što je tuženik negativno odgovorio 04. lipnja 2024. godine, tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade štete i to za oštećenje računala iznos od 200,00 eura, za uništenje radnih materijala u koje je uloženo 700 sati rada tijekom sedam godina iznos od 6.000,00 eura te za uništenje audio-video podataka iznos od 500,00 eura, a što ukupno iznosi 6.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2024. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da je tužitelj dana 26. veljače 2024. godine ostavio kod tuženika na servisu stolno računalo, za koje je u servisnoj primici opisana greška „ne pali se, nije davao sliku pa je restartan na prekidač od napajanja“, s time da je tužitelj, nakon što je e-mailom od 13. veljače 2024. godine ponovno opisao kvar na tom računalu, dana 07. ožujka 2024. godine u telefonskom razgovoru od djelatnika tuženika CĆ zatražio da se to računalo ekološki zbrine, da bi nakon toga dana 13. ožujka 2024. godine tužitelj ponovno telefonski kontaktirao tuženika navodeći da nije zatražio da se stolno računalo preda na ekološko zbrinjavanje, već je zatražio povrat tog stolnog računala. Naime stolno računalo je u tom trenutku bio rastavljeno, ali ne i ekološki zbrinuto, pa je ponovno sastavljeno i u neoštećenom stanju vraćeno tužitelju dana 14. ožujka 2024. godine, iako je tužitelj pritom odbio potpisati otpremnicu. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo da tužitelj niti nije dokazao visinu eventualno nastale štete, jer je stolno računalo vraćeno neoštećeno, dok je u odnosu na navodno uništenje računalnih podataka, naglasio da tužitelj nije dokazao da su na tom računalu zaista postojali podaci, a niti je dokazao visinu štete koju navodno trpi gubitkom tih podataka, s time da tuženik niti ne može biti odgovoran za gubitak tih podataka, što je i navedeno u Općim uvjetima poslovanja tuženika, koji su javno objavljeni na web stranici. Dakle tuženik ne snosi odgovornost za uništenje računalnih podataka do kojeg može doći prilikom servisne intervencije, a ujedno u današnje vrijeme svaka prosječna osoba, naročito kada se radi o podacima vezanim uz profesiju radi redoviti backup uređaja i to redovito periodički, a naročito prije slanja uređaja na servis. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku servisne primke br. 2307Y2024 od 26. veljače 2024. godine (stranica 7 spisa), u presliku recenzije tužitelja i odgovora tuženika (stranica 9-10 spisa), u presliku podataka o telefonskim pozivima dana 04. ožujka 2024. godine (list 11-12 spisa), u presliku servisnog naloga br. 2307/2024 od 27. veljače 2024. godine (list 13 spisa), u presliku e-maila od 04. ožujka 2024. godine (list 14 spisa), u presliku prijedloga za mirno rješenje spora od 17. svibnja 2024. godine (stranica 15-17 spisa), u presliku odgovora na prijedlog za mirno rješenje spora od 04. lipnja 2024. godine (stranica 18-19 spisa), u presliku dijela disertacije tužitelja iz 2020. godine (stranica 20-26 spisa), u Opće uvjete poslovanja (stranica 34-36 spisa), u presliku certifikata tuženika (stranica 38 spisa), u presliku detaljnog ispisa prometa za razdoblje od 07. ožujka 2024. godine do 08. ožujka 2024. godine (stranica 43 spisa), u iskaz svjedokinje EĆ (stranica 52-53 spisa), u iskaz svjedokinje ČĆU (stranica 53-54 spisa), u iskaz svjedoka CĆ (stranica 57-58 spisa), u iskaz svjedoka KĆ (stranica 58-59 spisa), u iskaz svjedoka IĆ (stranica 60-61 spisa) te u iskaz tužitelja (stranica 61-63 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tužitelj predao tuženiku svoje stolno računalo na popravak, servis, kao i činjenica da je to stolno računalo bilo rastavljeno radi ekološkog zbrinjavanja te da je na zahtjev tužitelja ponovno sastavljeno i predano tužitelju. Naprotiv sporna je odgovornost za oštećenje tužiteljevog stolnog računala, kao i za uništenje podataka koji su se nalazili na tom stolnom računalu, a sporna je i visina štete vezana uz gubitak, uništenje radnih materijala i osobnih podataka, točnije obiteljskih slika i audio-video zapisa, s time da je ujedno sporno i pitanje da li su se na tom stolnom računalu uopće nalazili radni materijali vezani za znanstveni rad tužitelja.
6. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je tužitelj predao tuženiku svoje stolno računalo na popravak, servis, time su dakle tužitelj i tuženik stupili u obveznopravni odnos ugovora o djelu, za koji je sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, s time da je izvođač prema odredbi članka 597. stavka 1. ZOO-a dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Nastavno treba naglasiti da sukladno odredbi članka 609. ZOO-a ako obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.
7. Iskazu svjedoka CĆ (stranica 57-58 spisa) u dijelu kojim je u bitnom istaknuo da mu je tužitelj u telefonskom razgovoru, nakon što ga je obavijestio da serviser niti u ponovljenom pregledu računala nije utvrdio kvar koji je tužitelj navodio kako po samom primitku računala u servis, tako ponovno i u e-mailu, a svodi se na to da se računalo ne može upaliti te ga ujedno obavijestio da će morati platiti naknadu za dijagnostiku u iznosu od 20,00 eura, rekao da računalo mogu „baciti“, a što je još jednom ponovio u tom razgovoru, sud nije poklonio povjerenje, jer je nelogičan i životno neuvjerljiv. S obzirom da je predmetno računalo i to nakon što ga je dva puta pregledao serviser i nije utvrdio kvar vezan uz pokretanje računala, očito dakle bilo u ispravnom stanju, nelogično je da bi tužitelj u telefonskom razgovoru, za koji niti nema dokaza da je taj razgovor obavljen dana 07. ožujka 2024. godine, zatražio da se to računalo „baci“, odnosno ekološki zbrine. Isto tako treba napomenuti dio iskaza svjedoka da nije od tužitelja zatražio e-mailom potvrdu zahtjeva za navodno ekološko zbrinjavanje, po provedenoj dijagnostici ispravnog računala, jer je „imao jako puno posla“ i mislio je „to učiniti naknadno“, ali je neovisno o tome poslao e-mail serviseru da se to računalo ekološki zbrine, što je objasnio na način da slanje e-maila serviseru da se računalo ekološki zbrine „traje 30 sekundi, dok e-mail koji se šalje korisniku traje duže, jer ga treba formulirati, sročiti“. Naprotiv kada se ima na umu da je svjedok, koji je zaprimio tužiteljevo računalo na servis dana 26. veljače 2024. godine, ujedno tužitelju dana 04. ožujka 2024. godine poslao e-mail u kojem traži „detaljan opis kvara kako bi mogli završiti dijagnostiku i pristupiti popravku uređaja“, na što je tužitelj odgovorio e-mailom 04. ožujka 2024. godine, a što je razvidno iz preslike e-maila od 04. ožujka 2024. godine (list 14 spisa), samo dodatno potvrđuje stav suda da je na isti način svjedok morao i mogao postupiti vezano i uz navodni telefonski zahtjev tužitelja da se njegovo, ponovno treba naglasiti ispravno računalo, ekološki zbrine. Drugim riječima s obzirom da svjedoku očito nije bio problem „formulirati, sročiti“ e-mail od 04. ožujka 2024. godine, kojim traži od tužitelja „detaljan opis kvara“, tada nikako nije opravdan razlog da svjedok e- mailom nije tražio od tužitelja navodno u telefonskom razgovoru dan nalog da se njegovo, ispravno računalo, „baci“, ekološki zbrine, niti obim posla, a još manje što se takav e-mail treba „formulirati, sročiti“.
8. Isto tako iskazu svjedoka KĆ (stranica 58-59 spisa) u dijelu kojim je isticao da je bio pored djelatnika CĆ kada je telefonskim putem razgovarao s tužiteljem te mu je nakon tog razgovora CĆ rekao da je tužitelj tražio da se njegovo računalo, koje je prema provedenoj dijagnostici u servisu bilo ispravno, ekološki zbrine, s time da „zbog obima posla“ kao tadašnji voditelj prijema i koordinator servisa nije rekao CĆ da zatraži od tužitelja pisanu potvrdu e-mailom da se ne njegovo računalo ekološki zbrine, a niti je svjedok poslao takav e-mail, sud nije poklonio povjerenje, jer je, kao i iskaz svjedoka CĆ, nelogičan i životno neuvjerljiv.
9. Nastavno svjedok IĆ (stranica 60-61 spisa) je u iskazu navodeći ono što su mu kao izvršnom direktoru tuženika zaduženom za prodaju, servis i sistemske integracije, vezano uz popravak, servis tužiteljevog računala ispričali svjedoci CĆ i KĆ, ujedno naglasio da niti ne znaju da li su se na računalu tužitelja nalazili ikakvi podaci, jer je provedena dijagnostika samo uz prijavljeni kvar da se računalo ne može upaliti, koji kvar nije niti utvrđen, s time da tužitelj prilikom predaje računala nije naveo da se na istom nalaze za njega „korisni podaci“, u kojem slučaju bi tada tužitelju „predali hard disk“.
10. Jednako tako iskazu tužitelja (stranica 61-63 spisa) u dijelu kojim je u bitnom istaknuo da niti je telefonskim putem razgovarao s djelatnikom tuženika CĆ dana 07. ožujka 2024. godine, a niti je ikada u bio kojem telefonskom razgovoru rekao da se njegovo računalo „rastavi i ekološki zbrine“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i razumljiv, a tim više što je to računalo bilo ispravno, što je uostalom i utvrđeno provedenom servisnom dijagnostikom kod tuženika. Nadalje i dio iskaza tužitelja da mu je prijatelj informatičar rekao da su svi podaci s hard diska tog računala izbrisani, s time da mu je i djelatnik tuženika CĆ, nakon što je zatražio svoje računalo, rekao da su prilikom ekološkog zbrinjavanja tog računala izbrisali sve podatke, što se uobičajeno radi zbog sigurnosnih razloga, sudu je uvjerljiv i razumljiv. Isto tako sudu je logičan dio iskaza tužitelja da se na tom računalu nalazio „jako bitan“ sadržaj, podaci, što uključuje kako privatne stvari, točnije fotografije djece, tako i podaci vezani uz njegov rad, znanstveno istraživanje zbog kojih je provodio istraživanje u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i potom te „sirove podatka“ analizirao na tom računalu, s time da vezano uz tu analizu nije imao backup i to iz razloga što je to računalo, koje je imao kod kuće „do tada ispravno radilo“. Konačno treba napomenuti i dio iskaza tužitelja da je analizu ovih podataka dobivenih istraživanjem namjeravao objaviti u znanstvenim radovima, člancima, ali nije objavio niti jedan, jer nije ponovno uspio analizirati podatke dobivene istraživanjem, a ne zna koliko mu je trebalo vremena za tu analizu podataka, s obzirom da je tada bio zaposlen u Općoj bolnici Karlovac te je taj znanstveni rad zapravo radio „u svoje slobodno vrijeme, sigurno nekoliko mjeseci, 5-6, po par sati dnevno“.
11. Iskazu svjedokinje EĆ (stranica 52-53 spisa) u dijelu kojim je u bitnom istaknula da je tužitelj u razdoblju od 2012. godine do 2020. godine na Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu provodio znanstvena istraživanja iz područja bazične neurofarmakologije, što zna, jer je tada bila asistent na Zavodu za farmakologiju i ujedno suradnik na tom projektu, s time da se svi ti „sirovi podaci“ dobiveni istraživanjem, pokusima i iz slika, čuvaju trostruko, na računalu na kojem su nastali, zatim na računalu koje koristi tužitelj te na hard disku, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako dijelu iskaza svjedokinje da se ti „sirovi podaci“ trebaju analizirati, s time da je tužitelj dio analize tih podataka objavio u svojoj doktorskoj disertaciji, a dio analize tih podataka mislio je objaviti u znanstvenim radovima nakon doktorata, što međutim nije učinio, iz razloga što je ta analiza, koju je imao na svom kućnom računalu, izbrisana u servisu zajedno sa svim ostalim podacima koje je imao na tom svom kućnom računalu, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan te u svim bitnom dijelovima suglasan iskazu tužitelja. Inače svjedokinja je ujedno napomenula da je za analizu ovih „sirovih podataka“ potrebno otprilike „2-3 mjeseca sveukupno, po 8 sati dnevno“.
12. Nadalje iskazu svjedokinje ČĆU, supruge tužitelja (stranica 53-54 spisa) sud je poklonio povjerenje u dijelu kojim je isticala što joj je tužitelj vezano uz popravak, servis računala kod tuženika pričao tužitelj, a u bitnom se svodi na to da nikada nije zahtijevao da se računalo „baci“, ekološki brine te da su na tom računalu, nakon što je ponovno sastavljeno u servisu, izbrisani svi podaci, što znači ne samo privatne fotografije, već i podaci, analize vezane uz znanstveni rad tužitelja, jer je logičan i uvjerljiv.
13. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je tuženik, izvođač, u predmetnom obveznopravnom odnosu ugovora o djelu, suprotno izričitim uvjetima ugovora, bez naloga tužitelja, naručitelja, rastavio računalo tužitelja radi ekološkog zbrinjavanja, kojom prilikom su izbrisani svi podaci na tom računalu, što rezultira time da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju time nastalu štetu. Nastavno u odnosu na navode punomoćnika tuženika da tužitelj prilikom predaje računala na servis nije naveo da se na tom računalu nalaze bitni podaci, a ujedno prema Općim uvjetima poslovanja (stranica 34-36 spisa) tuženik niti ne odgovara za brisanje podataka do kojih može doći prilikom servisne intervencije, instalacije ili dijagnostičkog pregleda, dok je pravilno i pravovremeno arhiviranje i „backup“ podataka isključiva odgovornost svakog korisnika, treba naglasiti slijedeće. Naime osim što se na svakom računalu za korisnika tog računala nalaze bitni podaci i to bez obzira na sam sadržaj tih podataka, što je logično i uvjerljivo, već ujedno u konkretnom slučaju do brisanja podataka na računalu tužitelja, a što uključuje kako privatne fotografije, obiteljske video zapise, tako i podatke vezane uz znanstveni rad tužitelja, nije došlo zbog samog popravka, servisa računala, točnije dijagnostičkog pregleda, već isključivo iz razloga što su djelatnici tuženika računalo tužitelja poslali na ekološko zbrinjavanje, iako za to nisu imali nalog tužitelja, zbog čega je računalo rastavljeno te su tada namjerno izbrisani svi podaci iz tog računala, što je uobičajeno prilikom ekološkog zbrinjavanja. Isto tako treba naglasiti da je ujedno i tužitelj sve bitne podatke na tom računalu, posebice podatke vezano uz znanstveni rad, morao pravilno arhivirati, odnosno imati „backup“, upravo zbog mogućnosti nenamjernog brisanja, gubitka tih podataka, što tužitelj naprotiv nije učinio.
14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i to za oštećenje računala, SDD diska iznos od 200,00 eura, za uništenje radnih materijala iznos od 6.000,00 eura te za uništenje audio-video podataka iznos od 500,00 eura, što ukupno iznosi 6.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2024. godine do isplate, sud je utvrdio slijedeće. Prvenstveno treba naglasiti da je sud visinu nastale štete zbog gubitka, brisanja podataka iz predmetnog računala, utvrdio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. stavka 1. ZPP-a, a vodeći pri tome računa da je do brisanja tih podataka došlo namjerno prilikom rastavljanja računa kao pripreme za ekološko zbrinjavanje računala i to bez naloga tužitelja, ali isto tako da je i tužitelj bio dužan podatke s tog računala pravilno arhivirati, odnosno imati „backup“, što se posebno odnosi na podatke vezane uz znanstveni rad, a što nije učinio. Nastavno bitno je naglasiti da je sud prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza vještačenjem po sudskom vještaku informatičke struke i sudskom vještaku financijske struke odbio kao neosnovan, jer se tim vještačenjima niti ne bi moglo utvrditi koliko je radnih sati tužitelj potrošio na analizu „sirovih podataka“ dobivenih istraživanjem, pokusima i iz slika, što je sporno, a osim toga dio tih analiziranih podataka tužitelj je „iskoristio“, objavio u svojoj doktorskoj disertaciji iz 2020. godine, što je isticala svjedokinja EĆ, koja o tome sasvim sigurno ima saznanja, jer osim što je bila asistent na Zavodu za farmakologiju, već je ujedno bila i suradnik na tom projektu, pa je sporna i sama količina izgubljenih, izbrisanih analiza tih „sirovih podataka“, na računalu tužitelja. Imajući dakle na umu da je prema iskazu svjedokinje EĆ za analizu ovih „sirovih podataka“ potrebno otprilike „2-3 mjeseca sveukupno, po 8 sati dnevno“, dok je tužitelj isticao da tu analizu radio u svoje slobodno vrijeme „sigurno nekoliko mjeseci, 5-6, po par sati dnevno“, s time da je dio analize tih „sirovih podataka“, tužitelj objavio u svojoj doktorskoj disertaciji te je ujedno bio dužan za te podatke, analize, imati „backup“, sud je utvrdio da tužitelj sukladno odredbi članka 223. stavka 1. ZPP-a na ime naknade štete za gubitak, brisanje tih podataka i to dakle očito samo dijela analiziranih „sirovih podataka“ znanstvenog rada može osnovano zahtijevati iznos od 1.500,00 eura, dok za gubitak, uništenje privatnih, obiteljskih video zapisa može osnovano zahtijevati iznos od 300,00 eura, a za uništenje SDD diska može osnovano zahtijevati zatraženi iznos od 200,00 eura, koji iznos niti punomoćnik tuženika nije osporavao, a što sveukupno iznosi 2.000,00 eura. Nastavno s obzirom da se prije podnošenja tužbe punomoćnik tužitelja obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, što je razvidno iz preslike prijedloga za mirno rješenje spora od 17. svibnja 2024. godine (stranica 15-17 spisa), ali nije dostavio dokaz kada je taj odštetni zahtjev dostavio tuženiku, na koji odštetni zahtjev je punomoćnik tuženika odgovorio dana 04. lipnja 2024. godine (stranica 18-19 spisa) sud je utvrdio da tužitelj sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1085. stavka 3. ZOO-a na dosuđeni iznos naknade štete u iznosu od 2.000,00 eura može zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 04. lipnja 2024. godine do isplate, jer je tek tada tuženik došao u zakašnjenje s isplatom novčane naknade.
15. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 590. ZOO-a, odredbom članka 609. ZOO-a, odredbom članka 1085. stavka 3. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.000,00 eura od 13. ožujka 2024. godine do 03. lipnja 2024. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2024. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.
16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, jer su tužitelj i tuženik, zastupani po punomoćnicima, uspjeli u postupku u približno jednakim omjerima, pri čemu treba naglasiti da se omjer uspjeha ne ocjenjuje samo vezano uz visinu tužbenog zahtjeva, već i vezano uz osnovu tužbe, koju je punomoćnik tuženika tijekom postupka neosnovano osporavao. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
17. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 12. ožujka 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 113,45 eura
2. Tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 12. ožujka 2026. godine
