Poslovni broj: 625/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja SJJ, OIB [osobni identifikacijski broj], , [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetnica Jasminka Vrbanović iz Odvjetničko društvo VRBANOVIĆ & ŠTEFIČIĆ društvo s ograničenom odgovornošću; ; NJJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupane po punomoćniku Odvjetnici Jasminka Vrbanović iz Odvjetničko društvo VRBANOVIĆ & ŠTEFIČIĆ društvo s ograničenom odgovornošću; , protiv tuženika SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ; NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku UJ, radi Obvezno - isplata, na javnoj i glavnoj raspravi zaključenoj dana 16. siječnja 2026 , dana 12. ožujka 2026.

P r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, i NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužiteljicama SJJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NJJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 740,000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.09.2013. godine pa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotne poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stope koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima SJ i NJ da tužiteljicama SJJ i UJJ plate troškove parničnog postupka, u iznosu od 90.572,82 EUR za zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

R i j e š i o j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi :

" I Zabranjuje se 2 tuženom NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iznajmljuje nekretninu na kratkoročni ili dugoročni najam, označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišno knjižni odjel Dubrovnik, Općinski sud Dubrovnik.

II. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da ovu zabranu zabilježi u zemljišnoj knjizi.

III. Izrečena zabrana smatra se provedenom dostavom Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda.

IV. Ova privremena mjera će trajati do isteka 60 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po pravomoćnoj odluci suda u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da temeljem zajma koji je pravni prednik tužiteljica, pok. UJJ EJ dao za gradnju i uređenje vile u [adresa] na adresi [adresa], upisane u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišno knjižni odjel Dubrovnik, Općinski sud u Dubrovniku, njegove nasljednice traže prema tuženicima BJ, kao upisanog vlasnika i korisnika istog zajma i SJ kao osobe koja j kao posrednik i solidarni jamac sa svojim interesima sudjelovao u tom poslu zajma – utvrđenje na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u svrhu isplate povrata namjenskog zajma u iznosu od 740.000,00 eura. EJ je preminuo dana **.**.2017. u [adresa], Njemačka, gdje je živio i radio, a nasljednicima iza njega su postale njegova supruga i dvije kćeri – tužiteljice u ovom sporu. Stoga njegove nasljednice preuzimaju sva prava i obveze iz ovog pravnog posla, te kao njegove pravne sljednice podnose predmetni tužbeni zahtjev na povrat zajma odnosno utvrđenje na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Dubrovniku u svrhu isplate povrata namjenskog zajma u iznosu od 740.000,00 eura. Tuženici su se, još za života g. EJ, prvenstveno obvezali, da će njemu kao zajmodavci, pružiti osiguranje svog zajma njegovim upisom u zemljišne knjige u obliku sporazumnog zasnivanja založnog prava, ali kako nije definiran iznos, jer su tuženici uvijek iznova tražili dodatna sredstva, dogovoreno je da će se vlasništvo vile prenijeti na ime zajmodavca kao osiguranje njegovog potraživanja, obzirom da se vila gradila upravo sredstvima prednika tužiteljica, i za gradnju je zajmodavac pok. EJ sukcesivno prema potrebi dostavljao novčana sredstva do njezine gotovosti. Tuženici su se u više navrata obavezali prednji iznos vratiti g. EJ, a zadnjom Izjavom koju su potpisali dana **.**.2013. (SJ) odnosno 12.03.2013. (Zvono), obavezali su se da će taj iznos vratiti najkasnije do 01.09.2013. godine , prodajom predmetne vile na adresi u [adresa], no do danas nisu niti vratili predmetni dug niti pokrenuli postupak prodaje vile, a niti prenijeli vlasništvo vile na ime davatelja namjenskog zajma kao niti zasnovali založno pravo na nekretnini radi osiguranja povrata namjenskog zajma. Ono što oni čine jest ubiranje najamnine u iznosu od 1.700,00 eura dnevno. Potpisom Ugovora o zajmu (Darlehnsvertrag) od 20.10.2016. godine koji stvarno predstavlja Izjavu o priznanju duga, SJ je potvrdio postojanje predmetnog duga, obavezao se isti vratiti iz prodaje predmetne nekretnine u Dubrovniku, što sve potvrđuje naprijed iznijeto. Tuženici tvrde da nemaju novac za vratiti posuđeno te inzistiraju da je dogovor da se novac vrati prodajom predmetne vile u [adresa], no prodaju iste ne oglašavaju, a samu prodaju izbjegavaju. Ono što obitelj NJ oglašava jest najam predmetne vile po cijeni od 1.700 eura/dan, pa je očito da izbjegavaju prodati istu i vratiti dug, jer vila dugoročno vjerojatno nosi veći prihod nego kad bi istu prodali, što znači da namjerno izbjegavaju ispuniti svoju ugovornu obvezu. EJ je predmetni namjenski zajam davao sukcesivno tijekom godina počev od 2008. godine i to kako slijedi: 15.02.2008. godine - je temeljem Ugovora o posudbi, a po nagovoru svog prijatelja SJ, pozajmio tada upisanom vlasniku HJ iznos od 350.000,00 eura za gradnju predmetne vile u [adresa] na adresi [adresa]. Nakon što je novac pozajmio rečeno mu je da tada nije moguće upisati založno pravo kao teret na gruntovnici, te je ovo osiguranje dogovoreno za kasnije. 2011. godine – budući da je za izgradnju predmetne vile nedostajalo novaca, a g. EJ je živio i radio u Njemačkoj, prema njegovim riječima – on je povjerio svom, prijatelju, ovdje 2. – tuženiku SJ da brine o vođenju tog projekta, tako da smatramo da je SJ davao Vukovićeve novce LJ, a ĆJ je dalje iste dao u zajam HJ – o čemu postoji Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 07.06.2011. godine u korist KJ, u kojem je ugovoreno da će posuđeni iznos vratiti najkasnije do 03.12.2011. godine, a u protivnom se može aktivirati pravo jamstva – upis vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime NJ. HJ očito nije vratio posuđeni iznos u roku, pa je NJ upisao na predmetnoj nekretnini vlasništvo na svoje ime. Nakon mnogih uzaludnih obećanja koji su svi uključeni davali g. EJ da će ga uvesti u gruntovnicu ili mu vratiti novce, g. EJ je 2012. godine tužio g. HJ. Tada se ispostavilo da HJ nema novaca te da se zadužio i kod drugih, a da osim toga vodi i brakorazvodnu parnicu. Uvjeren da će kroz GJ dobiti svoj novac natrag, jer je dobio izjave potpisane od oba tuženika g. SJ i g. GJ u tom smislu (od 01.03.2013. i 12.03.2013.), a i iz razloga što nije želio nepotrebno plaćati sudske troškove koje neće moći naplatiti od prezaduženog HJ, g. EJ je povukao tužbu protiv HJ. Tim izjavama se NJ i SJ obavezuju da će prodajom vile u [adresa], čiji je NJ sada novi vlasnik, vratiti sva pozajmljena sredstva g. EJ najkasnije do 01.09.2013. godine, a u protivnom na taj iznos počinje teći kamata od 10% sve do povrata duga odnosno do prodaje predmetne vile. U međuvremenu su tuženi NJ zajedno sa SJ nastavili gradnju vile, a kada bi im ponestalo novca, g. EJ im je u više navrata opet posuđivao novac kako bi oni mogli dovršiti vilu. Nekada bi pozajmio manju sumu SJ, a nekada LJ, o čemu postoje i priznanice i uplatnice, od kojih su nasljednice neke uplatnice našle, a budući da još nisu uspjele pregledati svu dokumentaciju iza pok. EJ, vjerojatno je da će naći i još dokumentacije koju se potom obavezuju dostaviti sudu. Za sada dostavljamo sudu Izjave i priznanice koje su tužiteljice pronašle. Izjava koju su trebali potpisati svi uključeni, ali koja je potpisana samo od strane 1. tuženika SJ od 01.03.2013. godine u kojoj on potvrđuje da je EJ za gradnju vile dao zajam u visini 740.000,00 eura i da je namjera svih upisanih kao potpisnika – da se isti iznos vrati prodajom predmetne nekretnine, iz koje je vidljivo da su stranke konstantno obećavale g. EJ da će njegovo potraživanje kao teret upisati u zemljišne knjige. Izjava koju su trebali potpisati g. EJ, SJ i NJ, ali koja je potpisana samo od strane KJ od 12.03.2013. godine – kojom potvrđuje da je dug za gradnju vile prema g. EJ – 740.000,00 eura te da se isti obavezuje vratiti najkasnije 01.09.2013. godine, odnosno iz prodaje predmetne nekretnine, kao i da će Vukovićevo potraživanje upisati u zemljišne knjige. Uplatnice iz kojih je vidljivo da je EJ slao novac na račune obitelji KJ, i to: od 12.12.2012. u iznosu od 40.000,00 eura, od 12.03.2013. od 60.000,00 eura i od 20.06.2013. na iznos od 25.000,00 eura. Budući da je g. EJ novac za gradnju predmetne nekretnine pozajmio preko svog prijatelja SJ kojemu je vjerovao, g. SJ je dodatno, a da bi uvjerio g. EJ u svoje dobre namjere, potpisao u Njemačkoj – na njemačkom jeziku – Ugovor o posudbi kojim je u obliku Izjave o priznanju duga priznao da mu je g. EJ pozajmio novac od 1.100,000,00 eura te da je najveći dio tog duga i to u visini od 740.000 eura zajmoprimac dao g. KJ kao investiciju za izgradnju vile u [adresa], o čemu postoji ugovor o zajmu, te da će vratiti predmetni zajam najkasnije prodajom predmetne vile u [adresa]. Slijedom prednjega, a obzirom da je predmetna nekretnina odavno završena, stavljena u funkciju, a iznajmljuje se po cijeni od 1.700 eura dnevno, umjesto da se proda i da se tužiteljicama vrati novac, ili da se prenese vlasništvo na tužiteljice, ovom tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljice traže povrat duga od tuženika kao solidarnih dužnika, te isplatu duga s pripadajućom zakonskom kamatom sudskim putem koja na iznos od 740.000,00 eura teče od 01.09.2013. kada se smatra da je predmetni iznos dospio na naplatu uvećan za 10% godišnje kamate. Podredno, tužiteljice postavljaju i stvarnopravni zahtjev prema 2. tuženom, kojim traže da se utvrdi njihovo vlasništvo na nekretnini na jednake suvlasničke dijelove, jer tužiteljice smatraju da je ista sagrađena isključivo sredstvima njihovog oca, a dug nije vraćen. Namjera stranaka od početka bila je da se vlasništvo kuće u slučaju nevraćanja zajma ili neprodaje vile, prenese na zajmodavca – prednika tužiteljica, a što je vidljivo iz Izjava koje su tuženici potpisivali. Sukladno svemu gore navedenom, a budući d je očito da do danas 2. tuženik koji drži predmetnu nekretninu u posjedu i vlasništvu i ubire njezine plodove iznajmljivanjem, kao niti 1. tuženik koji je osobno jamčio za povrat duga, nisu platili dug koji su se obvezali platiti, te da niti nemaju namjeru isti vratiti, jer izbjegavaju vraćanje duga, kao i davanje mjere osiguranja vraćanja namjenskog zajma u obliku zasnivanja založnog prava na nekretnini ili prijenosa vlasništva predmetne nekretnine na tužiteljice, a također radi toga što 2. tuženik izbjegava pristupiti prodaji nekretnine u svrhu vraćanja duga, a što je suprotno njihovoj ugovorenoj obvezi preuzetoj ugovorima i izjavama – priznanicama, tužiteljicama nije preostalo ništa druga nego ustati ovom tužbom i od nadležnog suda zahtijevati da po provedenom postupku donese presudu kao i privremenu mjeru kao u izreci. Dodaje da smatra da su tužiteljice tužbom i priloženom dokumentacijom uz tužbu učinile vjerojatnim postojanje utužene tražbine te dokazao opasnost sprječavanja ili znatnog otežavanja naplate potraživanja, a koja je prvenstveno vidljiva iz upornog izbjegavanja davanja osiguranja osnivanjem dobrovoljnog založnog prava na nekretnini.

2. Tuženik NJ u odgovoru na tužbu (l.s. 24, 25) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, te isti predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovan. Nadalje, iz isprava koje je uz tužbu zaprimio, a na koje se tužiteljice pozivaju, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica, osobito ističući da je teret dokaza na tužitelju da dokaže svoje tvrdnje iz tužbe, pa moli sud da pozove tužitelje da iste dostavi tuženiku i sudu ukoliko njima raspolaže, kako bi se eventualno potom tuženik mogao detaljno očitovati na tužbu. Tuženik se ne protivi izvođenju dokaza koje su predložile tužiteljice, te istovremeno ističe da su dokazni prijedlozi tužiteljica navedeni samo paušalno, da nisu navedena imena svjedoka koje bi eventualno tužiteljice predlagale saslušati na okolnost iz tužbe, kao ni okolnosti na koje predložene dokaze predlažu izvesti. Navodi kako tužiteljice ne prilažu tužbi niti jedan dokaz kojim bi sa sigurnošću ustvrdile navode iz tužbe u odnosu na tuženika ad. 2., te se osobno ističe kako tužiteljice ničim nisu dokazale isto, a osobito navod d je upravo tuženik ad. 2. pozajmio utuženi iznos, odnosno da dug nije vratio. Navodi da tužiteljice nisu sudu dostavile dokaz – ispravu iz koje je razvidno da su aktivno legitimirane podnijeti ovu tužbu u ime pok. Stjepana Vukovića, a niti ikakvo rješenje o nasljeđivanju iza njega. Tužbi priloženu izjavu – priznanicu od 01.03.2013. godine, nikada nije potpisao tuženik ad.2. Ivo Zvono, a niti ikakav pozajmio od pok. Stjepana Vukovića. Navodi da iz tužbi priložene izjave – priznanice od 12.03.2013. godine, također proizlazi da tuženik ad. 2. Ivo Zvono nije nikakav novac pozajmio od pok. Stjepana Vukovića, već je to učinio tuženik ad. 1. Zdenko Iličić, a citiranom izjavom se opisuju odnosi tuženika ad. 1. i ad. 2., ali ne i tuženika ad. 2. Iva Zvona i pok. Stjepana Vukovića. Priloženi Ugovor o zajmu sklopljen između sada pok. Stjepana Vukovića i Vinka Brnadića iz 2008. godine također se ne odnosi na tuženika ad. 2. niti na njegovu nekretninu, a koje 2008. godine nije ni bio vlasnik, a što je razvidno iz priloženog ZK izvatka. Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 07.06.2011. godine, također ne obuhvaća pok. Stjepana Vukovića kao stranku koja ga je potpisala. Priložena priznanica, nepoznatog datuma, isprintana štampanim slovima ne sadržava potpis tuženika ad. 2. Priložene uplate na račun Veronike Zvono, nisu relevantne za ovaj postupak, ne odnose se ni na jednu parničnu stranku, a osobito ne na tuženika ad. 2. Navodi da ostale, eventualno pozajmljene iznose, tuženik ad. 2. izmirio je za života pok. Stjepanu Vukoviću, i to baš sukladno njihovom sporazumu. Zbog svega navedenog predlaže se kao uvodno, te u daljnjem postupku, a nakon što zaprimi priloge – dokazne prijedloge i isprave na koje se tužitelj poziva, te se na iste očituje, predlaže pregledati isprave, po potrebni saslušati svjedoke, kao i saslušati parnične stranke.

3. Tuženik Zdenko Iličić u odgovoru na tužbu (l.s. 26,27) navodi kako iz isprava koje je uz tužbu zaprimio, a na koje se tužiteljice pozivaju, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica, osobito ističući da je teret dokaza na tužiteljicama da dokažu svoje tvrdnje iz tužbe, pa moli sud da pozove tužiteljice da iste dostavi tuženicima i sudu, u izvorniku, ukoliko njima raspolažu, kako bi se eventualno potom tuženici mogli detaljno očitovati na tužbu. Navodi da se ne protivi izvođenju dokaza koje su predložile tužiteljice, te istovremeno ističe da su dokazni prijedlozi tužiteljica navedeni samo paušalno, da nisu navele okolnosti na koje predložene dokaze predlažu izvesti. Navodi kako tužiteljice ne prilažu tužbi niti jedan dokaz kojim bi sa sigurnošću ustvrdilo navode iz tužbe u odnosu na tuženika ad. 1., te se posebno ističe kako tužiteljice ničim nisu dokazale isto, a osobito navod da je upravo tuženik ad. 1. pozajmio utuženi iznos, odnosno da dug nije vratio, a niti jedna isprava nije predana u originalu ili izvorniku, te opravdano sumnja u ispravnost i vjerodostojnost istih. Navodi da tužiteljice nisu sudu dostavile dokaz – ispravu iz koje je razvidno da su aktivno legitimirane podnijeti ovu tužbu u ime pok. EJ, a niti ikakvo rješenje o nasljeđivanju iza njega. Tužbi priloženu izjavu – priznanicu od 01.03.2013. godine, nikada nije potpisao tuženik ad. 2. NJ, a niti ikakav pozajmio od pok. EJ, već ju je potpisao on i pok. EJ, s kojim je bio u poslovnim odnosima, dok tuženik ad. 2. NJ bio u poslovnom odnosu isključivo i samo s njim, i to na način da je bio pozajmio novac od njega u dva navrata, a koje iznose novca mu je na ugovoreni način i u rokovima koji su bili ugovoreni – i vratio, a prilikom čega mu je bio garantirao povrat zajma svojom nekretninom, a koja nekretnina se sad spominje kao predmet ovog parničnog postupka iako to uistinu nije, jer ista nikad nije ni bila u njegovom vlasništvu, pa njome on nije ni mogao garantirati povrat zajma pok. EJ. Priloženi ugovor o zajmu sklopljen između sada pok. EJ i HJ iz 2008. godine također se ne odnosi na njega niti na njegovu nekretninu, a koje 2008. godine niti je bio vlasnik, a niti je sada vlasnik, a što je razvidno iz priloženog ZK izvatka. Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 07.06.2011. godine, također ne obuhvaća pok. EJ, kao stranku koja ga je potpisala. Priložena priznanica, nepoznatog datuma, isprintana štampanim slovima, ne sadržava njegov potpis, pa naglašava da isprave koje se odnose na njega, a koje nije potpisao – ne osjeća potrebnim posebno obrazlagati. Priložene uplate na račun ĐJ nisu relevantne za ovaj postupak, ne odnose se ni na jednu parničnu stranku, a osobito na njega, a gospođu ĐJ ne poznaje. Navodi da je ostale, eventualno pozajmljene iznose izmirio za života pok. EJ i to baš sukladno njihovom sporazumu od 20.10.2016. godine, potpisanom u Njemačkoj između njega i pok. EJ, odnosno neposredno prije njegove smrti, a o čemu postoje brojni svjedoci koji to mogu potvrditi ukoliko bude uopće potrebe za njihovim saslušanjem pred ovim sudom, a kada će dostaviti njihova imena i adrese. Zbog svega navedenog predlaže kao uvodno, te u daljnjem postupku, a nakon što zaprimi priloge – dokazne prijedloge i isprave na koje se tužiteljice pozivaju, te se na iste očituje, predlaže pregledati isprave, po potrebi saslušati svjedoke kao i saslušati parnične stranke. Također se zbog svih gore navedenih razloga protivi donošenju rješenja o osiguranju novčane tražbine, kao i privremene mjere zabrane raspolaganja nekretninom, koja uopće nije predmet ovog spora, a niti je ikad bila predmet njihovog poslovnog odnosa, a niti je ikad bila u njegovom vlasništvu.

3.1 Sud je dana 5. rujna 2018.donio rješenje

"Nalaže se tuženiku ad.1. FJ, a koja nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, da u roku 30 dana od dana primitka ovog rješenja postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, te da o imenu, prezimenu, zanimanju i adresi te osobe obavijesti ovaj sud.

Ako tuženik u navedenom roku ne postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, sud im na njihov trošak postavlja privremenog zastupnika za primanje pismena u osobi Branke Skansi Ratković, odvjetnice u Dubrovniku (čl. 146. st. 2. ZPP).

Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču ovog suda sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika za primanje pismena (čl. 146. st. 3. ZPP)".

Dakle tuženikov zastupnik za prijam pismena je odvjetnica Branka Skansi Ratković

4. Tužitelj u podnesku od 1. prosinca 2022. godine navodi da u prilogu ovoga podneska tužiteljice dostavljaju nastavnu dokumentaciju koju su u međuvremenu uspjele pribaviti, a ista je od značaja za donošenje odluke u predmetnom postupku, kako slijedi. Tužiteljice dostavljaju:

- Nasljednici list iza smrti pok. EJ u izvorniku na njemačkom jeziku od dana 15.11.2018.g., te s prijevodom na hrvatski jezik po prisegnutom sudskom tumaču i prevoditelju za njemački i hrvatski jezik od dana 15.11.2018.g.;

- Izjavu odvjetnice Vedrane Belin iz Dubrovnika od dana 05.12.2012.g. iz koje je razvidno da se gosp. NJ obvezao vratiti pozajmljeni i primljeni novčani iznos od 40.000,00 EUR, a koji je primio od prednika tužiteljica pok. EJ;

- Bankovni izvod iz VOLKSBANK Freiburg od dana 11.12.2012.g. s prijevodom na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom prevoditelju, a iz kojeg je vidljivo da je prednik tužiteljica pok. EJ pozajmio i uplatio novčani iznos od 40.000,00 EUR ĐJ;

- Izjavu odvjetnice Belin iz Dubrovnika od dana 12.03.2013.g. iz koje je razvidno da se gosp. NJ obvezao vratiti pozajmljeni i primljeni novčani iznos od 60.000,00 EUR, a koji je primio od prednika tužiteljica pok. EJ;

- Bankovni izvod iz VOLKSBANK Freiburg od dana 19.06.2013.g. s prijevodom na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom prevoditelju, a iz kojeg je vidljivo da je prednik tužiteljica pok. EJ pozajmio i uplatio novčani iznos od 25.000,00 EUR ĐJ za NJ;

- Bankovni izvod VOLKSBANK Freiburg od dana 16.10.2013.g. s prijevodom na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom prevoditelju, a iz kojeg je vidljivo da je 1.tužiteljica PJ pozajmila i uplatila novčani iznos od 25.000,00 EUR ĐJ za NJ;

Obzirom na naprijed navedenu dokumentaciju i na okolnosti iz iste, a ukoliko tuženi osporavaju istu, u daljnjem tijeku postupka tužiteljice predlažu provesti dokaz saslušanjem svjedoka odvjetnica Vedrana Belin iz Dubrovnika, Svetog Križa 3/II, p.p. 130, te saslušanjem svjedoka ĐJ iz [adresa].U prilogu ovoga podneska tužiteljice dostavljaju presliku vijesti s internetske stranice https://tužilaštvo.gov.ba, a iz koje je razvidno da je „podignuta optužnica protiv četiri osobe zbog organiziranja međunarodnog počinjenja krivičnih djela pranja novca i prevare“ od dana 16.04.2020. godine, pri čemu je vidljivo da je „Tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i koruupciju podigao optužnicu protiv: ĆJ, rođenog 1979. godine u Dubrovniku, državljanin R. Hrvatske Iz iste preslike vijesti tužiteljstva BiH proizlazi da se: „Optuženi terete da su počinjenjem krivičnih djela, na teritoriji BiH I Hrvatske, izvršili oduzimanje novca, vozila i nekretnina u BIH i Hrvatskoj, čime su sebi omogučili sticanje i zadržavanje nezakonite imovinske koristi u ukupnom iznosu od najmanje 1.147.910 eura (i u protivrijednosti oko 2,25 miliona KM).“Pored navedenoga tužiteljice u daljnjem tijeku postupka predlažu provođenje dokaza saslušanjem svjedoka HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na okolnost pozajmljivanja novčanih sredstava od strane prednika tužiteljica pok. EJ.

5 Tuženik NJ u podnesku nakon pripremnog ročišta predlaže određene svjedoke radi saslušanja

6. Tužitelj u podnesku od 26. siječnja 2024. godine navodi da je rješenjem naslovljenog suda predmetni postupak je prekinut zbog toga što je 1. -tužiteljica PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preminula, te ovim podneskom njezine nasljednice – kćeri koje su 2. i 3. tužiteljice u ovom postupku, dostavljaju sudu rješenje o nasljeđivanju br. 914 VI 1883/223 Općinskog suda u Freiburg im Breisgau, Njemačka, iza pok. PJ kojim su proglašene nasljednicama, te kao nasljednice, predlažu da se postupak nastavi, preuzimaju postupak iza pok. PJ. Odgovor na prigovor pasivne legitimacije za tuženika ad 2) i navod 'prigovoriti aktivnoj legitimaciji':

Tužiteljice se ovim podneskom očituju na podnesak 2. tuženika jer – budući da je izostala argumentirana obrana, onda tužiteljice pretpostavljaju da 2-tuženik ni ne nudi nikakvu obranu, već da – ovakvim svojim stavom – priznaje tužbeni zahtjev. Punomoćnica tuženika je samo napisala da stavlja prigovor pasivne legitimacije, a bez ikakvog obrazloženja zašto smatra da njezina stranka nije pasivno legitimirana u ovom sporu. Iz kompletne dokumentacije očito je da je novac posuđen za gradnju kuće koje je vlasnik NJ, te da je 2-tuženi NJ osobno i preko članova svoje obitelji, ugovorno preuzimao dugove i pred javnim bilježnikom potpisivao i ovjeravao priznanice o primanju novca od tužitelja, te da se radilo o tužiteljevom novcu. Jednako tako je očito i to da je 1.tuženik SJ posredovao između stranaka u svrhu posudbe novca za gradnju upravo predmetne kuće 2 -tuženka KJ, tako da je ovakav prigovor potpuno bespredmetan. Isti argumenti se odnose i na eventualni prigovor aktivne legitimacije tužiteljica, tim više što ni za taj prigovor 2 tuženik nije ponudio nikakvo obrazloženje, pa se na njega tužiteljice ni ne mogu kvalitetno očitovati. Tužiteljice u cijelosti osporavaju valjanost i vjerodostojnost kako predmetne Izjave, tako i svjedoka koji su je potpisali, te predlažu da se ovakav dokument ne može koristiti kao dokaz u ovom predmetu i to iz više razloga: Očito je, naime, da je predmetna Izjava napisana isključivo za ovaj postupak i to sa svrhom da se skine odgovornost sa RJ na povrat duga u ovom predmetu, te da se prebaci odgovornost na 1.tuženika SJ koji nema nikakve imovine na području Europske unije, čime se očito nastoji izbjeći vraćanje duga čak u slučaju uspjeha u sporu. Da je predmetna Izjava postojala u doba podnošenja tužbe odnosno u trenutku pisanja odgovora na tužbu, sigurno bi se tuženici na nju pozvali, što nisu. Ni 1.tuženk ni 2.tuženik u svom odgovoru na tužbu a ni do danas nisu dostavili nikakav dokaz da su dug platili, tako da nema sumnja da tog dokaza nema. Isto tim više što je pok. EJ, otac tužiteljica, koji je tužiteljicama prenio sve što se događalo povodom predmetne posudbe, zavjetovao svoje kćeri da svakako moraju naplatiti dug koji njemu nije vraćen.

Smatra da - Predmetna Izjava u potpunosti odgovara definiciji pranja novca iz čl. 3. st.1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, to znači da su izbjegnuti svi službeni kanali putem kojih bi bilo tko mogao registrirati, pa stoga i prijaviti nadležnim organima ovako visoku transakciju novca, pa stoga i porijeklo tog novca. Budući da je NJ označen kao pripadnik kriminalnog miljea, pitanje je – da je taj novac i razmijenjen među tuženicima – kakvo je porijeklo tog novca, pa se stoga predmetna transakcija ne može smatrati ni pravno valjanom ni legitimnom. Da je doista došlo do povrata tog novca, makar i posredniku, to je trebalo napraviti ovjerom kod javnog bilježnika, međutim u tom slučaju bi javni bilježnik bio dužan zatražiti izjavu o porijeklu novca, te prijaviti predmetnu transakciju Uredu za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, što su potpisnici predmetne Izjave očito željeli izbjeći. S obzirom na kriminalni dosje, o kojem su tužiteljice već obavijestile sud, očito je ni da se onima koji su je potpisali, ni njihovim svjedocima, a ni samoj LOŠOJ KOPIJI Izjave, ne može dati potrebni stupanj pravnog povjerenja, te stoga tužiteljice predlažu da se predmetna Izjava ne može priznati kao valjani dokaz niti se na njoj može temeljiti odluka suda u ovom predmetu.

Nadalje, tužiteljicama uopće nije važno što su tuženici radili među sobom i da li su jedni drugima darovali, vraćali ili posuđivali bilo kakve novce. Činjenica je da tuženici nisu vratili dug tužiteljima i da tuženici solidarno odgovaraju za predmetni dug tužiteljicama. Iz predmetne Izjave je, stoga, očito da tuženici predmetnom Izjavom PRIZNAJU DA NISU VRATILI DUG tužiteljicama, i to je jedino čemu predmetna Izjava može poslužiti kao dokaz. Temeljem svega naprijed iznijetoga, tužiteljice osporavaju pravnu valjanost i kredibilitet kako Izjave koju je priložio 2-tuženik, tako i svih njegovih svjedoka koji su tu Izjavu potpisali, pa se protive saslušanju svjedoka koji su potpisali predmetnu Izjavu. Prema saznanju tužiteljica, odvjetnik Fani Skender je u međuvremenu preminuo, pa se ni ne može više ispitati. Tužiteljice se ne protive saslušanju SJ, kojeg su i same predložile da u postupku da svoj iskaz – no ne na okolnost da li je potpisao predmetnu Izjavu ili primio novce po njoj, nego kao tuženika koji nije vratio dug. Jednako tako, ni Zapisnik Ministarstva financija (dalje u tekstu: Zapisnik), na koji se 2-tuženik poziva, nije nikakav dokaz da je dug tužiteljicama vraćen.

Naime, u Zapisniku djelatnica porezne uprave nabraja ono što joj je NJ izjavio na zapisnik, no u tom Zapisniku se ne daje nikakav zaključak, tako da Zapisnik odnosno izjava 2-tuženika dana na Zapisnik ne može predstavljati službeni dokument niti izražava mišljenje ili odluku nadležnog organa, pa stoga ne može ni predstavljati dokaz u korist tuženika. Tužiteljice su predložile i uvid u sudski spis br. Tužitelja HJ i RJ vezano za predmetnu nekretninu iz kojeg proizlazi da je modus operandi 2-tuženika RJ – prijevarno postupanje. Očito je da je NJ na konto gradnje predmetne kuće posuđivao novce sa svih strana i da ih nije vraćao, nego je na prijevaran način izbjegavao vraćanje svojih dugova, pa tako i duga prema EJ, čije vraćanje očito i dalje nastoji izbjeći svim sredstvima. Slijedom svega naprijed iznijetog, tužiteljice predlažu da sud što prije nastavi s postupkom te da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica, a tuženike onemogući u njihovom nastojanju da dalje odugovlače s postupkom.

U predmetu je donesena odluka kojom je usvojen zahtjev za suđenje u razumnom roku Su Gzp – I- 17/2022-4

7 Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljice, tuženika SJ, svjedoke HJ, S,, TJ, te pregledao isprave priložene u spisu

7.1 Iz izjave-priznanice ls 6 - kojom NJ sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezuje se da će dug koji je pozajmio od gospodina JJ sa prebivalištem u [adresa], u visini od ukupno 740.000,-eura vratiti gospodinu JJ prodajom nekretnine u [adresa] i to najkasnije do 1. srpnja 2013. godine. Ja, ĆJ sam dana 11. prosinca 2012. godine primio od gospodina JJ iznos od 40.000,00 eura. Ovaj novac sam pozajmio za dovršetak renoviranja nekretnine na adresi [adresa], katastarskih oznaka zgr. 2842, 2856 čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako sam preuzeo dug u iznosu od 350.000,00 eura kojeg je gospodin HJ, [adresa] dugovao gospodinu EJ, jer mi je gospodin HJ dao za sigurnost svoju gore navedenu nekretninu u Dubrovniku na adresi [adresa], katastarskih oznaka zgr. 2842, 2856 čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osim toga također se ovim obvezujem vratiti gospodinu EJ iznos od danih 140.000,00 eura za koje se obvezao gospodin SJ sa prebivalištem u [adresa], Pforzheimer Strabe 15, 71263 Weil der Stadt, a koje je on preuzeo za gospodina Vinka Brnadića, a koje je gospodin Brnadić garantirao Gospodinu Iličiću sa nekretninom u Dubrovniku na adresi [adresa], katastarskih oznaka zgr. 2842, 2856, čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Razlog za to je bio osigurati gospodina Stjepana Vukovića kako bi on povukao svoju tužbu protiv Vinka Brnadića na sudu u Zagrebu jer je već i postojao termin za presudu, a meni, Ivi Zvone i gospodinu Zdenku Iličić nije odgovaralo da gospodin Vuković sudski traži svoj novac natrag. Ja ću gospodinu Stjepanu Vuković vratiti Iličićev dug u iznosu od 150.000,00 eura kojeg mu je gospodin Iličić pismeno potvrdio 02. 01. 2011. i obvezao se da će ga vratiti do 15.03. 2012. jer je bio siguran da će se do toga dana realizirati prodaja objekta od Vinka Brnadića u [adresa]. Ove gore navedene dugove u ukupnom iznosu od 740.000,00 eura obvezujem se vratiti gospodinu Stjepanu Vukoviću prodajom nekretnine u Dubrovniku na adresi [adresa], katastarskih oznaka zgr. 2842, 2856 čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ili najkasnije do 01.07.2013. Također se isto obvezuje u upisati u zk. U potpisu su Iličić i Vuković

7.2.. Iz izjave-priznanice kojom Zdenko Iličić, državljanin RH, putovnica RH, broj: 003247298, izdana u Generalnom konzulati RH u [adresa], Pforzheimer Str. 15, 71263, Weil de Stadt, [adresa], se obvezujem svojim potpisom da ću gospodinu Stjepanu Vuković, iz [adresa], Eschweg 10, D-79232, March-hugstetten, vratiti kompletan iznos duga u iznosu od 740.000,00 eura, tj. Sredstava od gospodina Ivo Zvono iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u visini od 350.000,00 eura, a koji je iznos gospodin Ivo Zvono iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], posudio od gospodina Stjepana Vukovića, [adresa], Eschweg 10, D-79232, March- Hugstetten, te sredstva za rekonstrukciju nekretnine u Dubrovniku na adresi [adresa], katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u visini od 100.000,00 eura, daljnja sredstva u iznosu od 390.000,00 eura posuđena od gospodina Stjepana Vukovića, iz [adresa], Eschweg 10, D - 79232, March-Hugestetten, tj. Sveukupno 740.000,00 eura ja Zdenko Iličić, državljanin RH, putovnica RH, broj: 003247298, izdana u Generalnom Konzulatu RH u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Pforzheimer Str. 15, 71263, Weil der Stadt, [adresa], obvezujem se vratiti najkasnije do 1. rujna 2013., u protivnom od dana dospijeća 1. rujna 2013., na taj iznos početi će teći bankarska kamata u iznosu od 10% godišnje, kojom ja Zdenko Iličić, državljanin RH, putovnica RH broj: [broj putovnice], izdana u Generalnom Konzulatu RH u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Pforzheimer Str. 15, 71263, Weil der Stadt, [adresa], izjavljujem da sam sa gospodinom Ivom Zvonom iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopio ugovor o posudbi novca na iznos od 1.025.000,00 eura, a koji ugovor je sproveden kod nadležnih tijela RH i to Ministarstva financija RH-Porezne uprave, gospodin NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izjavljuje da je sredstva po ugovoru o posudbi novca na iznois od 1.025.000,00 eura od SJ državljanin RH, putovnica RH, broj: 003247298, izdana u Generalnom konzulati RH u Stuttgartu, [adresa], 71263, [adresa], Njemačka , investirao u kupnju, rekonstrukciju i adaptaciju nekretnine u Dubrovniku na adresu [adresa], katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], - gospodin NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, se obvezuje da će prodajom predmetne nekretnine vratiti sva pozajmljena sredstva gospodinu SJ, te da će tada gospodin SJ, namiriti sva nastala potraživanja u iznosu od 740.000,00 eura nastala između SJ, GJ i EJ. U potpisu je GJ.

7.3.Iz vlastovnice u spisu ls 8 razvidno je d je na čest 550/25, 2842, 2856 upisan kao vlasnik CJ . ls 8

7.4. Iz ugovora o zajmu između EJ, Stadtstr. 87 a [adresa] i HJ sklopili su dana 15. veljače 2008. godine u Zagrebu Ugovor o zajmu. Zajmodavatelj EJ daje zajam Zajmoprimatelju OJ iznos od 350.000,00 eura. Zajmoprimatelj se obvezuje iznos zajma iz prethodnog stavka, čiji primitak potvrđuje potpisom ovog Ugovora, vratiti u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. Zajmoprimatelj se obvezuje vratiti pozajmljeni iznos u roku od 6 m mjeseci, do dana 15. kolovoza 2008. ls 10

7.5.. Iz izjave od 7. veljače 2018., kojom SJ, državljanin RH, putovnica RH, broj: 003247298, izdana u Generalnom Konzulatu RH u Stuttgartu, (u prilogu izjave- priznanice preslik putovnice) , s prebivalištem u [adresa], Njemačka, ovim izjavljujem i potvrđujem da da sam po Ugovoru o zajmu od 27. svibnja 2011., dodatku ugovoru o zajmu od 1. kolovoza 2011. i dodatku II. Ugovoru o zajmu od 2. kolovoza 2011. sklopljenim sa NJ pok. N državljaninom RH, s prebivalištem u [adresa], OIB; 86363989386, pa ovom izjavom izričito potvrđujem, a u prisustvu dolje navedenih i istovremeno prisutnih i potpisanih svjedoka, kako sam, po gore navedenim ugovorima, od gospodina KJ pok. N državljaninom RH, s prebivalištem u [adresa], OIB; 86363989386, dana 7. veljače 2018., primio ukupan iznos od 1.025.000,00 eura, te prema GJ pk. N nemam više nikakvih potraživanja s nijednog osnova. Ls 170

7 5 1 iz zapisnika u pritvitku gore navedene izjave razvidno je što prvotuženik izjavljuje na zapisnik PU , a nema govora o povratku predmetnog duga.

7.6. .Iz izjave od 29. srpnja 2011., kojom NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svojim potpisom potvrđuje sa je od gospodina EJ, iz [adresa], D- [adresa], primio iznos od 350.000,00 eura. Svoji potpisom se obvezujem da ću vratiti pozajmljeni i primljeni novac do okončanja postupka prodaje nekretnine u Dubrovniku na adresi ŽJ [adresa], katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovaj sporazum i priznanica, te sve isprave vezane uz ovaj pravni posao predstavljaju poslovnu tajnu, osobito u odnosu zlouporabe podataka iz ovog ugovora otkrivanjem poslovne tajne trećoj osobi. Izjavu je ovjerio javni bilježnik ls 13

7.7. Iz uplatnica u spisu na AJ razvidne su uplate od JJ u iznosima 40000E dana 11.12.2012., 25 000 EUR na dan 19 3 13,

7.8.Iz ugovora o zajmu od 7. lipnja 2011. sklopljen između NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavac a s druge strane HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimac sklapaju Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Ugovorne stranke su suglasne da je zajmoprimac vlasnik i posjednik nekretnina kako slijedi:

- čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cjelinu prava vlasništva, u naravi obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa],

- da je predmet ovog ugovora je zajam u iznosu od 505.000,00 eura, plativo i u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNBG-a, na dan plaćanja, a koji iznos zajma se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu na način i pod uvjetima reguliranim ovim ugovorom.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Zajmodavac dao Zajmoprimcu iznos od 505.000,00 eura, plativo i u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB -a, na dan plaćanja, što zajmoprimac potpisom ovog ugovora i potvrđuje.

Stranke iz ovog ugovora utvrđuju rok vraćanja zajma s danom 3. prosinac 2011. godine. Ovaj rok vraćanja zajma se može sporazumom m obiju stranaka, produžiti, dodatkom ugovoru, najkasnije do 3. studenog 2011. godine.

7.9. Iz ugovor o zajmu Vukovića i Iličića ls 20 21 razvidno je da je zajmoprimac iličić primao zajmove od Vukovića u iznosu od 1.100,000 EUR, najveći dio iznos zajma dat je na ime Zvona, kao investiciju za izgradnju vile u ulici Eugena Kvaternika, a otplata bi trebala biti najkasnije do prodaje iste. Najkasnije 31 12 2016

7.10. .Iz izjave od 5. prosinca 2012. kojom odvjetnica Vedrana Belin iz Dubrovnika, potvrđuje da je gospodin Ivo Zvono iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 5. prosinca 2012. pristupio u njen odvjetnički ured i svojim potpisom na priznanici potvrdio da se gospodin Stjepan Vuković, iz [adresa], Eschweg 10, D - 79232, March-Hugstetten, obvezao mu uplatiti iznos od 40.000,00 eura na račun. Gospodin Ivo Zvono, svojim potpisom se obvezao vratiti pozajmljeni i primljeni noivac do okončanja postupka prodaje nekretnine u Dubrovniku na adresi [adresa], katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica]. čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ls 15

Ova izjava te sve do sada potpisane isprave i ugovori između gospodina Iva Zvona i gospodina Stjepana Vukovića vezane uz ovaj pravni posao predstavljaju poslovnu tajnu, osobiti u odnosu zlouporabe podataka, iz ovog ugovora otkrivanjem poslovne tajne trećoj osobi

14.Iz izjave od 12. ožujka 2013. kojom odvjetnica Vedrana Belin iz Dubrovnika, ovim potvrđuje da je gospodin Ivo Zvono iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 12. ožujka 2013. pristupio u njen odvjetnički ured i svojim potpisom na priznanici potvrdio da se gospodin Stjepan Vuković, iz [adresa], Eschweg 10, D - 79232, March-Hugstetten, obvezao mu uplatiti iznos od 60.000,00 eura na račun. Ls

Ova izjava te sve do sada potpisane isprave i ugovori između gospodina Iva Zvona i gospodina Stjepana Vukovića vezane uz ovaj pravni posao predstavljaju poslovnu tajnu, osobiti u odnosu zlouporabe podataka, iz ovog ugovora otkrivanjem poslovne tajne trećoj osobi.

7.11..Iz sporazuma od 26. srpnja 2012. između Ivo Zvono iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Vinko Brnadić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razvidno je da stranke iz ovog Sporazuma utvrđuju da je Ivo Zvono radi naplate potraživanja u iznosu od 1.005.000,00 eura, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, kod JB Luce Bronzan ishodio ovršen isprave pod poslovnim brojem: Ov-3137/11-2 i Ov-4501/11-2 za ovrhu nad nekretninom u vlasništvu HJ, katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cjelinu prava vlasništva, u naravi obiteljske kuće u [adresa], na adresi ŽJ, te su navedenim Ugovorima o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini ugovorili potpisivanje sporazuma radi prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine. Sklapanjem ovog Sporazum, HJ prenosi pravo vlasništva nekretnine iz čl. I ovog sporazum, na GJ za cjelinu vlasničkog prava. Ls 43

7.12.Iz ugovoru o kreditu na temelju oročenog depozita EJ kod Zagrebačke banke podiže kreditu u iznosu od 354 000 EUR – nenamjenski kredit. Dana 14 2 2006

7.13.Iz nasljedničkog lista u spisu razvidno je da su upravo tužiteljice nasljednice JJ

7.14.Svjedok VJ na saslušanju od 30. siječnja 2025., iskazuje da ne zna tko je EJ poznato joj je samo njegovo ime ali detalje ne zna. HJ je njen suprug, živi na adresi [adresa]. Ne zna previše niti o dugovima niti o zajmovima između EJ, AJ i SJ, smatra da je sve to jedna organizirana skupina koja se udružila da njenog supruga prevari što se sada pokazalo i međusobnim tužbama. [adresa] je adresa kuće u kojoj su prije živjeli, a ne žive više tu zato što su njenog muža prevarili i oteli kuću. Na čelu te skupine je bio SJ i ŠJ i pok. Fani koji je bio odvjetnik kao i ĆJ. Vila je na adresi [adresa]. Kuću je rekonstruirao Alfa plan građenje, a tko je to organizirao ne zna, a tko je financirao ne zna. Ona je u toj kući živjela od 2000 do 2010. godine. Iselili su s namjerom da kuću renoviraju. Ne zna tko sada tamo živi, zna da se vodi na GJ ali opet mora reći da o tome može više reći njen suprug HJ. Smatra da je neistina da je njen suprug od bilo koga što pozajmljivao i dugovao i nikakve novce nisu dobili. Kuća je bila uknjižena na njenom suprugu. Zaista ne znam točno ogovoriti kako je došlo do toga da je sada na nju uknjižen ĆJ ali opet tvrdi da su SJ, ŠJ i LJ bili tzv. "mozgovi operacije" koji su doveli do toga da se ĆJ upiše kao vlasnik ove nekretnine. Ova kuća je zaista Vila , ona se nalazi na Gorici u blizini hotela Rixos. Misli da je kasnije to financirao odvjetnik Fani. Ovo ljeto je tu bila njegova supruga, čak je i kontaktirala o dugovima RJ. Zna da je odvjetnik Fani umro. Opet navodi kako je njen suprug ušao u tu priču i to stvarno će njen suprug detaljnije iskazati. Uselila je u tu kuću 2000.-te, jer je tu živio njen suprug i tu su živjeli s dvoje djece sve do 2010. godine. Zna kako izgledaju tuženici jer je ovo mali grad poznaje svatko svakoga."

Na pitanje zamjenica pun. tužitelja je li zna iz kojih sredstava se planiralo renoviranje te kuće, svjedokinja odgovara da su paralelno radili stambenu zgradu u [adresa] pa pretpostavlja da je iz tih sredstava to planirao renovirati, ali opet mora navesti da ona ne zna detalje, da se više brinula o njihovoj djeci. Na daljnje pitanje je li ikada vidjela dokument o Ugovoru o zajmu između HJ i EJ, svjedokinja odgovara da nije.

7.15.Svjedok HJ na saslušanju od 2. travnja 2025., iskazuje, EJ, SJ i dr. Fani Skender i on su bili poslovni partneri i prijatelji(donekle), a ĆJ mu je bio poznanik. EJ i on kao i Skender i SJ su bili u nekom poslu u biti u više poslova i on je u taj posao uložio njegovih 250.000,00 eura, a SJ nije uložio ništa, Fani Skender nije uložio ništa, a EJ je rekao da će dati 350.000,00 eura ako mu on garantira da će mu to biti vraćeno. EJ je dao 350.000,00 eura i to njemu i SJ. Od posla nije bilo ništa, posao je propao radi SJ i radi MJ. To je imalo veze sa rekonstrukcijom objekta u kući u [adresa]. Vuković i on su dakle dali novce, u poslu su sudjelovali Iličić i Fani Skender i na kraju je Ivo Zvone kojega je doveo Iličić, a ne zna iz kojeg razloga. On je Vukoviću obećao da stoji iza duga, a njemu su Iličić i Fani Skender govorili da riješe te odnose, a nikada ga nisu tužili. Sada se sjeća da ga Vuković tužio, a taj spor je okončan povlačenjem njegove tužbe. Iličić i Fani Skender su mu dolazili u kuću, a Fani je bio jako bogat čovjek, u konačnici je shvatio da je njemu zapela za oko njegova nekretnina u [adresa], te da mu je konačni cilj preuzimanje njegove kuće. On je u toj nekretnini živio od 1994. godine do 2011. godine. Njemu su Iličić i Fani Skender došli i sugerirali obzirom na njegove obveze prema Vukoviću, sam dug i hipoteku da on kuću prebaci na Iva Zvona, odnosno da nađu neku formu kako će prebaciti kuću na Iva Zvona, odnosno pokriti sve dugove i na kraju nakon rekonstrukcije kuće nešto zaraditi. Njemu su Iličić i Fani predložili da napravi dvije pozajmice i to od Fanija 300.000,00 eura, a Vukovićev 350.000,00 eura. Potpisao je dva Ugovora o zajmu sa Zvonom ali njemu je sve to bilo čudno. Iličić mu je sugerirao da napravi papir sa Zvonom, a kada se kuća dovrši da će podijeliti novac. Zvone, Iličić i Fani su imali obvezu rekonstruirati kuću, tu se pokojni Vuković nije miješao i mora reći da je on bio korektan. Sjeća se kada je potpisao aneks Ugovora da ga pok. Vuković zvao i rekao Vinko oprosti ali ovi će te prevariti. Do tada je u svemu sudjelovao direktno, a od tada više ne zna. Iz kuće [adresa] je iselio čim je počela rekonstrukcija i više se nije u nju vratio. Tužio je Zvona pred ovim sudom ali je u toj parnici izgubio(za vraćanje nekretnina). Mora reći da je tada imao i srčanih problema, ugrađeno mu je 5 stentova. Na pitanje zna li išta o njihovim međusobnim dugovima, odgovara kada su oni preuzeli nekretninu njega su eliminirali, tako da nema nekih saznanja a po njegovoj procjeni to sve je financirao Fani Skender. Sada ne zna tko živi u toj kući. Čak je s njima bio u poslu ŠJ iz [adresa], rođak od SJ koji je njega kasnije i zazvao i rekao u slučaju potrebe da će svjedočiti. Naknadno je saznao da se u sudu BIH vodi sličan spor protiv GJ kao što se vodi pred ovim sudom. Po njegovom mišljenju saznanja o svemu ovom ima gospođa ZJ, zadnja supruga od gospodina MJ. ŠJ je njemu čak rekao HJ oprosti meni je žao da si ti sve izgubio na takav način."

Na pitanje pun. tužitelja je li EJ investirao u nekretninu, odgovara " nisam ja 100% siguran ali mogao je", ŠJ je vršio pritisak na EJ.

7.16.Svjedok DJ na saslušanu od 12. lipnja 2025. iskazuje da je bio prijatelj od gospodina EJ, a sada poznaje i njegove nasljednike, njih poznaje još od 1998. godine. Negdje između 2008-2009. godine na kamenom mostu ga gospodin EJ upoznao sa ovom situacijom, a inače on je njemu znao pričati o svome poslu. Tu bi znali biti prisutni i HJ i ŠJ (koji je inače nogometni menadžer), zna da je namjera gospodina EJ bila uložiti izgradnju velikoga objekta za t tržište i on je upravo i pokazivao i pričao o velikim transakcijama i uplatama preko računa. To je bilo 2015-2016. godine. Tada je posao vodio HJ, međutim naknadno se otvorila nova mogućnost preko ŠJ odnosno preko ĆJ. Sjeća se da je jedanput vodio gospodina EJ u [adresa] na ročište u kojem je tuženik bio HJ, ne može se sjetiti koja je to točno bila godina. Mora reći da su u to vrijeme HJ i EJ bili u prijateljskom odnosu i gospodin ŠJ. Gospodin EJ je dalje nastavio financirati u taj projekt, njegova želja je bila da projekt ne stane te da se nekretnina izgradi, proda te vrati uloženi novac. To je bila jedna ozbiljna investicija u koju je gospodin EJ vjerovao. Čak je i njega znao zamoliti da ode na gradilište, njemu je to bilo neugodno ali je pošao na gradilište na adresi [adresa] i vidio da se nekretnina radi i gradi. Sa pok. EJ je komunicirao sve do pred njegovu smrt i mora reći da mu je negdje pred smrt rekao da je razočaran u projekt da se radi o velikom novcu ali se osjećao kao prevaren. Zna da je ulog prema OJ bio sigurno preko 300.000,00 eura, a prema LJ uz posredstvo ŠJ ništa manji iznos od toga , a to mu je rekao gospodin EJ. Gospodin EJ mu je govorio čak da je jedan dio išao prema majci od gospodina ĆJ, a jedan prema LJ. Vidio je te uplate i to upravo u gradu [adresa] gdje mu je gospodin EJ njih i pokazivao, mora reći da je on bio jedan pedantan i poslovan čovjek. Prema OJ je i vidio jednu uplatu upravo na iznos od 300.000,00 eura, možda čak i 350.000,00 eura a prema LJ misli da je bilo dvije uplate. Čak se radilo i o jednom kreditnom aranžmanu koji je gospodin EJ morao podignuti. Čak mu je gospodin EJ spominjao da su oni uzimali odgovornost između sebe za vraćanje iznosa, odnosno potpisivali dokumente između sebe u vezi povrata novca kao jamstvo. Mora reći da je ipak prošlo od toga dugo godina, teško da se može sjetiti najsitnijih detalja. Pok. EJ je više puta pričao da se osjeća razočarano, on je inače u Hrvatskoj imao više želja za investicijama pa bi znao odustati, međutim ovo je bila investicija u koju je vjerovao pa je bio razočaran kada je vidio da to propada. Uvijek je bio pouzdan prijatelj. Može reći kao što je i ranije naveo u svome iskazu da je svjedočio njihovom prijateljskom odnosu i čudio se kasnije kada je došlo do spora. Ne zna tko sada živi u [adresa]."

Na pitanje pun. tužitelja da li je NJ bio uključen u prijateljsko ozračje, svjedok odgovara da to ne može reći, to je bio čisti poslovni interes, a sa OJ i ŠJ je bio prijateljski odnos. Prema LJ je bio poslovni odnos u želji da se spasi što se spasiti da.

Na pitanje pun. tuženika ad.2. kako je došao u posao NJ, svjedok odgovara tako što je HJ došao u određene probleme pa je ĆJ preuzeo obveze prema EJ, koji je isplaćivao transakcije kao što sam rekao i prema LJ i njegovoj majci.

7.17.Svjedok TJ na saslušanju od 12. lipnja 2025. godine iskazuje, da U poznaje dugo on je njegov kum, zna da sada živi u [adresa] kod svoje punice. On je U dva puta vozio i to jedanput u Njemačku, jedanput u Austriju na sastanak u vezi duga ali nema pojma s kime se sastajao. To je bilo 2011. godine. Jedan put je bio prisutan na taraci Roberta Zvone kada je Ivova žena Antonela predala Zdenku Iličiću 60.000,00 eura, zna da su spominjali da je to na ime nekog dugovanja ali zaista ne zna o kakvom dugovanju se radi niti je pitao. Na adresi [adresa] je Ivova vila u kojoj ne živi kao što je i ranije naveo nego je iznajmljuje. Ne zna kako i od čega je Ivo Zvone izgradio tu kuću u [adresa]. Ivo mu nije nikada spominjao Stjepana Vukovića niti Vinka Brnadića.

Na pitanje pun. tuženika ad.2. je .li mu poznato kako je Zvone dobio kuću na adresi [adresa], svjedok odgovara "neko dugovanje je bilo, ali ne zna koje". Na daljnje pitanje je li on potpisivao kakvu dokumentaciju vezanu za poslovanje, odgovara da jest dva tri puta i to dva puta za preuzimanje novca na nekih 400.000,00-500.000,00 eura a treći put za vraćanje novca, vraćanje novca misli da je bilo Zdenku Iličiću i to na taraci koju je spominjao u svome iskazu kada je supruga od Iva dala zadnju ratu.

7.18. Tužiteljica Marija Vuković Toljan na saslušanju od 24. rujna 2025. godine izjavljuje da je njen otac bio dobar prijatelj sa gospodinom Iličićem i poznavali su se 30-ak godina. Jednom je gospodin Iličić tražio pozajmiti novac od njenog oca za gospodina Brnadića, za jednu kuću u [adresa] koja nije u dobrom stanju, i rekao je da bi to bio dobar posao da se ta kuća proda, ali prije toga renovira, a Iličić je čak spominjao i kupce iz Rusije. Njen otac je dignuo kredit u Zagrebačkoj banci i dao taj novac Brnadiću. Nije mogao na drugi način nego podići kredit, zato jer je na Zagrebačkoj banci imao novac koji je bio oročen. To je bio iznos od 350.000,00 eura. Napravljen je ugovor između gospodina Brnadića i njenog oca, tu je naznačen i pozajmljeni iznos i termin kada će se vratiti novac do određenog datuma, a bilo je i naznačeno ili će se vratiti prodajom kuće ili na drugi način. Koliko se sjeća radilo se o terminu 6 mjeseci. Naravno da se taj novac nije vratio, njen otac je pokušavao stupiti u kontakt s Brnadićem, i pismenim putem, da se novac vrati, otac je 2011. tužio Brnadića, a u konačnici je povukao tužbu jer je saznao da Brnadić nema novaca. U međuvremenu je Zvone preuzeo dug od Brnadića. Ne zna što su oni interno pregovarali ali zna da se ĆJ upisao u Zemljišne knjige kao vlasnik upravo predmetne nekretnine. Dalje de događa da gospodin ŠJ koji je doveo NJ u cijeli proces dolazi i pita njenog oca za još novaca, jer im je upravo ponestalo novaca za dovršetak renoviranja kuće. Oni su nastavili gradnju kuće. Znali su doći u Split, pa bi došli i do Dubrovnika da provjere je li se uopće išta radi na predmetnoj nekretnini, vidjeli su da se nekretnina i renovira dalje, pa je njen otac pozajmio i dalje novac gospodinu LJ ali i gospodinu ŠJ, međutim većinom LJ jer je on bio u Dubrovniku i renovirao kuću. Nekada bi čak znali i poslati ljude koje poznaju npr. tako gospodina IJ da pođe provjeriti je li se radi predmetna nekretnina, što bi nam on i provjerio i slao nam slike iste, tada je nekretnina bila u stanu E. Kuća je sagrađena do kraja, novac se nije vratio njenom ocu, napravili su se ugovori između gospodina ŠJ i ĆJ da će novac vratiti prodajom kuće. To je bilo misli 2013. Ugovor je pisala ona i gospodin ŠJ je bio u uredu od njenog oca, i ŠJ je ugovor potpisao u njenom prisustvu. Ugovor su upotpunili jer nisu znali najprije broj čestice, ugovor je išao i gospodinu LJ i putem maila. Jedan ugovor je od strane ŠJ potpisan 1. ožujka 2013., a upotpunjeni ugovor sa česticama je potpisao ĆJ malo kasnije poslije toga datuma. Oba ugovora su ŠJ i ĆJ potpisali da će prodajom kuće vratiti novac, dakle uvijek se naglašavala ta prodaja kuće, dakle sve od početka do kraja pozajmljivanja novca i ugovora. 2013. je ugovor iznosio na 740.000,00 eura. Imali su bankovne potvrde. A čak bi nekada njen otac pozajmio i novac na ruke ŠJ i tada je bila prisutna, a gospodin ŠJ je potpisao pisanu potvrdu. Novac se nije vratio. Zna da je 2016. ŠJ koji je tada živio u [adresa] od Ministarstva financija dobio upit odakle mu novac, isti je odgovorio da je upravo to od njenog oca, tada se to skupilo na iznos od 1.100.000,00 eura, i Ministarstvo je upravo ispisalo potvrdu na taj iznos. I u toj izjavi upravo stoji da je taj novac za izgradnju vile u [adresa] na adresi [adresa], u biti predmetne nekretnine. ŠJ i ĆJ nisu prodali tu vilu, a nisu se ni trudili, jer su došli do zaključka da je danas u Dubrovniku moguće bolje zaraditi ako se vila iznajmljuje. Došli su do saznanja da se vila iznajmljuje, preko interneta, ovisi o vremenu u kojem se iznajmljivala između 10.000,00-12.000,00 eura po tjednu. Njen otac je bio jako bolestan 2017. godine, umro je 25. kolovoza iste godine, zadnje njegove riječi su bile "gledajte dobiti naš novac natrag". Njena sestra i ona su se nakon toga potrudile pronaći gospodina NJ i ŠJ da vide što rade i na koji način da im vrate taj novac. Sa NJ su se našli u Splitu krajem ljeta 2018., rekao je da će se potruditi vratiti novac ali nema toliko, pa bi nam prepisao zemljište na Pelješcu u blizini "budućeg mosta" koji se ima izgraditi na Pelješcu. Poslao na je i whats up slike i papire gdje se nalazi to zemljište. Njima to tada nije bilo vrijedno, njima je to tada bio krš i to nije bio niti jedan dio njihovog duga. Naknadno se utvrdilo da to zemljište je samo dijelom bilo na njemu, dakle nije bio vlasnik u cijelosti. Kasnije su se sreli sa gospodinom ŠJ i to u Baden Badenu jer je on stanovao u [adresa] pa im je to bilo na pola puta, i onda joj je rekao da će prodati kuću (predmetnu), i vratiti im novac. Sreli su se i u Splitu sa gospodinom ŠJ, čak prije Baden Badena i isto im je rako da će prodati kuću i vratiti im novac. Rekle su gospodinu ŠJ da neće dugo čekati da će napraviti tužbu, jer su ovo sve smatrali zavlačenjem, a imali su i moralnu obvezu prema njihovom ocu i zbog njegovih riječi na samrti. Gospodin ŠJ im je rekao kod njega ne mogu dobiti ništa, jer je sve prepisao na svoju djecu, a njegov novac je na otoku Krimu. Dalje se događa da su podnijeli tužbu i sada su na sudu."

Na upit suda odgovara više su se sastajali a gospodinom ŠJ nego sa NJ, jer su gospodina ŠJ poznavali, a NJ nisu poznavali. Dug koji je potpisan 2013. 740.000,00 eura kao što je i rekla dizao se za kamate, zato je gospodin ŠJ i potpisao 2016. potvrdu na 1.100.000,00 eura. Nije im vraćen niti jedan euro. Jučer su upravo bili ispred predmetne nekretnine, znaju da se kuća iznajmljuje jer to prate na internetu, upravo za novac kako je gore ranije navela u svome iskazu, a vidjeli su da kuća ima i bazen. Na internetu su i recenzije koje dobiva Antonija Zvone koja s bavi čišćenjem i uređivanjem i upravo na nju glase recenzije.

Na pitanje pun. tuženika ad.2. kada su se potpisivali ugovori, kako to da nisu potpisivani zajedno, tužiteljica odgovara zato što su živjeli u različitim državama, naime oni i Ilčičić su živjeli u [adresa], a Zvone je živio u RH u Dubrovniku.

7.19 . Tužiteljica Ivana Vuković Šakić na saslušanju od 24. rujna 2025. godine izjavljuje da je slušala svoju sestru, suglasna je s njenim iskazom ali u nekim stvarima želi je ispraviti obzirom na kronologiju događaja i želi nešto dodati. Ugovor između njenog oca i gospodina Brnadića je sklopljen 15. veljače 2008. Poziva se na to što dva ugovora gdje stoji da se novac treba vratiti u roku od 6 mjeseci, ugovor su potpisali i njen otac i Brnadić. Mora reći da imaju izvornike svih isprava koje su uopće navedene u spisu. Postoji ugovor od 7. lipnja 2011. godine između Zvone i Brnadića i tim ugovorom je Zvone preuzeo dug Brnadića prema njihovom ocu u iznosu od 350.000,00 eura. Želi naglasiti, a to je rekla i njena sestra da je njen otac uzeo kredit kod Zagrebačke banke, prije toga još 2007. je išla sa ocem u banku i on je imao oročeno 500.000,00 eura, rekao je da želi dići kredit radi sveg iznesenog o čemu je iskazivala njena sestra, ali je još tada rekla njenom ocu " nemoj to molim te raditi, to su mutne vode", otac je nije poslušao. To su za njih bili veliki iznosi, imaju građevinsko poduzeće i 2-3 manje firme, željeli su u to investirati, ali "očev novac, očeva odluka". Njen otac je još 2012. zvao Brnadića, on se uvijek javio, novac nije vratio, tužio je Brnadića pred sudom u Zagrebu, čuo je da je Brnadić u velikim dugovima, povukao je tužbu, između ostaloga je čuo da je i Brnadić u teškoj brakorazvodnoj parnici, a pojavili su se Zvone i Iličić koju su preuzeli dug, tako da je otac u konačnici povukao tužbu protiv Brnadića u Zgrebu jer je smatrao da bi samo sebi nagomilao troškove. U međuvremenu su Zvone i Iličić pomalo nastavili graditi vilu ali naglašava pomalo, kada bi im falilo novaca otac bi im i dalje pozajmljivao, tako da se taj iznos naknadnih pozajmica približio iznosu od 200.000,00 eura. Njihov otac je bio poslovni čovjek, i želio je da se ta vila što brže izgradi, tako da mu se vrati dug i određena naknada. Postoje izjave od 1. ožujka 2013. koju potpisuje Iličić, 12. ožujka 2013. koju potpisuje Zvone kojom se obvezuju da će iznos od 740.000,00 eura vratiti najkasnije do 1. rujna 2013. ili prodajom same vile. Nije im vraćen niti jedan euro. Naglašava da je njen otac baš na samrti rekao vi morate taj dug vratiti, a imaju i par firmi, i o tome nije govorio, nego upravo o ovome dugu. Pravnica je i 2018. godine se počela baviti ovim slučajem jer je bilo strah- zastare. U kolovozu 2018. su se u 2 navrata sastali u Splitu i sa gospodinom NJ i sa gospodinom ŠJ, oni njima nikada nisu opovrgnuli navedeni dug, ali su rekli da nisu u stanju vratiti, ĆJ im je nudio zemljište na Pelješcu kao što je rekla i njena sestra, ali je to zemljište bilo opterećeno, i ne predstavlja vrijednost ovog duga. U zadnji tren su kontaktirali njihovu odvjetnicu i u zadnji tren podigli tužbu, to je bilo 28. kolovoza 2018. Par dana iza je gospodin ĆJ njima je preko Whats up-a nudio zemljište na Pelješcu, njihova odvjetnica im je rekla da je to zemljište opterećeno. Kada su se sastali u Baden Badenu to je bilo doba pandemije Covid ožujak 2020., strah ih je bilo radi korone jer je njihova majka bila bolesna ali su se sastali s namjerom upravo da vrati navedeni dug. Svako pola godine je pratila što se događa s navedenom nekretninom, to je luksuzna vila koja se iznajmljuje, ispočetka je bilo 1.700,00 eura noć, a kasnije po tjednima od 9.000,00-11.000,00 eura, recenzije su glasile na ČJ, a čak je bilo i pohvala na ime RJ. Jučer je bila ispred te vile koja izgleda savršeno. Samo želi reći da se malo raspitivala i da je vidjela na internetu da u BiH postoji optužnica protiv tuženika GJ. U optužnici je gospodin ŠJ. "

7.20. Tuženik SJ na saslušanju od 24. rujna 2025. godine izjavljuje da obzirom da je slušao iskaze tužiteljica po redu, "sve je dobro rekla osim jednog". ĆJ, gospodin EJ i on su se našli u Splitu, ne zna je li to bila 2012. ili 2013., ĆJ je predao kuvertu s novcem, a tu je bila nazočna i gospođa plave kose životne dobi 55-60 godina, i tom prigodom je ĆJ vratio pok. EJ 500.000,00 eura. Kako u hotelu postoji stroj koji prebrojava novac, ta žena je prebrojila taj novac i rekla da je sve uredu, nakon toga su pošli na zajednički ručak. Pok. EJ je rekao ženi koja je bila nazočna da to stavi na banku, o preostalom dugu nije pričao. Ne zna što je sada s kućom u [adresa], tu je nekada prije bio s pok. EJ. Ne smatra se dužnim ništa tužiteljicama. Radio je menadžerski posao 30 godina u nogometu. Pok. EJ poznavao je još prije Domovinskog rata. GJ je također upoznao prije Domovinskog rata. Ne zna je li ĆJ ostao nešto dužan tužiteljicama, nije o tome s njim pričao. Samo zna dok je pok. EJ bio živ da mu je ĆJ predao žutu kuvertu, nije vidio sadržaj kuverte ali je LJ rekao da je to 500.000,00 eura, i nije brojao novac. Ne zna kako se zove gospođa koja je bila nazočna tom sastanku. Upoznao je gospodina EJ i GJ, jer ĆJ je imao nekretninu u Dubrovniku koja je bila za prodaju. EJ je došao u Dubrovnik, vidio je tu nekretninu i poslao je LJ novac što se dalje događalo ne zna, niti zna koliko mu je novaca poslao EJ. "

Na pitanje pun. tužitelja zašto je potpisao izjavu da duguje EJ 740.000,00 eura, odgovara da je on pok. EJ potpisivao više stvari koje mu je trebalo za firmu, a da i nije gledao što potpisuje. Na daljnje pitanje vezano uz potvrdu Ministarstvu financija u Njemačkoj u kojem stoji da duguje 1.100.000,00 eura, odgovara da je rekao da je taj novac pošao u Hrvatsku za kupovinu igrača. Na daljnje pitanje, a kada mu se predočuje ls 20 spisa potpis, a čiji je prijevod na ls spisa 21, odgovara da je to njegov potpis. Na daljnje pitanje obzirom je u odgovoru na tužbu dao krivu adresu, kako to da se nakon 7 godina uključio u ovaj postupak, odgovara da nije dao krivu adresu.

Na upit suda kako je znao da je danas ročište, odgovara da je dobio od suda "pismo". Na daljnji izričit upit suda je li od suda ili možda od odvjetnice Skansi, odgovara od suda.

Na daljnje pitanje pun. tužitelja je li vidio kada se novac brojao na stroju za brojanje novca, odgovara da nije bio je vani, a žena koja je brojala novac je pošla u banku, izbrojala novac i vratila se.

Na pitanje pun. tuženika ad.2. što se razgovaralo na ručku nakon gore navedenog sastanka, tada je rekao da se brojao i predao novac, tuženik navodi da nisu ništa razgovarali, ručali su, on je pošao za Dubrovnik a pok. Vuković je ostao u Splitu. Na daljnje pitanje je li prije toga ruka vraćen sav dug gospodinu Vukoviću, odgovara kao što je rekao gospođa koja je brojala pare rekla je da je sve uredu, a on uopće ne zna koji je dug bio. Na daljnje pitanje zašto nisu zajedno potpisali već gore navedene dokumente on i Zvone, odgovara da i ne zna što je Zvone potpisivao a on je što je imao potpisivati sam potpisao.

Na pitanje pun. tužiteljice da li zna odakle Zvoni 500.000,00 eura, odgovara da ne zna.

Na pitanje tužiteljica zašto je potpisao ugovor o zajmu na Njemački za Poreznu upravu 2016., vezan za vilu u [adresa], odgovara da ne zna. Na daljnje pitanje da li je Zvone tražio pisanu potvrdu od pok. Vukovića da mu pisano potvrdi da je vratio 500.000,00 eura, odgovara da ne zna.

Na pitanje pun. tuženika ad.2. na koji je način poslovao s gospodinom Vukovićem 30 godina, odgovara gospodin Vuković je bio korektan čovjek, radio je u građevini a on se bavio menađmentom u nogometu i uvijek kada je trebalo gospodin Vuković je "uskočio". Nisu jedno drugome davali priznanice. Na daljnje pitanje je li dug gospodina Zvone bio preko njega, odgovara da ne zna.

Na pitanje pun. tužitelja je li Ivo Zvone bilo koji novac koji je dugovao Vukoviću najprije uplatio njemu pa da on to da Vukoviću, tuženik odgovara ne.

7.21.Iz spisa P 136/14 u pravnoj stvari tužitelja Vinka Brnadić protiv tuženika iva Zvono donesena je odluka

-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku vratiti tužitelju pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da izda tabularnu ispravu kojom će tužitelj moći ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

U protivnom takvu ispravu će zamijeniti ova presuda kojom se nalaže, glede tih nekretnina, brisanje prava vlasništva sa imena tuženika uz istodobni upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove u iznosu od 423.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po propisanoj stopi."

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka 376.250,00kn u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.020 937,50 kn.

7.22..Iz spisa OV 3137/11 razvidno je da je Pregledom Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenu od strane javnog bilježnika Luce Bronzan pod posl.br. OV-3137/11 dana 7.lipnja 2011. utvrđeno je da je NJ (tuženik) kao zajmodavac HJ (tužitelju) kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 505.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom povrata zajma 3.prosinca 2011. Kao jamstva povrata zajma zajmoprimac je dao zajmodavcu pravo upisa založnog prava na nekretninama čest. zgr. [katastarska čestica] i čst.zem. 550/25 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te mu dozvoli uknjižbu založnog prava bezuvjetno. Stranke su ujedno potvrdile da ugovor o zajmu predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje zajmodavac može radi ostvarenja činidbe iz ugovora, a nakon dospjelosti tražbine neposredno provesti prisilnu ovrhu

7.23.Iz spisa Ov 4501/11 - Pregledom Dodatka ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenog od strane javnog bilježnika Luce Bronzan pod posl.br. OV-4501/11 dana 10.kolovoza 2011. utvrđeno je da stranke dodatno utvrđuju da je dana 9.kolovoza 2011. zajmodavac NJ dodatno dao zajmoprimcu HJ iznos od 500.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a kao jamstvo povrata zajma dao zajmodavcu pravo upisa založnog prava na nekretninama čest. zgr. [katastarska čestica] i čst. zem. 550/25 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te mu dozvolio uknjižbu založnog prava bezuvjetno. Stranke su utvrdile da dodatak ugovoru predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje zajmodavac može provesti prisilnu ovrhu nakon dospjelosti tražbine. Rok povrata zajma određen je do 3.prosinca 2011.

Pregledom Sporazuma o prijenosu prava vlasništva dana 26.srpnja 2012. utvrđeno je da su stranke sporazumno utvrdile da NJ radi naplate potraživanja od 1.005.000,00 eura u protuvrijednosti kuna ima dvije ovršne isprave pod brojem OV - 3137/11 iOV-4501/11 za ovrhu na nekretninama čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su Ugovorom o zajmu sa zasnivanja založenog prava ugovorili potpisivanje sporazuma radi prijenosa prava vlasništva predmetnih nekretnina. Čl. 2. ovog Sporazuma HJ je prenio pravo vlasništva predmetnih nekretnina na GJ za cjelinu prava vlasništva, čl. IV. sporazuma HJ je ovlastio GJ da ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i korist.

8 Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, osim naravno dokaza od kojih su same tužiteljice odustale, no saslušanje U je zakazivano više puta, na koji se isti nije odazivao, a saslušanje stranaka je supsidijaran dokaz, a znakovito je da tuženik upravo tik pred određena ročišta dostavlja liječničko opravdanje počevši još od 2019 do danas, . Ponovno sud navodi da je saslušanje zakazano više puta, da naravno sudac nije vještak da utvrđuje zdravstveno stanje tuženika, ali očito se radi o virozama, tik pred saslušanje, pa sud neće ulaziti u dokumentaciju liječnika niti ocjenu istih ali je znakoviti da se isti nije nikada pojavio na saslušanju a ponovno se ističe da je to supsidijaran dokaz tako da stranka ne mora dati svoj iskaz. Naravno da sud nije mogao saslušati svjedoke koji su tijekom postupka nažalost preminuli.

Sud ističe da ĆJ nije diskriminiran u ovom postupku , ni u kom slučaju, jer je itekako imao priliku više puta biti saslušan.

9 Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da tužbeni zahtjev osnovan.

10 Čl 499 Zakona o obveznim odnosima je propisano da ugovorom o zajmu obveze se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno isu količinu stvari iste vrste i kakvoće

Čl 501 istog zakona je propisano da je zajmodavac dužan predati stvar u ugovoreno vrijem, a ako rok nije određen , onda kad to zajmoprimac zatraži.

Za ugovor o zajmu se ne traži pisana forma, naime iste ugovor nastaje samim sporazumom stranaka, a klopljen je kada se stranke dogovorile da će isplatiti tuženiku ugovorni iznos i kada se tuženik obvezao da će taj iznos vratiti u roku u istoj valuti.

Čl 43 istog Zakona je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug, i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen , ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju,

11Dana 4 kolovoza 2021 doneseno je rješenje o osiguranju koje glasi

Radi osiguranja novčane tražbine tužiteljica PJ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i to iznosa od 740.000,00 EUR (sedamstočestrdesettisuća EUR) plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim kamatama koje teku od dana 01.09.2013. godine do isplate (u daljnjem tekstu: Predlagateljice osiguranja) prema 2. tuženom KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], određuje se sljedeća

PRIVREMENA MJERA

I. Zabranjuje se 2. tuženom KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da otuđi i optereti nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, Općinski sud u Dubrovniku.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da ovu zabranu zabilježi u zemljišnoj knjizi.

III. Izrečena zabrana smatra se provedenom dostavom Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda.

IV. Ova privremena mjera će trajati do isteka 60 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po pravomoćnoj odluci suda u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda.

Po žalbi ista privremena mjera je potvrđena te je upravo u odluci Gž istaknuto da

" Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a čl. 345. st. 1. t. 3. i st. 5. propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine, dok je učinak zabilježbe u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi na koju se zabrana odnosi.

Protivno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o vjerojatnosti postojanja novčane tražbine tužiteljica prema tuženicima radi povrata zajma u iznosu od 740.000,00 EUR-a, jer navedeno proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu (izjave samog tuženika od 12. ožujka 2013.), pri čemu valja naglasiti da prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 344. st. 1. OZ nije bio dužan utvrđivati postojanje tražbine tužiteljica (to će biti predmet raspravljanja u daljnjem tijeku postupka), nego samo vjerojatnost postojanja te tražbine kao slabijeg stupnja uvjerenja o postojanju određene činjenice.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključak

prvostupanjskog suda o ispunjenju i druge kumulativne pretpostavke iz čl. 344.

st. 1. OZ – opasnosti da će bez mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti

ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na

drugi način njome raspolagati, jer iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka

proizlazi da su na predmetnoj nekretnini upisana založna prava u korist

Republike Hrvatske temeljem rješenja o osiguranju, ali i založno pravo u korist

Željka Jurića upisano temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na

nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 27. lipnja 2018., dakle temeljem

raspoložbe samog tuženika, čime je i prema ocjeni ovog suda učinjena

vjerojatnom opasnost da će bez predložene privremene mjere tuženik znatno otežati naplatu tražbine tužiteljica jer takva dobrovoljna založna prava dodatno

opterećuju predmetnu nekretninu i umanjuju mogućnost tužiteljica da u

eventualnom ovršnom postupku (ukoliko uspiju u ovom parničnom postupku)

naplate svoju tražbinu, pri čemu nije od odlučnog značaja tvrdnja tuženika da u

predmetnoj nekretnini živi sa svojom obitelji."

12. Najprije je za navesti da se tuženik Zvono u svom odgovoru na tužbu svoju odgovornost za isplatu kredita sklanja od sebe a prevaljiva na Brnadića i Iličića . Dodaje da je dio duga izmirio Stjepanu Vukoviću međutim isto ne dokazuje niti se pojavljiva na ročištima za saslušanje, bez obzira što isti nije pristupio ročištu za saslušanje to je mogao dokazati ispravama o uplati, dakle uplatnicama ili eventualno svjedocima, mada sud smatra nevjerojatnim da je netko pozajmio toliki iznos novca i vratio bez potvrde,

U spisu P 136/14 odbijen je tužbeni zahtjev ali je u iskazima Brnadića tužitelja jasno utvrđeno, što se spominje i u ovom spisu da je postojalo dugovanje prema tužitelju Stjepanu Vukoviću, iz ovog spisa je razvidno da je tužba povučena jer Brnadić nije imao novaca.

13 Bitno je da su tužiteljice dokazale aktivnu legitimaciju ispravama u spisu i to Nasljednici list iza smrti pok. Stjepana Vukovića u izvorniku na njemačkom jeziku od dana 15.11.2018.g., te s prijevodom na hrvatski jezik , kao i naknadno nakon što je njihova majka umrla sud je utvrdio prekid i nastavak jer su tužiteljice isto dokazale rješenjem o nasljeđivanju.

14 Tuženik Zvono u odgovoru na tužbu istu spori, međutim prebaciva odgovornost na Iličića i tvrdi da je Vuković Iičiću pozajmio novac a ne Zvoni. U odgovoru navodi da je eventualne ostale uplate, dakle ipak daje mogućnost da ih je bilo, on uplatio NZ, Sud smatra da je to doista tako , valjda bi Zvono to dokazao uplatnicama priznanicama i sl.

Tuženik SJ u svom odgovoru na tužbu prizna da je on potpisao priznanicu izjavu priloženu uz tužbu al je nije potpisao KJ. /misli na izjavu od 1 3 13/

15 U spisu dakle postoji više izjave čijih je predmet navedeni dug, ali značajno je da upravo u izjavi Zvone ls 6 isti priznaje navedeni dug , čak i da je prezreo dug od HJ, obvezuje se da će dug koji je pozajmio od gospodina JJ sa prebivalištem u [adresa], u visini od ukupno 740.000, - eura vratiti gospodinu JJ prodajom nekretnine u [adresa] i to najkasnije do 1 7 2013. dok tu izjavu koju potpisuje SJ isti se obvezuje vratiti Zvonin dug u visini iznosa navedenog u tužbi, istu izjavu potpisuje ĆJ , i u istoj se navodi da se ĆJ obvezuje sva pozajmljena sredstva vratiti JJ ali preko Iličića

16 Dakle iz navedenih isprava visina duga nije prijeporna , radi se upravo o iznosu navedenom u tužbi, samo je bit da ĆJ upravo svoju suodgovornost prebacuje na SJ.

Da su u pozajmicama sudjelovali i SJ i ĆJ razvidno je iz pobrojenih isprava u spisu, da je ĆJ preuzeo dug HJ je razvidno iz potpisanih izjava, koji dug HJ nije mogao vratiti, a jer nije imao novaca protiv njega je tužba povučena u ranijem spisu ovog sud dug koji HJ nije mogao vratiti je upravo u Ugovoru o zajmu ls 10.

Značajno je da NJ u svojoj izjavi na ls 13 potvrđuje da je od JJ primio iznos od 350 000 EUR , obvezuje ga se vratiti do prodaje nekretnine, te smatra da je ovaj sporazum te sve isprave vezane uz ovaj pravni posao predstavljaju poslovnu tajnu, izjava je ovjerena javnog bilježnika.

Tužiteljice dostavljaju i izjave odvjetnice Belin, koja nije pristupila na saslušanje a pozivana je na ovaj sud, ali je u izjavi njezin službeni pečat, i gdje stoji da je upravo JJ obvezao se isplatiti Zvoni iznose od 40000 te 60000 eur .

U izjavi stoji da će isplata ići na račun ĐJ,

17 Dakle upravo navedeno potvrđuje da su netočni navodi tuženika da UZ, koja je umrla tijekom ovog postupka, nema veze s ovom postupkom odnosno da uplate na njezin račun nemaju veze s ovim postupku, kada upravo u izjavi odvjetnice u čijem donjem dijelu je njezin pečat te potpisi KJ stoji da će se uplate izvršiti na račun ĐJ.

ĐJ dakle tvrdi da su uplate na ĐJ ne odnose na ovaj postupak, niti na ove parnične stranke, a upravo su to uplate JJ, a u ovjerenoj izjavi odvjetnice Belin navodi se račun ĐJ.

Svjedok DJ upravo iskazuje o poslu vođenju posla – ulaganju B – ulaganju nekretnina od JJ preko najprije HJ pa zatim B, Išao je na gradilišta upravu na navedenu ulicu , iskazuje o uplatama Zvoni koje je sam vidio

Svjedok TJ navodi samo kako je ĐJ vozio ale ne zna s kim se isti sastajao. Međutim predmetnu nekretninu je dibio na račun duga.

Tužiteljica iskazuje kako je B preuzeo dug od HJ, što je uostalom razvidno iz priklopljenog spisa i ovog spisa, .Navode iznos duga.

18 Ono što treba istaknuti u ovom spisu a to je iskaz tuženika SJ koji se odazvao pozivu suda na saslušanje, i davao iskaz zajedno sa tužiteljicama . Upravo tuženik SJ u početku svog iskaza navodi – a obzirom da je čuo iskaze tužiteljica -

"sve je dobro rekla osim jednog". ĆJ, gospodin JJ i on su se našli u Splitu, ne zna je li to bila 2012. ili 2013., ĆJ je predao kuvertu s novcem, a tu je bila nazočna i gospođa plave kose životne dobi 55-60 godina, i tom prigodom je ĆJ vratio pok. JJ 500.000,00 . daljeiskazuje kako je dotična gospođa plave kose prebrojala novac, i da je rečeno da je sve u redu.

Naprosto je ovom sudu nevjerojatno da bi se na taj način brojo toliki iznos novca, da ga ne bi brojali svi i sam gospodin JJ koje je pozajmio taj iznos, nevjerojatno je da ga ne bi brojao, nego samo primio kuvertu. Nevjerojatno kad su se sastavljale tolike izjave, ugovori, ugovor sa svjedokom koje je tužitelj u spisu P 136/14 , da se ovdje ne bi sastavila najobičnija izjava, čak i izjava ovjerena u uredu javnog bilježnika, ma i da se radi o 5 EUR, pored ovoliko rizičnih ulaganja, ne vraćanja novca, prebacivanja odgovornosti, a kamoli da bi se vratio iz iznos od pola miliona eura a da se ne bi potpisao bilo kakao dokaz o istom.

Dakle iličić navodi da je tužiteljica sve točno rekla a sud mora u ovako složenom spisu ponoviti dio iskaza koji treba istaknuti a to je

."U međuvremenu je ĆJ preuzeo dug od HJ. Ne zna što su oni interno pregovarali ali zna da se ĆJ upisao u Zemljišne knjige kao vlasnik upravo predmetne nekretnine. Dalje de događa da gospodin SJ koji je doveo ĐJ u cijeli proces dolazi i pita njenog oca za još novaca, jer im je upravo ponestalo novaca za dovršetak renoviranja kuće. Oni su nastavili gradnju kuće. Znali su doći u Split, pa bi došli i do Dubrovnika da provjere je li se uopće išta radi na predmetnoj nekretnini, vidjeli su da se nekretnina i renovira dalje, pa je njen otac pozajmio i dalje novac gospodinu Zvoni ali i gospodinu Iličiću, međutim većinom Zvoni jer je on bio u Dubrovniku i renovirao kuću. Nekada bi čak znali i poslati ljude koje poznaju npr. tako gospodina Mira Derek da pođe provjeriti je li se radi predmetna nekretnina, što bi nam on i provjerio i slao nam slike iste, tada je nekretnina bila u stanu Rau bau. Kuća je sagrađena do kraja, novac se nije vratio njenom ocu, napravili su se ugovori između gospodina Iličića i Zvone da će novac vratiti prodajom kuće. To je bilo misli 2013. Ugovor je pisala ona i gospodin Iličić je bio u uredu od njenog oca, i Iličić je ugovor potpisao u njenom prisustvu. Ugovor su upotpunili jer nisu znali najprije broj čestice, ugovor je išao i gospodinu Zvoni i putem maila. Jedan ugovor je od strane Iličića potpisan 1. ožujka 2013., a upotpunjeni ugovor sa česticama je potpisao Zvone malo kasnije poslije toga datuma. Oba ugovora su Iličić i Zvone potpisali da će prodajom kuće vratiti novac, dakle uvijek se naglašavala ta prodaja kuće, dakle sve od početka do kraja pozajmljivanja novca i ugovora. 2013. je ugovor iznosio na 740.000,00 eura.#

19Dakle tužiteljice jasno govore o visini duga, o preuzetom dugu od Brnadića, koji potpisuje Zvone, od daljim isplatama i preko Iličića ali za Zvonu, sve potkrepljuju i isprave i priznanice u spisu, jer nema razloga da se nešto ne odnosi na Iva Zvonu ako je išlo na račun Veronike Zvono koja mu je majka, Nažalost sada pokojna, nema razloga da Iličić reče da je tužiteljica sve točno rekla, ako nije tako, jer ne bi išao sam protiv sebe, ali naravno sud nije povjerovao u iskaz kada govori da je vračeno pola miliona eur a bez ikakvog dokaza.

Također je nevjerojatno izjava koja se predaje tek 2022 u spis a kojom Ilićič priznaje da je namiren od Zvone, s milion 25 EUR, te prema njemu nema potraživanja, jer bi tada to isto Iličić naveo u odgovoru na tužbu, jasno je da se ovdje ide štiti Zvone preko Iličića, koji jasno na saslušanju iskazuje da je tužiteljica sve dobro izjavila, osim povrata novca. Uostalom tu se navodi Ugovor od 27 svibnja 2011 a ovdje iz uplata i izjava razvidno je da su iste išle ranije, te je navedeni predmetni ugovor sklopljen ranije. Upravo ovom izjavom da je tužiteljica sve točno rekla isti tuženik i demantira sam sebe kada na vodi da je tužitelju ranijem potpisivao mnogo toga a da nije gledao

Zašto ličić štiti Zvonu to on najbolje sam zna, sa upravo su tužiteljice navele da on nema imovine u EU, pa bi to značilo da se ova presuda ne može niti ovršiti. U odnosu na istog. Na saslušanju Iličić na mnoga pitanja odgovara sa NE znam primjerice , …ne zna odakle zvoni pola miliona eura, ne zna zašto je potpisao ugovor o zajmu u [adresa] za Poreznu upravu, vezanu za vilu, ne zna je li zvone tražio potvrdu da je vratio Vukoviću pola miliona eur a .

Očito je da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen da su zajmoprimci upravo tuženici koji su primali novac koji tužitelju nisu vratili. Sve potvrđuje uprav tuženik SJ na saslušanju. Te ponovno sud navodi da ne vjeruje u izjavu navedenog tuženika da tobože ĆJ ništa nije dužan jer je njemu sve namirio, jer bi ta izjava bila priložena uz odgovor na tužbu.

Za dodati je da se solidarnost dužnika nikad ne pretpostavlja, za njezin nastanak potrebna je pravna osnova tj zakon kojim je solidarnost propisana, ili pravni posao kojim je solidarnost ugovorena a to je ovdje upravo ugovor o zajmu

Ovim izjavama tuženika želi zaštiti tuženika ĐJ očito iz samo njemu znanih razloga, ali isprave u spisu, izjave tužiteljica, svjedoka, koje se dovode u vezu, demantiraju navedeno.

Dakle iz izjava u spisu razvidno je da je vjerovnik zajmodavatelj upravo EJ koji je u etapama pozajmljivao novac tuženicima,

Ugovor o zajmu ne traži pisanu formu dakle to je neformalan konsezualan ugovor, zajmodavac je predao zajmoprimicima određenu količinu novca a oni su se obvezali to vratiti …..

Dakle nije jedini dužnik SJ upravo je dužnik i ĆJ.

Ne može sud ni povjerovati kada na pitanje je li dug ĆJ bio preko njega , odgovara ne zna, jer je zdravo logično da čovjek tako nešto mora znati, ali opet sud navodi da očito SJ iz njemu znanih razloga ovdje štiti tuženika ĐJ.

Sam HJ je izgubio navedenu nekretninu zbog dugova i preuzeo je Zvone Ugovorom o osiguranju, kao što je i dug preuzeo, ali isto nije isplaćeno pok EJ

Sam svjedok koji je u ovoj priči izgubio kuću navodi da je upravo ĆJ doveo SJ.

Kako su potpisnici izjava tuženici, koji su očito bili uključeni upisao sa tužiteljem , koji je pozajmljivao za nekretninu, a isti mu garantirali istom nekretninom, međutim dug nisu vratili, to je trebalo presuditi kao u izreci, s kamatom od dana u izreci jer je taj dan upravo u izjavi ls 7 naveden kao dan od kada teku kamate ako se dug do tada ne vrati.

Dakle na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud smatra da je prednik tužiteljica EJ, pozajmio tuženicima upravo iznos naveden u izreci i to u obrocima, što je dokazano izjavama , iskazima u spisu, da se garantira lo prodajom nekretninom u Dubrovniku, na adresi [adresa], do koje prodaje nije došlo, jer sada u njoj živi tuženika ĐJ, radi čega je sud istom i odredio privremenu mjeru, te da dug nije vračen.

Glede svega navedenog odlučeno je temeljem čl 499 Zakona o obveznim odnosima

19 K ako je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev to o podrednom nije trebalo odlučivati

20 Naknadno je u podnesku od 28 srpnja 2025 tužitelji traže proširiti privremenu mjeru navedeno kao u izreci.

Ovaj sud smatra da se iznajmljivanjem nekretnine ne gubi na vrijednosti dapače u istu se da bi se u Dubrovniku iznajmljivala mora više ulagati, ne smatra da se tržišna vrijednost smanjuje jer se iznajmljuje a uz to je opće poznato na da je nekretnina na dobroj poziciji, a sama zabrana iznajmljivanja nije u direktnoj vezi s ovim postupkom, naime predmet postupka je vračanje zajma.

Sud ne može vjerovati da se ne ulaže u održavanje nekretnine. Koja se iznajmljuje turistima u Dubrovniku, . a tuženik već ima zabranu prodaje iste, pa je sud novi prijedlog za mjeru odbio

Uostalom na tuženicima je da vrate dug tužiteljicama. A već je u spisu u privremena mjere zabrane otuđenja tako da je temeljem čl 344 i 345 OZ ovaj prijedlog u izreci odbio.

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP. pa su tužiteljicama koje su uspjele u postupku , priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora uvećani za 25 posto PDV i to sastav tužbe, podnesak od 4. srpnja 2019., ročište 9. srpnja 2019./ ,50 bodova / ročište 12. rujna 2019., /50 bodova / ročište 9. prosinca 2019.,/50 bodova / podnesak od 28. listopada 2021., podnesak 1. prosinca 2022., ročište 15. prosinca 2022., podnesak 26. siječnja 2024., ročište 30. siječnja 2025., ročište 2. travanj 2025., ročište 12. lipnja 2025., podnesak 28. srpnja 2025., ročište 24. rujna 2025., ročište 11. studenog 2025., ročište 16. siječnja 2026., svaka radnja po 5468 bodova, osim odgoda, dakle 89230 plus pristojba za tužbu i presudu po 663,61 EUR što je 90 557,22 EUR plus trošak dostavljača 15,46 EUR što je 90.572,82 EUR

Glede svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud

DN-a:

- punomoćnik tužitelja,

- odv UJ

- odvjetnica Branka Skansi Ratković,