REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-749/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026., dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 195 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici izmjere vještaka Gorana Kukavice inž.geod. od dana 30.01.2026. i omeđene crtom koja spaja točke A- B-C-D-E-A na toj skici, koja skica čini sastavni dio ovopredmetnog Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke vještaka Gorana Kukavice inž.geod. od dana 30.01.2026., sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženice upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što je tuženica dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 16. srpnja 2025., tužitelj je naveo da je predmetna nekretnina bila vlasništvo pok. ŠV pok. Ivana, kojega su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, broj:O-31/95, naslijedili pok. ĐV za ¾ dijela te pok. CV za ¼ dijela. Pok. ĐV da je njezin idealni dio te nekretnine ugovorom o darovanju nekretnina od dana 14.12.2006. darovala DV koji da je taj dio prodao tužitelju ugovorom o kupoprodaji nekretnine od dana 21.09.2022. Jedini nasljednici pok. HV ZV i ĆV da su njihove idealne dijelove darovali tužitelju ugovorima o darovanju nekretnina od dana 19.09.2020.

1.1. Podneskom od 21. listopada 2025. tužitelj je naveo da je prodavatelj ŽV legalizirao objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini te je dostavio u spis rješenje o izvedenom stanju od dana **.**.2015. Pok. CV da je preminuo 2011. i njegovi jedini nasljednici su prodavatelji ĆV i ZV.

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 11. travnja 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 25-26 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da iz priloženih dokaza (rješenja o nasljeđivanju broj O-31/95, ugovora o darovanju nekretnina od 14.12.2006. 19.09.2020. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21.09.2022.) ne proizlazi da bi tužiteljevi pravni prednici (bilo po krvi, bilo po pravnom poslu), bili uopće u posjedu predmetne nekretnine, a kamoli dugotrajnom posjedu, kako to tužitelj nedokazano tvrdi u tužbi, pa iz tog razloga tuženik poriče tužbene tvrdnje i osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 195 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici izmjere vještaka Gorana Kukavice inž.geod. od dana 30.01.2026. i omeđene crtom koja spaja točke A-B-C-D-E-A na toj skici.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skicu izmjere geodeta Gorana Kukavice od 28. prosinca 2022., rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠV, ugovor o darovanju nekretnina zaključen 14. prosinca 2006. između ĐV kao darovateljice i DV kao obdarenika, ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 21. rujna 2022. između DV kao prodavatelja i GV kao kupca, ugovor o darovanju nekretnine zaključen 19. rujna 2022. između JV kao darovateljice i GV kao obdarenika, ugovor o darovanju nekretnine zaključen 19. rujna 2022. između ZV GV kao darovatelja i GV kao obdarenika, rješenje o izvedenom stanju od 29. lipnja 2015., zapisnik od 19. veljače 2016. u ostavinskom predmetu koji se vodo kod javnog bilježnika Petra Ujevića pod posl. br. O-21/11, rješenje javnog bilježnika u Imotskom, Petra Ujevića pod posl.br. O.21/11-UPP/OS-15/11, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice od 30. siječnja 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 42-48 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Gorana Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 30. siječnja 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina kuća s dvorišnim prostorom u [adresa] u zaseoku Puljak.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka VV, OV i ČV.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 37-39 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok LV poznavao je pokojnog ŠV koji da je na predmetnoj nekretnini 1970. -ih sagradio kuću. Poznato mu je da tužitelj kupio dio predmetne nekretnine od DV. Prije nekoliko godina tužitelj da je kompletno renovirao kućicu koja se nalazi na predmetnoj nekretnini i istu da sada koristi kao vikendicu. Koliko se mogao sjetiti, predmetna nekretnina bila je zapuštena prije nego li su pok. ŠV i ĐV na njoj sagradili kuću. Svjedokinja OV detaljno je iskazivala na okolnosti posjeda predmetne nekretnine i pravnog slijeda stjecanja iste. Naime, kada je ona doselila u [adresa]., na predmetnoj nekretnini živio je UV sa svojom suprugom ĐV. On da je umro prije 15-ak godina. Njega da su naslijedili sinovi DV i CV, a potonji je preminuo prije 7-8 godina. Njegova djeca da su prodavatelji ZV i ĆV. Svakako, od 1985., dakle otkad je doselila, nitko da nije ometao prednike tužitelja niti im osporavao vlasništvo. Svjedokinja ČV već 55 godina živi u blizini predmetne nekretnine. Koliko je njoj poznato, nisu se vodili nikakvi sporovi vezani za predmetnu nekretninu niti je tu viđala ikoga osim tužiteljevih prednika, a i posljednjih nekoliko godina samog tužitelja.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom od stvarnih vlasnika, odnosno nasljednika pok. ŠV, zapravo u konačnici dosjelošću budući da su prodavatelji izvanknjižni vlasnici. Uz tužbu su dostavljeni svi ugovori koje je tužitelj zaključio sa stvarnim vlasnicima predmetne nekretnine. Zaključno, tužitelj je stekao predmetnu nekretninu kupoprodajom zaključenom s „dosjedateljima“, dakle osobama koje već dugogodišnjim posjedom, i to osobno i preko pravnih prednika, vrše faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

10.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

10.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

11. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

14. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

15. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

16. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Napominje se da se ovo izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

17. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

18. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

19. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

20. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

21. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju kupoprodaje, darovanja i dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

23. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 12. ožujka 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Ivan Ćosić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj