REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-58/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelji OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, Zagrebačka 1, i tuženica UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi namirenja potraživanja tužitelja iz založenih nekretnina, po zaključenju glavne rasprave 28. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njihovog punomoćnika BČ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženica je dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu 350.000,00 eura (tristo pedeset tisuća eura) sa zateznim kamatama od 9. travnja 2014. do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. od 6,15%, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 %, a od 1. siječnja 2026. pa nadalje po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena; i to iz polučene prodajne cijene sudskom prodajom založenih nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu dužnosti trpljenja tuženice namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu 5.018,59 eura sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2022. do isplate i za iznos presuđenih troškova ovog parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi troškove postupka isplatom 36.861,87 eura (trideset šest tisuća osamsto šezdeset jedan euro i osamdeset sedam centi) u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 581,81 eura.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 17. siječnja 2023. podnijeli tužbu (stranice 1–3) protiv tuženice radi trpljenja namirenja tražbine tužitelja (i to u iznosu 350.000,00 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2014. do isplate; u iznosu 5.018,59 eura / 37.812,60 kn na ime troškova postupka te troškova ovog postupka), sudskom prodajom založenih nekretnina (k. č. [katastarska čestica] zgr., 3276, 3277 i 3278, sve k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), te namirenjem iz prodajne cijene.

1. 1. Tužbu su u bitnome obrazložili navevši da na predmetnim nekretninama imaju založno pravo na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-340/2021-5 od 28. srpnja 2022., na iznos tražbine od 350.000,00 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2014. Tužitelji su založno pravo tim rješenjem stekli pljenidbom tražbine koju ima dužnik tužitelja, AČ, kao vjerovnik prema tuženici, kao svojem dužniku (i to u iznosu 500.000,00 eura na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje je osigurano upisanim zalogom pod Z-13107/2020, te u iznosu 1.000.000,00 eura na k. č. [katastarska čestica] zgr., 3276, 3277 i 3278, sve k. o. [katastarska općina], koje je osigurano upisanim zalogom pod Z-13107/2020). Tuženičin vjerovnik AČ je navedeno založno pravo stekao na temelju ugovora o osnivanju založnog prava i prava osobne služnosti od 20. svibnja 2020., koji je potpisan od strane tuženice kao založnog dužnika i AČ kao založnog vjerovnika, a čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, posl. br. OV-1729/2020 od 24. rujna 2020. Tim je ugovorom u čl. 2. određeno da založni vjerovnik ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženici kao založnom dužniku. No, taj ugovor ne predstavlja ovršnu ispravu kojom bi bila utvrđena obveza tuženice kao založnog dužnika da je dužna trpjeti da se AČ namiri iz predmetnog zaloga, pa otud tužiteljima pravni interes za podnošenje ove tužbe koja je preduvjet namirenja tužitelja pokretanjem ovrhe u odnosu na tuženicu.

2. U odgovoru na tužbu od 24. ožujka 2023. (str. 25–28) tuženica se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navela je da tužba ne sadrži činjenice na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev (navod i dokaz o aktivnoj legitimaciji tužitelja, da li su tužitelji naplatili dio predmetnog potraživanja, a ako jesu da li isti vode postupke u cilju naplate potraživanja i sl.), a niti dokaze koji potkrjepljuju relevantne činjenične navode, čime da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te procesna prava Zakona o parničnom postupku. Istaknula je prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije osporivši tužiteljima pravni interes za podnošenje „hipotekarne tužbe“ budući da je na predmetnim nekretninama založno pravo upisano u korist trećih osoba, a ne njihovu. Smatra da je tužbom je morao biti obuhvaćen i nositelj založnog prava, jer su tuženica i nositelj knjižnog prava nužni suparničari. Navela je i da su isprave o tražbinama koje su predmet tužbe, odnosno ugovor o zajmu od 18. prosinca 2008. i presuda ovog suda posl. br. P-159/2014 od 17. rujna 2014., ništetne, a nositelj knjižnog prava je pokrenuo postupke radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora, kao i za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti citirane presude. Smatrajući da ta pitanja predstavljaju prethodno pitanje za ovaj postupak, predložila je prekid ovog postupka do okončanja tih postupaka.

2. 1. Tuženica je navela i da su tužitelji pred ovim sudom pokrenuli ovršni postupak (posl. br. Ovr-666/2014, prešao u Pu Ovr-260/2019) i to radi naplate tražbine koja je temelj predmetnog zahtjeva. U tom su ovršnom postupku „stekli“ (kupili), na ime duga iz navedenih isprava, k. č. [katastarska čestica] zgr., 703/ zgr. u 417 zgr., sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su oslobođeni plaćanja kupovnine u visini 1.477.230,00 kn sada 196.630,07 eura, pa smatra da zajam iz predmetnog ugovora valja smanjiti (osim za 50.000,00 eura) i za iznos kupovnine, a što znači da bi zajam iznosio 775.770,00 kn sada 102.962,37 eura. Tužiteljima je (na ročištu održanom 8. rujna 2023.) osporila pravni interes za podnošenje tužbe, s obzirom na činjenicu postojanja ovršne isprave (Ovr- 340/2021-5 od 28. srpnja 2022.) koja je donijeta u interesu ovdje tužitelja.

3. Sud je prijedlog za prekid postupka odbio raspravnim rješenjem od 7. rujna 2023. (str. 36) jer nije našao da su ispunjeni uvjeti za prekid postupka iz čl. 212. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), budući da je utvrdio pitanja koja je tuženica istaknula kao prethodna pitanja za ovaj postupak, u smislu čl. 12. ZPP-a, to nisu.

3. 1. Osim toga, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1673/2023 od 15. lipnja 2023. potvrđeno je rješenje ovog suda o odbijanju zahtjeva AČ za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P-159/2014-6 od 17. rujna 2014., na što se tuženica pozvala. Glede ništetnosti ugovora o zajmu, presuda koja je o tom zahtjevu donesena u predmetu posl. br. P-437/2022 (1. prosinca 2023.), a kojom je tužbeni zahtjev kojim tužitelj (AČ) zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu kojeg su 16. prosinca 2008. sklopili ovdje tužitelji kao zajmodavci i AČ kao zajmoprimac, odbijen u cijelosti, potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-219/2024-2 od 7. listopada 2024.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i razgledavanjem isprava u spisu, i to izvadaka iz zemljišne knjige (str. 5–10), rješenja o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. Ovr-340/2021-5 od 28. srpnja 2022. (str. 11–15), ugovora o osnivanju založnog prava i prava osobne služnosti na nekretnini od 20. svibnja 2020. s rješenjem o uknjižbi (str. 16–21), rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ovr-1794/2022-2 od 17. studenog 2022. (str. 38–41), i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1673/2023-2 od 15. lipnja 2023. (str. 42–45), te isprava iz ovršnog spisa ovog suda posl. br. Pu Ovr-260/2019 (ranije posl. br. Ovr-666/2014, Ovr- 2372/2015, str. 58–87), a izvršen je uvid i u spis ovog suda posl. br. P-437/2022 putem sustava eSpis. Nadalje, na prijedlog tuženice sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Renati Cvek iz CVEK CONSULTING j. d. o. o. Pula (pisani nalaz i mišljenje od 31. srpnja 2025., str. 110–119, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja, str. 135–136).

4. 1. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem stranaka i svjedoka AČ te OČČ (predloženi po tuženici), jer izvođenje tih dokaza za donošenje odluke u ovome predmetu nije bilo potrebno (sve odlučne činjenice sud je utvrdio na temelju dokaza koje je izveo).

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Predmet ovog spora je namirenje novčanog potraživanja tužitelja trpljenjem prodaje založenih nekretnina od strane tuženice (koja nije njihov osobni dužnik) kao njihove upisane vlasnice. Tužitelji su postupak pokrenuli tzv. hipotekarnom tužbom, u smislu odredbi čl. 336. i čl. 338. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV), kojima je regulirano pravo na namirenje založnog vjerovnika te zabilježba te tužbe, i kojima je, za ovaj postupak bitno, propisano da je založni vjerovnik, ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, a koje pravo ostvaruje putem suda na način određen tim zakonom i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, s time da ima pravo od svagdašnjeg vlasnika i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, a po svojoj volji može izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine.

6. 1. Tužitelji ovo zahtijevaju u parnici s obrazloženjem da pravo na namirenje iz zaloga ne mogu ostvariti po pravilima ovršnog prava, sve s obzirom na to da za tražbinu koja je osigurana založnim pravom ne raspolažu ovršnom ispravom (u smislu čl. 336. st. 2. ZV-a prema kojem pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ZV-u i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom). Navedeno pravo tuženica im osporava, a osporava i pasivnu legitimaciju, kao i visinu tražbine tužitelja.

7. U postupku je (iz pisanih isprava) utvrđeno kako slijedi u nastavku presude.

8. Tužitelji imaju tražbinu prema trećoj osobi – AČ, a radi namirenja te tražbine ishodili su rješenje o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. Ovr-340/2021-5 od 28. srpnja 2022., i to pljenidbom tražbine koju njihov dužnik AČ ima prema ovdje tuženici (sukladno ugovoru o osnivanju založnog prava i prava osobne služnosti na nekretnini kojeg su sklopili **.**.2020. AČ i tuženica), i to u iznosu 500.000,00 eura na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te u iznosu 1.000.000,00 eura na k. č. [katastarska čestica] zgr., 3276, 3277 i 3278, sve k. o. [katastarska općina], a koje tražbine AČ su osigurane založnim pravima upisanim na predmetnim nekretninama (upisani zalog pod Z-13107/2020).

8. 1. Ovrha određena citiranim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-340/2021-5 pljenidbom navedene tražbine (navedene u t. 8.), određena je na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu, posl. br. P-159/14-6 od 17. rujna 2014., a radi naplate novčane tražbine ovdje tužitelja prema AČ u iznosu 350.000,00 eura uvećano za zatezne kamate od 9. travnja 2014. do isplate. Pljenidbom tražbine tužitelji su stekli založno pravo na novčanoj tražbini AČ prema ovdje tuženici. Novčana tražbina prenijeta je na tužitelje radi naplate, kako je to navedeno i u rješenju o ovrsi, a prijenosom tražbine radi naplate ovlašten je ovrhovoditelj (dakle tužitelji) tražiti od ovršenikova dužnika (dakle tuženice) isplatu iznosa naznačenoga u rješenju o ovrsi ili u posebnom rješenju o prijenosu, ako je taj iznos dospio, da obavljaju sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine, ali i da se koriste pravima u svezi sa zalogom koji je dan za osiguranje te tražbine (u skladu s čl. 189. st. 1. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013. – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/2014., 55/2016. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ).

8. 2. Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-340/2021-5 utvrđeno je, a proizlazi i iz presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P-159/14-6 od 17. rujna 2014. da ovdje tužitelji imaju tražbinu prema AČ u iznosu od 350.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate. Presuda je postala pravomoćna i ovršna 12. listopada 2014. Nadalje je tim rješenjem utvrđeno, uvidom u ovršni spis ovog suda posl. br. Pu Ovr-260/2019 (ranije posl. br. Ovr-666/2014, Ovr- 2372/2015), da je 9. svibnja 2018. doneseno rješenje o namirenju, kojim je djelomično namirena predmetna tražbina (ovrhovoditelja) ovdje tužitelja, i to iznos od 5.000,00 kuna sada 663,61 eura na ime sudske pristojbe priznate rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-666/2014 od 16. studenog 2014., iznos od 33.250,00 kuna sada 4.413,03 eura na ime preostalog ovršnog troška priznatog rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-666/14 od 6. studenog 2014., iznos od 852.846,13 kuna sada 113.192,13 eura na ime dijela zateznih kamata na glavnicu obračunatih za razdoblje od 30. lipnja 2013. do 30. lipnja 2016., te iznos od 586.133,87 kuna sada 77.793,33 eura na ime glavnice.

8. 3. Budući da je prilikom pokretanja predmetnog ovršnog postupka posl. br. Ovr-340/2021 tražbina tužitelja bila djelomično namirena, i to u iznosu od ukupno 1.477.230,00 kuna sada 196.062,11 eura, a u ovršnoj ispravi P-159/14-6 od 17. rujna 2014. određeno je da zatezne kamate na glavnicu teku od 1. siječnja 2010., sukladno pravilima o uračunavanju, (ovrhovoditelji) tužitelji su u ovršnom postupku potraživali glavnicu sa zateznim kamatama od 9. travnja 2014. (kako je to utvrđeno i u rješenju o ovrsi).

9. S prijenosom odnosno pljenidbom novčane tražbine AČ prema ovdje tuženici koja je osigurana založnim pravom u korist AČ, preneseno je i založno pravo u korist tužitelja kao stjecatelja novčanog potraživanja osiguranog založnim pravom na nekretnini koja je u vlasništvu tuženice, a u skladu s 319. ZV-a (prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnog pravnog temelja zato i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno).

10. Tužitelji, ovdje kao založni vjerovnici, zahtijevaju ono što je ovlašten zahtijevati AČ, a to je da je tuženica kao vlasnica zaloga dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz vrijednosti zaloga ostvarene prodajom na javnoj dražbi. Pasivno legitimiran u parnici u kojoj se traži namirenje iz vrijednosti zaloga je svagdašnji vlasnik zaloga, a to je ovdje tuženica, pa prigovor tuženice glede promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

11. Glede pravnog interesa tužitelja za pokretanje ove parnice, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. Rev-x 507/14-2 od 18. lipnja 2014. izrazio stav, kojeg prihvaća i ovaj sud, prema kojem kada su stranke sastavile ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave koji sadrži klauzulu ovršnosti (klauzulu exequendi), tada nema mjesta vođenju parnice, već vjerovnik može svoja prava ostvariti izravno u ovršnom postupku. Svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe po dospijeću tražbine upravo je bilo izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu u kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

11. 1. Predmetni ugovor o osnivanju založnog prava između UČ i AČ sklopljen je 20. svibnja 2020. kao privatna isprava (potpisi stranaka su ovjereni od strane javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša br. OV-1729/2020), koja nema značaj ovršne isprave na temelju koje ovrhovoditelj može protiv tog ovršenika predložiti određivanje ovrhe, jer taj ugovor ne sadrži izjavu ovršenika (u smislu odredbe čl. 54. st. 1. u vezi čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, „Narodne novine“, br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016.) kojom ovlašćuje vjerovnika da na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne tražbine nakon dospijeća obveze izravno provesti ovrhu na založenim nekretninama ili na drugoj njegovoj imovini. S obzirom na to da je cilj pokretanja parničnog postupka ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju tužitelji nemaju ovršnu ispravu na temelju koje bi mogli naplatiti tražbinu iz založenih nekretnina, nije osnovan prigovor tuženice nepostojanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje ove parnice.

12. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev po hipotekarnoj tužbi protiv tuženice kao vlasnice založenih nekretnina ocijenjen je pravno osnovanim pozivom na odredbu čl. 336. st. 3 i čl. 339. ZV-a.

13. U odnosu na visinu tražbine koja se namiruje prodajom predmetnih nekretnina, valja navesti da je založni dužnik dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnina radi namirenja tražbine koja je osigurana založnim pravom. Vjerovnik dakle ima pravo iz vrijednosti nekretnine tražiti namirenje tražbine, ali ne bilo koje tražbine, već samo one koja je osigurana založnim pravom.

13. 1. S obzirom na to da je tuženica prigovorila visini potraživanja tužitelja, u smislu da bi zajam trebao biti smanjen (jer da je za iznos kupljene nekretnine od strane tužitelja u ovršnom postupku posl. br. Pu Ovr-260/2019, smanjen dug), sud je na prijedlog tuženice proveo financijsko vještačenje (jer ako bi bilo točno što tvrdi tuženica, tj. da tužitelji nemaju više potraživanje u osiguranom iznosu, onda bi ispalo da nemaju ni pravo namiriti se iz vrijednosti nekretnine za cijeli iznos, a za utvrđenje čega treba uzeti u obzir i činjenice koje su nastale nakon zasnivanja založnog prava), i to radi utvrđenja točne visine tražbine tužitelja, odnosno iznosi li hipotekarna tražbina tužitelja 350.000,00 eura (za koji iznos je u zemljišnim knjigama uknjižen zalog) i 5.018,59 eura (na ime naknade troškova) ili manje.

13. 2. Vještakinja je na temelju uvida u dostupnu financijsku i pravnu dokumentaciju, kao i provedenih izračuna, utvrdila da su tužitelji na temelju ugovora o zajmu AČ posudili iznos od 350.000,00 eura, uz ugovoreni rok povrata do 31. prosinca 2009. Radi osiguranja tražbine, u zemljišne knjige upisana je hipoteka na nekretninama u k. o. [katastarska općina] (k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] zgr., i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]). U ovršnom postupku (posl. br. Ovr-666/14, spojen s Ovr-294/09), provedena je prodaja predmetnih nekretnina na javnoj dražbi dana 28. lipnja 2016., na kojoj su tužitelji kao ovrhovoditelji dali najpovoljniju ponudu u iznosu od 1.477.230,00 kn što prema važećem tečaju u trenutku prodaje odgovara iznosu od 196.630,07 eura. Na temelju rješenja o dosudi od 9. svibnja 2018., izvršeno je prebijanje tražbine s postignutom kupoprodajnom cijenom, čime je njihova tražbina djelomično namirena. Dakle, tužitelji su iz iznosa ostvarenog kupnjom nekretnina na javnoj dražbi održanoj 28. lipnja 2016., u ukupnoj visini od 1.477.230,00 kn, odnosno 196.630,07 eura, djelomično namirili svoju tražbinu, i to na sljedeći način: troškovi ovršnog postupka: u cijelosti su namireni, u ukupnom iznosu od 5.091,36 eura (sudska pristojba 5.000,00 kn i ovršni troškovi 33.250,00 kn, posl. br. Ovr-666/14 od 6. studenog 2014), a zatezne kamate su djelomično namirene u iznosu od 113.520,03 eura, što odgovara zateznim kamatama obračunatim za razdoblje od 30. lipnja 2013. do 30. lipnja 2016. Nadalje, glavnica je djelomično namirena u iznosu od 78.018,69 eura. Nakon izvršenih namirenja, preostali dug po osnovi glavnice iznosi 271.981,31 eura, što predstavlja razliku između ukupnog iznosa glavnice 350.000,00 eura i već namirenog iznosa 78.018,69 eura. Ukupan iznos zateznih kamata obračunatih za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2016. iznosi 270.684,41 eura. Od tog iznosa, namirene su zatezne kamate obračunate u razdoblju od 30. lipnja 2013. do 30. lipnja 2016., u visini od prethodno navedenih 113.520,03 eura, dok zatezne kamate obračunate prije 30. lipnja 2013. godine nisu namirene i iznose ukupno 157.164,38 eura. Na temelju dostupnih podataka i provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno je da tužitelji i dalje imaju nenamirenu tražbinu koja se sastoji od neisplaćenog dijela glavnice te dijela zateznih kamata koje nije bilo moguće podmiriti iz iznosa ostvarenog prodajom nekretnina na javnoj dražbi. Preostali dug po osnovi glavnice iznosi 271.981,31 eura, što predstavlja razliku između ukupno pozajmljenog iznosa od 350.000,00 eura i iznosa koji je djelomično namiren kroz postupak ovrhe. Uz to, dio zateznih kamata, u iznosu od 157.164,38 eura, koje su obračunate za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2013., također nije namiren jer ostvarena kupoprodajna cijena u iznosu od 196.630,07 eura nije bila dostatna za podmirenje cjelokupne tražbine, uključujući glavnicu, kamate i troškove postupka. Utvrđeno je da su svi troškovi vezani uz ovršni postupak Ovr 666/14 u cijelosti podmireni. Naknada troška u iznosu od 5.018,59 eura ne proizlazi iz navedenog ovršnog postupka i nije povezana s istim. Dodatno, na preostali iznos glavnice potrebno je obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. srpnja 2016. pa sve do dana konačne isplate, čime se ukupan iznos duga dodatno uvećava, ovisno o datumu izvršenja obveze i primjenjivoj zateznoj kamatnoj stopi.

13. 3. Na nalaz i mišljenje prigovorili su tužitelji, i to u dijelu u kojem je naveden obračun preostalog dugovanja i umanjena glavnica, jer smatraju da se glede tražbine tužitelja ima primijeniti čl. 125. st. 4.Ovršnog zakona, kojim je propisano da se tražbina vjerovnika namiruje putem prijeboja, zatim da se trebaju primijeniti pravila prijeboja iz čl. 202. ZOO-a, pa po tome pravila uračunavanja ispunjenja iz čl. 172. ZOO-a, a što znači da se prvo namiruju troškovi postupka, pa kamate pa glavna tražbina. Smatraju da je trebalo od ukupnog iznosa kamata od 1. listopada 2010. do 30. lipnja 2016. prvo odbiti iznos troška od 5.091,36 eura, pa onda od tog ostatka iznos kupovnine od 1.477.230,00 kn (196.630,07 eura), i po tome bi na dan dosude ostao dug od 350.000,00 eura + zatezne kamate od 270.684,41 eura - 196.630,07 eura = 74.054,34eura (kamate do 30. lipnja 2016.).

14. Iako je sud nalaz i mišljenje pozitivno ocijenio glede matematičkih izračuna, kao objektivan i stručan, jer je vještakinja kod izračuna koristila rješenje o namirenju ovršnog suda, zbog pravne osnove obračunavanja, nalaz nije koristio (jer se redoslijed namirenja u ovršnom postupku Pu Ovr-260/2019 različit od redoslijeda namirenja iz pljenidbenog rješenja Ovr-340/2021-5) te se složio sa stavom tužitelja i odlukom suda Ovr-340/2021-5, da se sukladno čl. 172. ZOO-a u konkretnom slučaju prvo namiruju troškovi postupka, pa kamate, pa glavna tražbina. Da su tužitelji kao kupci nekretnina za iznos od 196.630,07 eura, a koji su bili oslobođeni plaćanja kupovnine, time namirili tek ovršne troškove tog postupka (5.091,36 eura) i dio zateznih kamata (do 8. travnja 2014.) utvrđeno je i u pravomoćnom ovršnom rješenju o pljenidbi posl. br. Ovr- 340/2021-5.

14. 1. I kada bi se prihvatio redoslijed namirenja iz ovršnog postupka posl. br. Pu Ovr-260/2019, proizlazilo bi da tužitelji imaju nenamirenu glavnicu u iznosu 271.981,31 eura, i nenamirene zatezne kamate (za razdoblje od 1. listopada 2010. do 30. lipnja 2013.) u iznosu 157.164,38 eura (jer su za razdoblje od 30. lipnja 2013. do 30. lipnja 2016. uračunate), što ukupno čini 429.145,69 eura, s time da bi onda na iznos glavnice od 271.981,31 eura tekle daljnje zatezne kamate od 1. srpnja 2016. do isplate. Međutim, niti su to tužitelji tražili niti je takav obračun izvršen rješenjem o pljenidbi.

14. 2. Tuženica, iako pozvana, nije predložila točan zadatak vještaku, a na nalaz i mišljenje vještaka nije se očitovala. Slijedi da tuženica provedenim financijskim vještačenjem nije dokazala da bi tražbina tužitelja prestala, niti djelomično.

15. Tužitelji kao založni vjerovnici imaju pravo tražiti namirenje iz vrijednosti nekretnine (zaloga) samo one tražbine radi čijeg je osiguranja preneseno založno pravo, a to je zaplijenjena tražbina iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-340/2021-5 od 28. srpnja 2022. u iznosu 350.000,00 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2014.

15. 1. Kako tuženica nije dokazala da je zaplijenjena tražbina prestala, niti djelomično (a dokazno sredstvo saslušanjem stranaka koje je predložila tuženica nije samo za sebe dovoljno za eventualno utvrđenje tih činjenica), tužbeni zahtjev po hipotekarnoj tužbi protiv tuženice kao vlasnice založenih nekretnina prihvaćen je za zaplijenjeni iznos, a odbijen za ovršne troškove u iznosu 5.018,59 eura, te troškove ovog parničnog postupka, sve kao u t. I. i II. izreke presude.

16. U odnosu na u odgovoru na tužbu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja navesti da je tuženici u tijeku cijelog ovog postupka bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku.

17. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelji su u ovom sporu uspijeli u cijelosti pa im je tuženica dužna naknaditi troškove postupka.

17. 1. Prema odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe i podneska od 8. rujna 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), te zastupanje na ročištima održanim kod ovog suda 2. rujna 2023., 15. listopada 2024. i 28. siječnja 2026., ukupno 5 radnji, a sukladno tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., i tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Prema vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda od 2,00 eura (tbr. 54.), tužiteljima pripada za svaku radnju, pored nagrade od 500 bodova, i jedan bod za svakih započetih 133,00 eura do iznosa od 663.614,00 eura (dakle 2358 bodova), odnosno 5.716,00 eura, uvećano za 10 % za zastupanje više osoba (tbr. 40) odnosno 571,60 eura, a to (6.287,60 eura) uvećano za PDV po stopi 25 % (tbr. 46.) odnosno 1.571,90 eura, sveukupno 7.859,50 eura. No, kako su tužitelji zatražiti pojedinačne iznose od 7.239,65 eura, sud je dosudio koliko su zatražili odnosno (5 x 7.239,65 eura) 36.198,25 eura. Prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1. i 2.), a sukladno čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.) tužiteljima pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 331,81 eura (polovica iznosa, koliko je plaćeno) te za presudu koju će biti u obvezi podmiriti tužitelji, isto toliko (prema čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ br. 118/2018., 51/2023.), a ne puni iznosi (663,61 eura) koje su zatražili.

17. 2. Za troškove „zabilježbe spora“ (125,00 eura) i „konferencije sa strankom“ (125,00 eura), sud je, u smislu čl. 155. ZPP-a, ocijenio da nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa ih nije priznao.

17. 3. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 36.861,87 eura, kao u t. III. izreke presude, dok je za iznos od 581,81 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen, a odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti, sve kao u IV. i V. izreke presude.

U Pazinu 12. ožujka 2023.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelji po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženica.