Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica Plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-809/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanina 8, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tužene, dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pogrešan zemljišnoknjižni upis u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 754 m2, na način da je tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik za cijelo.
II. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zidine pašnjak, površine 754 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano temeljem Rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Z-12945/2013/6028 od dana 29. listopada 2021. godine, na način da se na istoj upisuje temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, pravo suvlasništva tužitelja Ante Zekanovića, OlB: [osobni identifikacijski broj], za 298/754 dijela, a briše pravo suvlasništva tužene Republike Hrvatske, OlB: 52634238587, za 298/754 dijela, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju Anti Zekanoviću iz Ražanca, Krneza, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.169,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je u zemljišnoj knjizi na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri, površine 754 m2, u naravi pašnjak-oranica, uknjižena tužena za cijelo, a kako je to navedeno u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 15. ožujka 2024. pod poslovnim brojem Z-1450/2022, a koje je kao takvo doneseno u ispravnom postupku nakon preoblikovanja zemljišne knjige u k. o. [katastarska općina], da je odbijen prigovor podnesen od strane tužitelja te je na gore opisanoj nekretnini ostao neizmijenjen upis prava vlasništva tužene, za cijelo. Međutim, tužitelj da je stvarni suvlasnik ove nekretnine i to u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela. Tako, tužitelj BZ da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svoga oca FZ te kao kvalificirani posjednik dosjelošću. Računajući pritom i da su njegovi prednici od pamtivijeka bili također kvalificirani posjednici iste. Naime, otac tužitelja, FZ je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca pokojnog ČZ te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama. Pokojni djed tužitelja, ČZ da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca sada također pokojnog BZ te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama. Inače, predmetna nekretnina da je ograđena suhozidom, a u naravi da predstavlja dio pašnjaka, a dijelom obrađenu oranicu. Posebno se napominje kako tužitelju i njegovim prednicima nitko nikad nije osporavao vlasništvo predmeta spora. Slijedom svega navedenog, a budući da je prigovor tužitelja neosnovano odbijen u ispravnom postupku, isti predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan.
2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tako, tužitelj da u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu da nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecateljica (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako da je za napomenuti da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem darovanja od svoga oca, te kao kvalificirani posjednik predmetne čest. zem. Dosjelošću, međutim da isti nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka, te da iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Slijedom svega iznesenoga da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženoj.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u zapisnik sastavljen u ispravnom postupku s ročišta održanog povodom prigovora 15.3.2024. broj Z - 14350/2022 (l.s. 4-5), izvod iz katastarskog plana (l.s. 6), izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 8), Ugovor o diobi nekretnina od 16.5.2004. ovjeren od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu, pod brojem OV-48/2004 dana 7.9.2004. (l.s. 9-12), Ugovor o darovanju nekretnine od 12.5.2022. ovjeren po Javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz Zadra pod brojem Ov-6548/2022 dana 12.5.2022. (l.s. 37-38), Dodatak Ugovoru o darovanju nekretnine (l.s. 39-40), popisni list broj 3102, DGU, PUK Zadar, od 5.7.2018. (l.s. 54), te je proveo očevid na licu mjestu uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, a potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje sa skicom i fotografijama od 1.7.2025. (l.s. 88 -91), izvršio uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem Z-14350/2022, proveo dokaz saslušanjem svjedoka GZ, LZ, NZ, JZ i KZ, te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) glavni tužbeni zahtjev tužitelja ovaj Sud našao je osnovanim u cijelosti, slijedom čega o alternativno postavljenim tužbenim zahtjevima nije oslučivao.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za utvrđenjem da je pogrešan zemljišnoknjižni upis u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je tužena upisana kao vlasnik za cijelo, pa da se ispravi navedeno zemljišnoknjižno stanje upisano temeljem Rješenja ovog Suda pod poslovnim brojem Z-12945/2013/6028 od 29. listopada 2021., na način da se na predmetnoj nekretnini upiše pravo suvlasništva u korist tužitelja za 298/754 dijela, a briše pravo suvlasništva tužene Republike Hrvatske, za navedeni suvlasnički udio.
6. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj traži zaštitu tužbom za ispravak temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. br. 63/19 , 128/22, 155/23, 128/24 – dalje ZZK) kojom je pripisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
7. Tako, iz izvatka iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda, proizlazi kako je na kat. čest. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnica za cijelo upisana ovdje tužena.
7.1. Nadalje, uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-14350/2022, formiran povodom prigovora tužitelja na uknjižbu prava vlasništva u odnosu na predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnesenog u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je tužitelju na ročištu održanom dana 15. ožujka 2024. odbijen prigovor u ispravnom postupku, čime je stekao aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe za ispravak, a obzirom da je istu podnio dana 13. travnja 2024., utvrđeno je kako je i ista podnesena unutar ranije navedenog roka za podnošenje.
8. Radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji su sačinili skicu lica mjesta s fotografijama od 1. srpnja 2025., na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
9. Nadalje, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelju, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
10. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem svoga oca FZ, koji je istu stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. ČZ te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama , dok je pok. djed tužitelja, ČZ, predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. BZ te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama , slijedom čega da ju je tužitelj kao kvalificirani posjednik podredno stekao i dosjelošću, računajući pritom da su njegovi prednici od pamtivijeka bili također kvalificirani posjednici iste, jer im nitko nikad nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine.
10.1. Tako, uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 12. svibnja 2022. ovjeren po Javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz Zadra pod brojem Ov-6548/2022 istog dana, te Dodatak istom Ugovoru o darovanju nekretnine, utvrđeno je kako su isti zaključeni između FZ, s jedne strane kao darovatelja i BZ, s druge strane kao daroprimatelja, kako je predmet darovanja između ostalih i 1/2 dijela predmetne nekretnine oznake kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dar je daroprimatelj sa zahvalnošću prihvatio, te već stupio u posjed darovanih mu nekretnina.
10.2. Nadalje, iz Ugovora o diobi nekretnina od 16. svibnja 2004. ovjerenog od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu, pod brojem OV - 48/2004 dana 7. rujna 2004., proizlazi kako je isti zaključen između prednika tužitelja, njegova djeda ČZ, te IZ, ŽZ i EZ, kao suvlasnika nekretnina koje su isti stekli nasljeđivanjem iza smrti pok. oca Ante Zekanovića rođenog 1892., a preminulog 1968., kao i da predmetnim ugovorom vrše diobu naslijeđene im imovine, te da predmetna nekretnina, tada označena s oznakama čestica stare izmjere i naziva Brigovi zidine, pripadaju u odvojeni posjed i vlasništvo upravo djedu tužitelja Darku Zekanoviću.
11. Također, na okolnost stjecanja vlasništva predmetne nekretnine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Zdenka Katića, Svetka Lazanje, Nediljka Jelenića, Bože Zekanovića i Ivana Duševića, čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne, a radi se o osobama djeljenicima, te osobama starije životne dobi, mještanima, kojima je osobno poznata predmetna nekretnina i koje nisu osobno zainteresirane za ishod ovog postupka.
11.1. Naime, svjedok Zdenko Katić, sin pok. Ivana, rođen 1965. u Krnezi, bratić tužitelja, iskazao je kako je tužiteljev djed, pok. Darko Zekanović, bio brat njegove majke, pok. Milke Katić, odnosno njegov ujak, tako da zna da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak, te zna o kojoj se nekretnini radi. Naime, riječ je o oranici koja je bila vlasništvo njegovog ujaka ČZ, djeda ovdje tužitelja, koji je to stekao nasljeđivanjem svog oca, BZ, te diobom sa braćom i sestrama. Naime, djed BZ preminuo je negdje 1968., kada sam svjedok imao 3 godine, te tako da on od malena pamti da je to bilo od ujaka ČZ. On da je tamo sijao kukuruz i grah, te je često odlazio s njim u polje, te bio na toj zemlji mnoštvo puta. Oni u mjestu taj predio da nazivaju Zidine, a ovu zemlju Brigovi Zidine, te je ona oduvijek oranica, te se svuda okolo nalaze parcele u privatnom vlasništvu, a sada da mu padaju napamet prezimena vlasnika poput B, F, Č, G. Također, zna da su njegovog ujaka ČZ naslijedili njegovi sinovi FZ, otac ovdje tužitelja i sin ŠZ na ovoj zemlji, a kada mu se pokazuje skica sudskog očevida, iskazuje da je ovo žuto obojano sigurno dobio otac tužitelja FZ, a koja parcela čini jedinstvenu cjelinu sa čest. 3488, dok je drugi sin ŠZ dobio zemlju iznad ove. Također, zna da je Milan to darovao tužitelju. Misli da ova zemlja u gornjem dijelu kao među ima suhozid, dok su druge međe griblje. Nije za nikakve sporove čuo, niti od strane Općine, niti države, te da je čitav ovaj predio oduvijek u vlasništvu fizičkih osoba, te nije čuo da bi se sporio itko od djeljenika iza pok. BZ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: obzirom da da je iskazao da predmetna parcela čini jedinstvenu cjelinu s parcelom 3488, koja je također vlasništvo tužitelja, da može reći da je njegov ujak, a koji je također bio vlasnik nje, na tom dijelu da je sijao kukuruz jer je bila plodnija zemlja, a misli da je prije Domovinskog rata na njoj posadio vinograd. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene, svjedok je iskazao: da na dijelu koji je utužen postoje tragovi suhozida, a ostale međe da su griblje.
11.2. Svjedok Svetko Lazanja, sin pok. Krste, rođen 1957. u Krnezi, nesrodan, iskazao je da poznaje tužitelja čitav život, kao i njegovu obitelj, te zna da je pokrenuo ovaj postupak, kao i što zna o kojoj je zemlji ovdje riječ. Naime, to da je zemlja koju nazivaju Brigovi, te koja se nalazi odmah uz bijeli put, kojim se on čitav život koristi kako bi prošao prema moru. Tako, da je ova zemlja bila vlasništvo pradjeda ovdje tužitelja Ante Zekanovića, koju je nakon toga dobio njegov sin Darko Zekanović , djed tužitelja. Oni da su Antu u mjestu zvali Tonči, te se sjeća kad je on umro jer je imao 10-ak godina, te je po mjesnim običajima bio na karminama u njegovoj kući. Dakle, ovu zemlju naslijedio je njegov sin ČZ, dok su se druga djeca odrekla na ovoj zemlji, jer su dobili druge zemlje, tako da je ČZ na ovom predjelu, jer se tu spajaju više parcela po novoj izmjeri, u gornjem dijelu zasadio vinograd, jer je bila plodna zemlja, dok ova predmetna, koja graniči sa bijelim putem, nije bila plodna zemlja, pa je na njoj sijao pšenicu, kukuruz, grah i luk, ovisno o tome kakva je bila godina. ČZ da je to obrađivao sve do svoje smrti, misli čak par mjeseci prije nego što je umro, jer se sjeća da ga je naglo uhvatila bolest, a preminuo je negdje prije Domovinskog rata. Zna da ga je naslijedio otac ovdje tužitelja, njegov sin FZ na ovoj zemlji, kao i da je on tu zemlju darovao ovdje tužitelju. Kada mu se pokazuje skica sudskog očevida, iskazuje da ova parcela označena žutom bojom je ta o kojoj je iskazivao te čini jedinstvenu cjelinu sa parcelom 3488, kao i da može odrediti da se vinograd koji je spominjao nalazio na krajnjem jugoistoku parcele 3488, dok je sjeverozapadni dio parcele 3488, zajedno sa predmetnom parcelom, bio taj koji je imao neplodnu zemlju, pa su se na njoj sijale one kulture koje je ranije naveo. Također, da je ova zemlja oduvijek graničila sa ovim bijelim putem, koji je jako širok, koji su koristili kao pristup moru, kao što su i prolazili sa karom, te da od bijelog puta prema ovoj parceli postoje dvije kaskade, tako da se nitko nigdje nije širio na bijeli put. Kada ga se pita tko bi bio vlasnik preostalog dijela parcele 3491/2, iskazuje da misli da bi to bili F. Nije čuo za nikakve sporove oko ove parcele, niti između djeljenika, niti ikog trećeg. Zna da su međe na ovoj parceli griblje sa svih strana, kao i da ima nekih tragova suhozida. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da on i brat imaju odmah u blizini, nekih 100 m zračne linije, svoje dvije velike parcele, koje su se također oduvijek obrađivale, pa da su od davnina ovim bijelim putem prolazili sa volovima i karom.
11.3. Iz iskaza svjedoka NZ, sin pok. L, rođenog 1956., u [adresa], nesrodnog, proizlazi da poznaje tužitelja, kao i čitavu njegovu obitelj, čitav svoj život, te zna za ovaj postupak, a na ovom predjelu koji se naziva Zidine, da on ima svoju nekretninu, malo udaljenu na sjeveroistoku, tako da je upoznat s ovom parcelom, kao i što je čitav život prolazio ovim bijelim putem, koji su oni nazivali Ražanački put, jer ide sa Ljubačke ceste prema Ljubačkim Stanovima. Tako, da zna da je ova parcela bila vlasništvo BZ, pradjeda ovdje tužitelja, koji je umro kad je on imao nekih 10 godina, a njega da je na ovoj zemlji naslijedio djed tužitelja ČZ, koji se podijelio sa drugom braćom i sestrama. Tako, također zna da je ČZ na ovoj zemlji, koja je u jedinstvenoj cjelini sa još jednom zemljom koja ide na jugoistok, na jednom dijelu zasadio vinograd, dok je na ovom dijelu prema putu sadio kukuruz, grah, kapulu, a sve jer nije bila toliko plodna zemlja. Kada mu se pokazuje skica sudskog očevida, iskazuje da ova parcela označena žutom bojom je nakon smrti ČZ pripala njegovog sina FZ, dok je parcela koja se nastavlja, a ima oznaku 3488 u prvom dijelu koji je nastavak predmetne parcele pripala FZ, a u drugom dijelu, dakle, na jugoistočnoj strani drugog sina ŠZ. Zna da ova parcela ima međe koje su nastale od oranja i obrađivanja te je čine kanali, griblje prema svim stranama. Misli da bi vlasnici parcele oznake 3491/1 bila obitelj G, dok ne zna tko bi bili vlasnici preostalog dijela parcele 3491/2, koja nije obojana žutom bojom, jer je taj dio zapušten i neobrađen od kad on pamti. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene, svjedok je iskazao: da zaista ne zna kako je došlo do toga da je u obnovi zemljišne knjige predmetna parcela dobila zasebnu oznaku u površini od 754 m2, ako je tako vidljivo ograđena u površini od 298 m2.
11.4. Svjedok JZ, sin pok. N, rođen 1955. u Zadru, daljnji srodnik tužitelja, iskazao je da poznaje tužitelja jer je njegov djed, pok. J, zvani UZ, bio brat tužiteljevog pradjeda pok. BZ, tako da istog zna čitav život i bili su djeljenici. Zna za zemlju zvanu Zidine, te može reći da je to od kad on pamti od obitelji BZ, te da je ista bila od djeda tužitelja, koji se zvao ČZ. Koliko se sjeća, misli da su oni pričali da su to kupili od obitelji KZ, te zna da je tamo djed tužitelja sadio kukuruz i pšenicu, a kasnije da je zasadio vinograd, te pošto on nekih trideset metara dalje ima svoju oranicu, da zna su tamo još uvijek vidljivi dijelovi vinograda. Također, zna da su se djeca pok. ČZ podijelili, te da je ovo pripalo njegovog sina FZ, kao i da je njih bilo četvero i to ŠZ, FZ, CZ i EZ. Također, čuo je da je otac tužitelja, FZ, on ovu zemlju darovao svome sinu BZ. Ovdje da postoji jedan dio suhozida koji se nalazi do mora sa zapadne strane, odnosno do puta prema moru, dok su ostale granice griblje. Nije čuo da bi K itko ovo osporavao, kao niti što ni je čuo za nikakve sporove među djeljenicima. Sada da nitko ne obrađuje ovu nekretninu, da je koliko zna samo kose da ne zaraste.
11.5. Zaključno, iz iskaza svjedoka KZ, sina pok. I, rođenog 1956. u Zadru, daljnjeg srodnika tužitelja, proizlazi da poznaje tužitelja obzirom da je kum njegovom ocu, te su njihove prabake bile u tazbinskom srodstvu. Zna za zemlju zvanu Zidine, te je u nekoliko navrata tamo pomagao ČZ, djedu tužitelja, kao i njegovom ocu FZ oko vinograda. Naime, ČZ preminuo je 2004. te je skoro do kraja radio taj vinograd. Zna da je on ovu zemlju stekao od svog oca BZ, a da li je on to kupio ili dobio od svog oca, to ne zna. Također, da je to bila jedna veća zemlja, te da je ovaj dio prema moru pripao FZ, oca ovdje tužitelja, dok je gornji dio, a na kojem je bio vinograd, pripao tužiteljevog strica, ŠZ. Na ovom dijelu koji je pripao Milana bila je slaba zemlja, tako da tu nije bilo vinograda, već su sadili grah i bob, te kulture koje ne traže puno vode. Zna da je ova zemlja bila ograđena jednim dijelom suhozidom i to prema putu, dok su ostale međe bile griblje. Nije čuo za nikakve sporove među djeljenicima, još kad se ČZ dijelio, djed tužitelja, a niti da bi nakon Darkove smrti bilo sporova među njegovim nasljednicima, jer je ŠZ dobio gornji dio, a FZ donji, dok su njihove sestre dobile na drugom mjestu.
12. Tužitelj u svom stranačkom iskazu, kojem ovaj Sud također poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz u cijelosti suglasnim s iskazima svih saslušanih svjedoka, navodi kako ostaje kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem svog oca FZ i to 2022. i to temeljem Ugovora o darovanju. Njegov otac ovu zemlju stekao je nasljeđivanjem i diobom s ostalim nasljednicima iza smrti svog oca, pok. ČZ, a isti su bili njegov otac FZ, njegov brat ŠZ, sestra ĆZ i sestra CZ, međutim ova zemlja koja je bila velika se dijelila između njegova oca i strica, te je oca pripao dio prema moru, odnosno zapadni dio, a strica istočni dio dalje od mora. Među njima nikad nije bilo nikakvih sporova. Također, da je njegov djed ovu zemlju naslijedio iza smrti svog oca BZ, diobom sa svojom braćom i sestrama, a otac mu je govorio da bi eventualno njegov djed BZ nju kupio od MZ, jako davno još. Potvrđuje iskaze svjedoka koje je slušao kada su pričali da je njegov otac i djed ovoj zemlji sadili kukuruz, grah i bob, međutim, prije Domovinskog rata, a što se on može sjetiti, jer je imao 7-8 godina, zna da je išao sa djedom jer se tamo kosila djetelina, te u tom trenutku više nije bilo zasađeno ovih povrtnih kultura. Vinograd je na ovom gornjem dijelu koji je pripao njegovog strica, te je točno da ga je djed radio gotovo do smrti. Nikakve sudske postupke nije vodio niti njegov otac, a niti djed, te on nije čuo za nikakve sporove, niti svađe među njima djeljenicima.
13. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
13.1. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe.
13.2. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
13.3. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.
13.4. Nadalje je za istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima Ž i dr. protiv [adresa] i E protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po stavu ovoga Suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, proizlazi da je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetne nekretnine, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a.
14. Tako, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da je predmetna nekretnina, odnosno njezin dio od 298/754 dijela, koji utvrđuju i stalni sudski vještaci geodetske struke u svom nalazu i mišljenju, u posjedu tužitelja od kada ju je stekao darovanjem svoga oca FZ, a koji je istu stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. Darka Zekanovića te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama, dok je pok. djed tužitelja, Darko Zekanović, predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. Ante Zekanovića te izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama. Naime, o navedenom pravnom slijedu stjecanja predmetne nekretnine koji se proteže kroz generacije obitelji Zekanović, te se prenosi nasljeđivanjem i diobama, iskazuju svih pet saslušanih svjedoka, te svi iskazuju o obrađivanju predmetne nekretnine povrtnim kulturama boba, graha, kukuruza i sl., jer je riječ o ne previše plodnoj zemlji, o njezinoj ograđenosti dijelom suhozidom, a dijelom gribljama, kao i da se nalazi u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu generacija obitelji Zekanović, odnosno zasigurno preko 100 godina, slijedom čega su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz navedene odredbe čl. 159. st. 4. ZV. Stoga se po ocjeni ovoga Suda može zaključiti i da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u već tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud RH 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda RH ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljevog prednika ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom.
15. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je pogrešan zemljišnoknjižni upis u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 754 m2, na način da je tužena upisana kao vlasnik za cijelo, te da se ispravi zemljišnoknjižno stanje upisano temeljem Rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Z- 12945/2013/6028 od 29. listopada 2021. godine, na način da se na predmetnoj nekretnini upiše njegovo pravo suvlasništva za 298/754 dijela, a briše navedeni udio sa imena tužene. Ovo stoga što Sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP - a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora – 100 bodova, trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 27.3.2025. i 9.7.2025. – svaki po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 27.11.2024., 27.3.2025., 13.5.2025., 30.6.2025., 28.10.2025. i 10.2.2026. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, te trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 550,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno iznosi 3.169,45 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.
Zadar, 12. ožujka 2026.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-63/2024).
