REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1234/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika MONDO INC Zagreb d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 22, OIB: 11886178779, kojeg zastupa punomoćnik Alen Švenda, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BRADVICA MARIĆ WAHL CESARC SKERLEV d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice DB odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika ivana Jelića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 4. srpnja 2024. godine nedopuštena, te radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu od 11.10.2023. sklopljenog između tuženika Mondo INC Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Ulica Ivana Banjavčića 22, OIB: 11886178779 kao poslodavca i tužene IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao novinara - radnice, danom 11. studenim 2024.

III Nalaže se tuženiku Mondo INC Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Ulica Ivana Banjavčića 22, OIB: 11886178779 isplatiti tuženoj IB iz [adresa], iznos od 8.064,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Mondo INC Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Ulica Ivana Banjavčića 22, OIB: 11886178779 da tužiteljici IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao novinar bila zaposlena u redakciji časopisa "Story" od 2008., s time da je kod tuženika kao poslodavca zaposlena temeljem Ugovora od 11. listopada 2023., a ranijeg poslodavca ADRIA MEDIA od 16. ožujka 2015.

Tuženik je dana 4. srpnja 2024. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu opisanog u prethodnom stavku, na koju je tužiteljica dana 19. srpnja 2024. uložila Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je tužiteljici dostavio Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava od 6. kolovoza 2024. koji je tužiteljica zaprimila dana 12. kolovoza 2024. Dana 4. srpnja 2024. tuženi je tužiteljici uručio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice u kojoj odluci kao otkazne razloge navodi isključivo paušalne i neprovjerljive tvrdnje, odnosno u pobijanoj Odluci nije naveden niti jedan relevantan materijalni dokaza.

Tuženik nema niti propisane opće akte sukladno Zakonu o medijima. Tuženik nema niti pravilnik o radu kojim bi utvrdio prava i obveze radnika, posebno novinara, pa tako nema niti uređen disciplinski postupak, nema interni akt kojim bi bilo propisano što čini teže, a što lakše povrede radne obveze, nema dnevnu /tjednu evidenciju radnog vremena, itd.

Tuženik tužiteljici prije otkazivanja nije omogućio niti pravo na obranu. Očito je da razlozi otkazivanja nemaju uporišta u profesionalnom radu i angažmanu tužiteljice, imajući u vidu da tuženik tužiteljici stavlja paušalno na teret da ne poštuje "standarde obavljanja rada implementiranih kod Poslodavca". Tuženik je trgovačko društvo osnovano prije nepunih dvije godine, dok se tužiteljicu smatra "legendom" magazina Storry, te jednom od njegovih bitnih novinara već punih 16 godina. Tužena je često, u ostvarenju svojih radnih zadataka radila preko 40 sati tjedno, a prekovremeni sati, rad noću, nedjeljom i na praznike nije bio kompenziran niti u obliku slobodnih dana niti u obliku dodatka na plaću.

Zbog paušalnih i neistinitih tvrdnji u pobijanoj Odluci tužiteljica je bila prisiljena štititi svoja prava iz radnog odnosa na način da sama istražuje za koje povrede ili propuste je tuženik tereti, te je tužiteljica u tom smislu dana 19 srpnja 2024. godine uložila Zahtjev za zaštitu prava u kojem je pokušala materijalnim dokazima osporiti paušalne tvrdnju tuženika da je tužiteljica nesposobna i nemarna radnica koja ugrožava procese rada cijele redakcije.

Ističe da sukladno recentnoj sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vs,RH Revr1895/2010 i Revr-239/17 u postupku utvrđivanja zakonitosti odluke o otkazu sud može ispitivati samo ono što sadrži odluka o otkazu, te predmet sudskog postupka ne mogu biti naknadna očitovanje tuženika.

Tužiteljica predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 11.11.2024. te naknadu štete iznos od 6 bruto plaća (1.344,10 EUR x 6 = 8.064,60 EUR), odnosno 8.064,60 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se kod tuženika primjenjuje Pravilnik o radu donesen dana 30.3.2023. (dalje u tekstu: "Pravilnik o radu"), te drugi interni akti koji između ostalog propisuju puno radno vrijeme u Društvu koje iznosi 40 sati tjedno, a u pravilu je raspoređeno na pet radnih dana u tjednu, a Odlukom o rasporedu radnog vremena od dana 10.4.2023. jasno proizlazi da je dnevno radno vrijeme kod Tuženika organizirano u vremenu od 9 do 17 sati, s pauzom u trajanju od 30 minuta. Člankom 38. Pravilnika o radu propisano je da poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu zbog povreda obveza iz radnog odnosa. Istim člankom taksativno su navedene i izrazito teške povrede iz radnog odnosa između kojih Tuženik posebno izdvaja one važne za predmetni slučaj, a to su: "1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno, nemarno i nekvalitetno izvršavanje obveza iz radnog odnosa,

11. neopravdano kašnjenje na rad ili nedozvoljeno napuštanje rada tijekom ili prije isteka radnog vremena, 28. učestalo kršenje pravila rada." Tuženik ističe da je kod Tužiteljice nakon sklapanja Ugovora o radu često dolazilo do situacija u kojima je kršila svoje obveze iz radnog odnosa, te je ista zbog toga u više navrata bila usmenim i pisanim putem preko e-mailova upozoravana od strane Poslodavca, odnosno od svojih nadređenih, na kršenja obveza iz radnog odnosa i neispunjavanje radnih zadataka.

S obzirom da su se i nakon primljenih upozorenja kršenja radnih obveza nastavljala, Tuženik je dana 11.1.2024. Tužiteljici uručio i pisano Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza (dalje u tekstu: "Upozorenje"), te ju pozvao na iznošenje obrane. Upozorenje joj je izdano jer je učestalo kasnila na posao i na dogovorene kolegije unutar redakcije, te zbog nesavjesnosti, nepravovremenosti i nemara u izvršavanju svojih obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je tada iznijela svoju obranu i nakon toga samo nakratko promijenila svoj odnos prema poslu i obvezama iz radnog odnosa.

Naime, već nakon dva mjeseca od primitka Upozorenja Tužiteljica je ponovno počela kršiti svoje obveze iz radnog odnosa i to na isti način zbog kojeg je prethodno bila upozorena od strane Tuženika. Unatoč tome što joj je u Upozorenju jasno bilo dano do znanja da joj u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa može biti otkazan Ugovor o radu, Tužiteljica je nastavila sa svojim ponašanjem te je kasnila na posao, dobivene radne zadatke nije ispunjavala u zadanim rokovima ili ih nije ispunjavala na kvalitetan i profesionalan način, a Tuženik je njezin posao morao prebacivati na druge zaposlenike što je značajno remetilo i negativno utjecalo na unaprijed dogovorene i planirane radne procese kod Tuženika. Iz svih iznesenih materijalnih dokaza, jasno proizlazi da je Tužiteljica i nakon primljenog pisanog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od dana 11.1.2024., ponovno počela odnosno nastavila kršiti svoje obveze iz radnog odnosa te nije ispunjavala dobivene radne zadatke u zadanim rokovima, kao i da je o tome Tužiteljica u više navrata pisanim putem upozoravana od strane njezinih nadređenih. Uz pisana upozorenja, tu je bilo i brojnih usmenih razgovora u kojima se Tužiteljicu konstantno upozoravalo da promijeni odnos prema poslu te da prestane s kršenjima obveza iz radnog odnosa. Uz uvažavanje svih okolnosti, te zbog učestalih kršenja obveza iz radnog odnosa unatoč brojnim primljenim upozorenjima, Tuženik smatra da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od njega da prije donošenja Odluke o otkazu Tužiteljicu ponovno pozove na iznošenje obrane. Slijedom svega prethodno navedenog, predlaže da sud da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane, te da naloži tužiteljici plaćanje parničnog troška uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 4.7.2024., Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 11.1.2024., Sporazum o prestanku ugovora o radu od 11.10.2023., Dodatak I ugovoru o radu od 23.11.2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11.10.2023., Izvadak iz sudskog registra, Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava radnice gđe. IB uz potvrdu o primitku, Zahtjev za zaštitu prava od 19.7.2024., kopije naslovnica i intervjua iz tjednika Story, Pravilnik o radu od 30> ožujka 2023., Odluku o rasporedu radnog vremena, mail poruke, saslušao je svjedoke SB, CB, GB, ČB, PB, tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika FB, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica radila kod tuženika kao novinar u redakciji časopisa „Story“, da je tuženik dana 04.07.2024. donio odluku o Otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, da je tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava 19.srpnja 2024., koji je tuženik odbio odgovorom od 06.08.2024.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

7. Uvidom u Odluku o Otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz obrazloženja proizlazi da je tužiteljica u više navrata bila usmenim i pisanim putem preko e-mailova upozoravana od strane poslodavca, odnosno svojih nadređenih, na kršenje obveze iz radnog odnosa i neispunjavanja radnih zadataka., zbog čega je poslodavac dana 11.01.2024. radnici uručio pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, jer je učestalo kasnila na posao i na dogovorene kolegije unutar redakcije, te zbog nesavjesnosti, nepravovremenosti i nemara u izvršavanju obveza iz radnog odnosa. Radnica je nakon primitka upozorenja za kratko vrijeme popravila svoj pristup prema poslu, ali je ponovno počela kršiti obveze iz radnog odnosa, na način da kasni na posao, te ne ispunjava dobivene radne zadatke u zadanim rokovima ili ih ne ispunjava na kvalitetan i profesionalan način. Radna efikasnost nije na potrebnoj razini, te se ponovno pojavljuju situacije u kojima njezin posao mora prebacivati na druge radnike, a što značajno remeti i utječe na unaprijed dogovorene i planirane procese kod poslodavca, ne poštuje profesionalnu dužnost ponašanja u skladu s interesima i integritetom poslodavca, što utječe negativno i na druge radnike.

8. Uvidom u upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 11.01.2024. utvrđeno je da je isti upućen tužiteljici zbog učestalih kršenja obveza iz radnog odnosa, da je više puta bila usmeno i pismeno upozoravana na kršenje i neispunjavanje radnih zadataka, da je upozoravana da radno vrijeme počinje u 9,00 sati te da mora dolaziti na vrijeme, da je upozoravana da ne poštuje rokove koji su joj zadani, a da teme i način na koji ih je obradila ne zadovoljavaju standarde

9. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz članka 115. stavak 1. podstavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 u daljnjem tekstu: ZR) koji propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je saslušao svjedoka i stranke, te izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

11. Svjedok EB kao nadređena tužiteljici navodi da su problemi sa tužiteljicom počeli početkom 2024. g. na način da nije dolazila na vrijeme na posao, da je učestalo kasnila, a dnevnu stanku je koristila izvan vremena od 30 min, a tužiteljica ju je znala koristiti i po sat i pol. Navodi da se uglavnom intervjui rade putem maila gdje osobe koje daju intervju odgovore na zadana pitanja, a ukoliko je potrebno može se otići s njima na sastanak i ukoliko to izlazi izvan radnog vremena svima toleriraju da se drugi dan može doći kasnije na posao., ali su takve situacije dogovarali i ono što je bilo dogovoreno trebalo se poštivati. Tužiteljica je dobila zbog nepoštivanja obveza iz radnog odnosa pisanu opomenu 11. siječnja 2024. a što je bilo iskomunicirano sa CB, a također je i kolegica JB održala sa tužiteljicom sastanak na kojem ju je upozorila na sve nedostatke u radu tužiteljice, a posebno u pogledu neispunjavanja rokova koji se odnose na predaju dogovorenih intervjua i kašnjenja, odnosno nedolaska na posao. Tužiteljica je u svojoj obrani rekla da je svjesna svega što joj se stavlja na teret, no da ona donosi ekskluzivne priče, da je kreativna osoba koja treba imati vremena da takve priče napiše, da je svjesna da kasni na posao, ali da je jednostavno u okviru njezine kreativnosti.

Također navodi da su tolerirali akademsku četvrt, no problem je sa tužiteljicom je bio što je ona dolazila u 10,00 i to se dešavalo vrlo često, a odlazila je u 17 sati a ako bi radila slučajno vikendom ili nedjeljom te razgovarala s nekim za to su svi dobivali slobodan dan pa tako i ona, ali je problem sa tužiteljicom što je ona predstavljala razgovor od 30-tak minuta u nedjelju kao cjelodnevni rad, a to nije podrazumijevalo cjelodnevni angažman, to nije mogla dokazati putem ispisa telefona kada su ju tražili da dokaže koliko je vremena trajao razgovor.

U pogledu vođenja evidencije kada je tužiteljica dolazila na posao, navodi da se to vidi iz mailova gdje ju prozivaju za vrijeme nedolaska, a inače se evidencija vodila na način da se svako upiše u tablicu i to se mjesečno provjeravalo. Nadalje da je tužiteljica imala vrlo nezadovoljavajuće prijedloge u pogledu mogućeg intervjua sa osobama, koje jednostavno nisu zadovoljavale njihove kriterije, a pri tome misli na sebe i glavnog urednika, jer tužiteljica kao senior novinar je trebala predlagati teme i osobe koje bi bile zanimljive.

Ističe da je možda kod nje došlo do zasićenja ili privatnih problema, no nisu bili zadovoljni sa kvalitetom koju je pružala, a njezine dobre priče su postale rijetkost. Prije pismenog upozorenja tužiteljica je bila i usmeno upozoravana višekratno od nje i od glavnog urednika kako izdvojeno tako i na kolegijima

U pogledu projekta Hall of fame navodi da je to njihov najveći projekt, koji se održava svake godine, to je najduži crveni tepih na koji dolazi preko 800 uzvanika, to su mahom poznate osobe, i cijela redakcija na toj manifestaciji radi jer moraju biti na usluzi svim gostima, a tužiteljica je imala zadatak upravo voditi razgovore s dobitnicima, i dobili su od nje pisane materijale ali su shvatili da to nije uopće nije odradila ona već vanjska suradnica NB.

12. Svjedok CB navodi da je na mjesto urednika došao 30.3.2022. a tužiteljica je tamo radila već niz godina i ona je bila bitan član tima , a nije bilo upitno hoće li ona predati tekst već kada će ga predati, a što je bio problem. Kvaliteta tekstova tužiteljice nije bila nikada upitna, ali nisu mogli računati na rokove u kojima su dogovorili te predaje i to je postao ogromni teret za sve. Veliki problem je bio što je tužiteljica učestalo kasnila, gotovo svaki drugi dan, i uvijek je imala neke izgovore zašto kasni ali je zato je uvijek 10 min prije kraja radnog vremena bila spremna za odlazak. Također je koristila dugotrajne pauze, pa se počelo postavljati pitanje zašto se njoj dozvoljava takvo ponašanje. Nakon što je to sve eskaliralo i nakon razgovara sa tužiteljicom i pisane opomene ona je na mjeseca ili dva promijenila svoj odnos prema radu , ali nakon proteka nekog vremena je bilo sve po starom. Tužiteljica je opravdavala svoje ponašanje. da ona tako uvijek radi, da su svi urednici imali razumijevanje za njezin način rada, međutim njima je to radilo probleme u funkcioniranju poslovanja. U konačnici je došlo do otkazivanja ugovora. Navodi da je iz evidencije radnog vremena koju je on prihvaćao i isplaćivao plaću proizlazi da je ispunjavala 40 sati rada tjedno.

Tužiteljica nije poštivala rokove, a konkretno navodi slučaj sa ZB za koji tužiteljica iako je bilo dogovoreni nije predala u roku članak, a na što su ju upozorio u mailu od 16.4.2024.

U slučaju Hall of fame navodi da su dan ranije imali sastanak gdje su dogovorili sa svim novinarima što tko treba odraditi, tadašnje vanjske suradnice su bile GB i NB, koje su se ponudile da mogu pomoći ukoliko treba, pa su dali zadatak tužiteljici da se dogovori s njima oko uzimanja izjava, no naknadno su shvatili da je tužiteljica možda uzela svega 2 ili 3 izjave dok je kolegica NB odradila sve ostalo odnosno 80% posla, pa da je tužiteljica još jednom izbjegla odraditi zadatak koji smo joj odredili, a ne zna koliko je posla tada odradila.

13. Svjedok GB navodi da je do 10 mj. 2025. radila kao vanjski suradnik stalno a sada povremeno, tužiteljicu poznaje jer je dolazila u prostorije tuženika i sjedila preko puta tužiteljice, navodi da su se nadređeni na kolegijima žalili na tužiteljičin rad u pogledu kašnjenjima sa tekstovima. U pogledu radnog vremena ne zna razloge kada je tužiteljica izbivala. U pogledu tekstovi koje je pisala tužiteljica, navodi da su bili spremni za izlazak tjednika, ali su očekivanja urednika bila drugačiji jer su tužiteljicu opominjali na način da su ju pitali da li je to gotovo ili su je požurivali, ali je u konačnici tekst uvijek bio spreman.

14. Svjedokinja ČB, radi od 7 mj. 2023. kod tuženika, sada kao urednica, a za vrijeme dok je radila tužiteljica je radila na drugom portalu i sjedila u sobi do nje. Tužiteljica sa njima nije išla na pauzu i svi su ustvari komentirali da uvijek kada bi ju vidjeli razgovara na telefon i čuli su da razgovara poslovno i određuje intervjue. Navodi da je bila svjedok da je tužiteljica odradila intervju a koji su joj urednici stavljali na teret da ga nije odradila, a radi se o intervju sa UB kada je sa tužiteljicom poslije posla oko 17,00 sati, pila kavu u jednom kafiću a nazvala je UB i ispričavala se što joj nije poslala odgovore na pitanja, jer da joj ne radi laptop i da ima bolesnog oca i pitala je kako to može to ispraviti i da li intervju mogu napraviti usmeno, a tužiteljica je rekla da naravno, pa su se dogovorile da gđa. UB dođe u kafić. Nadalje da je UB došla i pričale su neovisno o intervju, a u međuvremenu je tužiteljica nazvala gđa. SB i rekla da tekst nije gotov jer nije dobila odgovore i da će to odraditi sada . Također je rekla da će možda ujutro zakasniti na posao obzirom da to sve mora napisati. U konačnici je tužiteljica otišla sa UB kod nje kući, a već je bilo kasno navečer, a taj tekst je izašao na vrijeme. Pojašnjava da je taj pojam radnog vremena klizni i da se može dogovoriti sa urednicima o istome ovisno o potrebama. Radno vrijeme se razlikuje u odnosu na one koji dnevno prate dnevne vijesti i moraju odmah reagirati i moraju biti prisutni na poslu u odnosu na novinare koji rade intervjue i koji rade na terenu. Navodi da je tužiteljica dobar novinar, i njezine tekstove je čitala i prije nego sam ju upoznata i počela s njom raditi, da je imala vrlo često naslovnice, a to ukazuje da je dobar novinar.

15. Svjedok PB navodi da je sa tužiteljicom surađivao 2023. i 2024. i to kada su dogovarali intervjue sa igračima iz Rijeke kao npr. I, D i S, da je tužiteljica izvrstan suradnik, i bio je jako zadovoljan sa suradnjom a najveća potvrda da je tužiteljica odlučna u svom radu je potvrda od samih igrača, sa kojima je inače teško dogovarati intervjue izvan njihovog sportskog života, oni od toga zaziru a u radu sa tužiteljicom su svi rekli da su bili jako zadovoljni. Navodi da je bio dugo novinar, te da novinar nema radnog vremena, jer ovise o osobama koje daju intervjue pa ako netko nazove u noći naravno da se javi i odradi po potrebi.

16. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je tuženika radila 16 godina sa različitim urednicima i oni su bili zadovoljni sa njom, kao i ona sa radom kod tuženika. Story je bio jedan od najpopularniji tjednika gdje su najveće zvijezde davale intervjue. Zbog specifičnosti novinarskog posla nije bilo radnog vremena, a kad ne bi imala dogovore za intervjue radila je između 9-9,30 do 17,00 sati, a nekada i duže. Radilo se i povremeno i vikendima jer su se prilagođavali dogovoru sa zvijezdama s kojima su radili intervjue i prilagođavali se njihovim rasporedima. Intervjuu prethodi i priprema i proučavanje, a što je ozbiljno primjenjivala obzirom da nije sporno da su njeni tekstovi bili najčitaniji te je bila od onih koja je imala naslovnica u Storiju. U travnju 2020. se promijenila struktura vlasništva i na čelo dolaze SB i CB s kojima je u početku sve bilo u redu i normalno su surađivali, no nakon korone je SB, kada su trebali raditi rođendanski broj rekla da je najbolje da potraži novi posao. Navodi da je za taj broj napisala cijeli prvi dio i to 5 priča i taj broj je izašao na vrijeme. Bila je bila u šoku kada je dobila opomenu u siječnju 2024. za sve što joj se paušalno stavlja na teret u odnosu na kašnjenje i na posao i sa rokovima. Pojašnjava da ponekad osobe s kojima rade intervjue ne dostave na vrijeme odgovore koji su potrebni za članak i to je jedini razlog zbog kojih novinar kasni pa tako i ona. Takav slučaj je bio sa UB kojoj je poslala u utorak pitanja, a ona je zvala u četvrtak u 18 popodne i zamolila da se nađu i razgovaraju, i to je trajalo do 22,45. Taj članak je temeljem tog usmenog razgovora pisala u petak ujutro, a prije svega se javila SB i sve objasnila. Smatra da je cijeli otkaz smišljen i da je vrlo nepošteno što joj stavljaju na teret u svojim iskazima i SB i CB, a pogotovo o situaciji koja se odnosila na Hall of fame. Navodi da joj se pridružila kolegica NB, koja se ponudila pomoći , a da je napustila taj prostor gdje su se uzimale izjave, da uvede RB ,jer ju je to ista zamolila, kao što je KB donijela piće, a da joj se stavlja na teret da nije odradila razgovore, iako je napisala tekst o dobitnicima.

U odnosu na odgovoru na opomenu navodi da je to sve bilo emotivno, da je samo htjela da sve to prestane i da bi im napisala sve što traže samo da ju puste na miru i da nađe novi posao da su svi dolazili na posao povremeno kasnije, nekada i poslije nje i da to nije nikada bio problem.

17. U svom iskazu zz tuženik FB, nema nikakvih konkretnih saznanja o ovim razlozima za otkaz, obzirom da samo strateški vodi kompaniju i o svemu imaju saznanja nadređeni tužiteljici RB i CB.Navodi da je potpisao i opomenu i otkaz. Njegov iskaz sud nije cijenio jer nema saznanja o bitnim činjenicama.

18. Prvenstveno valja napomenuti da u Odluci o otkazu niti jedna povreda koja se tužiteljici stavlja na teret nije konkretno navedena, a isto tako nije niti u upozorenju od 11.01.2024. nije bilo konkretno navedeno koje su to povrede i u čemu se sastoje, koje konkretno zadatke nije ispunila, koje točno rokove koji su joj zadani nije poštivala , te koje su to teme koje nisu zadovoljavajuće i kakav način na koji ih je obradila ne zadovoljavaju standarde.

19. Iz materijalnih dokaza u spisu je utvrđeno da je tužena imala cijeli niz članaka koji su nesporno imali centralno mjesto u časopisu Story ili su bili na naslovnici,( listovi 40-174 spisa) pa samim time je neosnovana tvrdnja tuženika da je tužiteljica zaostajala sa kvalitetom, jer je takva tvrdnja nespojiva sa činjenicom da su svi ti članci tužiteljice objavljeni i to na nekoliko strana časopisa, a i svjedok CB potvrđuje u svom iskazu da nije sporna kvaliteta tekstova tužiteljice.

20. Tuženik nije dokazao niti da je tužiteljica kasnila sa rokovima, jer je poklonio vjeru iskazu tužiteljice, svjedoka PB i ČB da novinari u svom radu ovise o osobama koje intervjuiraju te da se prilagođavaju njihovim terminima za razgovor, a što u konačnici i svjedokinja EB potvrđuje. Naime analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice je utvrđeno da novinari koji rade intervjue sa poznatim ličnostima moraju svoje radno vrijeme prilagođavati tim osobama, da zbog toga moraju raditi i subotom i nedjeljom, a sasvim je nelogično da se u tim uvjetima rada izvan radnog vremena ne može desiti da netko dođe kasnije na posao. Naravno da se radno vrijeme mora poštivati, ali se tužiteljici ne može stavljati na teret kašnjenje ili duže korištenje pauze, kada je evidencija radnog vremena prihvaćena od strane urednika, a što CB potvrđuje, bez da je stavio primjedbe na iste.

21. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka EB i CB kojim opisuju kašnjenje tužiteljice, jer isto nije ničim dokazano. Naime iz mailova koje su upućivani tužiteljici proizlazi da komuniciraju u pogledu svakodnevnog rada, da se ta komunikacija odnosi i na upite oko rada tužiteljice, međutim niti jedan od tih navoda u mailovima nije dokazan kao povreda koja se tužiteljici stavlja na teret niti u opomeni niti u odluci o otkazu, pa tako niti navodno kašnjenje na posao.

Kako je tuženiku vrlo opširno naveo sve dokaze u prilog svojih navoda u odgovoru na tužbu, no niti jedna povreda nije točno navedena u odluci o otkazu, to se tužiteljica na iste nije mogla očitovati, niti ih je sud u postupku mogao utvrditi. Osim činjenice da je u otkazu ( i upozorenju ) navedeno kašnjenje na posao, jer da radno vrijeme traje od 9,00, kao i u mailu od 23.01.2024. gdje ju se upozorava na dolazak na posao, korištenje pauze, poštivanje rokova i sl. nije precizirano kada nije došla na vrijeme i koliko puta se to ponovilo i u kojem vremenskom razdoblju. Tako niti sud nije mogao utvrditi koliko je navodna povreda te vrste učinjena, odnosno da li je tužiteljica navedeno kašnjenje opravdala radom na razgovorima. Imajući u vidu iskaze PB i ČB o specifičnom načinu rada novinara, tuženik je pojedinačno trebao dokazati svaku povredu koju stavlja na teret tužiteljici. Sud je iskaze ovih svjedoka prihvatio u cijelosti kao logične, istinite i u suglasju sa dokumentacijom koja se odnosi na velik broj članaka tužiteljice.

22. Tuženik se poziva na odluku revizijskog suda u Revr-737/2013, koja nije primjenjiva u ovom slučaju jer upravo u navedenoj odluci stoji da su okolnosti koje su prethodile odluci o otkazu, nisu ostavljale dvojbe niti o radnim zadacima koje je tužitelj odbio izvršiti, niti u koje je dane izostao sa posla , pa je tužitelj znao razloge otkazivanja i prije samog sadržaja otkaza, a što ovdje nije slučaj, upravo je suprotno. Nije tužiteljica iz opomene niti iz odluke o otkazu mogla imati saznanja o bilo kojoj konkretnoj povredi koja joj se stavlja na teret.

23. Poslodavac je taj na kojem je teret dokaza o učinjenoj povredi , ali samo u okviru onih povreda koje su konkretizirane u odluci o otkazu, a ne one koje se opisuju u odgovoru na tužbu ili iskazima svjedoka koji su osobno zainteresirani za uspjeh u sporu. Stoga nije poklonjena vjera iskazu svjedoka EB jer je suprotna dokazima u spisu, člancima tužiteljice koji ne ostavljaju sumnju da su zanimljivi i profesionalno napisani, a iskaz CB je kontradiktoran jer u jednom dijelu iskaza navodi da je neupitna kvaliteta rada tužiteljice, ali da su rokovi bili problem. Tako navodi da je tužiteljica kasnila , ali joj je prihvatio evidenciju dolazaka na posao. Njegov je iskaz također usmjeren na uspjeh tuženika u sporu i sud ga je ocijenio kao nelogičan i nesuglasan sa svim ostalim provedenim dokazima.

24. Sud je na temelju provedenih dokaza nesporno utvrdio da je tužiteljica uredno obavljala poslove svog radnog mjesta, a tuženik nije dokazao niti jednu konkretnu povredu iz odluke o otkazu od 04.srpnja 2024. koja joj se stavlja na teret, slijedom čega je utvrđena kao nedopuštena., te je odlučeno kao u izreci presude pod I.

25. Obzirom da tužiteljici nije bilo prihvatljivo vratiti se na rad to je sud odredio kao sudski raskid ugovora o radu dan 11.studenog 2024. kada je zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca, a što tuženik nije sporio, a kako je to tužiteljica predložila sukladno odredbi članka 125. ZR., te dosudio naknadu štete u visini od 6 ugovorenih mjesečnih plaća imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica dugo godina ( od 2008.g.) radila za časopis Story, koji je sada u vlasništvu tuženika s kojim je imala sklopljen Ugovor o radu, te da je opravdan zahtjev tužiteljice u zatraženom iznosu. Visina ugovorene plaće je 1.344,10 eura što je utvrđeno iz članka 3.stavak1. ugovora o radu od 11.10.2023., što pomnoženo sa 6 iznosi 8.064,60 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, te je odlučeno kao u izreci presude pod II.

26. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova, sastav podnesaka od 16.10.2024. i 12.11.2024., za svaki po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 17.11.2024., 23.1.2025., 7.5.2025., 12.11.2025. i 4.2.2026. sve po 100 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 800 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.600,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, sveukupno 2.000,00 eura.

28. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku