REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: 1024/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 1114 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A - B-C-D-E-F-G-H-I-J-K skice vještaka Davora Bubala od 09.02.2026.g. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 16. listopada 2025., tužitelj je naveo da vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, koju da je stekao jednim dijeom na temelju usmenog darovanja od svoje majke LĐ, a ona pak nasljeđivanjem svog muža, te u jednom dijelu zamjenom s EĐE. Ističe da je u dugotrajnom nesmetanom posjedu, što osobo, što preko pravnih prednika.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 8. listopada 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 16-17 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da osim puke tvrdnje o stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj ne navodi i ni s čim ne dokazuje pravno relevantne činjenice, i to kada mu je majka darovala nekretninu (dio), kada je stekao nekretninu (dio) zamjenom, kada je/su pravni prednik/ici stupio/ili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, štoviše iz rješenja o nasljeđivanju broj O.281/11 vidljivo je da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] nije činila dio ostavine oca tužitelja, niti kao njegovo izvanknjižno vlasništvo, slijedom čega tuženik osporava tužbene tvrdnje i osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: d d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 1114 m2, k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K skice vještaka Davora Bubala od 09.02.2026.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skicu izmjere geodeta Davora Bubala od 11. rujna 2025., rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČĐ, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, saslušani su svjedoci MĐ, DĐ i ŽĐ, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala od 9. veljače 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 28- 40 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 9. veljače 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena jugo- istočno od lokalne nerazvrstane ulice općine Podbablje (Put Perića briga). Utužena površina omeđena je od točke A-B linijom udaljenom 1m od ruba navedene ulice i plavom bojom, zatim od točke B-C-D-E-F granica je omeđena linijom prethodno utvrđene vlasniščke čestice tužitelja. Granica od točke F-G-H-I granica je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu i plavom bojom, zatim od točke I-J-K granica je omeđena suhozidom u vlasništvu susjeda mejašnika. Od točke K-A granica je omeđena rubom iskopa i plavom bojom. Utužena površina je nastala od d.č.z.6696/32 površine 1114 m².

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka MĐ, DĐ i ŽĐ.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 23-25 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok MĐ naveo je da je međašnik s južne strane predmetne nekretnine, da je i sam sudjelovao u pravnim poslovima zamjene nekretnina s tužiteljem i da mu je poznato da je tužitelj također vršio zamjenu i s EĐE. Dio predmetne nekretnine koji se nalazi bliže kući tužitelja da predstavlja starinu i da je ovaj to stekao darovanjem od svoje majke koja je to dobila nasljeđivanjem svog pok. supruga, oca tužitelja. Što se tiče zemljišnoknjižnog upisa, navodi da su i ostale nekretnine na ovoj lokaciji na papiru u vlasništvu tužene, a sve iz razloga što se nitko nije knjižio preko 100 godina pa su se zbog zastarjelih upisa knjižili ili Republika Hrvatska ili Šumarija. Svjedok također navodi da je dio predmetne nekretnine koji je bio obradiv TĐ „ E“ ili darovala ocu tužitelja ili mu je prodala, ne može se sa sigurnošću očitovati. Svjedok DĐ je međašnik sa sjeveroistočne strane i dobro muje poznat pravni slijed stjecanja tužitelja. Dio koji se nalazi uz njegovu parcelu tužitelj da je stekao zamjenom s EĐE prije cca godinu dana, a dio da mu je darovala majka. Inače, svjedok DĐ je prvi rođak pok. oca tužitelja ČĐ.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dijelom zamjenom nekretnina sa stvarnim vlasnicima, a dijelom darovanjem od svoje majke LĐ, ,zapravo u konačnici dosjelošću budući da su prodavatelji i darovateljica izvanknjižni vlasnici.

10.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

10.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 70-80 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

11. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

14. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

15. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

16. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Napominje se da se ovo izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

17. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

18. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

19. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

20. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

21. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju kupoprodaje, darovanja i dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

23. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 12. ožujka 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj