REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-37/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Solvera stambena štedionica d.d. (ranije Wüstenrot stambena štedionica d.d.), Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33A, OIB: 07942675532, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Maje Črnja Stanković, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Jelene Dropuljić, odvjetnice, dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Wüstenrot stambenoj štedionici d.d. da tužiteljici SG dade:

1. sve radnopravne akte tuženika koji su bili na snazi od 01. siječnja 2020. godine pa nadalje

2. podatke koje je tuženik predao Poreznoj upravi za tužiteljicu o isplaćenim plaćama za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine

3. podatke o bruto plaći i ostalim materijalnim pravima tužiteljice za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine

II Tuženik Wüstenrot stambena štedionica d.d. dužan je tužiteljici SG isplatiti neutvrđen iznos novca na ime naknade za troškove prijevoza za razdoblje počevši od 1. siječnja 2020. godine pa nadalje na ime ugovora o radu u istom razdoblju, visinu koje naknade za troškove prijevoza će tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi Sudu podatke i isprave iz prethodne toč.I. i /ili nakon što Sud izvede financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

II Tuženik Wüstenrot stambena štedionica d.d. dužan je tužiteljici SG naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana.“

te se odbija i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.580,12 EUR, koji iznos tužiteljica pridržava pravo urediti nakon provedenih vještačenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.08.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.09.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.10.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.11.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.12.2020. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.01.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.08.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.09.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.10.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.11.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.12.2021. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.01.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.08.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.09.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.10.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.11.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.12.2022. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.01.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.08.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.09.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.10.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.11.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.12.2023. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.01.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2024. godine do dana isplate

- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2024. godine do dana isplate II Tuženik Wüstenrot stambena štedionica d.d. dužan je tužiteljici SG naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana. "

II/ Nalaže se tužiteljici SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku Solvera stambena štedionica d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33A, OIB: 07942675532, trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjela prodaje i marketinga te da joj tuženik nije isplatio ukupno ugovorenu naknadu za troškove prijevoza za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do prestanka radnog odnosa 4. srpnja 2024., utvrđen ugovorom o radu i aktima tuženika.

2. Nakon što je sud raspravnim rješenjem od 20.5.2025. tužiteljicu pozvao da naznači što točno potražuje u ovoj pravnoj stvari odnosno koje troškove prijevoza potražuje, tužiteljica se očitovala na citirano raspravno rješenje ističući kako temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio uz podnesak od 29.4.2025. nije u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev pa ustraje kod prijedloga da se tuženiku naloži dostava platnih lista za tužiteljicu u utuženom razdoblju, kao i dostava svih radnopravnih akata koji se odnose na materijalna prava te da se od nadležne Porezne uprave službenim putem pribave podaci o isplaćenim plaćama i ostalim materijalnim davanjima u utuženom razdoblju. Tužiteljica dalje navodi da u prilog svojim navodima dostavlja Ugovore o radu, Anekse ugovorima o radu i obračunske liste za usporednog radnika iz kojih je razvidan približan iznos naknade za troškove prijevoza koji tuženik nije isplatio tužiteljici. Objašnjava da je iz priloženih obračuna isplate plaće vidljivo da je usporednom radniku mjesečno isplaćivan iznos od 360,00 kuna/47,78 EUR na ime naknade za troškove prijevoza. Navodi da bez prethodno navedenih podataka i isprava koje joj tuženik ne želi dati, iako njima raspolaže, ne može postaviti jasan i određen tužbeni zahtjev, a radi se o podacima i ispravama koje je tuženik dužan dati tužiteljici prema sadržaju njihovog građanskopravnog odnosa, odnosno koja se može smatrati zajedničkom za obje stranke pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da joj da sve radnopravne akte koji su bili na snazi od siječnja 2020. pa nadalje, podatke koje je predao Poreznoj upravi za tužiteljicu o isplaćenim plaćama za razdoblje od siječnja 2020., podatke o bruto plaći i ostalim materijalnim pravima tužiteljice za razdoblje od siječnja 2020., da joj isplati neutvrđen iznos novca na ime naknade za troškove prijevoza za razdoblje od siječnja 2020. pa nadalje na ime ugovora o radu u istom razdoblju, visinu koje naknade za troškove prijevoza će tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi sudu podatke i isprave i nakon što sud izvede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te da joj naknadi trošak parničnog postupka. Ukoliko sud ne usvoji prethodno istaknuti tužbeni zahtjev, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati iznos od 2.580,12 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinim mjesečni iznos od 47,78 EUR teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da su čl. 132. i čl. 133. Pravilnika o radu tuženika, propisane dvije različite vrste troškova prijevoza, a to su troškovi prijevoza za službeno putovanje i troškovi prijevoza na posao i s posla. Navodi da su tužiteljici u cijelosti plaćeni troškovi prijevoza za službeno putovanje dok nema pravo na troškove prijevoza na posao i s posla sukladno čl. 133. Pravilnika o radu s obzirom na činjenicu da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Wüstenrot financijski ekspert. Tako isteče da iznos od 47,78 EUR mjesečno predstavlja iznos koji poslodavci isplaćuju radnicima za troškove prijevoza na posao i s posla na isplatu kojeg iznosa tužiteljica prema Pravilniku o radu tuženika nije imala pravo. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Uvidom u Ugovore o radu tužiteljice sa pripadajućim Aneksima koji prileže spisu sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju od veljače 2020. do kolovoza 2024. kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb i da među stranama nije ugovorena naknada za prijevoz.

7. Uvidom u Pravilnik o radu od 23.10.2015. koji pokriva utuženo razdoblje od stupanja na snagu Pravilnika o radu od 31.3.2021., sud je utvrdio da je člankom 124. st. 1. propisano da poslodavac može radniku isplatiti naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ako je to definirano ugovorom o radu ili posebnom odlukom poslodavca, kada radnik zbog udaljenosti (cca 2 km) objektivno ima troškove u svezi s plaćanjem prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.

8. Kako Ugovorom o radu tužiteljice i/ili posebnom odlukom poslodavca nije ugovorena naknada troškova prijevoza na posao i s posla, to tužiteljica nema pravo na isplatu istih po tom osnovu. Nadalje, tužiteljica u smislu Pravilnika o radu ne tvrdi niti dokazuje da bi joj radno mjesto bilo udaljeno od mjesta stanovanja više od 2 km niti navodi s osnova čega bi (objektivno) imala troškove i koje troškove (koja sredstva prijevoza koristi i koliki su troškovi tog prijevoza) zbog čega sud utvrđuje da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme važenja tog Pravilnika.

9. Uvidom u Pravilnike o radu od 31.3.2021., 15.4.2022., 27.6.2022., 4.11.2022. (čl. 123.) i Pravilnik o radu od 20.6.2023. (čl. 133.), koji pokrivaju preostalo utuženo razdoblje, sud je utvrdio da je u citiranim člancima propisano da radnici koji rade na radnim mjestima pomoćni poslovi u uredu Uprave, Regionalni manager, Wüstenrot financijski ekspert (svi tipovi) te radnici kojima je dan na korištenje službeni automobil u vremenu od 0 do 24 sata, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla.

10. Prema tome, citiranim Pravilnicima o radu tuženika izričito je isključeno pravo na naknadu prijevoza na posao i s posla radnicima koji su zaposleni na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta. Kako je tužiteljica kod tuženika radila na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta, to ista sukladno odredbama citiranih Pravilnika o radu nema pravo na naknadu prijevoza sa posla i na posao.

11. U osnovu na dostavljene obračune plaća usporednog radnika kojem je po navodima tužiteljice isplaćivan mjesečni iznos od 360,00 kuna/47,78 EUR na ime naknade za troškove prijevoza, sud ističe da iz istih proizlazi da se radi o obračunima plaća i kompenzacijskim karticama radnika GG koji je zaposlen kao manager poslovnih jedinica pa se ne radi o usporednom radniku jer je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta. Isto tako, radno mjesto manager poslovnih jedinica nije obuhvaćeno isključenjem koje je izričito propisano čl. 123. i 133. Pravilnika o radu niti iz obračuna plaća proizlazi da bi naknada od 360,00 kuna bila radniku GG isplaćivana svaki mjesec odnosno tijekom cijelog utuženog razdoblja.

12. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari i da se radi o pravnom pitanju prava na naknadu za prijevoz na posao i s posla, to nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne, ali i neprikladne za utvrđenje odlučnih činjenica. Naime, kako je nesporno da tužiteljici troškovi prijevoza na posao i s posla nisu plaćeni, a sud je utvrdio da prema relevantnim propisima tužiteljica niti nema pravo na iste, to je nepotrebno saslušavati predložene svjedoke, pribavljati dokumentaciju za radnike za koje punomoćnica tužiteljice navodi da ne zna na kojim su radnim mjestima zaposleni, pribavljati IP obrasce za tužiteljicu i provoditi informatičko i financijsko vještačenje.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio i pravo tužiteljice na naknadu za službena putovanja. Sud navodi da iz tužbe i podneska od 17.6.2025. kojim tužiteljica postupa po rješenju suda prema kojem se poziva naznačiti što točno potražuje u ovoj pravnoj stvari odnosno koje troškove prijevoza, proizlazi da tužiteljica potražuje naknadu prijevoza, i to sa posla i na posao, a ne za službena putovanja, što je razvidno i iz činjenice što se poziva na obračune plaća radnika GG i navodi da mu je isplaćivan iznos od 360,00 kuna/47,78 EUR na ime naknade za troškove prijevoza te specificira tužbeni zahtjev u tom mjesečnom iznosu. Tako u onim mjesecima u kojima je ta naknada isplaćena radniku GG (nije za cijelu utuženo razdoblje) iz obračuna plaće za tog radnika proizlazi da je iznos od 360,00 kn bio isplaćivan s osnova naknade za prijevoz za sve radne sate redovnog rada u tom mjesecu (npr. obračun plaće za veljaču i ožujak 2021.). Dakle, upravo iznos koji poslodavci isplaćuju radnicima na području Grada Zagreba za troškove prijevoza na posao i s posla, a ne s osnova službenih putovanja, o čemu je sud sukladno čl. 2. ZPP- a odlučio prethodno u presudi.

14. Neovisno o tome, tuženik je u spis dostavio sve naloge za službena putovanja, obračune putnih troškova sa troškovima prijevoza i ostalih troškova za službena putovanja, na kojima su jasno naznačeni svi podaci koji se tiču službenih putovanja tužiteljice sa iznosima troškova te datumima knjiženja i datumima isplate tih troškova tužiteljici. Sud navedenu dokumentaciju smatra vjerodostojnom jer sadrži podatke sukladno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023 i 152/2024) i Pravilniku o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 1/2021, 102/2022, 104/2022, 112/2022, 112/2022, 156/2022, 1/2023, 3/2023, 56/2023, 143/2023, 16/2025 i 157/2025), a prileže joj potpisi odgovorne osobe, direktora, podnositelja računa (tužiteljice), likvidatora i rukovoditelja računovodstva, te pečat tuženika, sa naznakom datuma knjiženja i datuma isplate točno određenog iznosa na ime tužiteljice sa njenim IBAN-om za svako službeno putovanje, dok tužiteljica nije osporavala vjerodostojnost navedene dokumentacije niti je tvrdila da bi ista bila nepravilno sastavljena ili nepotpuna. Prema tome, iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik tužiteljici obračunao i isplatio i troškove službenih putovanja.

15. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da se isplate troškova službenih putovanja ne evidentiraju u obračunima plaća već temeljem naloga, a zatim i obračuna putnih troškova, to sud nije provodio daljnje dokaze kao neodlučne i nepotrebne.

16. S obzirom da tužiteljica nepravilno postavlja manifestacijski zahtjev kao donošenje presude, a ne donošenjem rješenja, to je valjalo u presudi odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva. U tom dijelu valja istaknuti i da je tuženik dostavio „relevantne radnopravne akte“ koji su bili na snazi u utuženom razdoblju (Pravilnici o radu), dok je zahtjev za dostavu podatka koje je tuženik predao Poreznoj upravi za tužiteljicu o isplaćenim plaćama u utuženom razdoblju valjalo odbiti kao neosnovan i nerelevantan jer tužiteljica ne potražuje isplatu plaće, dok su podaci o bruto plaći i ostalim materijalnim pravima tužiteljice u utuženom razdoblju dostavljeni od strane tuženika (kao i svaki mjesec za vrijeme rada kod tuženika putem aplikacije e-građanin), ali nerelevantni jer tužiteljica ne potražuje isplatu plaće ili nekog drugog materijalnog prava, već naknadu za prijevoz što nesporno nije plaćeno, a na njega nema pravo, dok su joj (eventualno potraživani) troškovi službenog puta obračunati i plaćeni.

17. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu – 100,00 EUR (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 30.4.2025., 3.6.2025., 18.7.2025. i 2.10.2025. – svaki po 100,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 20.5.2025. i 20.1.2026. – svako po 100,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (175,00 EUR) ukupno iznosi 875,00 EUR.

19. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška nije osnovan jer je u cijelosti izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku