REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-256/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv I-tuženika Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, OIB: 85709856921, [adresa], kojega zastupa punomoćnica HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenica I-tuženika, II-tužene HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojega zastupa punomoćnik Filip Gereci, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska ulica 21, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 6. veljače 2026., u prisutnosti II- tužene osobno te punomoćnika tužitelja i I-tuženika te III-tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

„Nalaže se I. tuženiku Sindikatu državnih službenika i namještenika RH iz [adresa], br. 2., II. tuženiku KV i III. tuženiku

ĆV da solidarno isplate:

I. tužitelju, ĐV iz [adresa]

- iznos od 1.726,81 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. rujna 2000. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 2.104,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. listopada 2000. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.575,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. studenog 2000. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.630,94 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. prosinca 2000. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.928,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. siječnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.868,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. veljače 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.760,26 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. ožujka 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 0/0 godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.775,13 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. travnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01, srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.944,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. svibnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 0/0 godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.726,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. lipnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.843,12 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. srpnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01. 01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 1.873,08 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja: od 15. kolovoza 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teče po stopi od 18 % godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01.01. 2008. godine do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.".

II. Nalaže se tužitelju ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi I-tuženiku Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, OIB: 85709856921, [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 448,40 € (slovima: četiristo četrdeset osam eura i četrdeset centi), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi III-tuženiku Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, trošak parničnoga postupka u iznosu od 500,00 € (slovima: petsto eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva I-tuženika za naknadu troška parničnoga postupka u iznosu od 306,80 € (slovima: trista šest eura i osamdeset centi).

V. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva III-tuženika za naknadu troška parničnoga postupka u iznosu od 750,00 € (slovima: sedamsto pedeset eura).

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐV je 28. travnja 2009. podnio tužbu protiv I-tuženika Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, II-tužene HV i III-tuženika ĆV, pravnoga prednika sada III-tuženika Grada Zagreba, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: "I. Tijekom 2002. godine svi tužitelji su, zastupani po tuženicima, pred Općinskim sudom u Vukovaru podnijeli tužbe protiv Grada Vukovara i Vatrogasne postrojbe Vukovar, a radi isplate razlike za uvećanu plaću od 50 %. Nakon određenog vremena sud je spojio sve pojedinačne predmete te je postupak nastavljen pod brojem: P-488/02. Dana 19. studenog 2003. godine Općinski sud u Vukovaru donio je presudu broj: P-488/02 kojom se Grad Vukovar i Vatrogasna postrojba Vukovar obvezuju tužiteljima isplatiti iznose specificirane po svakom tužitelju. II. Povodom žalbe na predmetnu presudu, Županijski sud u Vukovaru donio je dana 10. ožujka 2004. godine presudu broj: Gž-472/04, kojom se preinačava presuda broj: P-488/02 i odbija u cijelosti tužbeni zahtjev. III. Protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-472/04, tuženi su, kao punomoćnici tužitelja u navedenom postupku, sastavili i izjavili Vrhovnom sudu RH reviziju. IV. Dana 01. rujna 2004. godine Vrhovni sud RH donio je rješenje broj: Revr 262/04-2 kojim se gore navedena revizija a iz razloga što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kuna. Zastupani po tuženima, tužitelji su na navedeno rješenje podnijeli Ustavnu tužbu. V. Ovakvim nemarnim postupanjem tuženih, tužiteljima je pričinjena šteta u iznosima specificiranim u presudi Općinskog suda u Vukovaru broj: P-488/02. Naime, u istovjetnim sudskim postupcima, a nakon podnešenih ustavnih tužbi na odluke Županijskog suda u Vukovaru, tužitelji u tim postupcima, uspjeli su sa svojim ustavnim tužbama i u konačnici 'ishodili presude u svoju korist. Iz navedenog je razvidno da su tuženi, zbog svoje nemarnosti koja se ogleda u ulaganju nepodobnog pravnog lijeka - revizije, te posljedično i propuštanjem roka za ulaganje ustavne tužbe, pričinili tužiteljima štetu u iznosima specificiranim u presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-488/02. Nedvojbeno je da su II. i III. tuženi kao pravnici zaposleni u sindikatu morali biti upoznati sa imovinskim cenzusom potrebnim za ulaganjem revizije, zbog kojeg propusta je tužiteljima pričinjena šteta specificirana u presudi Općinskog suda u Vukovaru broj: P-488/02. VI. Odgovornost I- tuženika ( Sindikata državnih službenika i namještenika RH ) za nastalu štetu, proizlazi iz odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima, prema kojemu: "za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete”. Budući da su II. i III. tuženi kao pravnici ujedno i zaposlenici sindikata i da je predmetna šteta nastala u zastupanju treće osobe pred sudom (a zastupanje radnika, članova sindikata pred sudom je redoviti dio posla pravnika u sindikatu) ostvarene su sve pretpostavke za primjenu navedene odredbe.". Slijedom iznesenoga, tužitelj traži usvajanje tužbenoga zahtjeva citiranoga u točki I. izreke ove presude.

3. Dana 8. veljače 2011. u ovome predmetu održano je ročište, na kojemu je tužitelj po punomoćniku ostao kod tužbe i tužbenoga zahtjeva u cijelosti. Obzirom da je pred ovim sudom pokrenuto više identičnih postupaka i da je prvostupanjski sud u više postupaka udovoljio tužbenome zahtjevu u cijelosti, dok je po žalbi tuženika drugostupanjski sud presudom preinačio odluke prvostupanjskoga suda i odbio tužbeni zahtjev jednoga od tužitelja, predlaže prekid ovoga postupka obzirom da će punomoćnik tužitelja podnijeti reviziju i ustavnu tužbu na naprijed navedenu presudu Županijskoga suda u Vukovaru, a sve to radi ekonomičnosti postupka. U sudski spis predaje primjerak presude ŽS u VU GŽ-2046/09. Tuženici I –III se protive prekidu postupka jer je riječ o predmetu u kojemu se već danas može zaključiti ročište. Protive se tužbi i tužbenome zahtjevu. Ističu prigovor zastare obzirom da kad je tužitelj saznao za odluku VSRH, kojom je odbačena njegova revizija pa i od kad je saznao za odluku Ustavnoga suda. Posebno ističu i to da tužitelj nije dao punomoć za podnošenje ustavne tužbe nego za ulaganje izvanrednoga pravnog lijeka. Ustavna tužbe ne može se podnijeti bez posebne punomoći a niti iz razloga pogrešne primjene materijalnoga prava. Posebno u odnosu na II i III tuženika ističe se da sukladno odredbama ZOO- a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja revizije i ustavne tužbe tužitelja, oni kao djelatnici Sindikata niti ne mogu biti odgovorni za eventualnu štetu trećim osobama kako to tužitelj tvrdi u tužbi.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-508/09 od 6. prosinca 2012. prekinut je postupak u ovome parničnom predmetu do odluke Vrhovnoga suda Republike Hrvatske i odluke Ustavnoga suda RH o reviziji i ustavnoj tužbi ŽV i IV. Također je prekinut postupak dok nasljednici pok. ĆV preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-508/2009-11 od 20. svibnja 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari. Pozvan je Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, da kao nasljednik pokojnoga III- tuženika ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, a koji prekid postupka je utvrđen rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-508/09 od 6. prosinca 2012, zbog smrti III- tuženika ĆV **.**.2012. Određeno je da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj bude dostavljen prijepis toga rješenja.

6. Podneskom od 29. kolovoza 2025. III-tuženik Grad Zagreb se očitovao, navodeći kako prigovara visini vrijednosti naslijeđene imovine te ističe prigovor zastare.

7. Tužitelj se u podnesku od 6. veljače 2026. očitovao na način da je naveo kako prigovori III-tuženika ne utječu na drukčije rješavanje ove pravne stvari.

8. Dana 6. veljače 2026. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Sumira podnesak od 6. veljače 2026. na način kako navodi da je riječ o čisto pravnome pitanju te predlaže da sud zaključi raspravu. Punomoćnica I-tuženika i II- tužena izjavila je kako ostaje pri odgovoru na tužbu, svim navodima iznesenim tijekom parnice, postoji odluka Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-650/11-2 i Županijskoga suda u Vukovaru broj Gž-2046/09-3 kao i druge presude Županijskog suda donesene u istovrsnim predmetima drugih tužitelja. U spis prilaže navedene presude. Punomoćnik III. tuženika naveo je kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu, kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te se protivi tužbenome zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije III-tuženika iz razloga što je isključivo II-tuženik podnio reviziju 28. travnja 2004.

9. Glavna rasprava je zaključena te su se na istoj izveli dokazi i to uvidom u spis te čitanjem svih isprava koje prileže spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

10. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. , 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., dalje: ZPP)), sud smatra kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U ovome slučaju se primjenjuje odredba članka 170. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka odnosa između stranaka, odnosno zastupanja tužitelja od strane II-tužene i pravnoga prednika III-tuženika u predmetu Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-488/02.

12. Odredbom članka 170. stavka 1. ZOO-a propisano je kako za štetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo, a prema stavu 2. istoga članka oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu uzrokovao namjerno, a prema odredbi članka 154. stavka 1. ZOO-a tko drugome uzrokuje štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Iz spisa, naime, proizlazi da tužitelj zahtijeva naknadu štete zbog toga što tuženici nisu pravovremeno podnijeli ustavnu tužbu.

14. Nesporno je da su II-tužena i pravni prednik III-tuženika kao djelatnici I- tuženika zastupali tužitelja u predmetu Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P- 488/02, u kojemu je tužitelj podnio tužbu protiv Grada Vukovara i Vatrogasne postrojbe Vukovar radi isplate razlike za uvećanu plaću od 50 % te da je u tome predmetu 19. studenoga 2003. donijeta presuda kojom je njihov tužbeni zahtjev prihvaćen, ali je odlučujući o žalbi Županijski sud u Vukovaru svojom odlukom od 10. ožujka 2004. prvostupanjsku presudu preinačio tako da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

15. Nije sporno ni to da su II-tužena i pravni prednik III-tuženika kao punomoćnici tužitelja podnijeli protiv navedene odluke Županijskoga suda u Vukovaru reviziju, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske istu odbacio kao nedopuštenu, jer vrijednost predmeta spora pobijanoga dijela pravomoćne presude nije prelazila 100.000,00 kuna.

16. Tužitelj smatra kako se radilo o nemarnome postupanju tuženika, čime mu je pričinjena šteta u iznosima specificiranim u presudi Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-488/02, jer su drugi tužitelji u istovjetnim predmetima nakon podnesenih ustavnih tužbi na odluke Županijskoga suda u Vukovaru uspjeli u ponovljenim postupcima pred prvostupanjskim sudom.

17. Dakle, tužitelj tvrdi da su mu II-tužena i pravni prednik III-tuženika zbog svoje nemarnosti koja se ogleda u ulaganju nedopuštene revizije, a posljedično i propuštanja roka za ulaganje ustavne tužbe pričinili štetu jer su kao pravnici i zaposlenici I-tuženika morali znati je li revizija dopuštena.

18. Pretpostavka odgovornosti za štetu jest postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, a za štetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu neposredno od radnika samo ako je šteta uzrokovana namjerno.

19. U konkretnome slučaju tužitelj u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje, odnosno postupanja II-tužene i pravnoga prednika III-tuženika i nastale štete niti da su tu štetu II-tužena i pravni prednik III-tuženika uzrokovali namjerno pa prema tome tuženici nisu odgovorni za štetu tužitelju, a posebno ne solidarno.

20. Naime, iz spisa Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-488/02, čiji bitni dijelovi prileže ovome spisu, proizlazi da su II-tužena i pravni prednik III-tuženika kao djelatnici I-tuženika postupali u zastupanju ovdje tužitelja dužnom pažnjom i jednako kao i drugi pravni stručnjaci, odnosno odvjetnici koji su po punomoći zastupali djelatnike drugih poslodavaca, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je donosio i donosi i nadalje odluke kojim odbacuje revizije stranaka kao nedopuštene, jer izjavljivanje pravnoga lijeka nije protupravna radnja kao pretpostavka odštetne odgovornosti, nego je to ustavno pravo svakoga građanina Republike Hrvatske.

21. II-tužena i pravni prednik III-tuženika su zastupali tužitelja u parničnome postupku radi isplate i bili su prema tome opunomoćeni samo za radnje u parničnome postupku te specijalno opunomoćeni za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

22. Ustavna tužba, međutim, nije pravni lijek nego posebno pravno sredstvo koje se koristi radi zaštite ustavnih prava te je za njezino podnošenje potreba posebna punomoć, a tužitelj nije ničime naznačio da bi mu bilo povrijeđeno neko ustavno pravo, a niti je to iz presude Županijskoga suda u Vukovaru samo po sebi proizlazilo, nego je jedino bila očigledna pogrešna primjena materijalnoga prava, a i odluke Ustavnoga suda su bile različite, tako da je bilo i odbijenih i usvojenih ustavnih tužbi, dok tužitelj ne može znati kako bi Ustavni sud odlučio u njegovome slučaju.

23. Dakle, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđen nikakav nemar niti štetna radnja II-tužene i pravnoga prednika III-tuženika niti uzročno posljedična veza između njihovoga postupanja i činjenice da je tužitelj izgubio spor u predmetu Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-488/02, a tuženici ne mogu biti odgovorni zbog toga što je na temelju pravnih propisa Republike Hrvatske i sudske prakse dio djelatnika Javne vatrogasna postrojbe Vukovar ostvario svoje pravo na uvećanje plaće, a dio nije, dok osim toga tužitelj ne može dokazati da bi i eventualnim drugačijim postupanjem tuženika za njih spor završio drugačije, obzirom na različite odluke i Ustavnoga suda.

24. Navedeni pravni stav izrazio je i Županijski sud u Vukovaru u presudi poslovni broj: Gž-2046/09-3 od 17. siječnja 2011.

25. Stoga ostali navodi stranaka nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove pravne stvari.

26. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

27. O parničnim troškovima odlučeno je na temelju članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a polazeći od označene vrijednosti predmeta spora od 2.887,72 € kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

28. I-tuženiku, kojega zastupa punomoćnica HV, zaposlenica I- tuženika, priznati su, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 6. veljače 2026., troškovi dolaska na ročište održano 8. veljače 2011. u iznosu od 153,40 € (za relaciju Zagreb – Vukovar- Zagreb, koja u oba smjera iznosi 590 km, punomoćnica I-tuženika zatražila je 0,26 € po prijeđenome kilometru, što sud za razdoblje 2011. godine smatra primjerenim) te troškovi dolaska na ročište održano 6. veljače 2026. u iznosu od 295,00 € (za relaciju Zagreb – Vukovar- Zagreb, koja u oba smjera iznosi 590 km, punomoćnica I-tuženika zatražila je 0,50 € po prijeđenome kilometru, što sud za razdoblje 2026. godine smatra primjerenim), što ukupno iznosi 448,40 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. III-tuženiku, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku, sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 6. veljače 2026., trošak sastava obrazloženoga podneska od 29. kolovoza 2025. smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak pristupa na ročište održano 6. veljače 2026. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 500,00 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. U preostalome iznosu od 306,80 € sud je odbio zahtjev I-tuženika za naknadu troška za pristup na još dva ročišta u ovome predmetu, kada je iz spisa razvidno kako je punomoćnica i zaposlenica I-tuženika pristupila samo na ročišta održana 8. veljače 2011. i 6. veljače 2026., kako je to ranije izneseno, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

31. U preostalome iznosu od 750,00 € sud je odbio zahtjev III-tuženika za naknadu troška, jer je sud trošak punomoćniku III-tuženika odredio primjenom vrijednosti predmeta spora koja ovdje iznosi 2.887,72 € pa je III-tuženika s viškom zahtjeva od 750,00 € koji nije postavljen sukladno OTRH trebalo odbiti, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom V.

32. Kako je, slijedom iznesenoga, tužitelj izgubio parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom VI.

33. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 12. ožujka 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. I-tuženiku

3. II-tuženoj, na adresu [adresa]

4. III-tuženiku, putem punomoćnika

5. Kalendar 30 dana