REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-184/2017-51

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA LASTOVO, OIB: 96014931839, Dolac 3, Lastovo, koju zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženih 1. ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, i 2. JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Brčić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja, s kojom je radi zajedničkog raspravljanja spojena parnica pod br. P-328/2024, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA LASTOVO, OIB: 96014931839, Dolac 3, Lastovo, koju zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, protiv tužene PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Šestanović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne rasprave održane dana 29. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika ad 2 osobno, dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Općina Lastovo, OIB: 96014931839, vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva uz prethodno brisanje tog prava sa imena tužene PH, OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Dužni su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Općini Lastovo parnični trošak i to tuženik ĆH iznos od 3.183,58 €, tuženik JH iznos od 3.183,58 €, a tužena PH iznos od 1.115,91 €.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 23. veljače 2017. se navodi da je Općina Lastovo stvarni vlasnik nekretnine na [adresa], u naravi zgrade koja kao takva postoji u katastru i to još od 1925. godine. Prijavni list kojim je formirana ta katastarska čestica, tvrdi se dalje u tužbi, nije proveden u zemljišnoj knjizi zbog čega ova nekretnina i nije evidentirana u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] već i dalje postoje one katastarske čestice od kojih je sporna nekretnina formirana i to čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Riječ je, tvrdi tužitelj, o zgradi koja je nekada pripadala obitelji ZH s time da im je ta imovina oduzeta nakon II svjetskog rata i predana na upravljanje tadašnjem Mjesnom odboru Lastovo. Kako stanje katastra i zemljišne knjige nije usklađeno, a posebice jer tuženi ad 1 i 2 polažu pravo na istu nekretninu, podnesenom tužbom zaprimljenom pod posl.br. P-184/2017 Općina Lastovo je zatražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva predmetne nekretnine koja prema katastarskim podacima ima oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik ĆH se usprotivio tužbi te u odgovoru na tužbu (list spisa br. 5 i 6) osporava Općini Lastovo bilo kakvo stvarno pravo na utuženoj nekretnini navodeći da je njegov otac bio knjižni vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kojih je formirana zasebna čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da u podnesenoj tužbi tužitelj ničim nije potkrijepio tvrdnju da bi sporna zgrada spadala u optantsku imovinu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

2. 1. Tuženik JH se na tužbu očitovao podneskom do 27. ožujka 2019. (list spisa br. 7-11) predloživši da se ovakav tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i to već samim time što se tužbeni zahtjev odnosi na nekretninu koja ne postoji u zemljišnoj knjizi slijedom čega takva nekretnina ne može ni biti objektom stjecanja vlasništva. Tuženik ad 2 osporava navode tužbe o tome da bi sporna kuća pripadala Općini Lastovo odnosno da je bila oduzeta bivšim vlasnicima i podruštvovljena, smatra da za takvu tvrdnju tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz. Ujedno on ističe da njegova majka potiče iz obitelji ZH i da je upravo njoj sad pok. ZH prilikom preseljenja sa [adresa] u [adresa] poklonila kuću koja je predmetnom ove parnice a koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća sagradio njezin suprug pok. ĐH. Njegova je majka, tvrdi ovaj tuženik posjedovala predmetnu kuću i dopuštala drugim osobama stanovati u istoj a potom je istu nekretninu tijekom 2016. poklonila njemu s time što zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stvarnim stanjem te je on upravo u namjeri sređenja ZK stanja od prvotuženika ugovorom iz 2017. otkupio dvije katastarske čestice koje postoje u zemljišnoj knjizi i to 496/1 i 496/2 k. o. [katastarska općina].

3. Dana 10. travnja 2024. zaprimljena je pred ovim sudom tužba pod posl.br. P-328/24 u kojoj je predmet raspravljanja ista nekretnina. U podnesenoj tužbi Općina Lastovo tvrdi da je u međuvremenu, a nakon podnošenja ranije tužbe, dovršen postupak radi dopune zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i da je rješenjem ovoga suda pod posl.br. Z-11266/2022 od 11. travnja 2023. upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 152 m[2] , s time što je u vlastovnicu upisana PH. Stoga, a pozivajući se na tvrdnju da je riječ o zgradi koja predstavlja vlasništvo Općine Lastovo i da ovakav upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnome stanju, predmetnom tužbom tužitelj zahtjeva da ga sud ovlasti na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene PH.

3. 1. Tužena PH je osporila osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva te u svom odgovoru na tužbu (list spisa br. 107 i 108) ističe kako Općina Lastovo nije dokazala niti jedan valjani osnov za stjecanje vlasništva nekretnine koja je kroz svo to vrijeme u katastru bila upisana na ime njezinog prednika pok. ĆHF. Predložila je da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Rješenjem ovoga suda pod posl.br. P-184/17 od 16. siječnja 2025. (list spisa br. 92) spojene su radi zajedničkog raspravljanja parnice pod br. P-184/2017 i P-328/24 kako bi se time ubrzalo raspravljanje te budući su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

5. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, pregledom ovosudnog ZK predmeta pod posl.br. Z-11266/2022, očevidom na licu mjesta te identifikacijom po mjerničkom vještaku dipl.ing. Toniju Farac, saslušanjem svjedoka CH, TH, SH, AH, FH i IH te saslušanjem tuženika JH kao parnične stranke.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmetom raspravljanja u ovoj je parnici nekretnina na [adresa], u naravi zgrada koja je u katastru evidentirana kao čest. zgr. [katastarska čestica] površine 152 m[2] , a u trenutku podnošenja tužbe (23. veljače 2017.) navedena čestica nije bila upisna u zemljišnoj knjizi. U međuvremenu je pokrenut postupak radi dopune zemljišne knjige te je pregledom ovosudnog zemljišnoknjižnog predmeta pod br. Z-11266/22 utvrđeno:

- da je prema povijesnom izvatku iz katastra kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zgrada površine 152 m[2] upisana u posjedovnom listu na ime JHF pok. ĆHF iz [adresa] i da je takav upis izvršen revizijom iz 1954.

- da je u katastarskom operatu ova građevina evidentirana kao čest. zgr. [katastarska čestica] i to 1925. s time što u dokumentaciji nadležnog katastra nije pronađen prijavni list temeljem kojega je upisana predmetna čestica zgrade

- da je predmetna nekretnina ucrtana na katastarskom planu

- da prema uvjerenju Zemljišnoknjižnog odjel Blato od 14. listopada 2022. proizlazi da u zemljišnoj knjizi nikada nije postojala kat. čest. [katastarska čestica] zgr

[katastarska općina]

- da je rješenjem ovoga suda pod posl.br. Z-11266/2022 od 11. travnja 2023. dopuštena dopuna zemljišne knjige upisom u zl.ul. 3260 k. o. [katastarska općina] katastarske čestice [katastarska čestica] zgr površine 152 m[2]

- da je u vlastovnicu novoformiranog zk uloška izvršen upis na ime PH nakon čega je temeljem odluke predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku otvoren ispravni postupak i objavljen oglas s pozivom svima koji smatraju da bi u zemljišnoj knjizi trebalo nešto izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati

- da je po tom oglasu dana 26. travnja 2023. zaprimljen prigovor Općine Lastovo

8. Stvarni izgled ove nekretnine utvrđen je očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjerničkog vještaka dipl.ing. Tonija Farac. Do mjesta očevida pristupa se javnom cestom i to ulicom Sv. Kuzme i Damjana. Prolazeći tom ulicom može se pristupiti na zadnju etažu zgrade te je sa ceste vidljiv krov zgrade i jedan prozor sa derutnom griljom kao i jedan naknadno dograđeni dio na ovoj staroj kamenoj zgradi. Prolazeći dalje skreće se desno u ulicu Pokladarsku koja se proteže s južne strane ove zgrade, a riječ je o staroj građevini koja se sastoji od prizemlja i dva kata. U prizemlju je uz cestu betoniran i dvorišni prostor te ulazna vrata iznad kojih je izblijedjela tabla s time što je posve očito da je tu nekada bio poslovni prostor. Iznad ovog dijela zgrade je terasa sa kovanom ogradom te se dalje nastavljaju dva kata na kojima je ukupno šest velikih prozora sa griljama. S druge strane ceste koja prolazi uz zgradu je veći betonirani plato i duga betonirana zaobljena klupa za sjedanje, opravdano je zaključiti da je to manji trg na kojemu je stablo lipe. Gledajući sa tog trga prema pročelju zgrade zamjećuje se sa lijeve strane manji objekt sa hrpom drva za ogrjev, a još zapadnije su vidljive uske stare stepenice kojima se pristupa do prve etaže ove zgrade s time što iste stepenice spajaju dvije javne ceste.

8. 1. Nakon što je na terenu jasno utvrđeno što je predmetom spora sud je pozvao mjerničkog vještaka da pokazanu nekretninu identificira katastarskom oznakom. Mjernički vještak dipl.ing. Toni Farac je na takav upit odgovorio da pokazana zgrada tj. kuća sa pripadajućom okućnicom predstavlja katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u katastarski operat evidentirana 1925. godine. Vještak je također naveo da je nije bio u mogućnosti pribaviti prijavni list po kojemu je zgrada ucrtana no u posjedu je skica iz 1925. koje je priložio svom nalazu (list spisa br. 128- 130). Temeljem ovih skica, kako dalje navodi vještak, opravdano je zaključiti da je predmetna zgrada ucrtana s površinom od 152 m[2] uz prethodno poništenje katastarskih čestica od kojih je formirana i to čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Imenovani vještak je također naznačio da pokazana zgrada sa svoje istočne i zapadne strane graniči sa općinskim putem, s južne strane sa čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a sa sjeverne strane sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. 2. Iz priloženih zk izvadaka u spisu te obzirom na nalaz mjerničkog vještaka jasno je utvrđeno stvarno stanje na terenu i u katastarskom planu nije usklađeno sa stanjem zemljišne knjige u kojoj još uvijek egzistiraju one katastarske čestice od kojih je 1925. godine formirana čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tako su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane čest. zem. [katastarska čestica] (vrt) i čest. zem. [katastarska čestica] (taraca) s pravo vlasništva na ime Općine Lastovo (list spisa br. 13, prilog 1). Jednako tako su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća) i 496/2 (kuća) a pravo vlasništva se vodi na tuženika NH (list spisa br. 13, prilog 1).

9. O posjedovnom stanju opisane zgrade na [adresa] iskazivali su u postupku svjedoci kojima su te okolnosti poznate po kazivanju starijih ili pak iz neposrednog opažanja.

9. 1. Svjedokinja CH izjavljuje da je sve do odlaska u srednju školu živjela na [adresa], njezina obiteljska kuća je bila u blizini sporne kuće, a po kazivanju svog oca KH ona je smatrala da ova kuća pripada sad pok. OH tj. majki tuženika JH. Sadašnje posjedovno stanje i tko stanuje u predmetnoj kući odnosno čije je to vlasništvo ovoj svjedokinji nije poznato.

9. 2. Svjedok TH čitav život stanuje na [adresa], poznato mu je gdje se nalazi utužena nekretnina pored koje je često prolazio, čuo je da je kuću 1920. gradio VH, da je on odselio i umro u Italiji, da je proglašen optantom i da je kućom raspolagao tadašnji Mjesni odbor Lastovo. Ovom svjedoku je poznato da su u kući kao podstanari živjeli DH, njegova supruga i kćerka. Imenovani svjedok je bio zaposlenik Općine Lastovo te on ističe da su upravo Općini [adresa] predani ključevi od kuće nakon što u istoj više nitko nije boravio.

9. 3. Svjedok SH je bio načelnik Općine Lastovo u vremenu od 1993. do 2002. te ponovno od 2013. do 2021. te on tvrdi da je upravo Općina Lastovo upravljala utuženom nekretninom temeljeći svoje pravo na činjenici da je kuća oduzeta osobama koje su imale status optanta, da je u istoj kući stanovao DH s time što je njegova obitelj za stanovanje koristila kat kuće, u prizemlju su držali gostionicu a nakon smrti ŠH i njegove supruge da je u kući ostala njihova kćerka Ć, a nakon što je kuća ispražnjena ključevi od iste predani su u službene prostorije Općine Lastovo. Ovaj svjedok potvrđuje da postoji nesklad između katastarskog i zk stanja i da je Općina Lastovo čak bila pokrenula sudski postupak zbog smetanja posjeda a da na istu nekretninu polažu pravo vlasništva i ĆH i JH.

9. 4. Svjedok RH zna kako izgleda i gdje se nalazi sporna kuća pored koje on gotovo svakodnevno prolazi, sjeća se da je u kući živio J sa svojom obitelji, da je njegova kćerka jedno vrijeme živjela sama u kući, da je upravo iz te kuće odselila u Dom za starije i da je od tada kuća bila prazna.

9. 10. Svjedokinja FH je bila nazočna prilikom očevida kada joj je pokazana predmetna kuća te ona ističe da ona nema nikakva saznanja o povijesti te građevine kao i o imovinskopravnim odnosima u pogledu iste, jedino se sjeća da je u toj kući stanovala gospođa LH te da je sad pok. OH živjela u drugoj kući iznad ove.

9. 11. Svjedokinja IH svoj iskaz u pogledu sporne zgrade temelji isključivo na pričanju starijih, čula je za obitelj OH jer je njezin otac bio dobar prijatelj sa nekadašnjim vlasnikom ove kuće koji je tijekom II svjetskog rata morao odseliti najprije u Rijeku a potom u Italiju. Također je iz kazivanja mještana saznala da su ključevi od kuće koja je nekada pripadala obitelji OH dati MH koja se suglasila da u toj kući stanuju podstanari pa je tako jedno vrijeme stanovala gospođa Ć koja joj je kazala da ključ od kuće mora vratiti MH.

10. Upitan na sve ove okolnosti tuženik JH ističe da su kuću koja je predmetom ove parnice dvadesetih godina prošlog stoljeća gradili ĆH i ĐH s time da je baš ova sporna zgrada bila vlasništvo ĐH a nešto dalje je izgrađena druga kuća u vlasništvu VH tj. njegovog djeda po majci. Vlasnik sporne kuće ĐH je, tvrdi ovaj tuženik, poslije smrti ostavio iza sebe suprugu ŽH i sina VH koji su odlučili preseliti u Rijeku i prije odlaska sa [adresa] pok. ŽH je usmenim darovanjem svoju kuću predala njegovoj majci. O tome, tvrdi tuženik JH nije postojao pisani trag no njegova je majka dobila ključ te su upravo po njenom dopuštenju u kuću doselili DH i LH, bili su podstanari a zadnja je u toj kući stanovala njihova kćerka Ć koja je u poodmakloj dobi otišla u starački dom a prethodno ključeve od kuće ponovno predala njegovoj majci. Predmet darovanja su, kako tvrdi tuženik, bili i maslinici i vinogradi odnosno cjelokupno imanje. Još za života majke on je, kako dalje navodi, zaključio ugovor o najmu opisane zgrade sa BH, takav ugovor je još na snazi s time što kuća nije podobna za stanovanje, a sve to je bilo povodom i sudskih postupaka radi zaštite posjeda.

10. 1. Iz sadržaja ovosudnog parničnog spisa Psp-36/2020 razvidno je da se postupak za posjedovnu zaštitu u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodio po tužbi tužitelja UH a protiv tuženika NH pri čemu je povod ove tužbe bila okolnost da je polovinom rujna 2020. ĆH samovlasno izmijenio brave na ulaznim vratima tog objekta. Parnica je okončana pravomoćnim rješenjem pod posl.br. Psp-35/2020 od 8. siječnja 2021. kojim je prihvaćen zahtjev za posjedovnu zaštitu i naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja (list spisa br. 87-90). Iz isprava priloženih ovosudnog ZK predmetu pod br. Z-11266/2022 je utvrđeno da je i Općina Lastovo zahtijevala posjedovnu zaštitu utužene zgrade u odnosu na tužene NH i JH i to iz razloga jer su u veljači 2017. na ulaznim vratima predmetne zgrade postavili lokot onemogućivši time dotadašnji način korištenja. Takva je tužba podnesena ovome sudu 14. ožujka 2017. pod posl.br. Psp-17/2017 a rješenjem od 7. prosinca 2017. je tužba odbačena kao nepravodobna obzirom na prekluzivni rok u kojemu se može zahtijevati sudska zaštita.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva upravljenog na utvrđenje prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj je sud na temelju ocjene svih provedenih dokaza te posebice sadržaja isprava priloženih na listu spisa br. 15 te isprava na listu spisa br. 117-121 utvrdio da opisana zgrada predstavlja vlasništvo Općine [adresa].

11. 1. U postupku nije sporno da je riječ o zgradi koja je građena dvadesetih godina prošlog stoljeća i koja je u katastarski operat evidentirana 1925. godine kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a oblik i položaj te zgrade kao i oznake katastarskih čestica od kojih je formirana jasno su prikazani na geodetskoj skici koju je prilikom očevida u spis priložio mjernički vještak (list spisa br. 128-130). Uz grafički prikaz ove zgrade na istoj je skici jasno navedeno d se do tadašnje kat čest. [katastarska čestica] poništavaju i da je riječ o kući koja pripada ĐH i supruzi mu ŽH (P). Tu okolnost tijekom ove parnice potvrdili su i svi sudionici postupka suglasno navodeći da je ĐH umro u vrijeme II svjetskog rata ostavivši iza sebe suprugu ŽH i sina ĆH.

11. 2. Izgled sporne zgrade koja je danas neuporabljiva u ovakvom stanju zbog proteka vremena i neodržavanja upućuje na zaključak da se radilo o velikoj obiteljskoj kući, da je riječ o tri zasebne etaže, da svaka od tih etaža ima poseban prilaz sa javne ceste, da je prizemlje bilo poslovni prostor dok se na katu stanovalo. Neposredno po završetku II svjetskog rata još uvijek je bila u funkciji gostionica u prizemlju ove zgrade o čemu govori i zapisnik priložen na listu spisa br. 117. Riječ je o zapisniku o popisu robe u radnji GH udove ĐH kojega je sastavila komisija po naređenju Kotarskog narodnog odbora Korčula dana 27. svibnja 1948. godine. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da je komisiji vlasnica predala dozvolu za rad te je popisan inventar tog objekta među ostalim automat za kavu, zidna ledenica, drveni stolovi i stolice, razne čaše, aparat za pivo, snopovi karata za igranje i sl.

11. 3. Dana **.**.1951. ŽH je svoju poslovnu prostoriju u prizemlju kuće na [adresa] dala u najam EH, a pismeni ugovor kojega su sačinili priložen je na listu spisa br. 121. Ovim ugovorom popisuje se sav inventar ugostiteljskog objekta u prizemlju, određuje trajanje ugovora kao i mjesečna najamnina.

11. 4. Iz iskaza većine saslušanih osoba u spisu nedvojbeno je da su nasljednici pok. ĐH tj. njegova supruga i sin u vremenu poslije II svjetskog rata napustili [adresa] i odselili u Italiju odnosno u Rijeku. I nakon odseljenja određeno su vrijeme raspolagali svojom imovinom na [adresa] o čemu jasno govori i ugovor o najmu od 28. veljače 1951. kao i činjenica da su za zastupanje svojih interesa u pogledu imovine na [adresa] ovlastili drugu osobu. Tako je dana 10. kolovoza 1951. pred tadašnjim Mjesnim narodnim odborom Lastovo ovjerena punomoć kojom je ŽH udova ĐH opunomoćila HH da je zastupa pred svim državnim i drugim tijelima u pogledu njezinih prava i imovine (list spisa br. 118). Dana 10. ožujka 1951. ovjerena je pred tadašnjim Mjesnim narodnim odborom Lastovo punomoć kojom je VH pok. ĐH opunomoćio HH pok. HH da ga zastupa pred nadležnim tijelima i štiti njegove interese u pogledu pokretne i nepokretne imovine (list spisa br. 119).

11. 5. Kao punomoćnik ŽH i VH imenovani ČH pok. HH je dana 24. kolovoza 1951. u njihovo ime zaključio ugovor o najmu sa ĆG. Z (list spisa br. 120). Ovim ugovorom najmoprimac je dobio na korištenje stojnu kuću u [adresa] koja se sastoji od šest soba, kuhinje sa zidanim štednjakom, magazina, nužnika i nus prostorije s pravom korištenja vode iz cisterne, a sve uz mjesečnu naknadu od 700 tadašnjih dinara.

12. Iz sadržaja naprijed spomenutog ugovora o najmu očito je da se taj pravni posao odnosi upravo na utuženu nekretninu tj. zgradu na [adresa] u čijem je prizemnom dijelu bio ugostiteljski objekt a na drugim etažama stambeni prostor sa ukupno šest soba. Stoga je neprijeporno da je riječ o kući koja je u to vrijeme bila stvarno vlasništvo ŽH udove ĐH i njenog sina VH, a ranije njihovog prednika pok. ĐH.

12. 1. Jednako je tako neprijeporno da su članovi obitelji ĐH nakon II svjetskog rata napustili područje [adresa] odnosno tadašnje države FNRJ, a što su u postupku potvrdili saslušani mještani [adresa] navodeći da su odselili u Italiju odnosno u Rijeku.

12. 2. Sporno je, dakle, što se dalje događalo sa njihovom imovinom na [adresa], a obzirom na propise koji su u to vrijeme bili na snazi posebice odredbe Ugovora o miru s Republikom Italijom (Službeni list FNRJ 74/47) zatim Sporazum između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. te konačno Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list FNRJ 98/46) a koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list 35/48).

12. 3. Tvrdnja tuženika JH da je pok. ŽH prije odlaska s [adresa] spornu kuću zajedno s maslinicima i vinogradima darovala njegovoj majci MH rođ. ŽH nije prihvatljiva niti je u postupku potkrijepljena valjanim dokazima. Teško je, naime, prihvatiti tvrdnju JH da bi takav pravni posao tj. darovanje obiteljskog imanja bio bez pismenog traga. Ovo tim više kada se ima u vidu da su pok. ŽH i VH u isto vrijeme potpisivali pismene isprave, primjerice punomoć kojom ovlašćuju osobu za zastupanje svojih interesa (list spisa br. 118 i 119), a **.**.1951. ŽH sačinjava i pismeni ugovor koji se odnosi na poslovni prostor u prizemlju predmetne kuće u [adresa] (list spisa br. 121). Ovakav ugovor jasno pokazuje za ŽH daje u najam prizemnu prostoriju u svojoj kući pri čemu vrlo detaljno u ugovoru opisuje i čitav inventar te prostorije, obveze najmoprimca kao i rok trajanja ugovora. Shodno tome doista se ne može prihvatiti tvrdnja drugotuženika da bi ista osoba tj. ŽH bez pisane isprave sačinila tako važan pravni posao kao što je prijenos vlasništva na čitavoj kući i obiteljskom imanju. Pored toga upravo ovu kuću je uz ovlaštenje tadašnjih vlasnika ugovorom o najmu od 24. kolovoza 1951. njihov punomoćnik ČH predao u posjed najmoprimcu sačinivši "najamni ugovor" koji vrlo jasno i detaljno opisuje što je predmet ugovora, koje su obveze najmoprimca te na koji rok se ugovor sklapa (list spisa br. 120).

12. 4. Zbog svega toga posve su neuvjerljivi navodi tuženika JH da bi darovanje sporne kuće njegovoj majci bilo izvršeno usmeno i činom predaje ključa. Pri tome tuženik ad 2 tijekom čitavog postupka nije jasno naveo kada je točno tako darovanje napravljeno, da li je to bilo prije nego su zaključeni ugovori o najmu iz 1951. ili pak nakon toga. Samim time ni iskazi svjedoka koji navode da su čuli od mještana [adresa] da ova kuća pripada OH nisu odlučni niti dovode u pitanje ovakav zaključak suda.

12. 5. Ovdje je svakako za napomenuti da tuženik JH s jedne strane tvrdi da je baš njegova majka bila vlasnica ove kuće, a s druge strane ničim u postupku nije dokazao da bi njegova majka sa života sačinila neku ispravu koja bi se odnosila na tu nekretninu niti se izjasnio o tome da li je ta imovina eventualno uvrštena u ostavinsku imovinu. Pored toga, iako tvrdi da je on putem majke stekao vlasništvo sporne kuće, tuženik JH je sa tuženikom ad 1 zaključio ugovor o kupoprodaji dana 5. siječnja 2017. (list spisa br. 2, prilog 7) pri čemu je u članku 2 naznačeno da je predmet kupoprodaje stara i derutna zgrada koja nema energetski certifikat a da je riječ o katastarskim česticama čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naknadno, tijekom postupka drugotuženi obrazlaže da je ovakav ugovor sačinio isključivo kako bi uspio riješiti zemljišnoknjižno stanje koja je bila izvanknjižno vlasništvo njegove majke no kako mu je prvotuženik tražio određenu naknadu na koju je on pristao. Imajući sve to u vidu očito je da tuženik JH svoje tvrdnje o tome da bi sporna kuća predstavljala njegovo vlasništvo ničim nije dokazao.

12. 6. Neosnovano se i tuženik ĆH poziva na okolnost da je on nasljeđivanjem od oca stekao vlasništvo utužene nekretnine. Naime, točno je da u zemljišnoj knjizi još uvijek egzistiraju kao zasebne katastarske čestice čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima je kao vlasnik upisan tuženik ĆH. No, u stvarnosti ove katastarske čestice više ne postoje jer su poništene još 1925 nakon što je dovršena gradnja sporne kuće koja je dobila oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve to je vidljivo iz priloženih skica te je na očevidu to potvrdio i mjernički vještak. Shodno tome očito je da prvotuženik na zgradi koja je predmetom raspravljanja u ovoj parnici nema bilo kakvo stvarno pravo.

12. 7. Ni tužena PH nije stvarna vlasnica utužene nekretnine niti je na istoj stekla pravo vlasništva na bilo koji zakonom predviđeni način. Točno je da je tužena PH nasljednica pok. JG pok. HH rođenog 1926. i da su joj prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu od br. O-836/09 od 23. ožujka 2009. pripale ostaviteljeve nekretnine na [adresa], među ostalim i sve one nekretnine koje su bile evidentirane u posjedovnom listu na ime ostavitelja. Međutim, okolnost što je prednik tužene PH revizijom katastra iz 1954. godine upisan kao posjednik ove zgrade nije odlučna niti se takav upis temelji na valjanom pravnom osnovu. Naime, pok. ČH (Vilson) Lesić je bio punomoćnik nekadašnjih vlasnika sporne zgrade ŽH i VH prema punomoćima koje su mu oni izdali 10. ožujka 1951. odnosno 10. kolovoza 1951. (list spisa br. 118 i 119). Prema sadržaju izdanih punomoći ČH je bio ovlašten zastupati ŽH i VH u svim administrativnim i pravnim poslovima radi zaštite prava njihove imovine na [adresa] pa je vjerojatno kao njihov punomoćnik u trenutku revizije katastra evidentiran kao posjednik sporne zgrade, a bez da mu je ikada pripadalo pravo na posjed. Stoga ni njegova nasljednica tj. tužena PH na utuženoj nekretnini nije mogla steći bilo kakvo stvarno pravo, a ovo tim više jer je u međuvremenu nekadašnjim vlasnicima sporna kuća oduzeta te je postala općenarodna imovina.

13. Na listu ovog spisa br. 15, prilog 1, priložena su rješenja nekadašnjeg Narodnog odbora Općine Lastovo od 9. listopada 1959., a ista se rješenja temelje na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privrednih poduzeća. Rješenjem br. 01-1431/1-1959 od 9. listopada 1969. određuje se prijenos nekretnina vlasnice VH rođ. PG u vlasnost općenarodne imovine FNRJ s organom upravljanja NOO Lastovo. Rješenjem istog datuma pod br. 1431/2-1959 određuje se prijenos nekretnina u vlasništvu ZG. ĐH u vlasnost općenarodne imovine FNRJ, a sve uz napomenu da je riječ o osobama koje su optanti. Ista su rješenja dostavljena na provedbu tadašnjem Kotarskom sudu u Korčuli te su u zemljišnoj knjizi zaprimljeni pod br. Z-446/60, no nedvojbeno je da u to vrijeme u zemljišnoj knjizi nije postojala kao katastarska čestica sporna kuća na [adresa] čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa samim time provedba ovog rješenja o oduzimanju imovine nije u zemljišnoj knjizi niti mogla biti zabilježena u odnosu na utuženu nekretninu.

13. 1. Iz priloženih rješenja jasno proizlazi da su vlasnici prijeporne kuće na [adresa] ŽH i VH smatrani optantima tj. osobama koje nemaju državljanstvo tadašnje FNRJ. Ovdje je svakako za napomenuti da je po završetku II svjetskog rata, a nakon potpisa ugovora o miru između Jugoslavije i Italije počelo masivno iseljavanje sa područja nad kojima je uspostavljen suverenitet Jugoslavije pa tako i sa [adresa]. Navedena iseljavanja odvijali su se i putem "opcija" na način da je optantima dana mogućnost da mogu birati između dva državljanstva. Pojam optantske imovine postoji još od 1947. godine, a radi se o imovini koja je do sklapanja navedenog Ugovora o miru na dan 15. rujna 1947. bila u vlasništvu talijanskih državljana koji su dali opcionu izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo. Svojim nekretninama optanti su jedno vrijeme mogli neograničeno raspolagati no kasnijim sporazumima između FNRJ i Republike Italije njihove su nekretnine prešle u društveno vlasništvo.

13. 2. U isto vrijeme na snazi je bila odredba čl. 3. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća prema kojoj je jugoslavenski državljanin prelaskom u strano državljanstvo gubio pravo vlasništva na nekretninama u FNRJ a tu se nekretnine neposredno po sili zakona postajali općenarodna imovina. Upravo se na takvoj odredbi i temelje rješenja po kojima je ŽH i ZG oduzeta sva nepokretna imovina na [adresa] pa tako i kuća katastarske oznake 990 k. o. [katastarska općina]. Ista je kuća po sili zakona postala općenarodna imovina s organom upravljanja Narodnim odborom općine Lastovo.

13. 3. Tužitelj Općina Lastovo je sljednik nekadašnjeg Narodnog odbora Općine Lastovo i preuzimatelj sporne nekretnine a što je u skladu sa odredbama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN br. 90/92) kao i sa odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN br. 90/92). Tako je čl. 87. ranije važećeg Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi bilo određeno da su općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH dužne preuzet nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su sljednici i to u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.

14. Utvrdivši tako da je Općina Lastovo dokazala slijed stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine koja je nekada pripadala obitelji ZG na [adresa] te koja se počev od 1948. smatra općenarodnom imovinom s organom upravljanja u korist nekadašnjeg Narodnog odbora Općine Lastovo sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev presudivši kao u izreci. Ovlastivši tužitelja na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi sud je naložio brisanje tužene PH jer na toj nekretnini nije stekla bilo kakvo stvarno pravo.

15. Odlučujući o troškovima postupka sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) te obvezao tužene naknaditi tužitelju sve troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Imajući u vidu da je na strani tuženih više suparničara i da je riječ o spojenim parnicama sud je ocijenio da postoji razlika u pogledu udjela suparničara u predmetnu spora e je sukladno odredbi č l. 161. st. 3. ZPP-a odredio koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Tako su tuženi ad 1 i 2 dužni na jednake dijelove podmiriti sve troškove koji su u parnici P-184/17 nastali do trenutka spajanja te parnice sa ovosudnom parnicom P-328/24 u kojoj je tužena PH, a svi tuženi dužni su sudjelovati u troškovima provedbe dokaza očevidom i vještačenjem.

15. 1. Imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u parnici P-328/24 određena u iznosu od 1.500,00 € tužitelju je za sastav tužbe u toj parnici priznat izdatak od 200,00 € uvećan za pripadajuću stopu PDV-a (50 €), priznat je također i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 €.

15. 2. U parnici pod posl.br. P-184/2017 su tužitelju priznati izdaci za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i sastav podneska od 13. lipnja 2019. te zastupanje na ročištima od 9. svibnja 2019., 28. svibnja 2021., 3. listopada 2022., 8. veljače 2023. i 9. travnja 2024., za svaku radnju po 500,00 € što ukupno iznosi 3.500 €, odnosno uvećano za pripadajuću stopu PDV-a 4.375,00 €. U istoj parnici priznat je tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 313,22 €.

15. 3. Nakon što su obje parnice spojene odmjereni se troškove sastoje od izdataka za zastupanje na ročištu od 10. travnja 2025., zastupanju na očevidu dana 14. listopada 2025. te na ročištu od 29. siječnja 2026., za svaku radnju po 500,00 €, sve uvećano za PDV (375,00 €). Jednako tako tužitelju su priznati troškovi provedbe očevida na licu mjesta u iznosu od 643,08 €.

15. 4. Shodno tome sveukupno odmjereni parnični troškovi iznose 7.482,85 €. Primjenom odredbe čl. 161. ZPP-a sud je tuženu PH obvezao podmiriti sve troškove popisane pod toč. 15. 1. ove presude zajedno sa 1/3 troškova nastalih nakon što su parnice spojene tj. troškova popisanih toč. 15. 3. ove presude. Stoga je ona dužna naknaditi tužitelju iznos od 1.115,91 €.

15. 5. Tuženi ad 1 i 2 dužni su tužitelju naknaditi na jednake dijelove sve troškove nastale do trenutka kada su spojene parnice tj. troškove pobrojane toč. 15.

2. ove presude u iznosu od 4.688,22 € kao i svaki po 1/3 troškova popisanih toč. 15.

3. ove presude. Shodno tome tuženi ad 1 i 2 su dužni tužitelju platiti svaki iznos od 3.183,58 €.

16. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Korčuli, 12. ožujka 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).