REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj P-83/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Stefani Vrh, u parničnom predmetu tužitelja CA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika: 1. SA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 12.406,84 EURA sa zakonskom zateznom po stopi određenoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22) uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, koja teče od dana podnošenja tužbe sudu pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom po stopi određenoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22 ) uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu 1.100,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade ulaganja. U tužbi navodi su on i tuženici suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u naravi prema podacima zemljišne knjige kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m2, i to na način da su tužitelj i CAV suvlasnici etaže E1 s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 1250,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D1", dok su tuženici suvlasnici etaže E-2 s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, površine 51,00 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SB", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 430 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D2". Navodi kako je odredbom članka 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje: ZV) propisano da se troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. Istu takvu odredbu da sadrži članak 89. st.1. ZV-a; troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Suvlasnici predmetne nekretnine da se nisu drukčije sporazumjeli niti da je drukčije određeno od navedenih odredbi. Sukladno članku 3. Uredbe o održavanju zgrada, zajedničkim dijelovima zgrade da se smatraju nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.), pokrov i ostalo. Tužitelj da je samostalno izvršio ulaganja u zajedničke dijelove predmetne nekretnine u vidu nužnih troškova njihovog održavanja i poboljšavanja, pa tako da je isti popravio zajedničku međukatnu ploču i krovnu ploču na način da je iste napravio u armiranom betonu (prije su te ploče bile drvene). Površina tih ploča koja se nalazi na dijelu posebnog dijela tuženika da iznosi 25 m2. Nadalje, tužitelj da je postavio betonsku podlogu na podu u prizemlju nekretnine (prije toga da je pod bio zemljani). Površina poda u prizemlju koja se nalazi na dijelu posebnog dijela tuženika da iznosi 25 m2. Vrijednost tih ulaganja tužitelja u zajedničke dijelove koja bi se odnosila na posebni dio tuženika da iznosi 11.000,00 eura pa da su tuženici dužni nadoknaditi tužitelju taj iznos. Navodi kako je također samostalno ulagao i u zidanje svojeg vanjskog ogradnog zida u dvorištu (vrijednost 3.400,00 eura), da je kupio i postavio svoj glavni portun (vrijednost 684,72 eura) te izvršio asfaltiranje ulaza vrijednost 273,74 eura), a to da je učinio kako bi zaštitio svoj dio dvorišta od nezakonitog i nedozvoljenog ponašanja tuženika (tuženici i njihovi gosti, prije izgradnje ogradnog zida i glavnog portuna, da su nezakonito koristili dvorište tužitelja na način da su parkirali vozila, koristili tužiteljevu vodu na špini koja da se nalazi u dvorištu tužitelja, kretali se i sjedili u dvorištu tužitelja, sve bez tužiteljeva dopuštenja). Ukupna vrijednost ovih ulaganje da je 4.358,46 eura. S obzirom da su tuženici suvlasnici nekretnine u 51/158 idealnih dijelova i da ogradni zid i glavni portun imaju svoju funkciju i prema tuženicima (odvajaju dvorište sukladno etažnom vlasništvu) oni da su dužni nadoknaditi tužitelju iznos od 1.406,84 eura. Prema tome, tuženici da su dužni nadoknaditi tužitelju ulaganje u iznosu od 12.406,84 eura. Sukladno članku 70.st.1. ZV-a, tuženici da solidarno odgovaraju tužitelju za naknadu njegova ulaganja koji da se odnosi na njihov suvlasnički dio. Slijedom navedeno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju sve navode iz tužbe te se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Navode kako ne osporavaju da zajedno s tužiteljem dolaze upisani kao suvlasnici nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m2, odnosno da su tuženici suvlasnici jedne etažne jedinice E-2, a tužitelj suvlasnik druge etažne jedinice E-1. Navode kako, prije svega, da im nije poznato da bi tužitelj od trenutka kada su tuženici stekli vlasništvo etažne jedinice E-2, vršio bilo kakva ulaganja u predmetnu nekretninu. Nadalje, tuženici da nisu dali tužitelju suglasnost za izvođenje bilo kakvih građevinskih radova, stoga da ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer da u vrijeme navodnih ulaganja tuženici nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine. Osporavaju da su ulaganja vršena u zajedničke dijelove te navode da, ako je tužitelj vršio kakva ulaganja, onda da ih je učinio u svojoj samostalnoj jedinici. Naime, predmetna nekretnina da je podijeljena vertikalno, pa međukatna konstrukcija nije zajednički dio nekretnine. Zajednički dio nekretnine da predstavlja vertikalni zid koji dijeli dvije etažne jedinice E1 i E2, a ne međukatna konstrukcija. Ispod i iznad međukatnog zida da se nalazi samostalna jedinica tužitelja E-1, pa ako je tužitelj vršio kakve radove na tom dijelu, onda da ih je zapravo vršio u svojoj samostalnoj jedinici. U svakom slučaju, čak i da se uzme da je tužitelj vršio kakva ulaganja, ista da nisu bila nužno potrebna. Zamjena međukatne konstrukcije za tuženike da ne predstavlja niti nužne, ali ni korisne troškove jer se da u predmetnoj nekretnini ionako može stanovati bez obzira na vrstu međukatne konstrukcije. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) da propisuje u čl. 41. da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja. Poslovi izvedeni od strane tužitelja (popravak međukatne ploče i krovne ploče na način da je iste napravio u armiranom betonu, postavljanje betonske podloge u prizemlju nekretnine, zidanje vanjskog ogradnog zida u dvorištu, glavni portun, asfaltiranje zajedničkog ulaza) da premašuju okvir redovitog upravljanja jer da se radi o većim popravcima, dogradnji, nadogradnji i preuređenju nekretnine te da je sukladno odredbi čl. 41. ZV-a za poduzimanje tih poslova bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, a u ovom slučaju da je nesporno da drugi suvlasnici / tuženici nisu dali takvu suglasnost. U svakom slučaju izvedeni radovi da se ne mogu smatrati nužnima jer da se nekretnina može koristiti i upotrebljavati za redovno stanovanje i bez da je zamijenjena međukatna konstrukcija. Odredbom čl. 39. st. 2. ZV-a da je propisano da ukoliko neki suvlasnik poduzme posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Zakon o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) u čl. 1121. da navodi da obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja se može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, pa u smislu citirane odredbe da bi poslovođa / tužitelj imao pravo na naknadu troškova u smislu odredbe 1124. ZOO-a mora se raditi o poslu koje ne trpi odgađanje ili o poslu koji bi spriječio nastupanje predstojeće štete; propuštanje očite koristi. Izvođenje navedenih radova od strane tužitelja da ne predstavljaju vrstu posla u smislu čl. 1121. ZOO-a koje da je ovlašten poduzeti poslovođa bez naloga i za to tražiti od drugih suvlasnika isplatu. Isto da potvrđuje i Presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, od 1. prosinca 2020. pod posl.br.: Gž-1505/2019. U odnosu na izvedene radove na vanjskom ogradnom zidu u dvorištu istaknuli su da ga je tužitelj nelegalno izgradio jer da se radi o zidu koji nije izgrađen materijalima, niti je podignut u visini koja da je propisana prostornim planom. Obzirom da se radi o nelegalno izgrađenom zidu, tuženici da nisu dužni snositi troškove gradnje. Tuženici da nisu dužni snositi troškove jer da se radi o zidu o kojem je sukladno ZV-u dužan brinuti tužitelj. Odredbom čl. 102. ZV-a da je utvrđeno da je svaki vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj. Vlasnik ograde da je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovoga članka. U smislu citirane odredbe tuženici da nisu dužni snositi troškove zidanja ogradnog zida u dvorištu, nego isključivo tužitelj, jer da se zid nalazi s desne strane tužiteljevog glavnoga ulaza, gledano s puta. Također, navode kako je neosnovano tužiteljevo potraživanje da mu tuženici isplate novi portun (dvorišna vrata) jer da se radi o portunu koji predstavlja ulaz u tužiteljevo dvorište (u posebnom dijelu). Kao što tuženici nisu dužni sudjelovati u troškovima ulaznih vrata i prozora samostalne jedinice tužitelja, to isto da nisu dužni ni u odnosu na dvorišna vrata koja vode u posebni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja. U svakom slučaju, kupovina i postavljanje portuna da ne predstavlja poslove redovite uprave niti da je njegovo postavljanje bilo nužno, niti da se radi o poslu koje ne trpi odgađanje ili o poslu koji bi spriječilo nastupanje predstojeće štete. Tuženici da nikada nisu dali suglasnost za kupnju tog portuna. Portun da koristi isključivo tužitelj te da je dužan snositi troškove njegovog postavljanja i održavanja. Osporavaju visinu svih navodnih ulaganja koja su predmet ovog postupka iz razloga što navodna ulaganja nisu specificirana, niti da je poznato na što se točno ona odnose te da nije razvidno tko je vršio radove i da li su isti radovi uopće stručno izvedeni. Tužitelj da je u tužbi naveo ukupne troškove samo za zidanje zajedničkog ogradnog zida, zajedničkog glavnog portuna te asfaltiranje zajedničkog ulaza za koje je iznos dugovanja tuženika procijenio na 1.406,00 eura. Za ostale radove, popravak međukatne i krovne ploče u armiranom betonu, betonske podloge na podu u prizemlju, tužitelj da nije naveo ukupan iznos troškova već samo dio koji trebaju podmiriti tuženici. Stoga da je njegov obračun nerazumljiv. Računi koje je tužitelj priložio kao dokaz o ulaganjima i izvedenim radovima da se ne mogu se smatrati relevantnim za ovaj spor s obzirom da na istima nije naznačeno ime tužitelja već treće osobe, pa da se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Također, iz samih računa da se ne može doznati gdje i za koju namjenu se predmetni materijal iskoristio/ugradio i je li kupljeni materijal utrošen u predmetnu nekretninu nego da se isti mogao bilo gdje drugo iskoristiti. Navode da nema dokaza ni da je tužitelj podmirio te račune. Opreza radi, istaknuli su i prigovor zastare. Slijedom iznesenog predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišnih knjiga, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (5-6), računi (8-13), izvršen je uvid u fotografije (42-43), pročitan je nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana (61-73), saslušani su svjedoci RA, SAV i GA te parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da su isti suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], međutim sporno je jesu li tužitelj vršio ulaganja u zajedničke dijelove nekretnine te jesu li tuženici dužni naknaditi tužitelju trošak ulaganja u nekretninu.

6. Prema nalazu i mišljenju mjeničnog vještaka Eduarda Klimana isti je ustanovio kako je dio kuće ucrtan u službene katastarske planove i to dio koji se vidi na priloženom digitalnon orto fotu s preklopljenim katastarskim planom. Taj isti dio da je evidentiran u zemljišnoj knjizi kao etažno vlasništvo s određenim omjerima, br. ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Na skici lica mjesta lica mjesta je označio dio kuće koji je evidentiran na službenom katastarskom planu, u planu posebnih dijelova zgrade i izvatku iz zemljišne knjige. U planu posebnih dijelova zgrade da su definirani posebni i zajednički dijelovi te pripadci. Prema diobnom ugovoru, posebnom dijelu zgrade „SA“ pripada dio dvorišta „D1“, posebnom dijelu „SB“ pripada dio dvorišta „D2“, dok je dio dvorišta „D3“ zajednički.

6.1. Iz skice mjesta sačinjene od strane vještaka naznačeni su ulaz u posebne dijelove nekretnine, asfaltirani put, željezni portun, ogradni zid između ulaza, zajednički ulaz, kao i kuća.

7. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao istinit i objektivan, izrađen u skladu sa strukom.

8. Prema iskazu svjedoka RA isti sada nije često dolazio na predmetu nekretninu, dok je prije puno više dolazio kada su se izvodili građevinski radovi na kući u kojoj živi tužitelj. Naveo je kako ne može sa sigurnošću reći da li je tužitelj vršio radove i na zapadnoj strani nekretnine, odnosno tamo gdje žive tuženici. Prije otprilike 30 godina kada je dolazio na predmetnu nekretninu naveo je kako nije postojao ogradni zid koji mu je pokazan prilikom saslušanja. Naveo je i kako je osobno pomagao tužitelju na predmetnoj nekretnini. Kada su završili sa građevinskim radovima po njemu je objekt veličinski izgledao isto kao i danas. Naveo je kako nije pomogao tužitelju kad su se radile međukatne ploče već da je došao kad su iste bile izrađene. Koliko se sjeća kad je došao pomoći tužitelju ploče kuće su bile iste veličine kao i sada. Ne sjeća se da li je pod u prizemlju bio dovršen. Za izvođenje radova tužitelju da je pomagao i njegov otac koliko je mogao. Naveo je kako ne zna, odnosno tuženikova privatna stvar je bila za koga uređuje kuću. Naveo je kako je bio žirant tužitelju prilikom podizanja gotovinskog kredita koji da se koristio u svrhe renoviranja kuće na predmetnoj čestici, odnosno kući u kojoj da živi tužitelj te je naveo kako je dolazio kada se renovirala samo kuća gdje živi tužitelj dok je na strani gdje žive tuženici bila samo betonska ploča. Nikada nije na objektu zatekao drvene međukatne konstrukcije te ne zna da li je tužitelj nakon radova na kojima je on prisustvovao radio nešto drugo niti je vidio kada se radio ogradni zid. Kada je dolazio pomoći tužitelju, na dijelu kuće u kojem danas žive tuženici, da su se nalazile stvari tužitelja te koliko se sjeća tužitelj je ulazio u te prostorije. Naveo je i kako nije nikada vidio tuženike.

9. Iz iskaza svjedokinje ŠAV, šogorice tužitelja, proizlazi kako je ista znala za radove koje su tužitelj i njegov pokojni otac radili prije prodaje 2020. Prodavao se dio u kojem danas žive tuženici. Što se tiče ogradnog zida navela je da ga sada vidi prvi put. Posljednji put da je bila na predmetnoj čestici u vrijeme kada se je prodavao dio odnosno misli da je to bilo 2020. Dio u kojem danas žive tuženici da je pripadao njezinom pokojnom suprugu. Nakon njegove smrti vlasnici da su bili ona i njezina djeca sve do prodaje 2020. Ne zna kada su se radile ploče na navedenom dijelu, ali zna da se je krov radio 1997. ili 1998. jer da je bila stopirala radove na njihovom dijelu budući da oni nisu planirali tu živjeti pa nisu htjeli niti ulagati. O navedenom da je bila obavijestila pokojne roditelje tužitelja. Navela je kako su se ploče radile prije izrade krova (dio gdje danas žive tuženici). Ne zna točno vrijeme, ali misli da je bilo prije više od 15 godina kada se betonirao pod (na dijelu tuženika). Prilikom prodaje navedenog dijela nekretnine, navela je kako su na svim dijelovima bile betonske međukatne ploče. Za izradu betonskih međukatnih ploča da nju osobno nije nitko pitao, ali da je moguće da je njezinog supruga. Njezin suprug da je preminuo 1996.

10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka kao istinite i uvjerljive, koji nisu u suprotnosti s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

11. Prema iskazu svjedokinje GA, supruge tužitelja, radove na dijelu nekretnine na kojem danas žive tuženici je radio tužitelj prije njezinog dolaska, a ona je tu od 2003. Navedeno da joj je poznato jer da se pričalo o tome i u vrijeme kada je bio živ njezin pokojni svekar. U odnosu na ogradni zid navela je kako je isti napravio tužitelj sa svojim sredstvima i to misli da je bilo 2020. krajem godine. Prije njezinog dolaska vlasnici nekretnine da su bili njezin pokojni svekar i suprug. Zna da je tužitelj renovirao nekretninu iz razloga što je bila u derutnom stanju te da je trebalo zamijeniti međukatne drvene ploče. Dio u kojem danas žive tuženici da je bilo spremište za alat. Navela je kako je tužitelj navedeno spremište za alat koristio do kraja 2019., isti da je imao ključ navedenog prostora. Koliko se sjeća tuženici da su kupili dio u kojem danas žive u lipnju 2020., dok su prije taj prostor imali u najmu, a to da je bilo od kraja 2019. Navela je da od kad je ona došla na predmetnu nekretninu gospođa ŠAV da je bila možda jedanput na predmetnoj nekretnini, ako je. Također navela je kako je samo njezin suprug financirao gradnju odnosno renovaciju predmetne nekretnine, te za to podizao kredite. Dogovor između njezinog pokojnog svekrva i tužitelja da je bio da će cijela nekretnina pripasti tužitelju, međutim taj dogovor da se nije ostvario. Kada su joj pokazani računi koji prileže spisu, a koji glase na njezino ime, navela je kako je iste podmirivao njezin suprug, a isti da samo glase na njezino ime budući da je plaćeno preko web stranice. Navela je i kako su suprug i ona koristili cijelu nekretninu do kraja 2019. Ogradni zid da je napravio njezin suprug iz razloga da se zaštite od susjeda i trećih osoba koje da su ulazile na nekretninu, odnosno pre velike frekvencije ljudi. Nakon što je napravljen zid tužena da je jedanput došla na dio koji oni koriste i to onda kada je pošarala zid, a za šta da se vodi druga parnica. Izgradnja zida sa portunom da je koštala otprilike 3.500,00 eura. Navela je kako je zid napravljen baš na mjestu gdje misli da je međa između njihovog dijela i dijela susjeda. U odnosu na željezni portun, navela je kako kroz njega prolaze samo suprug i ona, a ne tuženici. Tužitelj, od kada su tuženici kupili dio nekretnine da nije vršio ulaganja na tom dijelu. Ne sjeća se da li je njezin suprug pitao tuženike za suglasnost za izgradnju zida te ne zna točno kada je kupljen portun ali misli da je to bilo možda 6, 7 mjeseci nakon što je napravljen zid. Navedeno da se može vidjeti u računu. Navela je i kako nekretnina, prije izgradnje zida, na tom dijelu nije bila ograđena. U odnosu na slike koje prileže spisu (list 42-43) navela je da ne zna kada su ti radovi vršeni budući da je to bilo prije nego je ona došla.

12. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit, osim u dijelovima koji je suprotan sa provedenim dokazima.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako su slike koje prileže spisu (list 42-43) slikane 1980-tih godina kada su se izvodili radovi na nekretnini. U to vrijeme nekretnina da nije bila etažirana, niti da se sjeća kada su istu etažirali. Radovi da su se izvodili na način da je napravio betonsku ploču, međukatnu i pod budući da je na nekretnini bio drveni pod i drvene grede pa da je istu bilo potrebno i renovirati. U vrijeme izvođenja radova vlasnici nekretnine da su bili on i njegov otac te je u dogovoru s njim napravio i ploču na djelu nekretnine na kojem dana žive tuženici. Nakon što su bili izvedeni radovi, on da je jedan dio svog suvlasništva prepisao svome bratu koji da je kasnije preminuo te da je vlasnica postala njegova šogorica. Nadodao je kako je između njega, njegovog oca i brata bio dogovor da predmetna nekretnina uvijek ostane u vlasništvu obitelji, međutim šogorica da se nije složila s tim te da je prodala svoj dio. Do skoro kraja 2019. on da je koristio dio u kojem danas žive tuženici, a nakon toga da je šogorica navedeni dio nekretnine dala u najam tuženicima. U navedenom djelu nekretnine da je držao svoje stvari i alat. Ogradni zid da je napravio iz razloga da se ogradi od tuženika, budući da se s istima nije mogao sporazumjeti. Prije izgradnje zida da nije bilo nikakve fizičke prepreke između njegovog djela i djela tuženika, a zid da je napravljen zbog ponašanja tuženika, odnosno zbog toga jer da je uvijek bilo masa automobila koja da je jednim djelom parkirala i na njegov poseban dio, zbog čega da je on u jednom trenutku stavio i traku na dio gdje je sada izgrađen zid. Također, naveo je kako je rekao tuženicima da će im posuditi da koriste vodu koja da se nalazi na njegovom posebnom djelu nekretnine, međutim oni da su to iskoristili na način da su počeli tamo i prati suđe. Glavni portun da je stavljen u isto vrijeme kada je izgrađen i zid. Naveo je kako nije imao suglasnost tuženika za izgradnju ogradnog zida. Jedanput da je pričao s tuženicima da u bliskoj budućnosti ima namjeru napraviti zid, međutim zbog njihovog ponašanja da je bio prisiljen napraviti ga sad. Glavni portun da se nalazi na njegovom posebnom djelu, odnosno služi za ulazak u njegov posebni dio nekretnine. U odnosu na asfaltirani zajednički ulaz naveo je kako ni za navedeno nije imao suglasnost tuženika, međutim i da ih pitao isti da mu ne bi bili dali novce. On da je asfaltirao dio do njegovog posebnog djela nekretnine kao i dio od 5m koje je pustio tuženicima da mogu ući na svoj posebni dio nekretnine. U vrijeme kada se radila betonska ploča da je kupljena i stolarija, odnosno jedna balkonska vrata, jedan prozor i ulazna vrata koja da mu je napravio stolar, budući da su ista bila stara. Naveo je da, od kada su tuženici vlasnici posebnog dijela nekretnine, nije nikada izvodio nikakve radove. Ogradni zid koji je napravio da se nalazi na njegovom posebnom djelu nekretnine. Naveo je kako ne zna koliko je točno koštala izgradnja ogradnog zida, međutim da postoje računi od kupljenog materijala te da mu se čini da majstori za rad uzimaju otprilike koliko i košta sam materijal. Misli da je materijal koštao oko 9.000,00 kuna. Kada mu je prikazana skica lica mjesta sa stranice 61. naveo je kako nije asfaltiran dio koji se odnosi na poseban dio tuženika, već da je asfaltiran dio gdje piše "ulaz", a koji da se nalazi na njegovom posebnom djelu nekretnine. Kada se ulazi na njegov posebni dio nekretnine ogradni zid da se nalazi sa desne strane ulaza. Naveo je i kako ima i račun za troškove asfaltiranja.

14. Tužena SA je u svom iskazu navela kako njihov poseban dio nekretnine koristi od 2016. kada su isti iznajmili od gospođe ŠAV, a 2020. da su navedeni dio kupili. Navela je kako 2016., kad su došli na predmetnu nekretninu, tamo nije bilo nikakvih stvari tužitelja već da je navedeni posebni dio nekretnine prije njih koristio čovjek koji da je kasnije otišao u Njemačku. Kuća da je bila etažirana u vrijeme kada su je oni uzeli u najam, odnosno ista da je etažirana 2008. U odnosu na ogradni zid i asfaltiranje navela je kako nisu nikada pričali s tužiteljem o tome, niti da su dali kakvu suglasnost. Napomenula je kako, dok su bili u najmu predmetnog prostora, odnosi između njih i tužitelja da su bili dobri, odnosno da nije bilo nikakvih trzavica. Problemi da su krenuli 2020. nakon što su kupili predmetni dio nekretnine. Tužitelj da ih nije tražio suglasnost za izgradnju ogradnog zida. Navela je i kako oni ne koriste metalni portun koji vodi do dvorišta. tužitelja. Ne zna kako se zove čovjek koji je prije njih koristio poseban dio nekretnine u kojem danas žive, međutim zna da ga je koristio budući da joj je to rekla gospođa ŠAV. Ona da je u to vrijeme radila kod gospođe ŠAV te da je čula kad ju je tužitelj nazvao kako je trava visoka, te da je gospođa ŠAV rekla tom čovjeku da pokosi travu. Ona tog čovjeka da nije nikad upoznala, ali da ga je bila vidjela kad je bio kod gospođe ŠAV. U to vrijeme poseban dio nekretnine da nije bio pogodan za živjeti u njemu te u vrijeme kada su uzeli u najam poseban dio nekretnine isti da im je služio kao skladište, te da su ga kasnije prenamijenili u stambeni prostor i danas tamo žive. Posebni dijelovi između njih i tužitelja da su podijeljeni vertikalno.

15. Tuženik ŠA je u svom iskazu naveo kako potvrđuje sve navode što je rekla supruga te da ga zanima tko je asfaltirao zajednički prilaz te tko je izdao račun. Naveo je da dok nisu kupili poseban dio nekretnine da je on pomogao tužitelju s radovima na njegovom posebnom djelu, davao mu višak materijala te koliko je tužitelj njemu posudio vode na taj način da se on njemu odužio. Što se tiče izvođenja radova betonskih ploča, tužitelj da ga ne može za navedeno teretiti budući da je on u to vrijeme bio dijete te da je nekretninu kupio sa već napravljenim betonskim pločama, pa tužitelj navedeno da može potraživati samo od prijašnjih vlasnika. Naveo je kako on može jedino sudjelovati u troškovima asfaltiranja i snositi 50% troškova samo ako se dokaže da je tužitelj platio određeni iznos. Istaknuo je to jer da je on radio u firmi koja je asfaltirala te da mu je poznato da inače ostane u stroju asfalt za baciti van, te da ne vjeruje da je netko naplatio određeni iznos za navedeno asfaltiranje. Moguće da im je tužitelj platio piće ili neki sitan iznos. Također naveo je kako je i on napravio zid sa stražnje strane nekretnine u dužini cca 5m, te da ne potražuje od tužitelja nikakav trošak za navedeni zid. Kada mu je pokazana skica lica mjesta naveo je kako se na njegovom posebnom djelu (lijeva strana skice) ne nalazi asfalt već nasip. Godine 2016. kada su uzeli u najam poseban dio nekretnine na nekretnini da je bila drvena stolarija i drvene škure te kaubojska vrata, a koju stolariju da su on i supruga sami zamijenili te uredili taj poseban dio.

16. Odredbom članka 40. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje u tekstu: ZV) propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova.

17. Prema odredbi članka 41. stavka 1. ZV-a za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

18. Glavom 4. ZV-a i to člankom 66. propisano je kako vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine da ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

19. Odredbom članka 84. stavka 1. ZV-a propisano je kako suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

20. Prema članku 85. ZV-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

21. Poslovima redovite uprave se prema članku 86. ZV-a smatraju redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, primjereno osiguranje nekretnine, imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja, određivanje i promjene kućnog reda, iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkoj garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu s posebnim propisima.

22. Odredbom članka 87. ZV-a propisano je da je, osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine da je potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine. Iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka, ipak nije potreban pristanak svih ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, a da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitoga održavanja, te ako te poboljšice neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika.

23. Prema članku 89. stavku 1. ZV-a troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj popravio zajedničku međukatnu ploču i krovnu ploču, kao i postavio betonsku podlogu na podu u prizemlju nekretnine 1980- ih, odnosno puno prije nego su tuženici stekli pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine. Naime, uvidom u povijesni izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je kako su tuženici postali suvlasnicima posebnog dijela nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. lipnja 2020., broj OV-3349/2020, pa budući da u vrijeme izvođenja radova tuženici nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine, na njihovoj strani nije mogla nastati obveza naknade troškova ili bilo kakva obveza prema tužitelju.

25. Sukladno tome, te s obzirom na gore navedene odredbe, pritom ne ulazeći u analizu je li navedeni radovi predstavljaju poslove redovne ili izvanredne uprave, tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu ulaganja koju je vršio na posebnom dijelu nekretnine tuženika.

26. Dodatno, prema Planu posebnih dijelova zgrade (63-67) vidljivo je kako je etažiranje provedeno 2007., pa ni s obzirom na to tužitelj nema pravo potraživati naknadu ulaganja od tuženika iz razloga što je sam u svom iskazu izjavio kako isti nije vršio nikakve radove na posebnom dijelu nekretnine od kada su tuženici suvlasnici.

27. U odnosu na ogradni zid, odredbom članka 102. stavka 1. ZV-a propisano je da ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište.

28. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako se ogradni zid koji je napravio nalazi na njegovom posebnom djelu nekretnine, što znači da je isti, sukladno navedenoj odredbi vlasništvo samo tužitelja. Međutim, tužitelj je svakako, sukladno stavku 2. članka 102. ZV-a, a koji propisuje kako je svaki vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj, kao vlasnik bio dužan ograditi svoj prostor.

29. Stavkom 3. članka 102. ZV-a propisano je kako je vlasnik ograde dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovoga članka.

30. Slijedom iznesenih odredaba, na tužitelju je bila obveza izgradnje ogradnog zida, pa posljedično tome isti nema pravo potraživati naknadu troškova od tuženika. Ujedno, prema iskazu tužitelja, ogradni zid služi kao razdvajanje prostora i sprječavanje pristupa, što je obveza vlasnika, a ne trošak koji automatski pada na druge osobe.

31. U odnosu za trošak glavnog portuna, iz utvrđenog činjeničnog stanja te prema iskazima parničnih stranaka, a osobito tužitelja i svjedokinje GA razvidno je kako je navedeni portun postavljen radi omogućavanja ulaska u posebni dio nekretnine koji koristi tužitelj, odnosno radi ostvarivanja pristupa njegovom posebnom dijelu. Budući da se radi o zahvatu učinjenom prvenstveno za interese i potrebe tužitelja, a ne o trošku nužnom za održavanje ili redovito upravljanje zajedničkim dijelovima nekretnine, ne postoji pravna osnova na temelju koje bi se tuženike moglo obvezati na ispunjenje zahtjeva tužitelja. Nastali trošak tužan je snositi tužitelj, što potvrđuje i odredba članka 84. stavka 1. ZV-a.

32. Zaključno, što se tiče asfaltiranja zajedničkog ulaza, tužitelj nije dokazao da je asfaltirao zajednički ulaz radi održavanja ili popravka, slijedom čega se navedeno smatra poboljšanjem ili unapređenjem nekretnine budući da se radi o promjeni vrste podloge, a što predstavlja poslove izvanredne uprave za koju je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

33. Sukladno tome, a budući da iz provedenih dokaza proizlazi kako tužitelj nije imao suglasnost svih suvlasnika za poslove koji spadaju pod poslove izvanredne uprave, isti nema pravo na naknadu troškova asfaltiranja.

34. U odnosu na dostavljene materijalne dokaze (račune) isti nisu od posebnog značaja te ih ovaj sud nije posebno cijenio.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke.

36. Obje stranke zatražile su trošak parničnog postupka.

37. Prema članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove.

38. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, isti je u obvezi naknaditi tuženicima trošak postupka.

39. Sud je primjenom odredaba ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) tuženicima dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 46), trošak pristupa ročištu 29. listopada 2024., 4. srpnja 2025. i 4. veljače 2026., za svaku radnju iznos od 250,00 eura (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 46), odnosno iznos od 1.000,00 eura, uvećan za 10% zbog zastupanja više osoba (Tb. 40.), odnosno tuženicima je priznat sveukupan iznos od 1.100,00 eura.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Poreču 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužitelju p.p. sa rj. o plaćanju sud. pristojbe

2. Tuženicima p.p.