Posl. br. P-688/2025-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dinu Zanettiju odvjetniku iz Pule, protiv tuženica 1. TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CFJ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. veljače 2026. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te prvotužene, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 12. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],protiv tuženica TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CFJ, [adresa] koji sadržajno glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem Darovnog ugovora od 10.12.2001. godine, ovjerenog dana 02.02.2002. g. kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, br. OV-683/02 stekla valjani pravni osnov za stjecanje ½ idealnog dijela prava vlasništva prava vlasništva nekretninak.č.br. 135/2 ZGR. –DVORIŠTE, površine 57 m2 te k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR–ŠTALA, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli –Pola, izvrši upis ½ idealnog dijela prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. –DVORIŠTE, površine 57 m2 te k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR –ŠTALA, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist, dok su tuženice dužne trpiti takav upis.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem pravomoćne Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli –Pola, posl.br. P-149/1991 od 17.01.1994. g., koja je postala pravomoćna dana 09.02.1994. g. stekla pravo vlasništva ½ idealnog dijela prava vlasništva prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. –DVORIŠTE, površine 57 m2 te k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR–ŠTALA, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli –Pola, izvrši upis ½ idealnog dijela prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. –DVORIŠTE, površine 57 m2 te k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR –ŠTALA, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist, dok su tuženice dužne trpiti takav upis te da upisom prava vlasništva shodno toč. I. i II. izreke ove presude, tužiteljica će biti upisana 1/1 idealnog dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina".

II Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.683,96 eura , kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od dana donošenja presude 12.3.2026.godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužiteljica prema tuženicama sa preostalim dijelom zahtjeva sa solidarnom isplatom parničnog troška sa kamatom na isti preko iznosa iz stavka II izreke ove presude kao i u dijelu zahtjeva glede solidarne isplate na dosuđeni iznos parničnog troška, te tužene prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela u bitnom da su tuženice su zemljišnoknjižne upisanice prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. –DVORIŠTE, površine 57 m2 te k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR –ŠTALA, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to svaka u po 1/3 idealnog dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina. Tuženice su predmetne suvlasničke udjele stekle Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. TFJ. Međutim, ovosudnom Presudom na temelju priznanja posl.br. P -149/1991-18 od 17.01.1994.g. utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Nadalje, pok. DFJ je sa tužiteljicom zaključio Darovni ugovor od 10.12.2001. godine, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa], br. OV-683/02 dana 02.02.2002. godine. Točkom II. predmetnog ugovora pok. C DF, kao darovatelj, darovao je tužiteljici svoju cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu. Točkom III. predmetnog Darovnog ugovora pok. CFator DF ovlastio je tužiteljicu da ista bez ikakve daljnje privole ishodi upis prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na svim nekretninama koje su u tom trenutku bile upisane na ime pok. darovatelja. U ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. TFJ, ovdje tužiteljica je osporila da bi predmetne nekretnine bile u sastavu ostavine te je stoga upućena u parnicu. Radi navedenog, tužiteljica je podnjela tužbu radi utvrđenja da predmetne nekretnine ne predstavljaju ostavinu iza pok. TFJ, a koji postupak se vodio pod posl.br. P-2248/2002, odnosno P-818/2009, no njezina tužba u tom dijelu je odbačena te je shodno tome ostavinski sud nastavio postupak te raspodijelio predmetne nekretnine kao ostavinu i to na svaku od stranaka po 1/3 idealnog dijela prava vlasništva. Dakle, tužiteljica je ½ idealnog dijela prava vlasništva najprije stekla temeljem pravomoćne pravomoćnom Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli –Pola, posl.br. P-149/1991 od 17.01.1994. g., a koja je postala pravomoćna 09.02.1994.g., dok je preostalu ½ idealnog dijela prava vlasništva stekla na temelju Darovnog ugovora od 10.12.2001.g. Iz navedenog proizlazi da iako je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 1/3 idealnog dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina, ista je stvarna vlasnica predmetnih nekretnina u cijelosti. To iz razloga što je u trenutku raspolaganja pravnog prednika stranaka, pok. DFJ, Darovnim ugovorom od 10.12.2001.g. u korist tužiteljice, isti bio upisanim vlasnikom predmetnih nekretnina pa su iste predmetom navedenog Darovnog ugovora. S druge strane i prije zaključenja Darovnog ugovora od 10.12.2001.g. tužiteljica je bila vlasnicom ½ idealnog dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina, a koji suvlasnički dio je stekla pravomoćnom Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola, posl.br. P-149/1991 od 17.01.1994. g. No, kako vlasništvo koje je tužiteljica stekla nije bilo upisano u zemljišnu knjigu u vrijeme vođenja ostavinskog postupka iza pok. TFJ (O-342/02, odnosno O-1095/11) te kako je tužiteljičina tužba (P-818/2009) odbačena, predmetne nekretnine su bile predmetnom tog ostavinskog postupka te su iste raspoređena na stranke kao zakonske nasljednice na jednake dijelove. Tužiteljica podnosi ovu tužbu kako bi se uskladilo aktualno stanje u zemljišnoj knjizi prema kojem je ista upisana kako suvlasnica u 1/3 idealnog dijela prava vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], sa stvarnim stanjem prema kojem je tužiteljica vlasnica u cijelosti predmetnih nekretnina, a kako je to sve ranije u tužbi obrazloženo. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška koju je sadržajno ispravio u odnosu na katastarsku općinu u kojoj se nalaze nekretnine u podnesku od 22.12.2025.godine.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu da osporavaju tužbu i u cijelosti se protive tužbenom(-im) zahtjevu(-ima), čija osnovanost uostalom ne proizlazi ni iz činjeničnih navoda same tužbe. Suvlasništvo parničnih stranaka nad spornim nekretninama proizlazi iz ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-1095/11 od 9. prosinca 2013. – donesenog u ostavinskom postupku u kojem su kao nasljednice sudjelovale sve parnične stranke – i u zemljišnu je knjigu upisano ovosudnim rješenjem broj Z-678/14 od 23. siječnja 2014. Sudske odluke i ugovor na koji se tužiteljica u tužbi poziva potječu pak iz ranijeg razdoblja – 1994. godine (odluka broj P-149/91), 2001. godine (darovni ugovor), odnosno 2009. godine (odluka broj P-818/2009) – pa su dakle u vrijeme donošenja i stjecanja svojstva pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju broj O-1095/11 svim strankama tog postupka (a posebno tužiteljici) bile u cijelosti. Stoga, tužiteljica je u smislu odredbi čl. 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78 i 56/00; dalje: ZN/71) odnosno čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13; dalje: ZN/03) u cijelosti vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-1095/11, i to kako u pogledu opsega ostavinske imovine, tako i u pogledu prava na nasljeđivanje, a to tim više ako se uzme u obzir da je od pravomoćnosti tog rješenja (8. siječnja 2014.) protekao objektivni prekluzivni rok za ponavljanje postupka iz čl. 423. st. 3. ZPP-a. Predmetno rješenje o nasljeđivanju predstavlja dakle poseban oblik presuđene stvari, zbog čega se pravo vlasništva spornih nekretnina između nasljednika koji su u ostavinskom postupku sudjelovali ne može ponovno preispitivati u ovome postupku (ovo je uostalom i dosljedan stav sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske).

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 6-12 spisa, 42-44 spisa, cjelokupnog spisa O-1095/11, P-149/91 i P-818/09 te drugostupanjske odluke na str. 92 do 97 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženicima temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari već je donesena prvostupanjska odluka od 25.6.2024.godine, listovi 52 do 60 spisa, koja je ukinuta odlukom Županijskog suda Gž-762/2024-2 od 09.10.2025. godine. Iz bitnog dijela obrazloženja drugostupanjske odluke navodi se, citira se:

"6. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio:

- da je iza pokojnog DFJ, rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2002., vođen ostavinski postupak u predmetu poslovni broj O-1095/11 u kojem su kao nasljednice sudjelovale njegove kćeri ovdje tužene TF rođena **.**.1960. i CFJ, rođena **.**.1969. te kći CF rođena **.**.1977., ovdje tužiteljica,

- da su tužiteljica i tuženice polusestre,

- da je u ostavinskom predmetu predočen darovni ugovor od 10. prosinca 2001. sklopljen između pokojnog ŽFJ kao darodavatelja i ovdje tužiteljice kao daroprimca kojim darovnim ugovorom otac, sada pokojni, daruje tužiteljici kao kćeri svu pokretnu i nepokretnu imovinu sukladno čl. 2 tog Ugovora,

- da je u tom ostavinskom postupku, u kojem su sudjelovale sve parnične stranke, doneseno rješenje o prekidu postupka pod poslovni broj O-342/02 od 29. srpnja 2002., kojim je ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovdje tuženica radi utvrđenja da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i sva druga pokretna i nepokretna imovina ne ulaze u ostavinu iza pokojnog DFJ,

- da je tužiteljica CF pokrenula parnični postupak pod poslovnim brojem P-2248/02 na koji je bila upućena rješenjem ostavinskog suda te da je u tom predmetu, koji je kasnije dobio oznaku P-808/19, donesena prvostupanjska presuda od 10. lipnja 2009. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev CF prema njezinim polusestrama kao tuženicama (protutužiteljicama) u dijelu u kojim je utvrđeno da u ostavinu pokojnog DFJ ne ulaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te 10/12 dijela pokretne imovine, strojevi i alati specificirani presudom Općinskog suda u Puli broj P-149/91 te 4/6 dijela pokretnih stvari kućanstva,

- da je u preostalim dijelu u kojem je tužiteljica tražila da u ostavinu iza njenog pokojnog oca ne ulazi grobno mjesto na gradskom groblju u Puli, 2/6 pokretnih stvari kućanstva te 2/12 dijela pokretna imovina strojevi i alati specificirani u presudi P-149/91 od 17. siječnja 1994., tužbeni zahtjev odbijen,

- da je u istom postupku djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženica TF i AFJ glede utvrđenja da iza njihovog pokojnog oca radi izračunavanja nužnog dijela nasljedstva ulazi pokretna imovina obuhvaćena ugovorom o darovanju od 2. veljače 2002. zaključenog između ŽF i CF, dok je u preostalom dijelu odbijen protutužbeni zahtjev,

- da je u istom predmetu rješenjem odbačena tužba tužiteljice u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojom se tražilo da se utvrdi da u ostavinu iza pokojnog oca ne ulaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa obrazloženjem da je tužiteljica izabrala pogrešan pravni put zaštite time što je tražila samo deklaratorno utvrđenje da te nekretnine ne spadaju u ostavinu iza njezinog pokojnog oca, umjesto da je ispravno istovremeno zatražila i obvezivanje tuženica da joj priznaju pravo vlasništva tih nekretnina temeljem darovanja uz obvezu trpljenja njezinog upisa prava vlasništva,

- da je ta prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3295/09 od 25. siječnja 2009., u kojoj je zauzeto pravno stajalište vezano za presudu poslovni broj P-149/91 od 17. siječnja 1994. da je "ta presuda sada pravomoćna i djeluje prema svima, pa su utvrđenja suda u stečenim pravima tužiteljice s osnova te presude u svemu pravilan i na zakonu osnovana",

- da je presudom na temelju priznanja poslovni broj P-149/91 od 17. siječnja 1994. pokojni otac parničnih stranaka EFJ priznao tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice glede utvrđenja bračne stečevine između njega i tužiteljičine pokojne majke ŠFJ, vezano za nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suvlasništva tada mlt. SFJ i tuženika na ravne dijelove glede nekretnina upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] na ravne dijelove, dok je u stavku II. te presude utvrđeno suvlasništvo na jednake dijelove u odnosu na strojeve i alate koji se navode u stavku II. izreke te presude, a ta presuda je postala pravomoćna 9. veljače 1994.,

- da je ostavinski postupak poslovni broj O-1095/11 nastavljen nakon što je donesena prvostupanjska presuda u predmetu poslovni broj P-818/09 od 10. lipnja 2009., koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom poslovni broj Gž-3295/09 od 25. siječnja 2010.,

- da je tada u ostavinskom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1095/11 od 9. prosinca 2013., kojim je između ostalog utvrđena ostavinska imovina iza pokojnog oca parničnih stranaka i to k. č. [katastarska čestica] obje upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a te nekretnine su, kao i pokretnine raspoređene na tužiteljicu i njezine polusestre ovdje tuženice na svaku u 1/3 suvlasničkih udjela,

- da je navedeno rješenje o nasljeđivanju uredno dostavljeno tužiteljici CF **.**.2013. te je isto postalo pravomoćno 8. siječnja 2014., jer nitko protiv rješenja o nasljeđivanju nije podnio žalbu,

- da su tužiteljice i tuženice upisane u zemljišnim knjigama svaka u 1/3 suvlasničkih udjela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

7. Na temelju ovih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je na temelju odluke suda - pravomoćne presude na temelju priznanja poslovni broj P-149/91 od 17. siječnja 1994., kojom je utvrđena suvlasnicom u ½ dijela nekretnina koje su predmetom i ovog postupka i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s osnova bračne stečevine između njezinog oca DFJ i njezine pokojne majke ŠFJ, sukladno čl. 114 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) i čl. 126 st. 1. i 2. ZVDSP stekla suvlasništvo na nekretninama koje su predmetom ovog parničnog postupka.

7. 1. Nadalje zaključuje da je darovni ugovor od 10. prosinca 2001. valjana pravna osnova za stjecanje njezinog suvlasništva u preostalih ½ idealnog dijela na k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr sve k. o. [katastarska općina], pa pozivom na čl. 166. ZVDSP prihvaća tužbeni zahtjev i u tome dijelu.

8. Prvostupanjski sud, naime, smatra da tužiteljica nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju te da nema mjesta primjeni čl. 232.st.1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), kojim je propisano da se smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: - glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, - glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, - ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

8.1. Sud prvog stupnja smatra da iz samog ZN proizlazi da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ipak nisu vezane i one osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi između ostalog i kad se radi o pravu čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je sud uputio ili ih je trebao uputiti ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a da je nesporno da prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju od 9. prosinca 2013., koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2014. nije meritorno riješeno pitanje vlasništva predmetnih nekretnina budući je presudom, točnije u tom dijelu rješenjem P-818/09 od 10. lipnja 2009. koje je potvrđeno odlukom poslovni broj Gž-3295/09 od 25. siječnja 2010. odbačen taj dio tužbe ovdje tužiteljice.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje žalbom tuženica. Međutim, utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na darovnom ugovoru, presudom na temelju priznanja, odlukama donesenim u predmetu poslovni broj P-2248/02, odlukama donesenim u ostavinskom postupku iza pokojnog DFJ, se odnose na nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], dok su predmetom ovog postupka k. č. br. [katastarska čestica] zgr. -dvorište površine 57 m2 i k. č. br. [katastarska čestica]/zgr-štala obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema tome, izreka pobijane presude proturječi razlozima presude." završen citat.

6. Vezano za navode višeg suda da izreka pobi jane presude "proturječi razlozima presude" ovaj sud ukazuje da su i viši sudovi u svojim konkluzijama neizostavno dužni primjenjivati pravila elementarnog logičnog zaključivanja. Opisano se ukazuje iz slijedećih razloga. Naime i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice U-III-5184/2013 od 8.12.2016. godine itd.) jasno ukazuje da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi , ni zaštita ustavnih prava pojedinaca , zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Opisao se navodi u kontekstu što je sama tužiteljica u tužbi u svom činjeničnom supstratu jasno navela da se radi o nekretninama kč. br. [katastarska čestica] zgr. i kč. br. [katastarska čestica]/zgr obje upisane u " zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]",list 2 spisa. Tužiteljica je nadalje dostavila uz tužbu i vlasnički list iz kojeg je bilo razvidno da se radi o nekretninama upisanim uz k. o. [katastarska općina], list 6 spisa. Nadalje i u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka što je bitno naglasiti identitet predmetnih nekretnina između stranaka nikad nije bio sporan (listovi 27 do 28, ročišta od 22.5.2024. i 12.6.2024.godine, rješenje o nasljeđivanju O-1095/11 od 9.12.2013.godine itd.) te su štoviše punomoćnici stranaka odvjetnici jasno ukazali na ročištima da se u biti radi o pravnom pitanju. Štoviše i na ročištu od 27.2.2026.godine, list 1 zapisnika i sama prvotužena koja je na isto pristupila je jasno ukazala da se radi nesporno o predmetnim nekretninama koje su se uvijek nalazile u k. o. [katastarska općina]. Nadalje budući su zemljišne knjige javne i svima dostupne i viši sud je imao mogućnosti provjeriti da u zemljišno knjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne postoje predmetne nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], već upravo u k. o. [katastarska općina]. Stoga tužiteljica u svom podnesku od 22.12.2025.godine ispravno ukazuje da se radilo o očitoj omašci u pisanju , list 105 spisa što prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Naime iz prethodno navedenog već i primjenom elementarnog zdravorazumskog logičnog zaključivanja kojeg sudac mora neizostavno primjenjivati u svom radu jasno proizlazi da se i tužbeni zahtjev tužiteljice mogao odnositi te se isti i odnosio uvijek i jedino na predmetne nekretnine upisane u k. o [katastarska općina] te da je navođenje u tužbenom petitu k. o. [katastarska općina] bio doista rezultat očite omaške u pisanju. Sukladno recentnoj sudskoj praksi većih i mjerodavnijih Županijskih sudova (primjerice Županijski sud u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu očite omaške u pisanju sukladno članku 342 ZPP-a mogu se ispraviti u bilo koje vrijeme te se u konkretnom slučaju radilo upravo o toj situaciji , a ne o nepostojećoj apsolutno bitnoj povredi odredaba ZPP-a iz članka 354 st.2 točka 11 kako to duboko pogrešno navodi viši sud, te nepotrebnim ukidanjem odluke izlaže stranke daljnjim potpuno nepotrebnim troškovima suprotno načelu ekonomičnosti postupka. Isto tako u kontekstu očite omaške u pisanju samo katastarske općine u samom tužbenom petitu jasno je da je bilo ovaj, bilo viši sud naveo ispravnu katastarsku općinu k. o. [katastarska općina] da ne bi išao protivno članku 354 st. 2 točka 12 ZPP-a jer je razvidno da se uvijek radilo o nekretninama za koje je činjenični supstrat iz tužbe (za koji je sud vezan), dostavljeni dokazi i očitovanje svih stranaka nesporno ukazivalo da se radilo jedino o nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je po punomoćniku u podnesku od 22.12.2025.godine ispravila očitu omašku u navođenju pogrešne katastarske općine u samom tužbenom petitu. Opisano se ukazuje višem sudu upravo s obzirom da upravo sa tog suda i potječu odluke koje su u suprotnosti sa člankom 366 a st. 1 ZPP -a na zabranu višekratnog ukidanja prvostupanjskih odluka (što je u suprotnosti i sa praksom Vrhovnog suda RH Su IV-308/20 od 5.11.2020.godine sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH ).

7. Stoga će ovaj sud ponoviti u cijelosti svoju odluku i neće mijenjati svoje stajalište.

8. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je iza pok. DFJ vođen ostavinski postupak u predmetu O-1095/11 (imenovani je bio rođen **.**.1942.g., a umro je 03.03.2002.g.). Nesporna je činjenica da su kao nasljednice u tom ostavinskom postupku sudjelovale njegova kćerka ovdje tužena TF rođ. **.**.1960.g., njegova druga kćerka ovdje tužiteljica CF rođ. **.**.1977.g. te njegova treća kćerka ovdje tužena CFJ (u ostavinskom spisu list 8 CFJM rođena **.**.1969.godine). Nesporna je činjenica da je u tom predmetu predočen i Darovni ugovor od 10.12.2001.godine koji prileži na listu 6 tog spisa sklopljen između pok. ŽFJ kao darodavatelja i ovdje tužiteljice kao daroprimca kojim Darovnim ugovorom od 10.12.2001.g. pokojni otac daruje tužiteljici kao kćerki svu pokretnu i nepokretnu imovinu sukladno čl. 2 tog Ugovora. Nesporna je činjenica da je u tom ostavinskom postupku u kojem su nesporno sudjelovale sve parnične stranke doneseno rješenje o prekidu postupka pod posl. br. O-342/02 od 29.07.2002.g. koje prileži na listu 26-27 spisa, kojim je ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovdje tuženica radi utvrđenja da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i sva druga pokretna i nepokretna imovina ne ulaze u ostavinu iza pok. DFJ. Nije sporna činjenica da su tužiteljica i tužene polusestre (list 40 ostavinskog predmeta), list 47 ročište od 12.6.2024.godine.

9. Nije nadalje sporna činjenica da je tužiteljica CF pokrenula parnični postupak P-2248/02 na koje je bila upućena spomenutim rješenjem ostavinskog suda te da je u tom predmetu koji je kasnije dobio oznaku P-808/19 donesena prvostupanjska presuda od 10.06.2009.g. koja prileži na listovima 213-220 spisa, kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev CF prema njezinim polusestrama kao tuženicama (protutužiteljicama) u dijelu u kojim je utvrđeno da u ostavinu pok. DFJ ne ulaze nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te 10/12 dijela pokretna imovine strojevi i alati specificirani presudom Općinskog suda u Puli broj P-149/91 te 4/6 dijela pokretnih stvari kućanstva. U preostalim dijelu u kojem je tužiteljica tražila da u ostavinu iza njenog pok. oca ne ulazi grobno mjesto na gradskom groblju u Puli 2/6 pokretnih stvari kućanstva te 2/12 dijela pokretna imovina strojevi i alati specificirani u presudu P-149/91 od 17.01.1994. u tom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen list 213 spisa P-808/09. U istom postupku djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženica TF i AFJ glede utvrđenja da iza njihovog pokojnog oca radi izračunavanja nužnog dijela nasljedstva ulazi pokretna imovina obuhvaćena ugovorom o darovanju od 02.02.2002.g. zaključenog između ŽF i CF a sve kako se navodi na listu 2 te presude dok je u preostalom dijelu odbijen protutužbeni zahtjev. U istoj presudi rješenjem je odbačena tužba tužiteljice u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojom se tražilo da se utvrdi o da u ostavinu iza pok. oca ne ulaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa obrazloženjem list 6 navedene prvostupanjske presude da je tužiteljica izabrala pogrešan pravni put zaštite time što je tražila samo deklaratorno utvrđenje da te nekretnine ne spadaju u ostavinu iza njezinog pokojnog oca umjesto da je ispravno istovremeno zatražila i obvezivanje tuženica da joj priznaju pravo vlasništva tih nekretnina temeljem darovanja uz obvezu trpljenja njezinog upisa prava vlasništva. Nesporna je činjenica da je ta prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli Gž-3295/09 od 25.01.2009.g. a koja prileži na listovima 237-241 spisa P-818/09. Nesporna je i činjenica da je i iz obrazloženja presude Županijskog suda u Puli Gž-3295/09 od 25.01.2009.g. zauzeto jasno pravno stajalište vezano za presudu P-149/91 od 17.1.1994.godine da je "ta presuda sada pravomoćna i djeluje prema svima, pa su utvrđenja suda u stečenim pravima tužiteljice s osnova te presude u svemu pravilan i na zakonu osnovana" završen citat.

10. Nije sporna niti činjenica da na listu 8-9 ovoga spisa prileži presuda na temelju priznanja poslovni broj P-149/91 od 17.01.1994.g. kojom presudom je pok. otac parničnih stranaka EFJ priznao tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice glede utvrđenja bračne stečevine između njega i tužiteljičine pokojne majke ŠFJ, vezano za nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suvlasništva tada mlt. SFJ i tuženika na ravne dijelove glede nekretnina upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] na ravne dijelove, dok je u stavku II te presude utvrđeno suvlasništvo na jednake dijelove u odnosu na strojeve i alate koje se navode u stavku II izreke te presude. Nesporna je činjenica da je ta presuda postala pravomoćna 9.2.1994.godine, list 8 spisa.

11. Nije sporna činjenica da nakon što je donesena prvostupanjska presuda u P-818/09 od 10.06.2009.g. koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom Gž -3295/09 od 25.01.2010.g. koje odluke prileže i na listu 91-103 ostavinskog predmeta O- 1095/11, da je tada ostavinski postupak nastavljen te je u istom doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-1095/11 od 09.12.2013.g. kojim rješenjem je između ostalog utvrđena ostavina iza pok. oca parničnih stranaka i to k. č. [katastarska čestica] obje upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i koje nekretnine su kao i pokretnine raspoređene navedenim rješenjem o nasljeđivanju na tužiteljicu i njezine polusestre ovdje tužene na svaku u 1/3 suvlasničkih udjela. Navedeno rješenje o nasljeđivanju uredno je dostavljeno tužiteljici CF dana 20.12.2013.g. što je vidljivo iz dostavnice na listu 54 poleđine spisa te je isto postalo pravomoćno dana 08.01.2014.g. list 54 poleđine ostavinskog predmeta budući se nitko od nasljednika protiv tog rješenja nije žalio. Nesporna je činjenica da su tužiteljice i tuženice upisane u zemljišnim knjigama svaka u 1/3 suvlasničkih udjela na predmetnim nekretninama sukladno vlasničkom listu na str. 42 do 44 spisa.

12. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest pravno pitanje za koje su se parnične stranke suglasile na ročištu od 12.06.2024.g. a to je da li je tužiteljica koja je nesporno sudjelovala u ostavinskom predmetu O-1095/11 vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1095/11 od 9.12.2013.godine kako u pogledu ostavinske imovine koja je u njemu utvrđena tako i u pogledu prava, te da li takvo rješenje kako to upućuju tuženici u odgovoru na tužbu list 28 spisa predstavlja presuđenu stvar.

14. Člankom 232 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu ZN) propisano je da se smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: - glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, - glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, - ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

15. Iz samog Zakona o nasljeđivanju proizlazi da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ipak nisu vezane i one osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi između ostalog i kad se radi o pravu čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je sud uputio ili ih je trebao uputiti ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Nesporno je da prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju od 9.12.2013.godine koje je postalo pravomoćno 8.1.2014.godine, list 54 poleđine spisa O-1095/11 nije (u preostalom dijelu koji nije obuhvaćen presudom P-149/91 od 17.1.1994.godine) meritorno riješeno pitanje vlasništva predmetnih nekretnina budući je presudom točnije u tom dijelu rješenjem P-818/09 od 10.6.2009.godine koje je potvrđeno presudom Gž-3295/09 od 25.1.2010.godine (dakle prije pravomoćnosti) rješenja o nasljeđivanju postupovno odbačen taj dio tužbenog zahtjeva ovdje tužiteljice.

16. Tužiteljica je aktivno legitimirana za podnošenje tužbe protiv tuženica sukladno podacima iz vlasničkog lista na str. 42 do 44 spisa koje su upisane ka suvlasnice svaka u 1/3 suvlasničkih udjela pa su tužene pasivno legitimirane , te se takvo zemljišno knjižno stanje nije promijenilo niti do trenutka donošenja ove odluke . U konkretnom slučaju vezano za činjenični osnov koji se nije odnosio na Darovni ugovor od 10.12.2001.godine,list 10 spisa, tužiteljica je na listovima 8-9 spisa priložila pravomoćnu presudu na temelju priznanja kojim je između ostalog ona utvrđena kao suvlasnica u ½ dijela nekretnina koje su predmet i ovog tužbenog zahtjeva i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s osnova bračne stečevine između njezinog oca DFJ i njezine pokojne majke ŠFJ. Stoga je po ocjeni ovog suda tužiteljica u tom dijelu kako se to ispravno navodi u tužbi stekla pravo vlasništva sukladno čl. 114 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje u tekstu ZV) temeljem odluke suda konkretno presude P- 149/91 od 17.01.1994. godine, dakle konkretnije temeljem članka 126 st. 1 ZV-a kojim je propisano da odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim Zakonom a na način i pod pretpostavkama određenim Zakonom. Prema stavku 2 istog članka propisano je da se pravo vlasništva stječe temeljem odluke suda u trenutku pravomoćnosti sudske odluke. Tuženice bi dolazile u pravno povoljniju poziciju samo u situaciji iz čl.127 st 2 ZV-a. Naime, tim člankom propisano je da vlasništvo nekretnine stečene odlukom suda ili drugog tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano. Međutim, u konkretnom slučaju takve situacije ovdje nema , a naročito nema dobre vjere tuženica. Naime, kako je već navedeno između tužiteljice i ovdje tuženica u istoj procesnoj ulozi vodio se već spomenuti parnični predmet P- 818/09 u kojem predmetu su tužene kao polusestre tužiteljice istodobno i kao protutužiteljice u svrhu potkrijepe svojih navoda na ročištu u tom predmetu od 21.05.2008.g. predale podnesak na listu 170 tog spisa sa privicima uz isti u kojem su tužene kao protutužiteljice navele citira se: "međutim između tužiteljice i protutužene i TFJ tj. oca stranaka u ovom postupku je kod tog suda vođena parnica posl. broj P-149/91 u kojem postupku je donesena i pravomoćna presuda od 17.01.1994.g. temeljem koje je utvrđeno da k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevine make tužiteljice-protutužene i oca stranaka u ovom postupku" završen citat, uz koji podneska je i priložena i presuda P-149/91 od 17.01.1994.g. koja prileži na listovima 8-9 ovog predmeta. Dakle, tužene se ne mogu pozivati na odredbu čl. 127 st. 2 ZV-a jer nisu bile niti u dobroj vjeri budući je i 5 godina prije donošenja rješenja o nasljeđivanju (od 09.12.2013.g.) od strane tuženica priložena pravomoćna presuda P-149/91 od 17.01.1994.g. temeljem koje je tužiteljici odlukom suda priznato pravo suvlasništva u ½ dijela između ostalog i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle tužene su imale saznanja sa istu, zbog čega u tom dijelu tužiteljici temeljem odluke suda sukladno članku 126 ZV-a pripada suvlasništvo na predmetnim nekretninama po toj činjeničnom osnovi u ½ dijela. Naime, kako je već navedeno za stjecanje prava vlasništva na temelju odluke suda nije potrebit upis stjecateljevog prava vlasništva u zemljišne knjige već se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke pa upis ima samo deklaratoran karakter.

17. Nadalje, vezano za činjenični osnov tužbenog zahtjeva koji se odnosio na Darovni ugovor od 10.12.2001.g. u ostavinskom predmetu O-1095/11 je ovdje tužena CFJ je na zapisniku suda od 16.4.2002.godine, list 8 tog spisa dala nasljedničku izjavu da taj ugovor nije potpisan od strane njezinog oca jer da se u vrijeme nastanka tog ugovora njezin otac nalazio na bolničkom liječenju. I druga tužena TF je na ročištu od 16.04.2002.g. list 4 tog ostavinskog predmeta za predmetni Darovni ugovor koji u tom spisu prileži na listu 6 ostavinskog predmeta navela također da taj ugovor nije važeći jer nije potpisan od strane njezina oca pok. DFJ. Dakle razvidno je da su obje tužene bile upoznate sa postojanjem predmetnog darovnog ugovora kao i sa činjenicom da je isti potpisan od strane njihova oca. Kako je već navedeno u tom predmetu je rješenjem od 29.07.2002.g. samo ovdje tužiteljica CF upućena da protiv svojih polusestara ovdje tuženica pokrene parnični postupak i to radi utvrđenja da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i sva druga pokretna i nepokretna imovina ne ulaze u ostavinu poj. ŽFFatora. U kontekstu kad je u ostavinskom predmetu priložen Darovni ugovor od 10.12.2001.g,. koji je na sebi imao broj ovjere potpisa pokojnog oca parničnih stranaka broj Ov-683/02 od 02.02.2002.g. po ocjeni ovog suda temeljem čl. 222 novog ZN-a odnosno ranijeg čl. 221 starog ZN-a valjalo je uputiti u parnicu i ovdje tužene na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da Darovni ugovor nije potpisan od strane njihova oca kraj činjenice postojanja javnobilježničke ovjere takvog potpisa budući je temeljem čl. 224 ZN-a u parnicu valjalo uputiti tužene jer njihovo pravo kraj javnobilježničke ovjere potpisa bilo manje vjerojatno. Stoga i neovisno o tome što je u parničnom predmetu P-818/09 predmet utvrđivanja sukladno zapisniku o vještačenju od 15.05.2006.g. bila i istinitost potpisa pok. oca parničnih stranaka za koje je utvrđeno list 105 tog predmeta da je isti doista potpisan od strane pokojnog oca (dakle suprotno tvrdnji tuženica) u navedenom parničnom predmetu P-818/09 opisano nije bilo predmetom niti tužbenog niti protutužbenog zahtjeva. Stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica ispravno upućuje na odredbu čl. 232 st. 5 alineja 2 budući se u parničnom predmetu P-818/09 nije utvrđivalo ono što su negirale ovdje tužene u ostavinskom predmetu O-1095/11 na zapisnicima na ročištu od 16.04.2002. na listu 3-8 tog ostavinskog spisa niti je u tom postupku, što je još bitnije, riješeno pitanje prava vlasništva temeljem predmetnog ugovora o darovanju. Stoga je ocjena ovog suda da tužiteljica nije vezana pravomoćnim učinkom rješenja o naslađivanju iz navedenih razloga te da ostvaruje pravo na "put parnice".

18. Sukladno obrazloženom ocjena je ovog suda da tužiteljica ima pravo tražiti i postavljati tužbeni zahtjev da je stekla valjani pravni osnov i za utvrđenje njezinog suvlasništva u preostalih ½ idealnog dijela na k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr sve k. o. [katastarska općina] temeljem predmetnog Darovnog ugovora od 10.12.2001. s kojim su bile upoznate i njezine sestre u navedenom parničnom predmetu , kao prethodno i u ostavinskom predmetu i to godinama prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, zbog čega nema mjesta primjeni čl. 232 st. 1 i 2 ZN-a. Stoga je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje u preostalih ½ dijela vlasništva na predmetnim nekretninama i temeljem čl. 166 ZV-a i kao predmnjevana suvlasnica u tom dijelu.

19. Sukladno svemu obrazloženom valjalo je prihvatiti u cijelosti po navedenim činjeničnim osnovama tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženicima te odlučiti sadržajno kao u stavku I točke 1. i 2. izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

20. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 27.2.2026.godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 13.3.2026. godine. ali je isto rješenjem uslijed spriječenosti prezakazano ranije tj. za dan 12.3.2026.godine. Isto tako i na ročištu od 27.2.2026.godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 13.3.2026.godine, ali je isto zbog spriječenosti prezakazano za dan 12.3.2026.godine. na istom ročištu od 27.2.2026.godine punomoćnik tužiteljice je ponudio prvotuženoj da ukoliko prizna tužbeni zahtjev da tada od nje neće ptraživati parnični trošak, o čemu se imenovana nije izjasnila.

21. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a. Tužiteljica je bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno prvom troškovniku na str. 50 spisa cijeneći vrijednost predmeta spora od 7.500,00 eura, valjalo priznati nagradu za sastav tužbe sukladno vrijednosti predmeta spora od 100 bodova tbr. 7/1, za sastav podneska od 17.1.2024.godine 100 bodova po tbr. 8/1, za zastupanje na ročištima od 22.5.2024. i 12.6.2024.godine po 100 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1 ili ukupno 400 bodova ili 800,00 eura (1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 200,00 eura zbrojeno po tom osnovu 1.000,00 eura po tom troškovniku. Tužiteljici pripada i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 60,73 eura (list 12) spisa po tar. Br. 1 st. 1 , kao i sudska pristojba na presudu od daljnjih 60,73 eura po tar. Br. 1 st. 2 (budući tužiteljice koristi blagodat iz članka 7 ZOSP -a tj. plaća 50% od iznosa ako plati u određenom roku) što s osnova sudskih pristojbi iznosi 121,46 eura a sa iznosom od 1.000,00 eura ukupno 1.121,46 eura , po tom prvom troškovniku. Tužiteljici nadalje pripada i trošak po troškovniku na str. 121 spisa za sastav podneska od 22.12.2025.godine 100 bodova tbr. 8/1, za nazočnost na ročištu od 23.12.2025. koje je odgođeno 25% ili 25 bodova tbr. 9/5, te za zastupanje na ročištu od 27.2.2026.godine 100 bodova tbr.8/1 ili po tom troškovniku 225 bodova ili daljnjih 450,00 eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 112,50 eura zbrojeno po tom drugom troškovniku 561,50 eura , što sa iznosom parničnog troška iz prvog troškovnika od 1.121,46 eura, daje na ime ukupnog parničnog troška iznos od 1.683,96 eura koji iznos parničnog troška su tuženice dužne isplatiti tužiteljici, stav II izreke ove presude kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od dana donošenja presude (12.3.2026.godine kad je objavljena) pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav II izreke presude.

22. Povratno, tuženice su u cijelosti izgubile ovu parnicu pa je valjalo u cijelosti odbiti njihov zahtjev za naknadom parničnog troška, stav III izreke ove presude. Isto tako sukladno obrazloženom i temeljem članka 155 ZPP-a valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženicama sa preostalim dijelom zahtjeva sa solidarnom isplatom parničnog troška sa kamatom na isti preko priznatog iznosa iz stavka II izreke ove presude kao i u dijelu zahtjeva glede solidarne isplate na dosuđeni iznos parničnog troška jer za isto nema osnova, kao neosnovan, stav III izreke ove presude.

U Puli,12. ožujka 2026. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. tužiteljici po pun.

2. prvo tuženici

3. drugo tuženici