Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-453/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužiteljice KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., OIB: 16581678738, Garešnica, Vladimira Nazora 4, protiv tuženika EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matija Palac Varga, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 28. siječnja 2026., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5769 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5765 m2, ukupno 11534 m2, što je tuženik EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužiteljice, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici KB, [adresa], u roku od 15 dana tuženiku HB, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a (slovima: tisućudvjestopedeseteura).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina navedenih u točki I izreke presude (dalje: nekretnine).

1.1. U tužbi je navela da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Pitomača, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5769 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5765 m2, ukupno 11534 m2, stranke upisane kao suvlasnici i to tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela. Tužiteljica se nalazi u nesmetanom odnosno zakonitom, poštenom i istinitom posjedu nekretnina. Navedene nekretnine tužiteljica je stekla darovanjem od svoje majke UB kada se udavala 10. kolovoza 1985. godine kao miraz, a UB je isto tako nekretnine stekla darovanjem od svoje majke IB kao miraz. IB nekretnine je stekla od PB. Dakle, tužiteljica i njezini pravni prednici nekretnine uživaju preko 40 godina i to na način da su pravni prednici tužiteljice i tužiteljica istu nesmetano posjedovali te ih u tome nikad nitko nije smetao. Na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić od 30. siječnja 2025., poslovni broj O-4109/2015, iza pokojne Ivke Pintar 1/3 nekretnina stekao je sin ostaviteljice, ovdje tuženik, s obzirom da je tuženik zakonski nasljednik iza majke. Međutim, tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama, jer je pokojna majka UB tužiteljici u cijelosti darovala nekretnine kao miraz još 1985. Kako se tužiteljica kroz zakonom propisano vrijeme nalazi u posjedu nekretnina, a njezin posjed je zakonit, istinit i pošten, jer je tužiteljica posjed stekla na valjanom pravnom temelju, tužiteljica je predložila prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelja je priložila izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić od 30. siječnja 2025., poslovni broj O-4109/2015, Kupoprodajni ugovor od 30. ožujka 1954., Uredovnu potvrdu od 19. svibnja 1954., rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Katastarskog suda u Đurđevcu od 19. lipnja 1954., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: O-229/94-4 od 25. ožujka 1994., predložila je održati očevid na licu mjesta, izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka RB, FB, ZB i ČB te dokaz svojim saslušanjem u svojstvu stranke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Tuženik je u cijelosti osporio da bi se tužiteljica nalazila u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu spornih nekretnina i da bi joj majka nekretnine darovala prije 40 godina. Kao što je razvidno i iz zemljišnoknjižnog izvatka i iz rješenja o nasljeđivanju, nekretnine su bile upisane kao vlasništvo majke stranaka te nikada za života njihove majke nekretnine nisu bile predmet darovanja niti je tako nešto ikada zabilježeno niti provedeno u zemljišnim knjigama. Da je volja pokojne majke stranaka zaista bila da daruje nekretnine tužiteljici, tada bi tako nešto još za života pokojna i učinila i provela u zemljišnim knjigama te bi bilo za očekivati da bi i sama tužiteljica još za života svoje majke u tom slučaju provela navodno darovanje u zemljišnim knjigama. Međutim, za života pokojne UB, majke stranaka, ona nikada nije ni na koji način raspolagala nekretninama, a osobito ne na način kako to predstavlja tužiteljica. Stoga, priča tužiteljice o ''mirazu'' i slične konstrukcije su u cijelosti inscenirane za potrebe ovog postupka te nemaju veze s istinom. Tužiteljica tek nakon smrti majke, koja više nije u mogućnosti niti potvrditi niti osporiti tužiteljičine navode, iznosi tvrdnje o navodnom darovanju nekretnina bez ikakve relevantne isprave kao dokaza o tome. Takvo tužiteljičino postupanje jasno ukazuje na nesavjesnost u postupanju i zloupotrebu procesnih ovlasti u ovom postupku. Iza pokojne UB proveden je i pravomoćno okončan ostavinski postupak u kojem su nekretnine raspoređene i tuženiku kao zakonskom nasljedniku. Tužiteljica je kao zakonska nasljednica također sudjelovala u tom postupku te nije imala ikakvih primjedbi niti prigovora na sadržaj ostavinske imovine pokojne UB, pa tako nije prigovarala niti na činjenicu da su ovdje utužene nekretnine upravo vlasništvo i ostavinska imovina pokojne UB. Tužiteljica je u ostavinskom postupku dala nasljedničku izjavu kojom je priznala nekretnine kao vlasništvo i ostavinsku imovinu pokojne UB te ju je kao takvu i prihvatila u dijelu koji joj pripada. Tužiteljica je u potpunosti kontradiktorna svojim navodima i izjavama koje je dala u ostavinskom postupku iza pokojne majke. Osim toga, nasljednička izjava koju je tužiteljica dala u ostavinskom postupku je sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju u cijelosti neopoziva. Također, ostavinski postupak je pravomoćno okončan i sukladno odredbi čl. 232. Zakona o nasljeđivanju, smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je sastav ostavine, tko su nasljednici, koliki nasljedni dijelovi im pripadaju, je li to pravo ograničeno/opterećeno i kako te postoje li kakva prava na zapise i koja. U stavku 2. istog članka 232. je propisano da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji nije vezan pravomoćnošću tog rješenja, a to su osobe koje nisu sudjelovale u ostavinskoj raspravi. Stoga, s obzirom da je tužiteljica svakako sudjelovala na ostavinskoj raspravi, da je dala nasljedničku izjavu te da nije prigovorila niti sastavu ostavinske imovine niti ičemu drugom, uslijed čega je rješenje o nasljeđivanju postalo i pravomoćno, tužiteljica sukladno odredbi čl. 232. st. 2. Zakona o nasljeđivanju nije ovlaštena pobijati ovom parnicom ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Nadalje, tuženik ističe da nije točno niti da je tužiteljica u kvalificiranom posjedu nekretnina, jer ni u jednom trenutku njen posjed na nekretninama nije bio pošten. Prije svega, tužiteljica ni jednim dokazom ni navodom ne obrazlaže kakav to posjed tužiteljica ima na nekretninama i kako ga navodno izvršava. Tuženik u cijelosti osporava da je tužiteljica uopće godinama u posjedu nekretnina. Odredbama čl. 159.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je za dosjelost stjecanja nekretnine nužno da taj posjed kao faktična vlast na stvari bude barem pošten. Sukladno odredbi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tužiteljica prije svega nije imala ikakvu faktičnu vlast na nekretninama niti je tu činjenicu dokazala navodima iz tužbe, a iz svih priloženih dokaza je razvidno da čak i da je imala ikakav posjed, on ni u kojem slučaju nije bio pošten. Naime, pokojna UB je do provedbe rješenja o nasljeđivanju bila upisana u zemljišnim knjigama kao jedini vlasnik nekretnina. Nakon provedbe rješenja, kao suvlasnici su upisane parnične stranke. S obzirom da je zemljišna knjiga javna knjiga u čiju korist djeluju načela povjerenja u istinitost i potpunost, to je tužiteljica već uslijed upisanog stanja u zemljišnu knjigu svakako znala i morala znati da joj ne pripada pravo na posjed nekretnina, jer nikada nije bila njihov vlasnik niti je imala ikakva knjižna prava na tim nekretninama. Tužiteljica je svakako znala da svoju majku nasljeđuje zajedno i na jednake dijelove sa svojom braćom. Stoga ni u tom dijelu tužiteljica nije bila savjesna i poštena jer je znala da osim nje postoje i drugi zakonski nasljednici knjižne vlasnice koji imaju jednaka prava na nekretninama. Stoga, s obzirom na vrlo jasno i kontinuirano zemljišnoknjižno stanje nekretnina, tužiteljica ni u kojem slučaju nije pošteni posjednik nekretnina, čak i da ih posjeduje, jer je svakako znala i morala znati tko je nositelj prava na nekretninama, odnosno tko su nasljednici pokojne upisane vlasnice koji po zakonu stječu prava na tim nekretninama. Tužiteljica ne može opravdano niti osnovano otkloniti od sebe tu svijest s obzirom da su zemljišne knjige javne isprave s povjerenjem u njihovu istinitost i potpunost. Slijedom navedenoga, tuženik se u cijelosti protivi provedbi predloženih dokaza od strane tužiteljice, osobito saslušanja svjedoka, kao potpuno nesvrsishodnim s obzirom na pravno pitanje ovog spora. Iz navedenih je razloga predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je tijekom postupka dostavio dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, s prilozima, iz čijeg sadržaja proizlazi da su sporne nekretnine još od 2002. upisane u sustav ARCOD-a radi ostvarivanja prava na poticaje i davanje u zakup, a upisane su na ime brata stranaka, FB. FB je tim nekretninama raspolagao i ostvarivao prava do 2025., odnosno do konačno provedenog ostavinskog postupka iza pokojne UB.

2.1. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tuženik je priložio rješenje o nasljeđivanju iza pokojne UB, rješenje zemljišnoknjižnog odjela u Pitomači od 30. travnja 2025., i povijest promjena na katastarskim česticama nekretnine. Nadalje, tuženik je predložio priklopiti spis Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Z- 6889/2023 radi utvrđivanja činjenice da je odbijen tužiteljičin prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, u kojem je tužiteljica tvrdila da je suvlasnički dio od 1/3 dijela nekretnina kupila od brata FB, odnosno tuženika, a po potrebi je predložila službenim putem pribaviti povijesni izvod za nekretnine.

3. Tužiteljica je u cijelosti osporila navode iz odgovora na tužbu. Budući da je utvrdila da je zemljišnoknjižno stanje neuređeno, tužiteljica je izvijestila tuženika i njihovog brata FB da će pokrenuti ostavinski postupak iza pokojne majke, kako bi se uredilo zemljišnoknjižno stanje i dovelo u sklad sa stvarnim vlasništvom nekretnina. Dogovor je bio da oba brata ustupe svojoj sestri svoj suvlasnički dio. Brat FB se toga dogovora držao, jer je kao i tuženik znao da je pokojna majka nekretnine koje su predmet ovog postupka darovala tužiteljici ali da nikada nisu sklopile ugovor u pisanom obliku pa stoga tužiteljica nije niti imala ispravu podobnu za upis svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Međutim, tijekom ostavinskog postupka tuženik se nije držao dogovora i prihvatio se nasljednog dijela iza pokojne majke, znajući da se radi o imovini kojom je majka raspolagala još za života. Tužiteljica smatra da se odredbe Zakona o nasljeđivanju na koje se je tuženik pozvao u odgovoru na tužbu uopće ne mogu primijeniti na predmetni postupak niti tužiteljica u predmetnom postupku pobija rješenje o nasljeđivanju. Predmetni ostavinski postupak je tužiteljica i inicirala kako bi uredila zemljišnoknjižno stanje na nekretninama. Također su neosnovani tuženikova navodi kako tužiteljica nije dokazala da bi bila u poštenom posjedu s obzirom da je tužiteljica radi utvrđivanja navedene činjenice istakla dokazne prijedloge, nakon čijeg izvođenja će se nedvojbeno moći zaključiti da je tužiteljica u posjedu nekretnina te ju nikada nitko nije smetao, a za to je tuženik znao te ju također nije smetao u posjedu. Tužiteljica je priložila Ugovor o darovanju nekretnina od 18. prosinca 1997., koji je istog dana ovjeren kod javnog bilježnika, iz čijeg sadržaja proizlazi da je UB, kao darovatelj, sporne nekretnine (iz posjedovnog lista 1155) darovala FB.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj izvoda iz katastarskog plana (stranica 4), izvadak iz BZP-a (5), rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić, [adresa], poslovni broj O-4109/2015; UPP/OS- O-48/2015-4 od 30. siječnja 2025., (7-8), Kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 1954. (55-56), Uredovne potvrde od 19. svibnja 1954. (57-58), rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Katastarskog suda u Đurđevcu od 19. lipnja 1954. (59), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici poslovni broj O-229/94-4 od 25. ožujka 1994. (60-61) i povijesti promjena na katastarskim česticama (62), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 8. siječnja 2026.(67-72), Ugovor o zakupu od 23. ožujka 2010. (73-74), prijepisa posjedovnog lista broj 1155 od 22. ožujka 2010. i 11. prosinca 2011 (75-77, 82), izvoda iz posjedovnog lista broj 1155 od 10. prosinca 2014. (78) Upisnika Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju – posjedi na katastarskoj čestici (79), Ugovora o darovanju nekretnina od 18. prosinca 1997. (83-85), detalja plaćanja (96, 102-104, 106), plana dospijeća poreznih obveza za 2021. godinu 2022. godinu i 2024. godinu (97, 101, 106)), poreznih rješenja (98- 100) te obavljen uvid u spis Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Z-6889/2023.

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FB (stranica 87-89), RB (91-93), ZB (93-94) i ČB (94).

4.2. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice KB (stranica 89-91) i tuženika EB (91-92) u svojstvu stranaka.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

5. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora tužiteljičin je zahtjev na utvrđenje da je dosjelošću stekla vlasništvo 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5769 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5765 m2, ukupno 11534 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužiteljice.

7. Nije sporno da su parnične stranke sestra i brat te da su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5769 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Veliko polje, oranica, površine 5765 m2, ukupno 11534 m2, i to tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela. Parnične stranke su kao suvlasnici upisani na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić, [adresa], poslovni broj O-4109/2015 od 30. siječnja 2025., u ostavinskom postupku iza njihove pokojne majke UB, koja je umrla **.**.2015.

8. Sporno je, je li tužiteljica u samostalnom posjedu spornih nekretnina, koji bi posjed imao zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću.

9. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

9.1 Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZVDSP).

9.2 Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP).

9.3 Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP-a, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teži onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

9.4 Samostalni je posjednik tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava (čl. 11. st. 1. ZVDSP). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja – pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZVDSP). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja čl. 18. st. 2. ZVDSP). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP).

9.5 Zakonom određena kakvoća i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću, na identičan je način bila uređena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO), s vremenskim granicama važenja od 1. rujna 1980 do stupanja na snagu ZVDSP-a 1. siječnja 1997.

10. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila je nekretnine stekla darovanjem od svoje majke UB kada se udavala 10. kolovoza 1985. i to kao miraz. Isto tako, UB je nekretnine stekla darovanjem od svoje majke IB kao miraz, a IB nekretnine da je stekla od MB. Na taj je način tužiteljica preko četrdeset godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, jer je tužiteljica stekla posjed na valjanom pravnom temelju, što je tuženik osporio.

11. Radi utvrđivanja činjenice je li tužiteljice sporne nekretnina dobila darovanje od svoje majke UB kao miraz, a UB od svoje majke IB kao miraz, sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka FB, RB, ZB i ČB.

11.1 Tužiteljica KB u iskazu je navela da joj je majka, dok je tužiteljica još bila mala, govorila da na nekretninama koje su predmet spora tužiteljica napravi kuću. Tužiteljica se udala 1985., i tvrdi da joj je majka sporne nekretnine dala u miraz, tako da je to tužiteljičina zemlja više od četrdeset godina, što znaju njezina braća i cijelo selo. U posjedu spornih nekretnina je od 1985. . Tužiteljica s majkom nikada nije sklopila pisani ugovor, jer je riječ nekada bila svetinja. Tvrdi da joj je majka je samo dala isprave iz kojih proizlazi da je i majka nekretnine dobila u miraz od svojih roditelja. Nitko ju nikad nije smetao u posjedu pa ni njezina braća. Tužiteljica nekretnine dajem u zakup od 1985., pri čemu je sa zakupnicima dogovarala bitne odredbe ugovora o zakupu, zakupnici bi ušli u posjed i tužiteljici plaćali zakupninu, nekada u gotovini, a nekad na račun. Ugovori o zakupu sklapali su se u pisanom obliku od trenutka kada je država počela zahtijevati pisani oblik ugovora o zakupu radi upisa u ARKOD. Od tada je tužiteljica sve dogovorila sa zakupnicima, a brat FB bi formalno potpisivao ugovor. Brat FB je formalno potpisivao ugovor jer je raspolagao Darovnim ugovorom koji je 1997 sklopio s majkom UB. Kada je zakupnicima već postao problem oko sklapanja ugovora o zakupu, plaćanja zakupnine, odnosno plaćanja poreza, tužiteljica je s bratom FB sklopila Kupoprodajni ugovor iz 2023., čiji su predmet bile nekretnine koje su predmet ovoga postupka, jer nam se to činilo kao najjeftiniji i najbrži način da nekretnine upiše na svoje ime, ali taj ugovor nije mogao biti proveden jer FB nije bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, već je kao vlasnica predmetnih nekretnina bila njihova majka UB. Nakon toga je iza pokojne majke Ivke Pintar 2025. pokrenut ostavinski postupak. Bratu OB nije platila kupoprodajnu cijenu već je ugovor sklopljen radi što lakšeg prijepisa. Ostavinski postupak iza pokojne majke UB je pokrenut radi što bržeg i najjeftinijeg načina da se tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnica predmetnih nekretnina. Tužiteljica je razgovarala s braćom EB i FB, koji su joj rekli da će tužiteljici u ostavinskom postupku ustupiti nekretnine. Brat FB je to učinio nasljedničkom izjavom. Tvrdi da joj je tuženik obećavao da će i on tužiteljici ustupiti nekretnine u ostavinskom postupku iza pokojne majke, ali ju je obmanuo. Tužiteljica nije došla na ostavinsku raspravu jer je smatrala da će tuženik dostaviti naseljeničku izjavu kojom će tužiteljici ustupiti svoj suvlasnički dio nekretnina, ali je tuženik došao na ostavinsku raspravu i prihvatio se nasljedstva. Nadalje, tužiteljica je u iskazu navela da desetljećima nije htjela prepisati sporne nekretnine, jer mi je to tako odgovaralo, a tako joj je odgovaralo i dok je još majka UB bila živa. Nakon dostave rješenja o nasljeđivanju koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pokojne majke UB tužiteljica se nije žalila, jer nije znala što je trebala učiniti. Tužiteljica je znala majka UB tijekom 1997., sklopila s bratom parničnih stranaka, FB, Darovni ugovor. Taj ugovor tužiteljica nije čitala pa stoga nije niti znala da su dvije sporne čestice sadržane u Darovnom ugovoru. Iza majčine smrti 2015., tužiteljica nije bila na ostavinskoj raspravi iza majke, jer sam znala da je majka nekretnine prije smrti darovala bratu FB. Tužiteljica je potvrdila činjenicu da je njezin brat FB unazad petnaest godina potpisivao Ugovor o zakupu sa zakupnikom K. Ustvrdila je da nikada nije ponudila tuženiku da otkupim njegovu trećinu nekretnine, jer nema što plaćati za svoje, a tuženik je četrdeset godina znao da je zemlja tužiteljičina.

11.2 Tuženik EB u iskazu je naveo da pokojna majka stranaka, UB, bila je vlasnica spornih nekretnina, ali ne znam kako je majka stekla nekretnine. Majka mu je za života govorila da ima troje djece te da nema sklopljen nikakav ugovor o darovanju ili ugovor o uzdržavanju. Pokojni otac stranaka umro je 1994., a nakon očeve smrti, tuženik je svoj nasljedni dio iza pokojnog oca ustupio majci UB. Majka je 1995., prodala kuću i veći dio zemlje u [adresa], za što je kupila kuću u [adresa], u kojoj je živjela zajedno s bratom FB sve do svoje smrti. Majka je rekla da je ostalo u njezinom vlasništvu još određeni dio nekretnina, i da nakon njezine smrti to podijelimo i da se oko toga ne svađamo, što joj je bilo jako bitno. Nisam znao koje su to nekretnine ostale u majčinom vlasništvu. Nakon majčine smrti 2015., na ostavinsku raspravu iza pokojne majke nije došao nitko, a ja nisam došao zbog bolesti jer sam operirao abdominalnu aortu. Poslije zakazane ostavinske rasprave nazvao sam javnog bilježnika prezimena Jukić, koja mi je rekla da je ročište odgođeno jer nije nitko došao na ročište te da je utvrdila da majka nije vlasnica nikakve imovine. Javni bilježnik je imao samo podatke o imovini iz posjedovnog lista, ali ne i iz zemljišne knjige. Sporna zemlja bila je mamina do njezine smrti, odnosno 2015. Majka mi je rekla da se sporne nekretnine daju u zakup, odnosno da u zakup sporne nekretnine daju majka i brat, a da im je tužiteljica logistička podrška pri sklapanju tih ugovora. Brat FB je sklapao ugovore o zakupu i uzimao je zakupninu, a tuženik ne znam tko je plaćao porez. Tuženik znam da je u posjedovnom listu u odnosu na sporne nekretnine kao posjednik upisan brat FB, a prije FB, kao posjednik je bio upisan otac stranaka. Ne znam na temelju kojih se isprava brat FB upisao kao posjednik spornih nekretnina. Tuženik tvrdi da ga je tužiteljica prije ostavinske rasprave iza pokojne majke UB, koja je održana 2025., tužiteljica nazvala i rekla je tuženiku da od njega želi otkupiti 1/3 nekretnina koje su predmet spora, za što će tužiteljica tuženiku platiti 1.000,00 EUR, a da tuženik tužiteljici na ostavinskoj raspravim iza pokojne majke ustupi svoj naslijeđeni dio nekretnina kako ne bi morala plaćati porez na nekretnine. Tuženik tužiteljici ništa nije odgovorio i rekao joj je da kad nakon ostavine dobiju rješenje o nasljeđivanju, da ga tužiteljica nazove. Tužiteljica ga nije nazvala, a tuženik je dobio sudski poziv u ovom predmetu. Majka UB i brat FB živjeli su u zajedničkom kućanstvu u [adresa] od 1995., ili 1996., odnosno nakon očeve smrti, pa sve do majčine smrti 2015. Za Darovni ugovor između majke i brata FB iz 1997., tuženik je saznao tek na ročištu na kojemu je saslušan u svojstvu stranke u ovome predmetu. Nadalje, tuženik je u iskazu naveo da ga je tužiteljica obavijestila o ostavinskoj raspravi iza pokojne majke UB nakon što je već pokrenula ostavinski postupak 2025., te je tužiteljica tuženiku rekla da je od brata FB već otkupila njegovu trećinu suvlasničkog dijela. U odnosu na posjed spornih nekretnina, tuženika je naveo da su roditelji stranaka obrađivali sporne nekretnine do očeve smrti 1994., Nakon očeve smrti nekretnine je u zakup davala majka i brat FB, a tužiteljica svakako nije. Tuženik se iz roditeljske kuće odselio 1969., kada je otišao na školovanje u [adresa], a tužiteljica se udala 1985.

11.3 Brat parničnih stranaka, FB, u iskazu je naveo da je Ugovor o darovanju nekretnina od 18. prosinca 1997., (stranica 83-85 spisa), kao obdarenik sklopio s majkom kao darovateljicom, a predmet darovanja su i nekretnine koje su predmet ovog postupka, a bile su upisane u Posjedovnom listu 117, 1155, i 508. Prije sklapanja Ugovora o darovanju razgovarao sam s majkom, a u doba kada je majka izašla iz bolnice nakon pada u kojem se sva strgala. Majka mu je rekla da će mu darovati sve svoje nekretnine, a da FB skrbi o majci. FB je majka rekla su se brat i sestra, odnosno parnične stranke u ovom predmetu s time suglasile. Svjedok FB tvrdi da prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nije provjeravao koje katastarske čestice se nalaze u pojedinom posjedovnom listu. Na taj način su predmet Ugovora bile i dvije čestice koje su predmet ovog spora, premda svjedok tvrdi da to tada nije znao. Svjedok FB u iskazu je naveo da je majka sporne dvije čestice dala u miraz tužiteljici, a i prije sestrine udaje govorila je da će te dvije čestice, koje su nama poznate kao Sedlaričko, Veliko polje, dati sestri u miraz. Majka je bila vlasnica tih nekretnina i ja za te nekretnine koje je dala sestri u miraz više nikad nisam pitao. Nema saznanja da bi otac ikada bio vlasnik predmetnih nekretnina. Majka je svjedoku FB rekla da je sestri, odnosno tužiteljici, dala nekakav ugovor ili nekakve druge isprave koje se odnose na dvije sporne oranice. Nakon sklopljenog Ugovora o darovanju iz 1997, FB tvrdi da je stupio u posjed svih nekretnina koje su mu darovane, osim ove dvije oranice koje su predmet postupka. U vrijeme sklapanja Darovnog ugovora iz 1997., svjedok navodi da je tužiteljica bila u posjedu spornih nekretnina i oranice je davala u zakup osobama kojima svjedok ne zna ime i prezime. Da bi zakupoprimci mogli ostvarivati poticaj, svjedok FB je formalno s njima morao sklopiti ugovor o zakupu, a kad je stigla obveza plaćanja poreza na zemlju danu u zakup, porez je plaćala tužiteljica iz svojih sredstava, a svjedok FB je sam bio formalno porezni obveznik. FB je u iskazu napomenuo da se tužiteljica udala 1985., i od tada je u posjedu sporne dvije čestice. Majka UB umrla je 7. travnja 2015., i tada je boravila kod FB u [adresa], sukladno dogovoru da će FB voditi brigu o majci. I tuženik, mu je rekao da ja vodi brigu o majci, a da mu majka prenese u vlasništvo sve nekretnine. Nakon majčine smrti 2015., nije se provodio ostavinski postupak jer je svjedok FB smatrao da majka nema u vlasništvu imovine, jer mu je Darovnim ugovorom prenijela nekretnine. Postupak nakon kojega je doneseno rješenje o nasljeđivanju O-4109/2015, UPP/OS- O-48/2015-4 od 30. siječnja 2025., pokrenula je tužiteljica, jer je htjela urediti stanje u zemljišnim knjigama i prepisati nekretnine kao svoje vlasništvo. FB je nasljedničkom izjavom koju je dostavio sudu prihvatio svoj zakonski nasljedni dio i ustupio ga sestri, odnosno tužiteljici, jer je smatrao da je to najjednostavniji i najjeftiniji način da tužiteljica upiše pravo vlasništva nekretnina. FB se s tuženikom, odnosno bratom nije susretao i nije imao prilike razgovarati od majčine smrti 2015. FB u iskazu je još naveo da prije ostavinskog postupka iz 2025., nisam imao nikakav dogovor s tuženikom, odnosno bratom, da bi obojica sporne nekretnine trebali ustupiti sestri u ostavinskom postupku. Tužiteljica je FB rekla da se čula s tuženikom te da joj je tuženik rekao da će ustupiti svoj nasljednički dio tužiteljici. Svjedok FB nije kontaktirao s tuženika, tako da ne znam jesu li što parnične stranke dogovorile u tom pogledu.. Prilikom ovjere Darovnog ugovora iz 1997., sklopljenog između majke i FB, javni bilježnik je pročitao tekst Ugovora. Nakon pročitanog, javni bilježnik je upitao majku slaže li se s tim što je pročitano, majka je rekla da se slaže i potom su ugovorne strane potpisale ugovor. Svjedok FB tvrdi da je majka UB sporne nekretnine dobila u miraz od svojih roditelja i uvijek je govorila da je to jedino što ima i da će te nekretnine dati kćeri, odnosno tužiteljici. Svjedoku FB nije poznato tko je prije njega bio upisan kao posjednik u posjedovnom listu te se ne sjeća kako je on upisan kao posjednik u posjedovnom listu. Svjedok smatra da je javni bilježnik poslao taj Ugovor o darovanju u katastar i tada je FB upisan kao posjednik. Nakon što je FB predočeno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca, (stranica 60-61 spisa), FB je naveo kako mu nije poznato zašto su sporne nekretnine ušle u ostavinu iza pokojnog oca kao njegovo izvanknjižno vlasništvo. FB je s tužiteljicom, odnosno sestrom sklopio Kupoprodajni ugovor, jer je na taj način htio da sestra nekretnine upiše na svoje ime i sestra mu nije platila ugovorenu cijenu iz ugovora.

11.4 RB, tužiteljičin suprug, saslušan u svojstvu svjedoka, u iskazu je naveo da je tužiteljičin suprug od 1985. Od kad se vjenčao s tužiteljicom 1985., tužiteljica je upraviteljica zemlje koja je predmet spora. Tužiteljici su se obraćali zakupnici radi zakupa zemljišta, zakupninu su plaćali tužiteljici, a i potencijalni kupci su se obraćali tužiteljici radi kupoprodaje. Sporne nekretnine tužiteljica je dobila u miraz od svoje majke UB, a majka UB je nekretnine dobila u miraz od svoje pokojne majke DB. Svi u [adresa] znali su da su predmetne nekretnine tužiteljičine. RB ne sjeća se je li ikada bio prisutan razgovoru u kojemu bi tužiteljičina majka pred tuženikom i drugim bratom FB izjavila da su sporne nekretnine namijenjene tužiteljici kao miraz, ali svjedok pretpostavlja da su tužiteljičina braća to znala, jer se ne radi o maloj stvari o kojoj se ne bi razgovaralo. Prije ostavine iz iza pokojne majke stranaka UB iz 2025., tužiteljičin brat FB rekao je da će tužiteljici ustupiti svoj suvlasnički dio, jer zna da je to njezina zemlja. Tužiteljica je razgovarala s tuženikom koji joj je obećavao da će joj također ustupiti svoj suvlasnički dio, ali se to nije dogodilo i tuženik se na ostavinskoj raspravi prihvatio svog suvlasničkog dijela. Nakon ostavinske rasprave iza pokojne majte stranke su se još par puta čule telefonom, ali svjedok ne zna tko je koga zvao, a tuženik je tuženik tužiteljici govorio da ga ta zemlja ne zanima. Nadalje, svjedok je rekao da tužiteljicu nitko nikad nije smetao u posjedu pa ni njezina braća. Zakupnici su zakupninu plaćali tužiteljici. Ne sjećam se jesu li neki ugovori sklopljeni usmeno, ili u pisanom obliku. Tužiteljičina majka i braća nikad nisu od tužiteljice zahtijevali zakupninu koju je dobila od zakupnika. Svjedok RB možda je i čuo da je tužiteljičina majka sa svojim sinom FB sklopila Ugovor o darovanju iz 1997., ali o tome nije vodio brigu. Međutim, poznato mu je da je tužiteljičin brat FB potpisivao ugovore o zakupu s zakupnicima, a to iz razloga što je FB bio upisan kao posjednik nekretnina. Svjedok ne zna tko je bio upisan kao posjednik nekretnina prije FB. Tužiteljica je s bratom FB pokušavala riješiti prijenos prava vlasništva na način da je s njim sklopila Kupoprodajni ugovor, na temelju kojeg se tužiteljica nije mogla uknjižiti kao vlasnica nekretnina. Tužiteljica bratu FB nije ništa platila s osnove tog ugovora, niti je FB bilo što tražio, a ugovor je sklopljen samo radi bržeg i jeftinijeg prijenosa nekretnine na tužiteljicu. Svjedoku je poznao da je tužiteljica platila porez na promet nekretnina na temelju Kupoprodajnog ugovora sklopljenog s bratom FB. Svjedok je još iskazao da je ponekad bio prisutan kad je tužiteljica sklapala ugovore o zakupu i kada je tužiteljici plaćana zakupnina, a tužiteljica tuženiku nikada nije predlagala sklapanja kupoprodajnog ugovora u odnosu na sporne nekretnine.

11.5 ZB, bratić stranaka, u iskazu je naveo da dok su roditelji stranaka bili živi, obrađivao je kao zakupac sporne nekrentine od 1982., ili 1983. Taj Ugovor o zakupu sklopio je s roditeljima stranaka. Svjedok je te nekretnine tada htio i kupiti, ali mu je pokojna majka stranaka rekla da su te oranice namijenjene tužiteljici. Od 1985., svjedok tvrdi da je ugovore o zakupu sklapao s tužiteljicom i tužiteljici je plaćao zakupninu. Ugovore o zakupu sklapao je usmeno, a zakupninu je plaćao u gotovini. U zakupu je bio 1990. Svjedok tvrdi da ga nitko nikad nije smetao u posjedu, a tužiteljičina braća mi nikad nisu govorila da bi i njima trebao plaćati zakupninu. Poslije mene su u zakupu spornih nekretnina bili O i BB, a najduže ĆB i svjedoku je poznato da su oni o zakupu pregovarali s tužiteljicom. Od 1985., o zakupu je pregovarao s tužiteljicom, jer mu je tako rekla tužiteljičina majka, koja mu je teta, odnosno njegovog oca sestra. ZB nije bio prisutan kad je tužiteljica dogovarala zakup s drugim zakupcima. Svjedok je bio u zakupu obje sporne čestice jer one predstavljaju jednu cjelinu, a ukupna njihova površina je oko 1 hektar, s tim da je jedan dio i tada već bio obrastao bagremom u površini oko 1500 m2.

11.6 Saslušani svjedok ČB, iskazao je da je od 1987., prijatelj FB i njegove sada pokojne supruge IB, koje je upoznao u [adresa] gdje su oni tada živjeli. Majka stranaka došla je živjeti k FB u [adresa]. FB je skrbio za pokojnu majku stranaka sve do njezine smrti. UB bila je boležljiva i svjedok je FB pomagao oko pratnje UB k liječnicima i s UB je često provodio vrijeme. Tada bi mu pokojna UB govorila o svom životu i u razgovoru mu je govorila da je 1985., kćeri E, u miraz dala oranice zvane Sedlaričko. Spomenula mi je da je sinu EB pomagala prilikom gradnje obiteljske kuće u okolici [adresa], ali ta kuća nije dovršena jer se tuženik kasnije preselio u [adresa] te mi je govorila da je tuženiku pomogla završiti zanat. Pokojna UB mi je govorila da je svome sinu FB darovala sve nekretnine, jer je sin FB vodio brigu o pokojnoj UB oko dvadesetak godina. Svjedoku je poznato da je pokojna UB kao miraz dala tužiteljici oranice zvane Sedlaričko, prema selu Sedlarica, ali u razgovoru nisu spominjali konkretne brojeve katastarskih čestica. Svjedok tvrdi da je s pokojnom majkom stranaka bio u jako dobrim odnosima, zbog čega mu majka stranaka povjeravala tajne koje s nekim drugim ne bi podijelila. UB je puno pomogao u životu jer sam prilikom zdravstvenih problema uvijek pronašao osobu i mjesto gdje ih UB može rješavati.

12. Ocjenjujući iskaze stranaka i svjedoka, svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti s drugim izvedenim dokazima tijekom postupka, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužiteljica nije bila u samostalnom posjedu spornih nekretnina, koji bi posjed imao zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću.

13. Tužiteljica je u tužbi navela da joj je majka UB sporne nekretnine darovala u miraz kad se udavala 10. kolovoza 1985., a da je majka UB isto tako predmetne nekretnine stekla darovanjem od svoje majke IB u miraz. Tužiteljica je navedene tvrdnje ponovila u iskazu kada je saslušana u svojstvu stranke, a tvrdnje o mirazu u iskazu su naveli i svjedok RB. Od trenutka davanja nekretnina u miraz, tužiteljica tvrdi da je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnina, a ugovor o darovanju sklopljen je usmeno.

13.1 Činjenična tvrdnja da je UB tužiteljici kao svojoj kćeri usmeno darovala sporne nekretnine kao miraz 10. kolovoza 1985., i tada tužiteljici predala nekretnine u posjed, protivan je drugim izvedenim dokazima tijekom postupka, osobito sadržaju isprava koje je nalaze u spisu.

13.2 Tužiteljica je tijekom postupka predala Kupoprodajni ugovor od 30. ožujka 1954. iz čijeg sadržaja proizlazi da je majka stranaka UB kao kupac, od prodavatelja IB kupila kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], tada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijenu od 56.000 dinara, a ugovorena cijena isplaćena je u cijelosti. Istog dana Ugovor je ovjeren kod Kotarskog suda u Đurđevcu. Na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20. ožujka 1954. Kotarski sud u Đurđevcu, kao zemljišnoknjižni sud, donio je rješenje poslovni broj Z-867/1954 od 19. lipnja 1954., kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na UB. Iz navedenog proizlazi da UB sporne nekretnine nije darovala majka IB, već iz je UB kupila od svojih roditelja, i na temelju Kupoprodajnog ugovora uknjižila se kao vlasnica u zemljišnoj knjizi.

13.3. Iz sadržaja povijesti promjena za čkbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], navedene su zemljišne čestice u posjedovnom listu 1155 k. o. [katastarska općina] bile upisane kao posjed JB, [adresa] i to od 1966. godine. JB, H, [adresa], istovjetan je ŽB (U), [adresa].. CB otac je parničnih stranka.

13.4. ŽB umro je 23. veljače 1994. U ostavinskom postupku iza ŽB doneseno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj O-229/94-4 od 25. ožujka 1994. Iz sadržaja navedenog rješenja proizlazi da su kao ostavinska imovina iza ŽB utvrđene i nekretnine iz posjedovnog lista 1155 k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], kao izvanknjižno vlasništvo. Djeca ostavitelja, EB (tuženik), FB i KB (tužiteljica), prihvatili su svoj zakonski nasljedni dio i ustupili ga majci UB. U navedenom ostavinskom postupku sudjelovale su parnične stranke te njihova majka i brat FB. Ni UB, a ni tužiteljica, u ostavinskom postupku iza pokojnog ŽB nisu osporavale da bi nekretnine iz posjedovnog lista 1155 k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], činile ostavinsku imovinu pokojnog ŽB, odnosno nisu tražili izdvajanje sporni nekretnina iz ostavinske imovine tvrdeći da je te nekretnina Ivka Pintar 1985. darovala tužiteljici.

13.5 Sporne su nekretnine poslije JB upisane kao posjed FB, ali je Ispostava za katastar nekretnina Pitomača u povijesti promjena na katastarskim česticama navela da uvidom u arhivu nema podataka kad i na temelju čega su navedene čestice prešla na FB, [adresa].

13.6 U spisu se nalazi i Ugovor o darovanju nekretnina od 18. prosinca 1997. kojim je UB kao darovateljica darovala FB kao obdareniku nekretnine, među ostalim i one upisani u posjedovnom list 1155. te je u Ugovoru navedeno da obdarenik stupa u posjed darovanih nekretnina danom sklapanja Ugovora. U tom su posjedovnom listu upisane i sporne kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren je kod javnog bilježnik istog dana kada je i sklopljen (18. prosinca 1997. - stranica 82do 86 spisa). Zaključak je suda da UB ne bi sporne dvije čestice1997. darovala sinu FB da iz je 1985. već usmenim ugovorom darovala i predala u posjed tužiteljici. FB bio je i porezni obveznik na temelju danih nekretnina u zakup, što proizlazi iz sadržaja poreznih rješenja. Utvrđena je činjenica da je tužiteljica plaćala porez na dohodak od zakupa zemlje, ali je u potvrdama banke o plaćanju navedeno da je stvarni dužnik FB. Okolnost da je tužitelja plaćala porez na dohodak od zakupa za stvarnog dužnika, ne dokazuje da bi tužiteljica bila u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornih nekretnina, jer je tužiteljica i sama prilikom plaćanja navodila da je stvarni dužnik poreza na dohodak od zakupa zemlje njezin brat FB.

13.7 Majka parničnih stranaka UB umrla je 7. travnja 2015. U ostavinskom postupku iza UB doneseno je Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nevenke Jukić, [adresa], poslovni broj: O-4109/2015 od 30. siječnja 2025. u kojem je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu sačinjavaju i sporne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Njezinim nasljednicima na temelju zakona utvrđeni su nasljednici prvog nasljednog reda, kći KB te sinovi EB i FB. Ostavinska imovina je na temelju zakona i ustupa uručena EB u 1/3 dijela te KB u 2/3 dijela, jer je FB svoj nasljedni dio ustupio svojoj sestri, tužiteljici KB. U ostavinskom postupku iza pokojne UB parnične stranke, a ni FB, nisu prigovarali činjenici što čini ostavinsku imovinu iza pokojne UB, niti je tužiteljica tražila izdvajanje iz ostavinske imovine nekretnine koje su predmet ovog postupka. Učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju propisan je odredbom čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN). Odredbom čl. 232. st. 1. ZN-a propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Prema odredbi čl. 232. st. 2. ZN-a, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka (čl. 232. st. 5. ZN-a). Tužiteljica, a i saslušani svjedok FB, kao i tuženik, sudjelovali su u ostavinskom postupku iza pokojne majke UB te su stoga vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 30. siječnja 2015. Napominje se da je UB umrla **.**.2015. Smrću UB otvoreno je nasljedstvo te su nasljednici postali pošteni posjednici od trenutka otvaranja nasljedstva (čl. 160. st. 3. ZVDSP-a). U trenutku smrti UB nasljednici po zakonu postali su suposjednici, bez obzira kad su nasljednici stekli faktičnu vlast nad ostavinskom imovinom, što znači da je tužiteljica u trenutku smrti majke UB postala nepoštena posjednica u odnosu na suvlasnički dio naslijeđene imovine tuženika.

13.8 Tužiteljica je i sve do smrti majke bila nepoštena posjednica spornih nekretnina jer je znala, odnosno s obzirom na okolnosti imala je dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, jer su i tužiteljica i majka UB nakon navodnog usmenog darovanja nekretnina iz 1985. svojim pravnim radnjama potvrđivale da tužiteljici ne pripada pravo na posjed, da nije sklopljen usmeni darovni ugovor 1985. i da je tužiteljica bila nepošten posjednik od 1985. do majčine smrti 2015. Naime, sporne nekretnine su kao izvanknjižno vlasništvo 1994. ušle u ostavinsku imovinu iza pokojnog oca stranaka ŽB, a nitko od zakonskih nasljednika nije osporavao da bi sporne nekretnine predstavljale njegovu ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo. UB je 1997. sporne nekretnine darovala FB, što potvrđuje uvjerenje suda da UB sporne nekretnine nije 1985. usmeno darovala tužiteljici, a tužiteljica, kao ni tuženik i FB, u ostavinskom postupku iza pokojne majke UB nisu iznosili prigovore da sporne nekretnine ne čine ostavinsku imovinu.

13.9 Budući da je tužiteljica i od majčine smrti 7. travnja 2015. bila nepoštena posjednica u odnosu na posjed 1/3 suvlasničkog dijela tuženikovih nekretnina, sud nije posebno ocjenjivao sadržaj iskaza svjedoka RB, FB, ZB i ČB o činjenici posjeda i davanju nekretnina u zakup u vremenu nakon smrti UB.

13.10 Uvidom u sadržaj spisa Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Z- 6889/2023, sud je utvrdio da je u tom predmetu rješenjem suda od 20. srpnja 2023. odbijen tužiteljičin prijedlog radi uknjižbe prva vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz koji je prijedlog priložen Ugovor o kupoprodaji nekretnina (OV-4276/2023) od 1. lipnja 2023. koji je tužiteljica kao kupac sklopila s FB kao prodavateljem. Prijedlog za uknjižbu je odbijen jer je kao vlasnica nekretnina u zemljišnim knjigama upisana UB, a ne FB. Ova činjenica nije mogla ostati nepoznata ni tužiteljici, ni FB, što potvrđuje zaključak suda da tužiteljičin posjed predmetnih nekretnina nikad nije bio pošten i zbog toga tužiteljica nije mogla i ne može steći pravo vlasništva nekretnina dosjelošću.

14. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljičin posjed predmetnih nekretnina nije bio zakonit, istinit i pošten, zbog čega ne može i nije mogla steći pravo vlasništva suvlasničkog dijela tuženikovih nekretnina dosjelošću. Iz navedenih je razloga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., i čl. 151. st. 3. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu i dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.1. Visina tuženikovih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.400,00 EUR-a i tuženikovom troškovniku.

15.2. Tuženikovi parnični troškovi sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), troška sastava podnesaka od 19. studenog 2025. i 13. siječnja 2026., za svaki podnesak iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), troška zastupanja na ročištima od 11. prosinca 2025. i 28. siječnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT) i troška PDV-a u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Virovitici 12. ožujka 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica OB

2. Odvjetnica Matija Palac Varga