REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1181/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje u pravnoj stvari tužitelja SPORTKART d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15/33, OIB: 20156458678, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Madirazza, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MADIRAZZA & PARTNERI d.o.o. Zagreba, protiv prvotuženika ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB: 95660678441, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 19 i drugotuženika SPECTRE GRUPA INTERNATIONAL d.o.o., Zagreb, Tihi dol 24 A, OIB: 31480777181, kojeg zastupa punomoćnik Šime Stura, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, s danom objave 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 28. veljače 2025., broj: 6765/25-1101/DZ-520, koji je potvrđen kod javnog bilježnike Željke Maroslavac dana 3. ožujka 2025. pod brojem OV-5925/2025, koji je sklopljen između prvotuženika ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB: 95660678441 (kao zakupodavca) i drugotuženika SPECTRE GRUPA INTERNATIONAL d.o.o., Zagreb, Tihi dol 24 A, OIB: 31480777181 (kao zakupnika).

II. Nalaže se prvotuženiku ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB: 95660678441 i drugotuženiku SPECTRE GRUPA INTERNATIONAL d.o.o., Zagreb, Tihi dol 24 A, OIB: 31480777181 nadoknaditi tužitelju SPORTKART d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15/33, OIB: 20156458678 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.542,90 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je 30. travnja 2025. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između prvotuženika i drugotuženika navodeći u bitnom da je prvotuženik raspisao javni natječaj br. 7/2024 temeljem odredbi Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18., 123/24.) i Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 19/22.), među ostalim, i za sklapanje ugovora o zakupu u odnosu na poslovni prostor Paviljon 35 koji je u javnom natječaju označen pod rbr. 14. Tužitelj navodi da je on bio je sudionik (ponuditelj) u tom javnom natječaju (ujedno je raniji zakupnik predmetnog poslovnog prostora u odnosu na zakup kojeg sa prvotuženikom vodi drugi parnični postupak pred ovim sudom) u kojem je kao najpovoljnija ponuda odabrana ponuda drugotuženika, a nakon što je tužitelj izvršio uvid u ponudu drugotuženika, podnio je prigovor prvotuženiku u kojem je istaknuo nedostatke koje je imala ponuda drugotuženika, međutim prvotuženik je u svom očitovanju osporio sve prigovore tužitelja.

1.1. Naime, tužitelj navodi da je Ugovor o zakupu koji je sklopljen između prvotuženika i drugotuženika ništetan jer je postupak javnog natječaja bio nezakonit te je prvotuženik donio nezakonitu odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. To iz razloga što ponuda drugotuženika nije bila valjana i potpuna, a budući da je Izjava iz točke k) javnog natječaja potpisana i ovjerena od strane DT u kojoj je on, kao navodni punomoćnik direktora ponuditelja KT, izjavio da osnivači društva nisu osnivači ili osobe ovlaštene za zastupanje druge pravne osobe. Tužitelj smatra da navedena Izjava nema nikakav pravni učinak jer uz istu nije priložena specijalna punomoć osobe ovlaštene za zastupanje drugotuženika iz koje bi bilo vidljivo da je ovlastio treću osobu za davanje takve izjave, a koja specijalna punomoć je također trebala biti ovjerena pred javnim bilježnikom s obzirom da se i za formu same izjave traži da na njoj potpis bude ovjeren.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da navedena Izjava, pored prethodno opisanog nedostatka, ujedno sadrži netočne podatke s obzirom da je KT osnivač i ovlaštena osoba za zastupanje druge pravne osobe (udruge Padel klub "Padelator"). Naime, iz registra udruga je vidljivo da je on upisan kao predsjednik (kojem je mandat istekao 6. svibnja 2023.) i kao likvidator, odnosno kao osoba ovlaštena za zastupanje udruge. Time je uz Izjavu drugotuženik bio dužan priložiti izvornik ili ovjerenu presliku potvrde o nepostojanju duga udruge Padel klub "Padelator" prema Gradu Zagrebu i prvotuženiku. Navodi da je prvotuženik po primitku prigovora tužitelja, od javnog bilježnika Željke Maroslavac (koja je izvršila ovjeru potpisa DT na spornoj Izjavi) te od [adresa] i KT zatražio očitovanja u vezi istaknutih primjedbi, što tužitelj smatra u potpunosti nedopustivim, osobito stoga što bilo kakva naknadna dokumentacija ne može biti sastavni dio ponude.

1.3. Tužitelj ujedno smatra da drugotuženik nije ispunio uvjet iz točke f) javnog natječaja budući da je kao dokaz o solventnosti priložio SOL2 od 31. prosinca 2024. iz kojeg, kada se uzmu u obzir podaci o stanju računa drugotuženika i prihodi po računu (odnosno prosječno stanje računa u iznosu od 1.444,78 EUR) i isti dovedu u vezu sa visinom ponuđene (i prihvaćene) mjesečne zakupnine od 21.909,99 EUR uvećano za PDV, ne proizlazi da je drugotuženik solventan odnosno da će biti u mogućnosti ispunjavati svoje buduće obveze koje su vezane uz plaćanje zakupnine i obavljanje planirane poslovne djelatnosti. Navodi kako se konkretno ne odnosi na formalni propust ponude drugotuženika, međutim ističe kako dostavljena potvrda SOL2 ne predstavlja dokaz o solventnosti.

1.4. S obzirom na navedene nedostatke ponude drugotuženika, tužitelj smatra da nije bilo uvjeta za prihvaćanje iste, već ju je trebalo odbaciti. Navodi da je osim drugotuženika tužitelj bio jedini ponuditelj čija je ponuda bila valjana. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između prvotuženika i drugotuženika.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da nije sporno da je prvotuženik objavio javni natječaj br. 7/2024 za prikupljanje pisanih ponuda za zakup poslovnog prostora te je po provedenom javnom natječaju donesena odluka kojom se predmetni poslovni prostor dodjeljuje drugotuženiku kao najpovoljnijem ponuditelju.

2.1. Ističe kako ponuda drugotuženika sadrži Izjavu od 3. siječnja 2025. (očiglednom omaškom prvotuženik navodi 2024.), potpisanu i ovjerenu od strane DT u kojoj isti kao punomoćnik direktora ponuditelja (KT) izjavljuje da osnivači društva nisu osnivači ili ovlaštene osobe za zastupanje drugih pravnih osoba. Smatra da neosnovano tužitelj zaključuje da je predmetna Izjava bez ikakvog pravnog učinka budući da uz istu nije priložena specijalna punomoć KT, kao osobe ovlaštene za zastupanje drugotuženika, iz koje bi bilo vidljivo da je gospodin KT opunomoćio gospodina DT za davanje takve izjave. S tim u vezi, prvotuženik se poziva na odredbu čl. 34. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.) kojom je propisano da je javni bilježnik, ako posumnja da koja stranka zbog nedostatka punomoći ili zbog kojeg drugog razloga nije ovlaštena za poduzimanje ili sklapanje pravnog posla, dužan na to upozoriti stranke, a ako one i usprkos tome zahtijevaju da se sastavi javnobilježnička isprava, javni će bilježnik sastaviti ispravu, ali će u njoj navesti da je stranke upozorio na nedostatak. Kako u konkretnom slučaju predmetna Izjava nema naznaku javnog bilježnika da ista sadrži bilo kakav nedostatak, prvotuženik smatra da ista nije bez pravnog učinka. Nadalje navodi da je po primitku prigovora na Odluku od 16. siječnja 2025. o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, a s ciljem ispitivanja osnovanosti zaprimljenog prigovora, od javnog bilježnika Željke Maroslavac zatražio podatak o punomoći kojom je KT ovlastio DT na davanje predmetne Izjave, što se, suprotno navodima tužitelja, ne može smatrati nadopunom ponude nego isključivo radnjom poduzetom u cilju ispitivanja osnovanosti prigovora, a budući da je javni bilježnik kao samostalni i neovisni nositelj javnobilježničke službe i kao osoba javnog povjerenja u svom očitovanju naveo da mu je dostavljena valjana punomoć za zastupanje KT, prvouženik je otklonio prigovor tužitelja.

2.2. U odnosu na točnost podataka sadržanih u navedenoj Izjavi, prvotuženik ističe da je KT kao osobi ovlaštenoj za zastupanje udruge Padel klub "Padelator" mandat istekao dana 6. svibnja 2023. te da isti više nema ovlasti zastupanja udruge, što jasno proizlazi iz ispisa iz Registra udruga. S tim se u vezi poziva na odredbu čl. 48. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj: 74/14., 70/17., 98/19., 151/22.) te navodi da KT nije osoba ovlaštena za zastupanje predmetne udruge obzirom da je istom mandat istekao, a u odnosu na udrugu nije pokrenut postupak likvidacije uslijed kojeg bi isti zastupao udrugu do okončanja postupka likvidacije i brisanja udruge iz registra udruga. Osim toga, iz Statuta udruge Padel klub "Padelator" proizlazi da članstvo u udruzi, osim odlukom nadležnog tijela kluba, prestaje i prestankom postojanja udruge, smrću člana udruge te zahtjevom člana udruge, a iz očitovanja KT proizlazi da je njegovo članstvo u udruzi prestalo podnošenjem Zahtjeva za prestanak članstva u udruzi.

2.3. Konačno, prvotuženik ističe da je drugotuženik uz prijavu dostavio traženi obrazac SOL2 na dan 29. prosinca 2024. u skladu s točkom f) javnog natječaja,.

2.4. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu također u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

3.1. Prije svega, u odnosu na spornu Izjavu, navodi da je prema javnom natječaju ponuda morala sadržavati ovjerenu izjavu osnivača ili ovlaštene osobe za zastupanje natjecatelja pravne osobe da nije osnivač ili ovlaštena osoba za zastupanje druge pravne osobe; ili ako jest, izvornik ili ovjerenu presliku potvrde o nepostojanju duga te druge pravne osobe s osnova potraživanja Grada Zagreba izdanu od gradskog tijela nadležnog za financije i prvotuženika, ne stariju od 30 dana od dana objave javnog natječaja. U konkretnom slučaju ponuda drugotuženika sadrži Izjavu od 3. siječnja 2025. (također, očiglednom omaškom, navedeno 2024.) potpisanu i ovjerenu od strane DT kojom isti, po specijalnoj punomoći direktora drugotuženika (KT) izjavljuje da osnivači drugotuženika nisu osnivači ili ovlaštene osobe za zastupanje drugih pravnih osoba, a gospodin DT je za predmetnu Izjavu imao punomoć od gospodina KT, što je potvrđeno u e-mailu dostavljenom od strane javnobilježničkog ureda Željke Maroslavac dana 31. siječnja 2025. U odnosu na navedeno, i drugotuženik, kao i prvotuženik, upire na odredbu čl. 34. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu.

3.2. Nadalje, u odnosu na sadržaj Izjave, i drugotuženik ističe da je njegovom zastupniku po zakonu mandat u udruzi Padel klub "Padelator" istekao 6. svibnja 2023. te da mu je članstvo u udruzi prestalo 11. siječnja 2024., dok za predmetnu udrugu nije pokrenut postupak likvidacije.

3.3. Zaključno, u odnosu na dokaz o solventnosti, drugotuženik navodi da je uz svoju ponudu dostavio traženi obrazac SOL2.

3.4. Stoga drugotuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Ujedno je pribavio od javnog bilježnika Željke Maroslavac punomoć od 27. prosinca 2024. (list 328. spisa). Ostale predložene, a neizvedene dokaze (saslušanje stranaka i svjedoka te vještačenja), sud je ocijenio kao nesvrsishodne za donošenje odluke.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Naime, predmet spora predstavlja tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 6765/25-1102/DZ-520 od 28. veljače 2025. (list 15.-29. spisa).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj raniji zakupnik poslovnog prostora na koji se odnosi sporni ugovor, da su tužitelj i drugotuženik bili jedini prijavitelji na javni natječaj br. 7/2024 na kojem je kao najpovoljniji ponuditelj izabran drugotuženik, jednako kao niti da uz prijavu drugotuženika nije bila priložena punomoć na osnovu koje je potpisana Izjava od 3. siječnja 2025.

8. Između stranaka je sporno pitanje valjanosti odnosno potpunosti prijave (ponude) drugotuženika na javni natječaj br. 7/2024 obzirom na okolnost da uz Izjavu od 3. siječnja 2025., koja je dostavljena kao prilog ponudi, nije priložena punomoć temeljem koje je Izjava potpisana. Također je sporno pitanje istinitosti podataka sadržanih u navedenoj Izjavi, a obzirom na podatke koji su upisani u registru udruga. Nadalje je sporno pitanje solventnosti drugotuženika, što je također bio uvjet javnog natječaja.

9. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu od 28. veljače 2025. u smislu čl. 187. ZPP i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), a u vezi čl. 6. st. 13. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora.

10. Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu isključivom ili pretežitom vlasništvu daje se u zakup javnim natječajem (čl. 6. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora). Uvjeti i postupak javnog natječaja određuju se u skladu s, u konkretnom slučaju, odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba odnosno gradskoga ili općinskoga vijeća (čl. 6. st. 2.). Postupak natječaja provodi i odluku o najpovoljnijoj ponudi donosi, za poslovne prostore u vlasništvu pravne osobe u isključivom ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave nadležno tijelo utvrđeno aktima te pravne osobe (čl. 6. st. 3. istog Zakona), a prema odredbi čl. 22. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora postupak javnog natječaja provodi i odluku o najpovoljnijoj ponudi donosi za pravne osobe u vlasništvu Grada Zagreba nadležno tijelo utvrđeno aktom te pravne osobe). Najpovoljnijom ponudom smatrat će se ona ponuda koja uz ispunjenje uvjeta iz natječaja sadrži i najviši iznos zakupnine (čl. 6. st. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora).

10.1. Odredbom čl. 6. st. 13. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora određeno je da je Ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbama čl. 6. ništetan.

11. U javnom natječaju br. 7/2024, koji je raspisan temeljem čl. 6. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora te čl. 4. i čl. 22. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (list 255.-279. spisa), koji prileži listu 32.-42. spisa, navedeno je jasno i precizno koji su posebni, a koji opći uvjeti javnog natječaja te što ponude za sudjelovanje u javnom natječaju moraju sadržavati.

11.1. Između ostalog, navedeno je da se ponudi mora priložiti dokaz o solventnosti ne stariji od 30 dana od dana objave javnog natječaja (BON2 ili SOL2) – točka f), kao i ovjerena izjava osnivača ili ovlaštene osobe za zastupanje natjecatelja pravne osobe da nije osnivač ili ovlaštena osoba za zastupanje druge pravne osobe ili ako jest, dostavljanje ovjerene preslike o nepostojanju duga te druge pravne osobe s osnove potraživanja Grada Zagreba izdanu od gradskog upravnog tijela nadležnog za financije i prvotuženika, ne stariju od 30 dana od dana objave javnog natječaja – točka k).

11.2. Ujedno je navedeno da ponuda mora biti uvezana i da stranice moraju biti numerirane na način da je označen i ukupan broj stranica ponude, primjerice 1/5, 2/5, 3/5, 4/5 i 5/5. U javnom je natječaju određen rok za dostavu ponuda (3. siječnja 2025.) te je navedeno u kojem će se slučaju odbiti ponude pa je tako, među ostalim, navedeno da će se odbiti ponude pravnih osoba koje nisu solventne i ponuditelja koji imaju dugovanja prema Gradu Zagrebu, odnosno prvotuženiku i ponuditelja pravnih osoba kojih su osnivači ili osobe ovlaštene za zastupanje ujedno osnivači i/ili ovlaštenih pravnih osoba koje su dužnici Grada Zagreba.

12. Iz spisa proizlazi da je prvotuženik Odlukom br. 7/50/520/2025 od 16. siječnja 2015. (list 40. spisa) poslovni prostor označen u javnom natječaju br. 7/2024 pod rbr. 14 dodijelio drugotuženiku. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da su za taj prostor pristigle dvije ponude i to jedna tužitelja i jedna drugotuženika te da je prihvaćena ponuda drugotuženika koji je ponudio viši iznos zakupnine i čija je ponuda u cijelosti valjana.

13. Iz upita prvotuženika upućenog javnom bilježniku 31. siječnja 2025. (list 108. spisa) proizlazi da je Izjavu od 3. siječnja 2025. u ime zastupnika po zakonu drugotuženika potpisao DT i da je javni bilježnik Željka Maroslavac u odgovoru na taj upit naveo da je u ovjeri potpisa koja je izvršena pod brojem OV- 86/2025 dana 3. siječnja 2025. potvrdio da je DT Izjavu potpisao temeljem punomoći.

14. Uvidom u Izjavu od 3. siječnja 2025. (list 326. spisa) i punomoć od 27. prosinca 2024. (list 328. spisa) utvrđeno je da je tom Izjavom KT kao suosnivač drugotuženika i osoba ovlaštena za zastupanje tog društva pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavio da osnivači društva TT i KT nisu osnivači ili ovlaštene osobe za zastupanje drugih pravnih osoba. Navedenu je Izjavu potpisao DT, istinitost čijeg potpisa je na Izjavi ovjerio javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba. Javni je bilježnik potvrdio da je DT kao punomoćnik za KT, suosnivača drugotuženika, u nazočnosti javnog bilježnika vlastoručno potpisao pismeno te da je potpis na pismenu istinit.

15. Uvidom u punomoć od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da se radi o rukom pisanoj punomoći koja je potpisana nečitkim parafom (koji po svom općem izgledu, kada se navedeni potpis usporedi sa potpisom na odvjetničkoj punomoći – list 210. spisa, nalikuje potpisu zastupnika po zakonu drugotuženika). Prema sadržaju punomoći, zastupnik po zakonu drugotuženika je opunomoćio DT da može u njegovo ime kod javnog bilježnika potpisati izjavu da on kao direktor i suosnivač drugotuženika nije direktor niti zastupnik druge pravne osobe te da nije osnivač nijedne druge pravne osobe. Ujedno je ovlašten potpisati i svu drugu dokumentaciju za društvo u kojem je on direktor i osnivač. Na citiranoj punomoći nije ovjerena istinitost potpisa zastupnika po zakonu drugotuženika.

16. Dakle, u ovjeri potpisa javnog bilježnika je naznačeno da se ovjerava istinitost potpisa DT kao punomoćnika KT. Međutim, sporno je pitanje je li predmetna punomoć temeljem koje je DT potpisao Izjavu od 3. siječnja 2025. morala biti priložena uz navedenu Izjavu (koja je prilog ponude drugotuženika) kako bi se mogla preispitati valjanost same Izjave, odnosno kako bi se moglo utvrditi je li DT bio ovlašten potpisati (dati) Izjavu u ime zastupnika po zakonu drugotuženika.

17. S obzirom na sadržaj ovjere potpisa javnog bilježnika u kojoj je navedeno da je ispravu potpisao DT temeljem punomoći, proizlazilo bi da je javni bilježnik ovjeru potpisa izvršio nakon što je prethodno utvrdio da je potpisnik ovlašten istu potpisati u ime zastupnika po zakonu drugotuženika temeljem punomoći, odnosno da je ovlašten poduzeti takvu pravnu radnju. Međutim, navedeno postupanje javnog bilježnika nema uporišta u Zakonu o javnom bilježništvu. Naime, javni bilježnik kod ovjere potpisa punomoćnika nema ovlaštenje utvrđivati je li punomoćnik ovlašten sastaviti ispravu koju je potpisao, a na kojoj se ovjerava samo istinitost njegovog potpisa u smislu čl. 77. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o javnom bilježništvu. Suprotno shvaćanju prvotuženika i drugotuženika, u konkretnom se slučaju ne radi o pravnom poslu koji javni bilježnik sastavlja, a u kojem sudjeluje punomoćnik stranke u smislu čl. 34. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu. Jednako se tako ne radi niti o ovjeri potpisa zastupnika pravne osobe pa da bi bilo mjesta utvrđenju postojanja njegovog ovlaštenja u smislu čl. 77. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu.

17.1. Da bi formalno bili ispunjeni uvjeti dostavljanja Izjave kakva je tražena javnim natječajem u točki k), uz ovu je konkretnu Izjavu, koja je potpisana po punomoćniku, trebala biti uvezana (specijalna) punomoć izdana od strane zastupnika po zakonu drugotuženika ĆT i na istoj je trebala biti izvršena ovjera potpisa davatelja punomoći, a sadržajno je punomoć morala sadržavati što je točno punomoćnik ovlašten izvršiti u ime i za račun direktora drugotuženika. Preispitivanje valjanosti sadržaja takve Izjave je u tom slučaju na prvotuženiku kao javnom ponuditelju.

17.2. Stoga je okolnost što predmetna punomoć nije priložena uz Izjavu uz ostalu natječajnu dokumentaciju odlučna u odnosu na pitanje valjanosti i potpunosti Izjave. To iz razloga što je javni natječaj formalni postupak i u njemu su raspisani uvjeti natječaja, među kojima je jedan od njih dostavljanje ovjerene izjave osnivača ili ovlaštene osobe za zastupanje natjecatelja pravne osobe da nije osnivač ili ovlaštena osoba za zastupanje druge pravne osobe ili ako jest, dostavljanje ovjerene preslike o nepostojanju duga te druge pravne osobe s osnove potraživanja Grada Zagreba izdanu od gradskog upravnog tijela nadležnog za financije i prvotuženika, ne stariju od 30 dana od dana objave javnog natječaja. S obzirom na citirani uvjet iz javnog natječaja, a pored okolnosti da je drugotuženik dostavio ovjerenu izjavu osobe ovlaštene za zastupanje drugotuženika, koja je potpisana od strane punomoćnika zastupnika po zakonu drugotuženika po punomoći (a u kojoj punomoći je ovlaštenje koje je punomoćniku dano uže od onog koje je sadržano u samoj Izjavi, te pritom na punomoći nije ovjeren potpis davatelja punomoći), nikako ne može značiti da se javni bilježnik prije ovjere potpisa DT na punomoći prethodno uvjerio da je punomoćnik ovlašten potpisati predmetnu Izjavu. Osim toga, javni bilježnik nije bio dužan, a niti ovlašten prilikom ovjere istinitosti potpisa punomoćnika utvrđivati postojanje njegovog ovlaštenja za davanje i potpisivanje predmetne Izjave. Pritom pozivanje prvotuženika da se pouzdao u podatke na potvrdi javnog bilježnika kao osobe od javnog povjerenja nisu odlučni jer je prvotuženik pravna osoba koja je dužna u pravnom prometu postupati s povećanom pažnjom, a osobito u odnosu na konkretan postupak javnog natječaja s obzirom na njegovu strogo propisanu formu i posljedice koje zakon propisuje u slučaju povrede čl. 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

17.3. Da je ovdje sporna punomoć i priložena uz Izjavu od 3. siječnja 2025., pravilnom bi ocjenom natječajne dokumentacije bilo utvrđeno da da sadržaj Izjave ne odgovara sadržaju punomoći na osnovu koje je ista potpisana, jednako kao što bi se moglo posumnjati i u valjanost same punomoći (činjenicu da je ista izdana od strane direktora drugotuženika) s obzirom na okolnost da na punomoći nije izvršena ovjera istinitosti potpisa davatelja punomoći. Time je sud ocijenio da nije bio ispunjen formalni uvjet iz točke k) javnog natječaja broj 7/2024 da bi se ponudu drugotuženika uzelo u razmatranje, a još manje da bi takva ponuda bila prihvaćena i na osnovu nje sklopljen sporni Ugovor o zakupu.

18. Slijedom prednjih utvrđenja i zaključaka, sud nije smatrao potrebnim za donošenje ove odluke posebno preispitivati navode tužitelja koji se odnose na istinitost i točnost podataka sadržanih u spornoj Izjavi, međutim napominje se kako je formalni uvjet natječaja bio dostavljanje ovjerene Izjave osnivača ili osobe ovlaštene za zastupanje, dok eventualno neistinito navedene činjenice u takvoj Izjavi (za koje iz javnog natječaja ne proizlazi da ih je ponuditelj dužan provjeravati, već za njihovu istinitost pod kaznenom i materijalnom odgovornošću jamči potpisnik Izjave), eventualno mogu predstavljati razlog za raskid ugovora.

18.1. No, neovisno o tome, ističe se da je iz registra udruga (list 68.-71. spisa) vidljivo da je mandat zastupniku po zakonu drugotuženika kao predsjedniku udruge, kao i svim ostalim osobama ovlaštenima za zastupanje udruge istekao 6. svibnja 2023. Imajući u vidu odredbe Statuta udruge, jasno je da Skupština nije donijela odluku o imenovanju novih osoba ovlaštenih za zastupanje udruge, jednako kao što ne proizlazi niti da je pokrenut postupak likvidacije udruge, iako je zastupnik po zakonu drugotuženika u registru udruga upisan kao likvidator, odnosno kao osoba koja je ovlaštena za zastupanje udruge do okončanja postupka likvidacije.

18.2. Podaci koji su upisani u registru udruga su javni podaci, a izvadak iz registra udruga predstavlja javnu ispravu (arg. iz čl. 24. Zakona o udrugama). Međutim, podaci koji su upisani u registru udruga mogu se razlikovati od stvarnog stanja stvari, kako je to moguće u odnosu na sve javne registre i upisnike, ali tko tvrdi suprotno od podataka iz javnih upisnika, to mora i dokazati. U tom se smislu zastupnik po zakonu drugotuženika na traženo od strane prvotuženika očitovao na način da je istaknuo da je njegovo članstvo u udruzi prestalo 11. siječnja 2024. podnošenjem zahtjeva za prestanak članstva u udruzi. Budući da iz registra udruga proizlazi da je mandat predsjedniku istekao, da nisu imenovane druge osobe ovlaštene za zastupanje udruge, kao i da nije donesena odluka o provođenju postupka likvidacije nad udrugom, to proizlazi da se radi o neaktivnoj udruzi koja ni na koji način ne djeluje u pravnom prometu. U takvim okolnostima nije bez značaja očitovanje zastupnika po zakonu drugotuženika da je njegovo članstvo u udruzi prestalo podnošenjem zahtjeva za prestanak članstva u udruzi. Okolnost da je takav zahtjev podnesen u trenutku kad udruga nema osobe ovlaštene za zastupanje jer im je istekao mandat nije odlučna kada se ima u vidu činjenica da je navedeni zahtjev udruga nedvojbeno zaprimila što proizlazi iz prijamnog štambilja na zahtjevu (list 111. spisa).

18.3. Naime, tijela konkretne udruge nisu samo osobe ovlaštene za zastupanje, nego i skupština koju čine svi aktivni članovi kluba (čl. 14. i čl. 16. Statuta udruge) (list 72.- 84. spisa). Nedvojbeno je da se ovdje radi o očitovanju volje člana udruge za prestankom u članstvu udruge u smislu čl. 13. Statuta. Članstvo u udruzi je dobrovoljno, a udrugom neposredno, davanjem inicijative za razmatranje pitanja u skupštini i tijelima kluba (skupština, predsjednik, dopredsjednik, tajnik, upravni odbor), upravljaju članovi (čl. 14., čl. 15. i čl. 16. Statuta). Skupštinu, koja bira i razrješava osobe ovlaštene za zastupanje kluba, u slučaju isteka mandata tijelima kluba saziva zadnja osoba koja je upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno 1/3 aktivnih članova udruge koji su upisani u popis članova prije isteka mandata tijelima kluba (čl. 20. i čl. 21. Statuta). Dakle, kad je zastupnik po zakonu drugotuženika podnio zahtjev za prestankom u članstvu udruge (kluba), time je jasno očitovao svoju volju prema udruzi koja u tom trenutku od tijela kluba ima samo skupštinu koju mogu sazvati i članovi kluba te ista ima ovlaštenje i mogućnost izabrati nove osobe za zastupanje udruge.

18.4. Time, iako je zastupnik po zakonu drugotuženika formalno upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje druge pravne osobe, jasno je da su mu i mandat i članstvo u toj udruzi prestali te da nad udrugom nije pokrenut postupak likvidacije. Ove okolnosti prvotuženik niti nije mogao znati dok se nisu razjasnile povodom odlučivanja o pritužbi tužitelja, dok je jasno da drugotuženik u Izjavi iz točke k) nije naveo da bi bio osnivač ili osoba ovlaštena za zastupanje druge pravne osobe, jer tome, kada se ima u vidu sve naprijed navedeno, niti nije tako.

19. Konačno, iako također neodlučno za donošenje odluke u ovom sporu, u odnosu uvjet iz točke f) javnog natječaja br. 7/2024 koji se odnosi na dostavljanje dokaza o solventnosti (BON2 ili SOL2) treba navesti da je, prema stajalištu ovog suda, drugotuženik dostavljanjem obrasca SOL2 (list 303. spisa) zadovoljio formalni uvjet iz javnog natječaja (što tužitelj niti ne spori), a iz uvjeta natječaja ne proizlazi da je u pogledu tog pitanja javni ponuditelj (prvotuženik) nešto posebno zahtijevao po pitanju visine prihoda, određenog perioda pozitivnog poslovanja, dostavljanja drugih dokaza i sl. Zbog navedenog provođenje financijskog vještačenja na okolnost solventnosti drugotuženika sud nije smatrao svrsishodnim.

20. Obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da je Ugovor o zakupu sklopljen između prvotuženika i drugotuženika sklopljen protivno odredbi čl. 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i da je time ništetan u smislu čl. 6. st. 13. tog Zakona i čl. 322. ZOO jer je sklopljen protivno prisilnim propisima. Naime, povreda zakona ogleda se u propustu prvotuženika da prilikom ocjene valjanosti i potpunosti ponude drugotuženika ocijeni nepotpunom Izjavu od 3. siječnja 2025., a time i samu ponudu drugotuženika i istu odbaci temeljem čl. 5. st. 5. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, a ne da utvrdi da su u odnosu na drugotuženika ispunjeni uvjeti iz natječaja i donese odluka o odabiru njega kao najpovoljnijeg ponuditelja. Navedeno stoga što drugotuženik, dostavljanjem Izjave od 3. siječnja 2025., bez priložene ovjerene specijalne punomoći iz koje bi bilo vidljivo ovlaštenje DT za potpisivanje navedene Izjave u ime KT, u smislu čl. 6. st. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te u smislu čl. 18. st. 1. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, nije ispunio uvjete iz natječaja. Prvotuženik je, osobito kao pravna osoba koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, prilikom razmatranja pristiglih ponuda bio dužan postupati s povećanom pažnjom, a to tim više što se radi o strogo formalnom postupku javnog natječaja u odnosu na koji je sam raspisao uvjete. Neprofesionalan pristup prvotuženika u postupku ovog javnog natječaja se, osim u odnosu na propuste utvrđene u ovom sporu, očituje i u ponovnom preispitivanju ponude tužitelja (list 52.-53. spisa) nakon što je isti podnio prigovor protiv odluke o odabiru drugotuženika kao najpovoljnijeg ponuditelja (list 48.-51. spisa).

21. Slijedom svega navedenog, kako je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

22. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženici su mu dužni naknaditi parnične troškove (čl. 154. st. 1. ZPP).

22.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) te troškovi sastava podnesaka od 31. listopada 2025. i 16. prosinca 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi zastupanje na ročištima 11. studenog 2025. i 26. siječnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9.toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% te za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 146,45 EUR i za presudu u iznosu od 146,45 EUR ukupno iznosi 1.542,90 EUR.

23. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.