Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 17 P-496/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956683, zastupan po zaposlenici tužitelja pun. GĐĐ, protiv tuženika AUTOMEHANIKA SANTO d.o.o., Guščerovec 8, Guščerovec, Križevci, OIB: 48251100689, zastupan po punomoćnicima iz ZOU Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvj. u Križevcima, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP), 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku AUTOMEHANIKA SANTO d.o.o., Guščerovec 8, Guščerovec, Križevci, OIB: 48251100689, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956683, novčani iznos od 2.217,88 EUR-a, (dvijetisućedvijestosedamnaesteuraosamdesetosamcenti), zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021.g., do isplate prema prosjećnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a od 1.1.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku AUTOMEHANIKA SANTO d.o.o., Guščerovec 8, Guščerovec, Križevci, OIB: 48251100689, ta tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956683, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.236,00 EUR-a, (tisućudvijestotridesetšesteura), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog zahtjeva u iznosu od 2.217,88 EUR-a, u kojoj navodi da je dana 5.5.2015.g., osiguranik tužitelja GĐ rođen **.**.1993., stradao na radu kod poslodavca ovdje tuženika. Povodom pretrpljene ozljede na radu ČĐ izvršen je očevid na mjestu nesreće od strane Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Ispostava u Koprivnici. Tijekom provođenja inspekcijskog nadzora utvrđeno je da poslodavac radnika, ovdje tuženik nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN. 71/14, 118/14, i 154/14) i Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri upotrebi radne opreme (NN. Br. 21/08), jer nije na odgovarajući način planirao, primjereno nadzirao i izvodio aktivnosti pri dizanju slobodno visećih tereta.

1.1.Tužitelj dalje navodi da tuženik nije postavio upute i oznake za rukovanje radnom opremom za dizanje tereta, budući da dopušteno opterećenje lanaca ili lančanih veza koje se vješaju na kuku dizalice mora biti obilježeno na pločici pričvršćenoj na lanac ili vezu lanca. Isto tako tužitelj navodi da ako postoji opasnost da nosivo sredstvo ispadne iz otvora kuka na dizalicama, one moraju na prikladan način biti osigurane od ispadanja. Tužitelj ističe da je kod izvođenja radne operacije zbog propusta na strani poslodavca, ovdje tuženika došlo do pucanja članka čeličnog lanca, hidraulične dizalice ovješene na kuku bez osigurača od ispadanja, te pada mjenjača mase oko 200 kg, kojom prilikom zahvaća tijelo osiguranika tužitelja ČĐ koji je zadobio teške tjelesne ozljede.

1.2.Tužitelj navodi kako je tuženik svoju odgovornost za predmetnu ozljedu na radu priznao sklapanjem Ugovora o nagodbi sa osiguranikom tužitelja ČĐ od 21.6.2018.g. Zbog niza ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja GĐ nakon završenog liječenja provedeno je medicinsko vještačenje od strane neovisnog tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Varaždin, izdvojeno mjesto rada Koprivnica, u kojem je utvrđeno da je kod osiguranika tužitelja nastao djelomično gubitak radne sposobnosti zbog ozljeda na radu 100 %.

Dalje se u tužbi navodi da je samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava dao suglasnost za navedeni nalaz i mišljenje. Tužitelj je rješenjem br. 87383 od 4. listopada 2018.g. osiguraniku ČĐ kod kojeg je zbog ozljede na radu 100 % nastao djelomični gubitak sposobnosti za rad, priznao pravo na invalidsku mirovinu od 20. srpnja 2018.g.

1.3.Isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelju ČĐ, tužitelj trpi štetu za koju odgovara tuženik prema čl. 161 i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN. 157/13, 115/18, 199/22). Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao poslodavcu. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne povrede na radu, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku regresno potražuje od tuženika kao poslodavca.

1.4. Odštetnim zahtjevom od 23. travnja 2021.g. tužitelj se obratio tuženiku da mu podmiri štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine korisniku tužitelja u razdoblju od 20.7.2018.g. do 31.3.2021.g., uvažavajući suodgovornost osiguranika tužitelja za štetni događaj u omjeru od 50 % u iznosu od 2.217,88 EUR-a, no tuženik se na odštetni zahtjev tužitelja oglušio, te kako tuženik do dana podnošenja tužbe sudu nije podmirio regresno potraživanje tužitelja, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji u cijelosti njegov tužbeni zahtjev.

2. Sud je ovosudnim rješenjem br. P-496/2023-2 od 30. kolovoza 2023.g. pozvao tuženika da u roku od 30 dana može podnijeti pisani odgovor na tužbu uz upozorenje iz čl. 331. B, ZPP-a, te čl. 284. st. 3. i čl. 285 st. 1. ZPP-a, te čl. 299. st. 1. 2 i 3. ZPP- a, te je tuženik po punomoćniku dana 27. rujna 2023.g. podnio pisani odgovor na tužbu.

Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici navodeći da je sjedište tuženika u Gušćerovcu na području Križevaca, te smatra da je mjesno nadležan Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, pozivajući se na odredbu čl. 48. st. 1. ZPP-a. Predložio je da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim, a nakon pravomoćnosti tog rješenja da se predmet ustupi nadležnom sudu.

2.1.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe prigovor zastare. Ne osporava da je 5. svibnja 2015.g., došlo do ozljede na radu ČĐ, te da je došlo do sklapanja nagodbe. Poziva se na odredbu čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju iz kojeg proizlazi da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Nadalje da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovome Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz Mirovinskog osiguranja. Na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi na naknadu štete.

2.2. Tuženik ističe da je tužitelj kao prilog tužbi dostavio svoje rješenje od 4.10.2018.g., a iz kojeg rješenja je vidljivo da tim rješenjem zamjenjuje rješenje Područnog ureda br. 87383 od 27. kolovoza 2018.g., te kako protiv rješenja od 4. listopada 2018.g. nije podnesena nikakva žalba, isto je postalo istog dana i pravomoćno, te je tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 165. st. 1 i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, te da je protekao rok od 3 godine sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

2.3. Tuženik ističe da je za ovaj štetni događaj tužitelj imao saznanje već dana 14. svibnja 2015.g., jer je uz tužbu dostavio prijavu ozljede na radu, iz koje proizlazi da je ista zaprimljena 14. svibnja 2015.g., te tuženik ostaje kod prigovora zastare, uz prijedlog sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao tužbu (list 1 do 3), vrši uvid u dokumentaciju (list 5 i 6), obračun potraživanja (list 7 do 25), u dokumentaciju zavoda za vještačenje, (list 26 i 27), u ostalu dokumentaciju za osiguranika ČĐ (list 28 do 34), u zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 35 do 41), u prijavu o ozljedi na radu (list 42 do 45), u rješenje VSRH od 9. prosinca (list 46 i 47), odgovor na tužbu (list 50 do 52), podnesak od 16.10.2024. (list 54 do 76), u ovosudno rješenje od 9. studenoga 2023. (list 77 do 80), podnesak tuženika od 13.11. (list 81 do 84), zapisnik od 12. siječnja 2024.g. (list 89 i 90), podnesak tuženika od 15.4.2024. (list 96 i 97) zapisnik (list 98 do 101), podnesak tužitelja (list 103 i i 104), dopis državnog inspektorata od 31. svibnja (list 106 i 107), zapisnik (list 111 do 113), zapisnik od 11. listopada 2024.g., (list 117 do 119), dopis vještaka zaštite na radu Nikole Bočkora (list 129), nalaz i mišljenje istog vještaka od 27.5.2025.g. (list 136 do 146), podnesak od 11.9.2025 (list 156 i 158), podnesak od 30.9.2025.g. (list 160 i 161 te 162 i 162 spisa), troškovnik (list 164), zapisnik od 2. listopada 2024, dokumentacija, dopunsko očitovanje vještaka zaštite na radu (182 i 183), podnesak od 12.12.2025.g. (list 184 do 216), podnesak tuženika od 27. siječnja 2026.g. (list 217), te uvid u priloženi spis OS u Bjelovaru br. Pr-233/16, te spis HZMO koji je u prilogu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku ČĐ u razdoblju od 20. srpnja 2018.g. do 31.3.2021.g., uvažavajući suodgovornost osiguranika tužitelja za štetni događaj u omjeru od 50 % odnosno radi isplate novčanog iznosa od 2.217,88 EUR-a.

6. U odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je donio rješenje br. P-496/2023-5 od 9. studenoga 2023.g., kojim je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, pozivajući se na odredbu čl. 52. st. 1. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP), kao i na odredbu čl. 104 i čl. 105 st. 1 točka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te čl. 111. točka 10. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN. br. 157/13,151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, - dalje ZMO). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 30.11.2023.g., (str. 87 spisa), odnosno tuženik protiv istog nije uložio žalbu.

7. Između stranaka nije sporno da je radnik tuženika GĐ dana 5. svibnja 2015.g., stradao na radu kod poslodavca, ovdje tuženika, te zadobio teške tjelesne ozljede, odnosno ozljede na radu, a nakon završenog liječenja je provedeno medicinsko vještačenje od strane Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom PU Varaždin, izdvojeno mjesto rada Koprivnica, kojim je utvrđeno da je kod ČĐ kao osiguranika tužitelja nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu 100 %, te je tužitelj svojim rješenjem od **.**.2018. ČĐ priznao pravo na invalidsku mirovinu od 20. srpnja 2018.g.

8. Između stranaka je sporno da li tužitelj ima pravo na naknadu štete od tuženika kao poslodavca radnika ČĐ, tj. da li je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu, odnosno sporna je njegova odgovornost za nastalu štetu, kao i eventualna suodgovornost radnika ČĐ. Isto tako sporno je i to da li je nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), sud je našao da je tuženi zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. U konkretnom slučaju relevantne su odredbe čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojima je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovome Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja. Naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zatijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz Mirovinskog osiguranja i to: I. Novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, II. Troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje. Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda, na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirana šteta).

Ta se svota izračunava prema visini priznate mirovine i prema Tablicama aktuarske matematike koju utvrđuje Zavod. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnoj svoti i neposredno od društva za osiguranje. Visina naknade štete prema odredbama stavka 2. točka 1. ovog članka određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu potrebnu za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Nadalje, relevantna je i odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe. Ako je šteta iz st. 1. ovog članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Za štetu iz stavka 1. ovog članka odgovara poslodavac. Ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Iz odredbe čl. 166. st. 1. i 2, Zakona o mirovinskom osiguranju Propisano je da potraživanje naknade štete prema odredbama ovog zakona zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz ovog zakona počinju teći od dana kada je u Upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva z 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala.

11. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu nastalu ozljedom na radu prosuđuje se po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 1045.st. 1. ZOO- a, tuženik bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno u ovom slučaju da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu, pa je teret dokazivanja na tuženiku. U okolnostima predmetnog slučaja bilo bi potrebno dokazati da su poduzete sve potrebne mjere u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti na radu.

12. uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava inspektorata rad Područni ured Varaždin, ispostava u Koprivnici, Klasa: UP/I- 116-02/15-41/2, Urbroj: 524-10-06-04/4-15-6 od 1. srpnja 2015.g., sastavljen u poslovnim prostorijama tuženika od strane PĐ inspektora rada za zaštitu na radu, utvrđeno je da je direktor tuženika EĐ prijavio telefonom višem inspektoru rada ŽĐ, dana 6. svibnja 2015.g., u 7,40 sati, težu ozljedu na radu radnika ČĐ, inspektor rada za zaštitu na radu obavio je očevid na mjestu događaja od 7. svibnja 2015.g. o čemu je sastavljen zapisnik te je inspektor rada usmenim rješenjem dana 7. svibnja 2015.g., zabranio dalje izvođenje radova na način da se ručna lančana dizalica ovjesi na motorni viličar, proizvođača Jungheinrich tip: DFG 16, AK, TV broj. 100024037, uporabu neispravne ručne lančane dizalice proizvođača Hasta nosivost 1 tone, te uporabu neispravnog čeličnog lanca presjeka promjera 8 mm, inspektor rada za zaštitu na radu obavio je uvid u dokumentaciju poslodavca te je uzeo i izjavu ozlijeđenog radnika 10. lipnja 2015.g. o čemu je sastavljen zapisnik.

12.1. Ozlijeđeni radnik GĐ je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom sklopljenog 1.3.2013.g. zasnovao radni odnos za obavljanje poslova automehaničara u servisu gospodarskih vozila, te je do ozljeđivanja imao radni staž od 3 godine 3 mjeseca i 26 dana, te je GĐ bio kao radnik osposobljen za rad na siguran način.

Vezano za očevida OĐ utvrđeno je da je i taj radnik tuženika osposobljen za rad na siguran način.

Prema izjavi ozlijeđenog radnika ČĐ on i ĆĐ kritičnog dana bili su zaduženi od strane direktora društva da zajedno montiraju mjenjač teretnog vozila, sklop mjenjača već je bio pripremljen za montažu na način da je bio spušten ručnom lančanom dizalicom nosivosti 1 tone, kroz izrezani otvor konstrukcije teretnog vozila na pod automehaničarskog kanala (grabe). Nakon toga učvrstili su krajeve lance na 2 vijka samog sklopa mjenjača, te zatim taj lanac objesili na kuku ručne lančane dizalice proizvođača „Hasta“. Nakon toga je radnik GĐ započeo povlačenje lanca dizalice podizati mjenjač pri čemu se on nalazio s prednje strane vozila pored spojke, a radnik ĆĐ s druge strane u automehaničarskom kanalu. Nakon podizanja mjenjača iznad razine kanala – grabe postavili su poprečno dvije drvene grede na koje je DĐ spustio mjenjač. Zatim su skratili jedan kraj lanca, postavili nožnu hidrauličnu dizalicu za mjenjače ispod sklopa mjenjača, podignuli mjenjač u viši položaj te maknuli drvene grede na kojima je bio oslonjen. Očevidac ĆĐ izjavio je da je on maknuo samo gredu koja se nalazila s njegove stražnje strane jer mu je smetala za rukovanje dizalicom za mjenjač dok se ozljeđeni radnik GĐ nije želio očitovati o micanju drvenih greda koje su mogle zaustaviti pad sklopa mjenjača u podnožje automehaničarskog kanala. Nakon što su postavili mjenjač u zadanu os radnik GĐ je spec. ključem centrirao pogodno vratilo mjenjač u srce lamele dok je radnik ĆĐ dodatno poravnao mjenjač nožnom hidrauličnom dizalicom za mjenjače.

Od osobnih zaštitnih sredstava koje je koristio prema izjavi samog ozlijeđenog radnika do trenutka ozljeđivanja koristio je radno odijelo i radne cipele s kapicom, radom ozlijeđenog radnika neposredno je rukovodio direktor društva EĐ. U jednom trenutku došlo je do pucanja članka čeličnog lanca koji je bio pričvršćen za vijke mjenjača, izmicanja iz gornjeg oslonca nožne hidraulične dizalice za mjenjače te pada sklopa mjenjača na pod automehaničarskog kanala kada je došlo i do zahvata tijela radnika ČĐ u predjelu leđa te nastanka teške tjelesne ozljede.

Radi se o sklopu mjenjača mase oko 200 kg.

12.2. Inspektor rada za zaštitu na radu UĐ u zapisniku o inspekcijskom nadzoru naveo je da su utvrđeni propusi u primjeni mjera zaštite na radu i to poslodavac nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, jer je obavezan planirati pripremati i provoditi radne postupke i primjenjivati tehnologiju rada da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika uvažavajući pri tome najvišu moguću u zaštitu od rizika u vezi s radom, obavezan je osigurati da radnici dobiju odgovarajuće upute također nije na mjestima rada na vidljivo mjesto postavio sigurnosne znakove te upute i znakove za rukovanje radnom opremom za dizanje tereta, a nije postupio niti sukladno odredbama Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice jer dopušteno opterećenje lanaca ili lančanih veza koji se vješaju na kuku dizalice mora biti obilježeno na pločici pričvršćeno na lanac ili vezu lanca. Ako postoji opasnost da nosivo sredstvo ispadne iz otvora kuke na dizalicama, one moraju na prikladan način biti osigurane od ispadanja. Isto tako poslodavac nije postupio sukladno odredbama Pravilnika o o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme jer se sve aktivnosti pri dizanju slobodno visećih tereta moraju na odgovarajući način primjereno nadzirati i izvoditi da sigurnost radnika ne bude ugrožena.,

12.3. Radnici GĐ i ĆĐ nisu postupali sukladno odredbama Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice, jer se lanci ili veze lanaca ne smiju opterećivati iznad dopuštenog opterećenja, da je zabranjeno skratiti lanac vezanjem u uzlove ili spajanjem članaka pomoću vijaka, te je zabranjena uporaba veza lanaca i uža pod kutom većem od 120 stupnjeva između dviju suprotnih grana lanaca. Nadalje, GĐ i ĆĐ nisu postupili sukladno odredbama pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme jer se ispod visećeg tereta radne opreme za dizanje tereta ne smije nalaziti radnik osim ako to nije nužno. Radnici moraju koristiti predviđen pribor za dizanje tereta uzimajući u obzir težinu tereta prihvatne točke, pribor za vezivanje, atmosferske uvjete rada.

Direktoru tuženika RĐ na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i propisa donesenih na temelju njega od strane inspektora rada za zaštitu na radu izdano je usmeno rješenje kojim se naređuje poslodavcu da na mjestima rada automehaničara i pomoćnih automehaničara na vidljivo mjesto postavi sigurnosne znakove te upute i oznake za rukovanje radnom opremom za dizanje tereta, te je inspektor rada za zaštitu na radu, a za tuženika, direktor društva potpisali predmetni zapisnik (str. 41 spisa).

13. Uvidom u nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika ČĐ, Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, PU Varaždin, Izdvojeno mjesto rada Koprivnica od 20. srpnja 2018.g., sud utvrđuje da je vijeće vještaka temeljem utvrđenih dijagnoza koje je u kritičnom štetnom događaju zadobio osiguranik tužitelja (str. 29 i 30 spisa), zaključeno da postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, uzrokovane ozljedom na radu 100 %, a navedeno proizlazi i iz mišljenja vještaka revizora od 13. kolovoza 2018.g., da je jednoglasno potvrđen kod osiguranika tužitelja djelomičan gubitak radne sposobnosti (str. 26 i 27 spisa).

14. Sud je izvršio uvid i u preslik sporazumnog raskida ugovora o radu i ugovor o nagodbi sklopljen 21. lipnja 2018.g., između tuženika zastupanog po dir. RĐ, te ČĐ iz [adresa], a iz kojeg proizlazi da su nagodbene strane sporazumno raskinule ugovor o radu u odnosu na ČĐ s danom 21. lipnja 2018.g., a vezano za štetni događaj od 5.5.2015.g., da su suglasno utvrdili da je GĐ kao radnik kod svog poslodavca pretrpio ozljedu na radu dana 5.5.2015.g., u vezi kojeg događaja se kod Općinskog suda u Bjelovaru vodi parnični postupak radi naknade štete zbog ozljede na radu u kojem postupku GĐ kao radnik potražuje od svog poslodavca novčani iznos od 150.000,00 kn, sa sporednim potraživanjima, te su predmetnim ugovorom o nagodbi utvrdile da žele mirnim putem riješiti spor, koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-233/16 Općinskog suda u Bjelovaru, te se prva nagodbena strana, ovdje tuženik obvezuje drugoj nagodbenoj strani ovdje osiguraniku tužitelja, najkasnije u roku od 30 dana od sklapanja tog ugovora o nagodbi, isplatiti novčani iznos od 60.000,00 kn na račun punomoćnika druge nagodbene strane.

Druga nagodbena strana se obvezala da će se isplatom naknade štete temeljem Ugovora o nagodbi smatrati u cijelosti izmirena sa svojim potraživanjima po štetnom događaju od 5.5.2015.g., te se odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja, a vezano za prouzročene troškove u parničnom postupku pod brojem Pr-233/16 Općinskog suda u Bjelovaru, stranke su ugovorile da svaka snosi svoje troškove postupka (str. 32 do 34 spisa).

15. Tijekom postupka sud je proveo na prijedlog tužitelja vještačenje po vještaku zaštite na radu Nikoli Bočkoru iz Zagreba i to na okolnost da li je do ozljeđivanja radnika tuženika ČĐ došlo zbog neprimjene mjera zaštite na radu od strane poslodavca i u kojoj mjeri, a vezano za štetni događaj od 5.5.2015.g., (str. 124 spisa), te je vještak zaštite na radu Nikola Bočkor nakon što mu je dostavljen spis predmeta kao i dokumentacija koju je tražio da mu dostavi tuženik, a što je tuženik učinio po nalogu suda, vještak zaštite na radu Nikola Bočkor izradio je pisani nalaz i mišljenje od 27. svibnja 2025.g., (str. 136 do 146 spisa).

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu Nikole Bočkora iz Zagreba, koji je svoj nalaz i mišljenje sačinio sukladno pravilima struke, a na osnovu prouke spisa, te naknadno dobivene dokumentacije.

Iz nalaza i mišljenja predmetnog vještaka proizlazi da su radnici GĐ i ĆĐ zbog nepoštivanja tehnološke discipline i propuštanja organizacijskog nadzora u odsutnosti poslodavca propustili obvezu rada s dužnom pažnjom te zbog samovoljnog postupanja te uklanjanja sredstava zaštite – drvene poprečno postavljene gredice, a što je dovelo do izravnog rizika za sigurnost i zdravlje. GĐ kao radnik tuženika prilikom centriranja pogonskog vratila nije smio naglo promijeniti položaj dizalice i visećeg tereta.

Isto tako vještak zaštite na radu u svom zaključnom mišljenju naveo je da poslodavac nije postupio sukladno čl. 17., čl. 18, te čl. 27. Zakona o zaštiti na radu. Poslodavac, ovdje tuženik bio je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći pri tom računa o prevenciji rizika te obavještavanju osposobljavanju organizaciji i sredstvima, prevenciju je dužan provoditi u svim radnim postupcima u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, te mora radnicima osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu. Poslodavac nije osigurao da samo radnici koji posjeduju potrebna znanja i vještine te osposobljenost za rad na siguran način, teoretski i praktično te zdravstvene i psihofizičke sposobnosti smiju izvoditi radove na mjestu rukovoditelj ručnom lančanom dizalicom.

Poslodavac nije pisanim uputama osigurao provedbu procesa rada s propisima zaštite na radu i sa istima upoznao radnike, te nije pisanim uputama i oznakama na mjestu rada istaknuo Upute za sigurno rukovanje radnom opremom za dizanje tereta i korištenju ručne lančane dizalice.

Poslodavac nije izradio procjenu rizika i upute za siguran rad u radnom procesu dizanja tereta, te vještak zaštite na radu navodi da su i poslodavac i radnici propustili postupiti sukladno Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice (SLBR 65/91), te Pravilniku o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN. 21/08), (str. 145 spisa).

16. Tužitelj u podnesku od 11.9.2025.g. prihvaća nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Nikole Bočkora, dok je tuženik po punomoćniku u podnesku od 30. rujna 2025.g. (str. 160 i 161) prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, te upućuje na propuste koje je vještak naveo, a tiču se ČĐ prilikom rukovanja ručnom lančanom dizalicom.

Tuženik navodi da je GĐ stečenim znanjima i vještinama kroz srednjoškolski program morao obavljati poslove rukovatelja radne opreme (ručna lančana dizalica), jer da ti poslovi prema procjeni rizika nisu poslovi s posebnim uvjetima rada, te tuženik smatra da nije postupio protivno odredbi čl. 17., čl. 18. i 27 Zakona o zaštiti na radu.

Sud je na ročištu od 2. listopada 2025.g., naložio vještaku zaštite na radu Nikoli Bočkoru da se dodatno očituje na prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje, a istaknute u podnesku tuženika od 30.9.2025.g., (str. 167 spisa). Vještak zaštite na radu Nikola Bočkor dopunski se očitovao podneskom od 24.11.2025.g., te je u odnosu na prigovor tuženika naveo da je činjenično vidljivo kako je inspektor rada diskrecionom ocjenom zabranio rad poslodavcu na improvizirani način sve dok se ne otklone uočeni nedostaci. U dopunskom očitovanju vještak Nikola Bočkor je naveo da činjenice ukazuju kako poslodavac unatoč improviziranoj metodologiji radnog postupka i korištenju sredstava za rad, radne opreme načelno nije mogao utjecati na ponašanje ĐĐ i ČĐ koji su izvodili organizirani proces tehnološkog postupka međusobno neusklađeni mimo stečenih znanja i vještina i tehnološke discipline određene od strane poslodavca.

17. Sud je izveo dokaz i saslušanjem svjedoka PĐ višeg inspektora rada za zaštitu na radu koji iskaz je sud prihvatio jer je sukladan utvrđenjima zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji je predmetni svjedok proveo, a iz kojeg proizlazi da je kao inspektor rada za zaštitu na radu obavio inspekcijski nadzor o čemu je sastavio zapisnik koji je i vlastoručno potpisao.

Isti je naveo da ostaje kod predmetnog zapisnika, te dodao da su utvrđeni propusti u primjeni propisa zaštite na radu na str. 5 i 6, Zapisnika, pod točkama 1. do 5. pod točkama 1, 2 i 3, utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu koji se tiču poslodavca koji nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice i Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme. Svjedok je naveo da odgovorna osoba poslodavca nije imala primjedbi na sadržaj zapisnika, a sud utvrđuje uvidom u priloženi Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1.7.2015.g., (str. 35 do 41 spisa), da je isti potpisan od strane tuženika.

18. Iz iskaza z.z. tuženika RĐ od 9. ožujka 2024.g. (str. 112 i 113 spisa) proizlazi kako je zapisnik o inspekcijskom nadzoru potpisao, no u svom iskazu tvrdi da se ne slaže sa svime što je zapisniku navedeno, a tiču se njegovih propusta u primjeni mjera zaštite na radu. Naveo je kako samom štetnom događaju nije prisustvovao, odnosno došao je 2 minute nakon što se isti dogodio te su bili prisutni radnici ĆĐ i FĐ. Naveo je kako mu je bio poznat posao koji su radnici trebali izvršiti i to montaža mjenjača na kamion, za što su oba radnika imala iskustvo, jer su ih prije toga radili 2 do 3 puta tjedno.

Z.z. tuženika je naveo da nije vidio kako su izvodili radove radnici neposredno prije štetnog događaja, te je naveo kako protiv njega kao odgovorne osobe u Trgovačkom društvu niti protiv tuženika vezano za štetni događaj nije vođen ni kazneni i prekršajni postupak niti mu je bila izrečena bilo kakva mjera ili novčana kazna.

Z.z. tuženika sada tvrdi kako su postojale sigurnosne oznake i upute za rukovanje radnom opremom za dizanje tereta, da su bile istaknute na vidljivim mjestima u radioni u blizini izvora opasnosti odnosno kod određenih strojeva i prije štetnog događaja i u dodatnoj prostoriji da su bile upute za rad sa dizalicom i teretima, no da iste nije inspektoru rada pokazao jer je bio u šoku.

Sud smatra da su ti navodi z.z. tuženika netočni, suprotni utvrđenjima u zapisniku o inspekcijskom nadzoru, iskazu svjedoka PĐ, kao i nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu Nikole Bočkora u dijelu koji se odnosi na propuste koji su navedeni, a tiču se poslodavca radnika odnosno ovdje tuženika, te sud smatra da tuženik sada iskazuje na način kako bi u ovom postupku poboljšao svoju procesnu situaciju jer je nelogično da je z.z. tuženika potpisao zapisnik o inspekcijskom nadzoru da nije imao nikakovih primjedaba na isti zapisnik, te posebno kada mu je inspektor rada za zaštitu na radu izdao usmeno rješenje kojim se dir., tuženika RĐ kao poslodavcu naređuje da na mjestima rada automehaničara i pomoćnih automehaničara na vidljivo mjesto postavi sigurnosne znakove, te upute i oznake za rukovanje radnom opremom za dizanje tereta. U zapisniku o inspekcijskom nadzoru također je navedeno da EĐ nema primjedbi na sadržaj zapisnika, te je isti potpisao (str. 40 i 41 spisa).

Sud vjeruje da je z.z. tuženika bio u šoku kada je zatekao ozlijeđenog radnika ČĐ koji je ležao na podu i kada je ugledao da se na njegovim leđima nalazi mjenjač, da je ČĐ bio pri svijesti, da je podigao sklop mjenjača i maknuo ga s njegovih leđa, zatim da ga je nastojao imobilizirati dok je u međuvremenu njegova supruga pozvala pomoć. Isti je naveo da je na mjestu događaja vidio čelični lanac koji su koristili ČĐ i ĆĐ i da je točno da na tom lancu nije bila pločica s oznakom nosivosti ali da je u posebnoj prostoriji bila tabela u kojima su bili navedeni lanci s oznakama veličine karike koje su se koristile u radu u radionici. Tuženik smatra da bi pločica na samom lancu smetala prilikom izvođenja radova. Tuženik je dalje opisao da je uočio grede koje se inače stavljaju preko kanala, da su bile maknute i nalazile su se sa strane, te one nisu pale u kanal. Naveo je da je na temelju toga zaključio da su radnici maknuli grede koje inače služe kao dodatni element osiguranja. Z.z. tuženika je naveo kako se po njegovom mišljenju radi isključivo o propustu ČĐ koji je pomaknuo drvene grede koje su bile element osiguranja te koje bi zaustavile pad sklopa mjenjača nakon pucanja lanca, te smatra kako je operacija bila detaljno planirana, iako je suprotno navedeno u zapisniku o inspekcijskom nadzoru.

Sud ne prihvaća tvrdnje z.z. tuženika gdje navodi kako ne postoji odgovornost poslodavac za štetni događaj i ozljeđivanje radnika na radu i da je napravio sve što je mogao jer suprotno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, iskaza svjedoka PĐ, te nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Nikole Bočkora, ovo tim više što je između tuženika i ČĐ sklopljena nagodba, a za što z.z. tuženika navodi da time nije priznao svoju odgovornost ili suodgovornost za navedeni štetni događaj.

19. Sukladno nalogu suda, tužitelj je podneskom od 30.4.2024.g., dostavio obračun isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ČĐ, kako za razdoblje od 20.7.2018.g. do 27.7.2020.g., tako i za razdoblje od 20. srpnja 2020.g., do 31. ožujka 2021.g. uz pojašnjenje da je obračun napravljen na navedeni način iz razloga što radi matematičke i logičke točnosti podataka ne može isti datum (27.7.2020.), biti u oba razdoblja izračuna, za razdoblje od 20. srpnja 2018.g., do 27.7.2020.g., osiguraniku tužitelja isplaćen je iznos od 3.421,68 EUR-a, od čega se tužbenim zahtjevom potražuje 50 % odnosno 1.710,93 EUR-a, a za razdoblje od 28.7.2020.g. do 31.3.2021.g., isplaćeno je 1.013,91 EUR-o od čega 50 % iznosi 506,95 EUR-a, a zbroj navedenih iznosa u omjeru od 50 % odgovara iznosu tužbenog zahtjeva (str. 103 i 104 spisa), te kako tuženiku nije bio sporan taj izračun, sud nije provodio knjigovodstveno-financijsko vještačenje s obzirom da ono nije bilo potrebno, te bi samo prouzročilo dodatni parnični trošak kao i protek vremena.

20. Tijekom postupka sud je utvrdio da je mehanizam nastanka ozljeda kod osiguranika tužitelja u konkretnom slučaju upravo onaj opisan u tužbi kao i u nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu, te je utvrdio da tuženik kao poslodavac u trenutku nastanka štetnog događaja nije proveo sve mjere zaštite na radu propisane Zakonom o zaštiti na radu, odnosno da poslodavac nije postupio sukladno čl. 17., čl. 18, te čl. 27. Zakona o zaštiti na radu, da poslodavac nije izradio Procjenu rizika za radno mjesto rukovatelja ručnom lančanom dizalicom, te ujedno i Procjenu rizika radnog procesa, a da radnici GĐ i ĆĐ zbog ne poštivanja tehnološke discipline o propuštanja organizacijskog nadzora u odsutnosti poslodavca propustili su obvezu rada s dužnom pažnjom, čl. 68. Zakona o zaštiti na radu zbog samovoljnog postupanja te otklanjanja sredstava zaštite, drvene poprečno postavljene gredice, što je dovelo do izravnog rizika za sigurnost i zdravlje i da GĐ prilikom centriranja pogonskog vratila nije smo naglo promijeniti položaj dizalice i visećeg tereta.

21. S obzirom na gore izloženo tužitelj je ovlašten tražiti naknadu štete i od poslodavca i u slučaju radnikove odgovornosti za štetu, budući da je propisana solidarna odgovornost poslodavca i radnika za štetu.

Tužitelj se u tužbi poziva na suodgovornost svog osiguranika za štetni događaj u omjeru od 50 %, a što za utuženo razdoblje iznosi 2.217,88 EUR-a, na koji izračun tuženik nije imao prigovora, a isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ČĐ, tužitelj trpi štetu, a za koju tuženik odgovara prema čl. 161 i 162, Zakona o mirovinskom osiguranju (NN. 157/13, 115/18, 119/22).

22. Vezano za prigovor zastare istaknut od strane tuženika, sud smatra da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom čl. 166 . st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da potraživanje naknade štete prema odredbama ovog zakona zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je odredbom čl. 230. ZOO-a, i iznosi 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila dok iz odredbe čl. 230 st. 2. ZOO-a, proizlazi da ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala.

Početak tijeka roka zastare određen je odredbom čl. 166. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojem rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana kada je u Upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz Mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu.

Međutim iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare(NN. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO). Predmetna šteta za tužitelja je nastala isplatom mjesečne mirovine svom osiguraniku, sukcesivno u razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje, te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina, iz čl. 225. ZOO-a.

U konkretnom slučaju tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine i tim trenutkom, tj. trenutkom isplate nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Kako se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na razdoblje od 20. srpnja 2018.g. do 31.3.2021.g., to je razvidno da u trenutku podnošenja tužbe tražbina tužitelja s osnova naknade štete, odnosno regresno potraživanje, nije bila u zastari.

23. Imajući u vidu odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti radi čega je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

Tužitelj na dosuđeni iznos ima pravo i na zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu, valjalo je tužitelju priznati troškove u ukupnom iznosu od 1.236,00 EUR-a, koji trošak se odnosi na plaćeni predujam za provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu Nikoli Bočkor, a koji trošak je tuženik dužan platiti tužitelju, s obzirom da je tužitelj samo taj trošak potraživao u ovom parničnom postupku, a sukladno navodima na glavnoj raspravi od 28. siječnja 2026.g., (str. 220). radi čega je presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

25. Radi gore izloženog presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, zast. po pun. GĐĐ,

2. Odvj. Željko Rožić, Križevci.