Poslovni broj: Us I-1818/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HČ, nepoznatog državljanstva, koji nezakonito boravi u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mario Pavić odvjetnik u odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 37b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, OIB: 36162371878, u predmetu donošenja rješenja o povratku iz Europskog gospodarskog prostora za osobu nepoznatog državljanstva, odlučujući o tužbi tužitelja od 7. srpnja 2025., izvanraspravno 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-1 od 10. lipnja 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-1 od 10. lipnja 2025., u točci 1. izreke, riješeno je da HČ, ime oca UČ, rođen **.**.1966. u [adresa], nepoznatog državljanstva, nezakonito boravi u [adresa] te da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja.

Točkom 2. izreke riješeno je da će se stranca iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen.

Točkom 3. izreke riješeno je da se stranac iz točke 1. izreke ovoga rješenja dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Protiv osporavanog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da ne može ispuniti zahtjev iz Zakona o upravnom sporu da tužba mora sadržavati osobni identifikacijski broj tužitelja upravo iz razloga što je predmet spora nemogućnost prijave prebivališta, ishođenja osobnih dokumenata pa posljedično i nemogućnost ishođenja osobnog identifikacijskog broja. Da budući da sustav e-komunikacije zahtjeva unos osobnog identifikacijskog broja, da tužitelj nije u mogućnosti podnijeti tužbu elektronički te da iz tog razloga tužbu šalje putem pošte. Nadalje navodi da je tuženik paušalno, arbitrarno i bez obrazloženja donio Rješenje o povratku KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-1 od 10. lipnja 2025. kojim se tuženiku nalaže da napusti prostor EGP, jer da iz osporavanog rješenja proizlazi:

- iz domovnice pokojnog gospodina UČ, koji je otac tužitelja, i prema domovnici od dana 18. veljače 1993. godine, da je otac imao status hrvatskog državljanina;

- iz domovnice pokojne gospođe IČ, koja je majka tužitelja, i prema domovnici od dana 18. veljače 2023. godine, da je imala je status hrvatskog državljanina

- iz rodnog lista tužitelja od dana 18. rujna 2012. godine, prema kojem je isti rođen u [adresa] od oca UČ i majke IČ. Budući da su i otac i majka tužitelja imali hrvatsko državljanstvo te da je tužitelj rođen u [adresa], da je isti prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu stekao hrvatsko državljanstvo rođenjem i neovisno o faličnosti i propustu bilo koje evidencije, odnosno matičnog ureda ili drugog upravnog tijela, da mu ne mogu biti uskraćena osnovna ljudska prava, kao i prava državljanina Republike Hrvatske. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na domovnicu UČ i domovnicu IČ te rodni list tužitelja. Obzirom na navedeno, da su tužitelju nejasni navodi tuženika o nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, da je iz nedostatka obrazloženja tužitelj primoran zaključiti kako tuženik prilikom donošenja Rješenja nije postupao u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009, 110/2021, dalje ZUP-a) te da je povrijedio odredbe ZUP-a. Da je tuženik u obrazloženju rješenja samo kratko citirao neprimjenjive odredbe Zakona o strancima te da pritom tuženik nije iznio činjenice na temelju kojih je došao do zaključaka, odnosno da se u obrazloženju pobijanog Rješenja niti jednom riječju ne navodi na temelju čega je utvrđeno da tužitelj ilegalno boravi na području Republike Hrvatske. Drugim riječima, da iz šturog i paušalnog obrazloženja pobijanog rješenja tužitelj uopće ne može znati kako je utvrđeno da ilegalno boravi u [adresa], niti na koji način može dokazati suprotno. Jednako tako, da predmetno paušalno obrazloženje rješenja istovremeno u cijelosti onemogućava provjeru je li tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje što da u konačnici potpuno sprečava sudsku kontrolu zakonitosti rješenja. Slijedom navedenog da je tuženik postupio protivno članku 98. stavku 5. ZUP-a te da je povrijedio odredbe čl. 7., čl. 8., čl. 51. i čl. 52. ZUP-a, slijedom čega tužitelj smatra da je tuženik pogrešno ocijenio da tužitelj ilegalno boravi na području Republike Hrvatske. Upravo suprotno, da je tužitelj, a kako da to proizlazi iz činjenica iznesenih u ovoj tužbi, državljanin Republike Hrvatske po rođenju, za cijelog svog životnog vijeka da nije dulje vrijeme izbivao s područja Republike Hrvatske osim kada je u sklopu vojno redarstvenih operacija bio angažiran na prvoj crti obrane u Komarevu, Novom selu i Moščenici za što da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata te da nema državljanstvo niti jedne druge zemlje. Stoga da se tuženik tijekom upravnog postupka trebao voditi načelom utvrđivanja materijalne istine i za okolnosti i činjenice za koje sumnja ispitati tužitelja i zatražiti dodatna očitovanja i objašnjenja, što da je tuženik propustio poduzeti. Kao dokaz poziva se na karton o izdanoj osobnoj karti s JMBG-om tužitelja te na Spomenicu Domovinskog rata tužitelja. Tužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda RH br. U-III- 2301/2017 od 11. listopada 2018. te predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3. Na temelju Rješenja predsjednika Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj 31 Su-369/2025-15 od 6. lipnja 2025., a po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmetni upravni spis ustupljen je Upravnom sudu u Splitu, a sve u skladu s odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13,33/15,82/15, 82/16,67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22,16/23, 155/23 i 36/24, dalje ZS-a).

4. Odredbom članka 11. stavkom 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da će Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.

5. Predmet je kod ovog Suda zaprimljen 07. srpnja 2025. i zaveden pod poslovnim brojem Us I-1818/2025.

6. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 6. listopada 2025. osporilo je tužbene navode tužitelja, navodeći da su u pravnom postupku utvrđene sve činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Nadalje je navelo da je prilikom provođenja upravnog postupka dana 10. lipnja 2025. godine temeljem članka 76. Zakona o općem upravnom postupku sastavljen Zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. istoga Zakona. Da je Zapisnik sastavljen u vidu izjave tužitelja, kojom prilikom je tužitelj upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon što je upoznat da je izjavio da se odriče prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, prava o obavješćivanju diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, te da je izjavio da se postupak provede na hrvatskom jeziku, kojim se služi, kao i da ne želi opunomoćenika, te da je o tom dao svoju izjavu, koja je konstatirana u Zapisniku i koju izjavu je vlastoručno potpisao.

6.1. U odnosu na navod tužitelja da je tužitelj rođen u [adresa] i da su njegovi roditelji imali hrvatsko državljanstvo, tuženo tijelo je navelo da se hrvatsko državljanstvo može steći podrijetlom ili rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, ali da se sukladno članku 24. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94,130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) u evidenciju o hrvatskom državljanstvu upisuju prilikom upisa u maticu rođenih, što da očito nije učinjeno, budući da bi u tom slučaju tužitelju bila izdana domovnica, važeća osobna iskaznica ili putovnica, kojima se dokazuje državljanstvo Republike Hrvatske, a koje dokumente da tužitelj ne posjeduje. Da je sukladno članku 3. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), stranac osoba koja nema hrvatsko državljanstvo. Također da je utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj imao odobren stalni boravak kao državljanin Bosne i Hercegovine, koji mu je po sili zakona prestao dana 30.06.2005. godine na temelju odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o strancima, (Narodne novine, broj: 109/2003 i 182/2004) kojom je propisano da osobama iz članka 79. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca, koje nisu regulirale status u Republici Hrvatskoj po odredbama toga Zakona, prestaje stalni boravak 30. lipnja 2005. godine, a budući da prema tada važećim odredbama Zakona o strancima, tužitelj nikada nije regulirao status u Republici Hrvatskoj.

6.2. U odnosu na tužbene navode da je imenovani, ovdje tužitelj, od strane službene osobe trebao biti upozoren na neko njegovo pravo, tuženo tijelo napominje da je imenovani znao da ima pravo na državljanstvo Republike Hrvatske, kao i da je to pravo pokušao ostvariti na način da je za vrijeme služenja zatvorske kazne u Zatvoru u Puli, dana 13. svibnja 2002. godine Ministarstvu unutarnjih poslova uputio podnesak za zahtjevom za stjecanje hrvatskog državljanstva te da je dopisom Ministarstva unutarnjih poslova od 03. srpnja 2002. godine bio upozoren na način kako se podnosi zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva i na koji način, pa da je bilo bespredmetno navedeno ponovo konstatirati i samim time da nije ometan u ostvarivanju nekog svog prava budući da je o svom pravu bio prethodno upoznat. Također je navelo da je tužitelj bio upoznat sa svojim pravima da, sukladno članku 188. stavku 1. Zakona o strancima, ima u opravdanim slučajevima zatražiti produljenje roka za dragovoljni odlazak, što da je i učinio dana 09. srpnja 2025. godine putem opunomoćenika odvjetnika Maria Pavića iz Odvjetničkog društva Pavić & Svić, a koji rok da mu je rješenjem IV. Policijske postaje Zagreb KLASA: NK UP/I-216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-4 od 11. srpnja 2025. godine i produžen za još 90 (devedeset) dana koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak. Tuženo tijelo je također napomenulo da je za imenovanog dana 10. srpnja 2025. godine, preko Kontaktnog centra Nova Sela - Bijača, od strane Bosne i Hercegovine bila zatražena provjera njegovog državljanstva Bosne i Hercegovine, budući da isti posjeduje Uvjerenje o državljanstvu Bosne i Hercegovine od 16. ožujka 2025. godine, ali da je zaprimljen odgovor da osoba HČ nema izdanih dokumenata Bosne i Hercegovine, dok da na upit o državljanstvu nisu bili u mogućnosti odgovoriti, stoga da će se za istoga, preko Službe za međunarodnu policijsku suradnju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ponovo zatražiti provjera njegovog državljanstva Bosne i Hercegovine. Stoga, a kako se za imenovanog tijekom postupka utvrdilo da ne posjeduje hrvatsko državljanstvo, da su prema istom primijenjene odredbe članka 183. stavka 1. Zakona o strancima, radi čega smatra da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

7. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. ZUS-a.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-1 od 10. lipnja 2025.

11. Odredbom članka 1. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, dalje Zakona) je propisno da se ovim Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (u daljnjem tekstu: državljani trećih zemalja) u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom čanka 3. stavkom 1. točkom 3. Zakona je propisano da je državljanin treće zemlje osoba koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.

13. Članak 182. Zakona sadrži odredbe o zaštiti u postupku povratka.

14. Članak 184. st. 3. Zakona sadrži odredbe o povratku, pa je tako propisano: (1) Državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijet će se rješenje o povratku.

(2) Rješenjem iz stavka 1., ovoga članka, utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana, niti dulje od 30 dana.

15. Članak 186. Zakona sadrži odredbe o donošenju rješenja o povratku pa je tako stavkom 1. propisano da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako ti isti neosnovano smatra već je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Iz stanja spisa, sadržaja obrazloženja osporavanog rješenja te Zapisnika MUP-a, PU zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb od 10. lipnja 2025. koji je sastavljen u provedenom ispitnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te koji je sastavljen u skladu s odredbama čl. 76., čl. 51. te čl. 70. ZUP-a, a nakon što je HČ, ovdje tužitelju, omogućeno da se izjasni o činjenicama i svim okolnostima koji su važi za rješenje predmetne upravne stvari, nesporno su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je imenovani imao prijavljeno prebivalište u [adresa], na nepoznatoj adresi. U vremenu od 1973. godine do 1983. godine ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]. U vremenu od 1991. godine do 2005. godine ima prijavljen stalni boravak u Zagrebu, Velikogorička ulica 23. U vremenu od 2016. godine do 2017. godine ima prijavljeno boravište u [adresa];

- da se u vremenu od 1993. godine do 2005. godine nalazio na izdržavanju kazne u zatvoru;

- da je dana 29. kolovoza 2023.godine imenovani pristupio u službene prostorije policijske postaje Dugo Selo u namjeri da prijavi adresu prebivališta, kojom prilikom je utvrđeno da nema osobne dokumente, to jest, da je osoba bez državljanstva;

- da je imenovanom doneseno Rješenje o povratku od strane Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo broj: UP/I 216-04/23-02/1, URBROJ:511-19- 38-23-51 od dana 29. kolovoza 2023. godine s rokom napuštanja od 30 dana od dana dostave rješenja, a po kojem rješenju imenovani nije postupio;

- da je dana 29. listopada 2023. godine u 13,00 sati imenovani zbog počinjenja kaznenog djela Prijetnja opisano u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona uhićen te da je dana 30. listopada 2023. godine zbog postojanja razloga za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku isti u predviđenom zakonskom roku bio predan policijskom nadzorniku Jedinice za zadržavanje i prepratu Policijske uprave zagrebačke;

- da se do dana 08. studenog 2023. godine nalazio u Zatvoru u Zagrebu, [adresa], kada je preuzet od strane policijskih službenika VI policijske postaje Zagreb i prepraćen u službene prostorije iste poradi donošenja mjere za osiguranje povratka, gdje mu je doneseno i uručeno rješenje Klasa: UP/I-216-04/23- 02/1559, Urbroj: 511-19-32-23-1 po kojem je bio dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja;

- da su određene mjere opreza koje su izrečene rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 3 Kir-813/2023-4 od 08. studenog 2023.godine i to mjera opreza; zabrana napuštanja boravišta te da okrivljenik mora boraviti na adresi u [adresa] i ne smije napustiti područje Zagreba i mjera opreza obveznog redovitog javljanja svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u VI. policijsku postaju Zagreb;

- da mu se dana 06. prosinca 2023. godine produžuje rok za povratak izrečen rješenjem ove policijske postaje Klasa: UP/I-218-04/23-02/1559, Urbroj: 511-19-32- 23-3 od 06. prosinca 2023. godine za još 60 (šezdeset) dana, koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave ovog rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak;

- da mu se dana 05. veljače 2024. godine produžuje rok za povratak izrečen rješenjem ove policijske postaje Klasa: UP/I-216-04/23-02/1559, Urbroj: 511-19-32- 23-3 od 06. prosinca 2023. godine za još 60 (šezdeset) dana, koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave ovog rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak;

- da je dana 12.ožujka 2025. godine, nakon dovršetka kriminalističke obrade zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona, prepraćen pritvorskom nadzorniku, a Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je pod brojem KO-DO-505/2025 od 01. travnja 2025. godine podnijelo optužnicu i kada mu je određen istražni zatvor, koji je produljen rješenjem optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-375/25 od 02. travnja 2025. godine, koji istražni zatvor mu teče od dana uhićenja 11. ožujka 2025. godine;

- da mu je dana 10. lipnja 2025. godine Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj: K-814/2025-6 od dana 10. lipnja 2025. godine ukinut istražni zatvor.

18. Također je kao nesporno utvrđeno da je HČ kao stranci, a u skladu s odredbama ZUP-a omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, kojom prilikom je isti na Zapisnik izjavio da je rođen u [adresa] **.**.1966. gdje je pohađao OŠ „ LČ" [adresa]; da je završio je 6 razreda osnovne škole, a nakon osnovne škole da je radio razne poslove u Gradu Zagrebu, tj. u gradskoj Čistoći Grada Zagreba; da je sudionik Domovinskog rata od 01. studenog 1991. godine do 31. kolovoza 1992. godine kao pričuvni pripadnik PU sisačko – moslavačke; da je nakon rata nastavio boraviti u [adresa] te da nikada nije regulirao status po pitanju državljanstva i boravka, a sada da je u procesu ishodovanja dokumenata i da ima određene mjere opreza od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici te da stoga moli da mu se ponovno odredi rok za napuštanje RH, a koji Zapisnik je bez primjedbi i vlastoručno potpisao.

19. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, u cijelosti se ocjenjuju neosnovanim tužbeni navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju bile povrijeđene odredbe čl. 7., čl. 8., čl. 51., čl. 52. i čl. 98. stavka 5. ZUP-a, te da bi u konkretnom slučaju bio povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra.

20. Među strankama nije sporna činjenica da tužitelj nema hrvatsko državljanstvo, da isti nema prijavljen boravak, ni reguliran status u Republici Hrvatskoj, da je tužitelju po sili zakona dana 30. lipnja 2005. prestao odobreni stalni boravak kao državljaninu Bosne i Hercegovine, da će u šestom mjesecu ove godine (2026.) navršiti 60 godina života, u kojem dugom vremenskom razdoblju nije regulirao status u Republici Hrvatskoj, iako je za to imao zakonom propisane mogućnosti, na što je bio upozoren i što je bila njegova zakonska obveza, međutim što je bilo isključivo na osobnoj dispoziciji tužitelja, budući se radi o osobnom pravu i koje osobno pravo je isključivo vezano uz osobu, a postupak stjecanja ili pak prestanka isključivo i strogo osoban. Dakle, u samo izloženom, ne ulazeći u razloge zbog čega HČ nema hrvatsko državljanstvo, jer stjecanje hrvatskog državljanstva nije predmet upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, pa tako ni ovog upravnog spora, već isključivo ocjena zakonitosti rješenja o povratku iz EGP-a KLASA: NK-UP/I- 216-04/25-02/775, URBROJ: 511-19-30-25-1 od 10. lipnja 2025., osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti se ocjenjuje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

21. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a koja nije osporio ni sam tužitelj u svojoj Izjavi koju je dao na Zapisnik o 10. lipnja 2025. te koju Izjavu je nakon što mu je ista pročitana, bez primjedbi i vlastoručno potpisao, tužbene navode tužitelja ovaj Sud u cijelosti ocjenjuje paušalnim, usmjerenim na odugovlačenje postupka te u cijelosti neosnovanim.

22. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog Rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar, a prigovori ni tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženog tijela.

23. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao izreci.

24. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Kako tužitelji nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 12. ožujka 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tužitelja pozvati na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

2. tuženiku

3. u spis

5. kal. pravomoćnosti do 30.04.2026.