Posl. br. K-431/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Ivane Nikolić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VM, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO- DO-316/2025 od 17. listopada 2025., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 3. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11, nakon javno provedene rasprave 9. ožujka 2026., u prisutnosti Ante Vetme općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, optuženika VM i branitelja optuženika Ante Kačića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina KM i AM, rođenog **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. kbr. 50/1, državljanina Republike Hrvatske, stolara, zaposlenog, neoženjenog, bez djece, sa završenom SSS, srednjeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je 2. rujna 2025., oko 17,00 sati, u Cavtatu, u nakani da kod svoje bivše intimne partnerice EM izazove osjećaj straha i prepasti i da ju tjelesno ozljedi, prvo EM govorio da je kurva i da će ubiti i nju i njene roditelje, a nakon čega ju je više puta udario šakama po leđima, kao i snažno stisnuo za lijevu podlakticu, uslijed čega je EM zadobila tjelesne ozljede u vidu četiri do pet krvnih podljeva veličine oko dva centimetra na desnoj nadlaktici i krvni podljev veličine oko pet centimetara na dorzalnoj strani lijevog ramena te što je kod nje izazvalo osjećaj straha i prepasti za njen život, kao i život njoj bliskih osoba

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio i drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanim i kažnjivim po čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11

II. Okrivljenom VM se na temelju članka 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a u vezi s čl. 51. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

a na temelju članka 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a u vezi s člankom 51. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

te se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni VM

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

te mu se na temelju 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom VM se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 15. rujna 2025. u 22,00 sati do 25. rujna 2025., a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

IV. Na temelju čl. 73. KZ/11, optuženiku VM

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI

UHOĐENJA

EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2004., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11.

V. Na temelju članka 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026 dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenom VM vraća se mobilni uređaj marke „Samsung“ s pripadajućom sim karticom i zaštitnom maskicom s vidljivim oštećenjima IMEI broja: [IMEI broj] privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Gruda broj: 511-03-09-KU-102/25 od 15. rujna 2025. te se okrivljenik poziva da preuzme predmet u roku od 15 (petnaest) dana jer će isti predmet u suprotnom biti unesen u proračunska sredstva Republike Hrvatske, a sukladno čl. 189. st. 2. ZKP/08.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-43125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-431/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem KO-DO-316/2025 od 17. listopada 2025., protiv optuženika VM, zbog kaznenog djela iz članka 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 3. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se smatra krivim.

3. Iznoseći svoju obranu, optuženik je naveo da su točni u cijelosti navodi iz optužnice da je počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret. Naveo je da mu je žao radi počinjenog kaznenog djela, da se ne protivi izrečenoj mjeri jer nema nikakvih odnosa više između njega i oštećene te da neće više nikada počiniti ovo kazneno djelo niti bilo koje drugo.

4.1. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitao iskaz svjedokinje EM o njenom prijašnjem ispitivanju kod Županijskog suda u Dubrovniku od 15. listopada 2025. (list spisa 76-78). Također, sud je pročitao i pregledao medicinsku dokumentaciju OB Dubrovnik za EM od 15. rujna 2025. (list spisa 20-22), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom uhićenika za VM Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Postaje granične policije Gruda, broj KU-102/25 od 15. rujna 2025. (list spisa 23-32), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gruda, broj 01390888 od 15. rujna 2025. (list spisa 33), medicinsku dokumentaciju Zavoda za hitnu medicinu DNŽ za VM od 15. rujna 2025. (list spisa 44-45), DVD sa fotografijama ozljeda EM (list spisa 46) te izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 62-63). Na početku dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VM s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom kod Postaja granične policije Gruda od

16. rujna 2025. (list spisa 35-42).

4.2. Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za VM (list spisa 64 – 65).

5. Iz iskaza svjedokinje EM kod Županijskog suda u Dubrovniku od 15. listopada 2025. (list spisa 76 – 78) proizlazi da je sa okrivljenikom bila u vezi od 2023. do početka 2024. i da od tad nisu imali kontakt, sve do predmetnog događaja 12. rujna 2025. Navela je da je tog dana bila u apartmanu u Cavtatu koji je koristila jer je tu ljeti radila, a da je s nekog prikrivenog broja dobila poziv i da je to bio okrivljenik koji ju je tražio da se nađu i razgovaraju o vezi. Navela je da mu je rekla da dođe u kafić u Cavtatu, što je isti i učinio, i da su tu tada razgovarali, da je okrivljenik za to vrijeme popio dosta alkohola, uglavnom Stock Coca – Cole, a da je ona pila Cedevitu. Navela je da je negdje oko 17:00 sati pozvala okrivljenika i s njime pošla u apartman koji je koristila i da je tu odmah počeo sa svađama i provokacijama, vrijeđao ju da je kurva, prijetio da će ubiti nju i roditelje te je počeo tući rukama i šakama po leđima, i to jače da su joj ostale vidljive modrice, a da ju je jednom jako stisnuo u dijelu lijeve podlaktice. Navela je kako nije znala kako se obraniti pa je okrivljenika ugrizla za vrat i nakon toga je on prestao. Nadalje, navela je da su tu u apartmanu kuhali, da bi u jednom trenutku okrivljenik izašao u trgovinu i kupio Stock Coca – Colu te ju nastavio provocirati. Navela je da je idućeg dana on ponovno konzumirao dosta alkohola i ponovno je počeo provocirati, no nije je tukao niti joj prijetio. Nadalje, navela je kada su idućeg dana krenuli autobusom iz Cavtata prema autobusnom kolodvoru, jer mu je ona kupila autobusnu kartu za [adresa], sjeli su u jedan kafić na autobusnom kolodvoru i da je tada okrivljenik popio jednu votku te joj u jednom momentu rekao da je kurva i da on s kurvama ne može biti te ju s obje ruke lagano odgurnuo, a da je tada prolazio policajac koji je to vidio, pa je odmah legitimirao i priveo okrivljenika, a da je ona tada podnijela kaznenu prijavu te ju je policija odvela u bolnicu gdje su joj konstatirane predmetne ozljede.

Nadalje, sud je pročitao i pregledao medicinsku dokumentaciju OB Dubrovnik za EM od 15. rujna 2025. (list spisa 20-22) iz koje proizlazi da je oštećena EM došla na hitni pregled zbog ozljeda nanesenih od druge osobe te da ima 4-5 krvnih podljeva veličine oko 2 cm na desnoj nadlaktici, a na lijevom ramenu s dorzalne strane krvni podljev veličine 5 cm, odnosno da prema kvalifikaciji povrede ima lake tjelesne ozljede

Iz medicinske dokumentaciju Zavoda za hitnu medicinu DNŽ za VM od 15. rujna 2025. (list spisa 44-45) proizlazi da se okrivljeniku vide 2 hematoma na vratu, po jedan sa svake strane lateralno.

Iz DVD sa fotografijama ozljeda EM (list spisa 46) na fotografijama su vidljivi krvni podljevi.

Iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 62-63) proizlazi da je isti prekršajno kažnjavan.

Nadalje, sud je pročitao i pregledao i izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom uhićenika za VM Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Postaje granične policije Gruda, broj KU-102/25 od 15. rujna 2025. (list spisa 23-32) te potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gruda, broj 01390888 od 15. rujna 2025. (list spisa 33).

6. Slijedom svega navedenog, na temelju iskaza svjedokinje EM sud je utvrdio da su ona i okrivljenik bili u vezi od 2023. do početka 2024. i da nakon toga nisu imali kontakt, sve do predmetnog događaja kada ju je okrivljenik nazvao sa skrivenog broja i pitao da se nađu i razgovaraju o vezi te da su se našli u kafiću u Cavtatu kojom prilikom je okrivljenik popio dosta alkohola, uglavnom Stock Coca – Cole. Nadalje, iz iskaza svjedokinje EM sud je utvrdio da su skupa pošli u apartman koji je koristila i da je tu odmah počeo sa svađama i provokacijama, vrijeđao ju da je kurva, prijetio da će ubiti nju i roditelje te je počeo tući rukama i šakama po leđima, i to jače da su joj ostale vidljive modrice, a da ju je jednom jako stisnuo u dijelu lijeve podlaktice, a kako nije znala kako se obraniti ona je okrivljenika ugrizla za vrat i nakon toga je on prestao. Nadalje, sud je utvrdio da kada su bili u kafiću na autobusnom kolodvoru, da je tada okrivljenik popio jednu votku, te da joj u jednom momentu rekao da je kurva i da on s kurvama ne može biti te ju s obje ruke lagano odgurnuo, a da je tada prolazio policajac koji je to vidio, pa je odmah legitimirao i priveo okrivljenika, a da je ona tada podnijela kaznenu prijavu te ju je policija odvela u bolnicu gdje su joj konstatirane predmetne ozljede. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje

– oštećene EM jer je dan jasno i određeno te je u skladu sa rezultatima provedenog dokaznog postupka. Također, svjedokinja je na zapisniku kod Županijskog suda u Dubrovniku upozorena na članak 288. st. 3. ZKP/08, odnosno da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo te nema interesa lažno tereti okrivljenika.

Nadalje, na temelju medicinske dokumentacije OB Dubrovnik za EM od 15. rujna 2025. (list spisa 20-22) sud je utvrdio da je oštećena EM došla na hitni pregled zbog ozljeda nanesenih od druge osobe te da ima 4- 5 krvnih podljeva veličine oko 2 cm na desnoj nadlaktici, a na lijevom ramenu s dorzalne strane krvni podljev veličine 5 cm, odnosno da prema kvalifikaciji povrede ima lake tjelesne ozljede. Nadalje, iz DVD sa fotografijama ozljeda EM (list spisa 46) sud je utvrdio da su na fotografijama vidljivi krvni podljevi. Iz medicinske dokumentaciju Zavoda za hitnu medicinu DNŽ za VM od 15. rujna 2025. (list spisa 44-45) sud je utvrdio da se okrivljeniku vide 2 hematoma na vratu, po jedan sa svake strane lateralno.

Sud je u cijelosti prihvatio pročitane i pregledane isprave kao vjerodostojne jer nema niti jedne okolnosti koja ih dovodi u pitanje.

7. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi VM **.**.2025., oko 17,00 sati, u Cavtatu, u nakani da kod svoje bivše intimne partnerice EM izazove osjećaj straha i prepasti i da ju tjelesno ozljedi, prvo EM govorio da je kurva i da će ubiti i nju i njene roditelje, a nakon čega ju je više puta udario šakama po leđima, kao i snažno stisnuo za lijevu podlakticu, uslijed čega je EM zadobila tjelesne ozljede u vidu četiri do pet krvnih podljeva veličine oko dva centimetra na desnoj nadlaktici i krvni podljev veličine oko pet centimetara na dorzalnoj strani lijevog ramena te što je kod nje izazvalo osjećaj straha i prepasti za njen život, kao i život njoj bliskih osoba.

8. Člankom 117. st. 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo tjelesne ozljede čini onaj tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Člankom 117. st. 2. KZ/11 propisano je da tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan izrekom ove presude. Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećeni bivši intimni partneri, odnosno bliske osobe, sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11, pa su ostvarena obilježja iz čl. 117. st. 2. KZ/11. Nadalje, da je optuženik tjelesno ozlijedio oštećenu EM proizlazi iz iskaza svjedokinje – oštećene EM, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio, kao i iz priložene dokumentacije i to medicinske dokumentacije OB Dubrovnik za EM od 15. rujna 2025. (list spisa 20-22) na temelju koje je sud utvrdio da je oštećena EM došla na hitni pregled zbog ozljeda nanesenih od druge osobe te da ima 4-5 krvnih podljeva veličine oko 2 cm na desnoj nadlaktici, a na lijevom ramenu s dorzalne strane krvni podljev veličine 5 cm, odnosno da prema kvalifikaciji povrede ima lake tjelesne ozljede, a dok je iz DVD sa fotografijama ozljeda EM (list spisa 46) sud utvrdio da su na fotografijama vidljivi krvni podljevi. Također, provedeni dokazi potkrijepljen su i priznanjem optuženika, tako da u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

Člankom 139. st. 2. KZ/11 propisano je da tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Nadalje, člankom 139. st. 3. KZ/11 propisano je između ostalog, ako je kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počinjeno prema bliskoj osobi počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz st. 2. postoji kada počinitelj prijeti točno određenim, taksativno nabrojenim radnjama prema žrtvi ili njoj bliskoj osobi. Te taksativno nabrojene radnje podrazumijevaju prijetnju usmrćenjem, teškom tjelesnom ozljedom, otmicom ili oduzimanjem slobode, podmetanjem požara, eksplozijom, zračenjem, oružjem ili opasnim oruđem, odnosno uništenjem društvenog položaja ili materijalnog opstanka. Prijetnja je kažnjiva samo ako je počinjena s namjerom kao oblikom krivnje te je riječ o tzv. ciljnom deliktu, što znači da se prijetnja uvijek čini s ciljem izazivanja osjećaja straha i nesigurnosti kod žrtve. Ozbiljnost prijetnje prosuđuje objektivno, tj. prema mjerilu prosječnog čovjeka, pa će prijetnja biti ozbiljna ako je objektivno podobna da kod većine ljudi probudi osjećaj straha. Također, sadržaj prijetnje mora biti dovoljno određen i jasan u smislu vrste zla, žrtve i počinitelja. Da je okrivljenik ostvario kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, proizlazi iz iskaza oštećene EM, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio, a koja je navela da joj je okrivljenik govorio da je kurva, da će ubiti nju i njene roditelje, a nakon toga ju je tjelesno ozlijedio, kako je to prethodno navedeno te da želi da ostanu na snazi mjere opreza koje su okrivljeniku u ovom postupku izrečene, a što je sve kod nje izazvalo osjećaj straha i prepasti za njen život, kao i život njoj bliskih osoba. Također, provedeni dokazi potkrijepljen su i priznanjem optuženika, tako da u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika VM i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenih djela za koje ga se tereti optužnicom, a što optuženik u potpunosti priznaje u svojoj obrani.

9. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima, koja mu se stavljaju na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Okrivljeni je kao odrasla osoba znao i bio svjestan činjenice da je zabranjeno tjelesno ozlijediti drugu osobu i prijetiti joj. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

10. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je za oba dva kaznena djela, uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika, priznanje i iskreno kajanje počinjenja predmetnih kaznenih djela, čime je doprinio bržem i efikasnijem okončanju ovog kaznenog postupka, a i čime je pokazao da za svoje ponašanje preuzima odgovornost, što upućuje na njegovu zrelost i spremnost da snosi posljedice svojih radnji. Također, sud je kao olakotnim cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba. Otegotnih okolnosti nije nađeno. Za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud optuženiku za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st.1. KZ/11, a u vezi sa čl. 51. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Člankom 48. stavkom 2. KZ/11 propisano da blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Člankom 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 propisane su granice ublažavanja kazne, pa tako sud može ublažiti kaznu sukladno članku 48. stavku 2. KZ/11 u sljedećim granicama: ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci. S obzirom na sve prethodno navedene olakotne okolnosti, koje same za sebe, ali i u svojoj ukupnosti dovode do zaključka da su ublažavane okolnosti dominantne, sud je primjenom čl. 48. st. 2. KZ/11 te čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 izrekao blažu kaznu od propisane, jer se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom.

Za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud optuženiku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, a u vezi sa čl. 51. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Člankom 51. stavkom 1. KZ/11 propisano je ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Člankom 51. stavkom 2. KZ/11 propisano je da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne. Primjenom odredbi o stjecaju iz čl. 51. KZ/11 ovaj sud je za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, s time da se sukladno čl. 56. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od tri godine, po ocjeni suda, dovoljno je, s obzirom da se optuženik izrazio kajanje, kao i da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu.

11. Člankom 54. KZ/11 propisano je da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se jedan dan pritvora, istražnog zatvora i svakog drugog oduzimanja slobode te jedan dnevni iznos novčane kazne s jednim danom zatvora. S obzirom da je okrivljeniku rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kir- 642/2025 od 17. rujna 2025. (list spisa 55 – 58) određen istražni zatvor koji počinje teći od njegovog uhićenja, odnosno od 15. rujna 2025. u 22:00 sati, a da je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kv II-248/2025, Kir-648/2025 od 25. rujna 2025. ukinut istražni zatvor te je okrivljenik odmah pušten na slobodu, to je sud na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 15. rujna 2025. u 22,00 sati do 25. rujna 2025., a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana. Slijedom toga, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

12. Člankom 66. KZ/11 propisano je da je svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Dakle, njihova svrha je specijalna prevencija i to da onemogući počinitelja da ponovno čini kaznena djela. Člankom 73. st. 1. KZ/11 propisano je da će sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovo počiniti kazneno djelo. U presudi kojom se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sud će odrediti razdaljinu ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno određenom mjestu, a koja ne može biti manja od 100 metara. Člankom 73. st. 2. KZ/11 propisano je da se izriče u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Člankom 73. st. 3. KZ/11 propisano je da po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. U konkretnom slučaju, sud je zaključio da i dalje postoji opasnost od ponovnog približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Također, imajući u vidu da su optuženik i oštećena bivši intimni partneri te navod oštećenice da je sigurnosna mjera potrebna, kao i opasnost da bi se optuženik mogao ponovno približiti, uznemiravati ili uhoditi oštećenu, sud je smatrao da je potrebno izreći sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11, kojom bi se optuženika trebalo odvratiti od uznemiravanja oštećenice s obzirom da njihov kontakt može poticajno djelovati na optuženika u smislu nastanka novih problematičnih situacija. Također, izrečena sigurnosna mjera će utjecati na optuženika da shvati da je ponašanje zbog kojeg je proglašen krivim ovom presudom krajnje neprihvatljivo i da kod žrtve ostavlja psihičke posljedice te da se ubuduće suzdrži od činjenja ovakvih i drugih kaznenih djela. Navedena mjera ima trajati dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11. Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, izrečena kaznena sankcija, uz primjenu sigurnosnih mjera iz članka 73. KZ/11, čije pridržavanje je daljnji uvjet vezano za opoziv uvjetne osude, ostvariti će se zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Člankom 189. stavkom 1. ZKP/08 propisano je da će se predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kaznenog postupka bili pronađeni ili privremeno oduzeti vratit vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. Ako je predmet podložan kvaru ili je njegovo čuvanje vezano sa znatnim troškovima, može se i ranije prodati, a ranijem vlasniku predat će se novac dobiven prodajom. Člankom 189. stavkom 2. ZKP/08 propisano je ako vlasnik ne preuzme predmete ili novac iz stavka 1. ovog članka, u roku koji mu odredi tijelo koje je donijelo odluku o vraćanju predmeta, predmeti odnosno novac unose se u proračunska sredstva. S obzirom na to da je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Gruda broj: 511-03-09-KU- 102/25 od 15. rujna 2025. okrivljenom privremeno oduzet mobilni uređaj marke „Samsung“ s pripadajućom sim karticom i zaštitnom maskicom s vidljivim oštećenjima IMEI broja: [IMEI broj], to se isti sukladno čl. 189. st. 1. ZKP/08 vraća okrivljeniku te se te se okrivljenik poziva da preuzme predmet u roku od 15 (petnaest) dana jer će isti predmet u suprotnom biti unesen u proračunska sredstva Republike Hrvatske, a sve sukladno čl. 189. st. 2. ZKP/08. S obzirom na to da navedeni mobitel nije povezan sa inkriminiranim kaznenim djelima, niti je bio namijenjen počinjenju kaznenih djela, niti je u počinjenu kaznenih djela imao odlučujuću ulogu koja bi opravdala njegovo oduzimanje, to se isti vraća okrivljeniku. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. V. izreke ove presude.

14. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-43125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-431/25), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-316/2025,

- optuženiku VM,

- branitelju optuženika Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenoj EM,

- Policijskoj postaji Dubrovnik, sukladno čl. 73. st. 5. KZ/11.

Nakon pravomoćnosti:

- PU dubrovačko – neretvanska, PGP Gruda.