REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-1973/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz Zagreba, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nikole Jurića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ŠR, temeljem generalne punomoći broj Su-726/22, dana 12. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Usvaja se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], HR-10 000 Zagreb, u cijelosti.

II Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerena po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim broj OV-7556/15 od 26. kolovoza 2015. godine, a koja je izvršena u korist tuženika (ranije ovrhovoditelja) HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, HR-10 000 Zagreb.

III Nalaže se tuženiku (ranije ovrhovoditelju) HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, HR-10 000 Zagreb, da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], HR-10 000 Zagreb, iznos od 938,54 EUR po osnovi povrata novčanih sredstava (glavnice) koja su neosnovano stečena provedenom ovrhom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od dana 06.02.2024. g. pa do isplate.

IV Nalaže se tuženiku (ranije ovrhovoditelju) HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, HR-10 000 Zagreb, da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], HR-10 000 Zagreb, iznos od 53,09 EUR po osnovi povrata novčanih sredstava (naknade) koja je naplaćena tužitelju u vezi sa neosnovano provedenom ovrhom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od dana 06.02.2024. g. pa do isplate.

V Nalaže se tuženiku (ranije ovrhovoditelju) HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, HR-10 000 Zagreb, da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], HR-10 000 Zagreb, iznos od 169,91 EUR po osnovi naknade troškova nastalih u okviru ovršnog postupka, a u vezi sa neosnovano provedenom ovrhom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od presuđenja pa do isplate.

VI Nalaže se tuženiku (ranije ovrhovoditelju) HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, HR-10 000 Zagreb, da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u [adresa], HR-10 000 Zagreb, troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od presuđenja pa do isplate."

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-753/24-5 od 13. ožujka 2024. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate. Navodi da je tuženik, kao ovrhovoditelj dana 31.01.2024.g. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Trg hrvatskih velikana 4, broj: OV-7556/2015, od dana 26.08.2015.g, a koji je Financijska agencija zaprimila dana 05.02.2024.g. u 14:12h. Financijska agencija je po zaprimanju zahtjeva sa računa tužitelja, kao ovršenika dana 06.02.2024.g. zaplijenila iznos od 991,63 EUR, od čega se iznos od 938,54 EUR odnosi na glavnicu, dok iznos od 53,09 EUR se odnosi na naknadu za prisilnu naplatu koji je naplatila FINA. Nadalje navodi kako je s tuženikom dana 27.8.2015.g. sklopio Ugovor o sufinanciranju osoba bez radnog staža, KLASA: 103-05/15-01/5681, temeljem kojeg je tužitelj predao tuženiku solemniziranu bjanko zadužnicu, za osiguranje naplate mogućih potraživanja po Ugovoru o sufinanciranju. Člankom 6. stavkom 2. Ugovora o sufinanciranju propisano je da se poslodavac obvezuje vratiti Zavodu neiskorišteni dio isplaćenih sredstava iz članka 2. ovog Ugovora ako postupi po odredbama točke c) članka 3. i stavka 2. i 4. članka 3. ovog Ugovora i po odredbama točki a) b) d) članka 4. ovog Ugovora. Navodi da je dana 26.2.2016.g., ugovor o radu zaposlenice iz članka 1. Ugovora o sufinanciranju prestao na temelju otkaza izjavljenog od strane radnika, a o čemu je tužitelj pravodobno obavijestio tuženika te postupio sukladno članku 3. stavku 1. točki c) Ugovora o sufinanciranju, čime je nastala obveza na povrat neiskorištenog dijela isplaćenih sredstava. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom. Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje. Ugovorom o sufinanciranju nije propisan rok u kojem je tužitelj bio dužan ispuniti obvezu povrata neiskorištenog dijela isplaćenih sredstava. Tuženik je tužitelja prvi put pozvao na plaćanje tek 20.01.2023.g., iako je to mogao učiniti odmah po saznanju za prestanak ugovora o radu sa sufinanciranom osobom. Kako je tužitelj uputio pisanu obavijest tuženiku o prestanku ugovora o radu sa sufinanciranom osobom, što je odgovorna osoba unutar tuženika potvrdila svojim potpisom dana 18.03.2016.g., to znači da je obveza ovršenika na povrat dijela sredstava dospjela na dan 18.03.2016.g., i da je, prema tome, zastarni rok počeo teći 19.03.2016.g. Prema tome, uvažavajući opći zastarni rok od 5 godina, obveza tužitelja na povrat neiskorištenog dijela isplaćenih sredstava zastarjela je na dan 19.03.2021. Kako je nastupila zastara tražbine, pljenidba i prijenos temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Trg hrvatskih velikana 4, broj: OV- 7556/2015, od dana 26.08.2015.g, je nedopušten. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerena po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-7556/15 od 26. kolovoza 2015. godine, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 991,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da su tuženik i tužitelj dana 27. kolovoza 2015. godine sklopili Ugovor o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža, Klasa 103-05/15-01/5681 (dalje: Ugovor o sufinanciranju), temeljem kojeg je tužitelj predao tuženiku bjanko zadužnicu izdanu dana 26. kolovoza 2015. godine pod brojem OV-7556/2015 kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek. Navodi da je tužitelju 20. siječnja 2023. godine poslan Zahtjev za povrat neiskorištenog dijela sredstva kojim je objašnjeno kako je razlog povrata prekid radnog odnosa sa sufinanciranom osobom dana 26. veljače 2016. godine te da je obvezan izvršiti povrat sredstva u iznosu od 938, 54 EUR. Ističe da je dana 31. siječnja 2024. godine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu koji se temelji na bjanko zadužnici, te je dana 08. travnja 2024. godine zaplijenjen iznos od 938,54 EUR, te je time dug podmiren. Ističe da činjenica da je tužitelj obavijestio tuženika o prekidu radnog odnosa sa sufinanciranom osobom, a što je razlog povrata, ne stvara obvezu Zavodu da odmah i zatraži povrat. Tome u prilog ide navod iz tužbe u kojoj tužitelj navodi kako je tuženik mogao odmah po saznaju prestanka ugovora o radu sa sufinanciranom osobom zatražiti povrat. Naime, tužitelj je bio svjestan kršenja ugovornih obveza i obveze povrata sredstava. Također, tužitelj je kao instrument osiguranja tražbine uz ugovor priložio i bjanko zadužnicu, a putem koje se tuženik namirio. Ističe da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je početak zastarnog roka 19. ožujka 2016. godine, odnosno dan nakon tužiteljeve pisane obavijesti o prestanku radnog odnosa sa sufinanciranom osobom. Naime, tražbina je osigurana bjanko zadužnicom koja je ovjerena 26. kolovoza 2015. godine te samim time tužiteljeva osigurana tražbina nije zastarjela budući da zastarni rok iznosi 10 godina i teče od ovjere bjanko zadužnice. U ovom slučaju to je 27. kolovoza 2015. Tuženik se protivi tvrdnji tužitelja u vezi primjene općeg zastarnog roka od 5 godina u navedenom slučaju već je potrebno primijeniti čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Bjanko zadužnica izdana je 26. kolovoza 2015. te bi zastarni rok istekao tek 27. kolovoza 2025. godine. Ističe da je zadužnica apstraktni pravni posao koji je odvojen od osnovnog pravnog posla iz kojeg proizlazi. U postupku naplate po zadužnici dužnik bi mogao isticati samo one prigovore koji su vezani za samu bjanko zadužnicu, a ne i prigovore koji se odnose na pravni posao iz kojeg zadužnica proizlazi. Na ročištu održanom dana 13. siječnja 2026. čini nespornim da je FINA po prijedlogu tuženika zaplijenila sredstva tužitelja u iznosu od 938,54 EUR i 53,09 EUR dana 6. veljače 2024., a koja su prenesena u korist tuženika dana 8. travnja 2024. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 4-19 spisa), te dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (list 25-33 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj, kao ovršenik, zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-753/24-5 od 13. ožujka 2024. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem OV-7556/15 od 26. kolovoza 2015. i to iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Nadalje, nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, dana 31. siječnja 2024. podnio Financijskog agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinki Lisonek broj OV- 7556/2015 od 26.08.2015., te da je Financijska agencija po prijedlogu tuženika zaplijenila novčana sredstva tužitelja u iznosu od 991,63 EUR dana 6. veljače 2024., a koja su prenesena u korist tuženika dana 8. travnja 2024. Također nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 27. kolovoza 2015. sklopili Ugovor o sufinanciranju osoba bez radnog staža, KLASA: 103-05/15-01/5681, temeljem kojeg je tužitelj predao tuženiku bjanko zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku Ilinki Lisonek broj Ov-7556/2015 dana 26.08.2015., za osiguranje naplate mogućih potraživanja po Ugovoru o sufinanciranju.

6. Uvidom u Ugovor o sufinanciranju osoba bez radnog staža, KLASA: 103-05/15- 01/5681 sklopljenog između stranaka dana 27. kolovoza 2015. (list 17-19 spisa) utvrđeno je da je čl. 6. st. 1. propisano da se poslodavac obvezuje vratiti Zavodu isplaćena sredstva iz čl. 2. ovoga ugovora uvećana za zakonsku zateznu kamatu obračunatu temeljem članka 29. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonske zatezne kamate za svaku pojedinu osobu iz čl. 1. st. 2. ovoga Ugovora koju nije zadržao u radnom odnosu do isteka ugovorenog roka, ako ne postupi po odredbama točki c) stavka 1. članka 3. i stavka 2., 3. i 4. članka 3. ovog Ugovora i odredbama članka 4. ovoga Ugovora, dok je odredbom čl. 6. st. 2. propisano da se poslodavac obvezuje vratiti Zavodu neiskorišteni dio isplaćenih sredstava iz članka 2. ovog Ugovora ako postupi po odredbama točke c) članka 3. i stavka 2. i 4. članka 3. ovog Ugovora i po odredbama točki a) b) d) članka 4. ovog Ugovora.

7. Uvidom u obavijest od 17. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim tužitelj sukladno odredbama Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža od 27. kolovoza 2015., izvijestio tužitelja da je zaposlenica DR redovito otkazala ugovor o radu 11. veljače 2016., te da joj je radni odnos prestao 26. veljače 2016., a koju obavijest je tuženik zaprimio dana 18. ožujka 2016., to ovaj sud smatra da je obveza tužitelja na povrat neiskorištenog dijela isplaćenih sredstava dospjela na dan 18. ožujka 2016., te je od dana 19. ožujka 2016. počeo teći zastarni rok za naplatu tražbine temeljem zadužnice.

8. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2018., na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina (čl. 233. ZOO/05).

9. Kako je u konkretnom slučaju tuženik zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine podnio na temelju solemnizirane bjanko zadužnice od 26. kolovoza 2015. koja predstavlja javnobilježnički akt, to se u konkretnom slučaju radi o tražbini na koju se u pogledu zastarnog roka primjenjuje odredba čl. 233. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

11. Prema odredbi čl. 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

12. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je predao tuženiku bjanko zadužnicu solemniziranu kod javnog bilježnika dana 26.08.2015. za osiguranje naplate mogućih potraživanja tuženika po Ugovoru o sufinanciranju, pa se stoga rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev-2260/17-2 od 14. studenog 2017.). Dakle, tijek zastare ne računa se od dana izdavanja zadužnice, već od dana dospijeća tražbine iz Ugovora o sufinanciranju. Budući je tužitelj dana 17. ožujka 2016. uputio pisanu obavijest tuženiku o prestanku ugovora o radu sa sufinanciranom osobom, a koju obavijest je tuženik zaprimio dana 18. ožujka 2016., to je obveza tužitelja na povrat neiskorištenog dijela isplaćenih sredstava dospjela na dan 18. ožujka 2016., te je stoga od dana 19. ožujka 2016. počeo teći zastarni rok za naplatu tražbine temeljem zadužnice.

14. Kako je tuženik zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju solemnizirane bjanko zadužnice podnio Financijskog agenciji dana 31. siječnja 2024., dakle unutar zakonskog roka od deset godina iz čl. 233. st.1. ZOO-a, to se prigovor zastare istaknut od strane tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da ne postoje razlozi za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice poslovni broj Ov-7556/15 od 26. kolovoza 2015. iz čl. 50. st.1. toč.11. Ovršnog zakona, te je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 eura

2. tuženiku