REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, V. Nazora 22
Poslovni broj: Pr-57/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Pilana Papić d.o.o., [adresa], OIB: 59961357506, zastupan po Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave 02. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude, sukladno čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku Pilana Papić d.o.o. [adresa], OIB: 59961357506, na ime naknade štete isplatiti tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.555,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. godine, od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku Pilana Papić d.o.o. [adresa], OIB: 59961357506, isplatiti tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 455,00 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. 12. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana."
II. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od dosuđenog u toč. I. izreke odnosno preko 10.010,00 € eura, pa do zatraženog iznosa od 15.550,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, na taj iznos kao neosnovan, kao i za potraživane zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade na ime tuđe pomoći iz toč. I. 2. izreke koje bi se obračunavale prije dana donošenja ove odluke.
III. Nalaže se tuženiku Pilana Papić d.o.o. [adresa], OIB: 59961357506, naknaditi tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.288,43 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 12.03.2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.„
Obrazloženje
1. U pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke, tužitelj je 24. kolovoza 2023. podnio tužbu radi naknade štete zbog ozljede na radu.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 19. studenoga 2020. godine i to na radnom mjestu pomoćnog radnika u pilani. Nadalje, tužitelj je dana 03. ožujka 2021. godine tijekom radnog vremena u proizvodnom pogonu tuženika obavljao redovite poslove radnika u pilani u sklopu kojih je rukovao strojem za obradu drva – više lisnom kružnom pilom proizvođača OGAM, tip: P0/320. Prilikom obavljanja navedenih poslova, na kraju smjene koja završava u 14,30 sati, tužitelj je zaustavio predmetni stroj za obradu drveta, otvorio zaštitni poklopac na kućištu stroja radi obavljanja čišćenja od piljevine i otpadaka od drva, no kako se listovi pila još nisu zaustavili, to je u tom trenutku došlo do odbacivanja drvenog ostatka u tužiteljevo desno oko, a pri čemu je isti zadobio tešku tjelesnu ozljedu na način kako to i proizlazi iz medicinske dokumentacije u prilogu tužbe. Iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi, da je tuženik dozvolio tužitelju samostalno obavljanje poslova iako isti nije osposobljen za rad na siguran način, kao i da mu je dopustio obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada iako isti ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, time da je tuženik, nadalje, propustio obavijestiti i inspekciju rada o ozljedi tužitelja odmah po nastanku ozljede istog. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu uslijed koje je obrađen i operativno (dva puta, op.) liječen u Općoj bolnici Bjelovar u kojoj je boravio u razdoblju od 03. - 12. ožujka 2021. godine, kao i od 10. - 14. travnja 2021. godine, zatim u Kliničkom bolničkom centru Zagrebu, Klinici za očne bolesti od 09. - 14. lipnja 2021. godine, time da je i nadalje odlazio na kontrole i uopće, dugotrajno se liječio. Uslijed navedenih i pobliže prethodno opisanih pretrpljenih ozljeda, tužitelj je trpio jake i dugotrajne bolove zbog same težine ozljede, operativnih zahvata, zatim postoperativne bolove, kao i bolove tijekom liječenja, te razne neugode obzirom da se radi o ozljedi oka, time da tužitelj i danas osjeća bolove i nelagodu, tako da na ime pretrpljenih boli zahtjeva pravičnu naknadu u iznosu od 1.300,00 EUR / 9.794,85 kn. Prilikom ozljeđivanja, a i kasnije tužitelj je trpio intenzivan i dugotrajan strah koji se osobito osjećao kao strah za tjelesni integritet, a kasnije i kao strah od ishoda liječenja i trajnih posljedica ozljeđivanja, temeljem čega tužitelj potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR / 15.069,00 kn. Tužitelju je zbog pretrpljenih ozljeda smanjena životna aktivnost barem od oko 25%, a sve kako su mu nakon završetka liječenja zaostale posljedice u vidu gubitka stereovida, odnosno gotovo općenito vida, kao i gubitka prostorne orijentacije, s time da ništa teže od 20 kg ne smije podići, ozlijeđeno oko ne osjeća, isto se ne vlaži, posljedično čemu će čitav život morati koristiti umjetne suze, a zbog čega mora ulagati pojačane napore u svakodnevnim radnim i životnim aktivnostima, slijedom čega tužitelj trpi duševne boli temeljem kojih potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 3.750,00 EUR / 28.254,38 kn. Uslijed zadobivenih ozljeda tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u duljem vremenskom razdoblju, slijedom čega tužitelj na ime pravične naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje od tuženika ukupni iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 kn. Zbog posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju ponekad vidljivo trećim osobama, što kod tužitelja izaziva osjećaj nelagode, uslijed čega tužitelj trpi duševne boli temeljem kojih potražuje pravičnu novčanu naknadu od tuženika u iznosu od 2.250,00 EUR / 16.952,63 kn. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda bio na dugotrajnom liječenju što je uključivalo niz kontrola u [adresa] i [adresa], tako da je imao troškove liječenja (kao i troškove putovanja, hrane, pića i sl.), a zbog čega tužitelj potražuje od tuženika naknadu ovih troškova koji su bili nužni i opravdani za konačni završetak liječenja istog i to u ukupnom iznosu od 200,00 EUR / 1.506,90 kn. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade svakako treba uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, posebice dugotrajnost liječenja, a sve kako se tužitelj nalazio na dugotrajnom bolovanju, time da je bio podvrgnut i operativnim zahvatima, kao i tri puta bio na bolničkom liječenju, te da je trpio i nadalje trpi bolove, a trpio ih je i prilikom rehabilitacije (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a). Nakon što je bilo provedeno medicinsko vještačenje podneskom od 29.09.2025. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 15.500,00 € i to za: pretrpljene fizičke boli 3.400,00 €, pretrpljeni strah 2.300,00 €, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 6.750,00 €, za tuđu pomoć i njegu (1h/5,00 €) 650,00 €, naruženje 2.250,00 €, te troškove liječenja 200,00 €. Obzirom se tuženik nije izričito protivio preinaci, već se upustio u raspravljanje sud je odlučivao o preinačenom tuženom zahtjevu.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe se , da se doista dogodio štetni događaj, ali na način da je upravo tužitelj odgovoran za nastanak istoga, što u cijelosti isključuje odgovornost tuženika kao poslodavca, sve obzirom, da je tužitelj kritične zgode nesumnjivo postupao s krajnjom (grubom) nepažnjom. Naime, iz tužbe, te dostavljene dokumentacije uz tužbu, proizlazi da je došlo do povrede desnog oka tužitelja na način, da je s prethodno isključene pile, i to prije nego li se je pila u potpunosti zaustavila svojom inercijom, odbio se komad drveta (drveni ostatak od rada) od te pile u oko tužitelja. S tim da je prije toga tužitelj samoinicijativno skinuo zaštitne naočale koje su itekako nužne za zaštitu očiju sve dok stroj radi, a nesporno je, da je stroj iako prethodno isključen - još uvijek radio, te da je tužitelj skinuo naočale bez da je za to postojao valjani razlog u tome trenutku. Zaključno, da su naočale ostale gdje trebaju biti, ozljede bi u potpunosti bile izbjegnute. No, osim što je skidanjem zaštitnih naočala tužitelj uzrokovao ozljede koje su nastale, tužitelj je grubom ili krajnjom nepažnjom uzrokovao i sam nastanak događaja. Naime, tužitelj se kod tuženika zapošljava dana 19. listopada 2020. godine, dakle četiri i pol mjeseca nakon zapošljavanja događa se štetni događaj, a tuženik je kao poslodavac poduzeo sve mjere kako bi se izbjegao ovaj štetni događaj. Tuženik je izradio upute kako rukovati s predmetnim strojem, s tim da tužitelj nije niti smio raditi na tom stroju, sukladno uputama, ali je svojom krajnjom nepažnjom pristupio čišćenju stroja kada to nije smio, odnosno dok se pila nije zaustavila u cijelosti. Osim toga, obzirom na opasnosti koje su prisutne na ovakvim i sličnim radnim mjestima, tuženik kao poslodavac je izradio Odluku po kojoj tužitelj šest mjeseci nakon zapošljavanja ne smije samostalno raditi na stroju, itd., a koja Odluka je sukladno praksi odmah po zapošljavanju stavljena na Oglasnu ploču tuženika. Tužitelj se je u cijelosti oglušio na takvu odluku tuženika kao poslodavca i pristupio samostalnom čišćenju, iako to nije smio, kao i što je u tom slučaju neshvatljivo pristupio stroju, da ga očisti iako se je pila još okretala. Zbog toga, tužitelj posve svjestan kako je svojom grubom nepažnjom sam uzrokovao ovaj događaj, samoinicijativno je potpisao tuženiku kao poslodavcu "sporazum" dana 04. ožujka 2021. godine kako je skrivio događaj, te da nema potraživanja po osnovi naknade štete. Na ročištu održanom 14. veljače 2024. punomoćnik tuženika učinio je nespornim, da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način.
4. Podneskom od 19. siječnja 2024. tužitelj se očitovao vezano za navod tuženika da bi se tužitelj pisanom izjavom odrekao potraživanja štete od tuženika, smatrajući je malicioznom, a ukoliko postoji, ništetnom i ujedno ispravlja navod iz tužbe o datumu kada je počeo raditi kod tuženika, navodeći da je to bilo po Ugovoru od 19.10.2020. na određeno vrijeme i na mjestu pomoćnog radnika u pilani. Tužitelj osporava da bi na njegovoj strani postojao bilo kakav doprinos u nastanku štetnog događaja.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je saslušao svjedoke: ŽĐ, RĐ, JĐ, HĐ, KĐ te tužitelja i osnivača tuženika CĐ (listovi 118-127). Izvršen je uvid u pisanu dokumentaciju koju čine: zapisnik o inspekcijskom nadzoru RH, Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava Bjelovar, [adresa], broj: Klasa:116-02/21-45/7, Ur.broj:443-02-05-14/21-01 od 07.04.2021. godine, izvješće o nadzoru obavljenom povodom ozljede radnika i događajima koji su izazvali promjene na sredstvima rada RH, Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava Bjelovar, [adresa], broj: Klasa:116-02/21-45/7, Ur.broj:443-02-05-14/21-03 od 28.04.2021. godine, medicinska dokumentacija, izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad, Zahtjev / podnesak za mirno rješenje spora tužitelja od 30.06.2023. godine, preslika knjige pošte, vraćeno pismeno s naznakom poštanskog ureda od 20.07.2023. godine (list 7-71), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19.10.2020., presliku uputa za rad na siguran način, presliku Odluke tuženik o načinu rada tužitelja te Sporazum stranka od 04.03.2021. (list 85-97). Pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka oftalmologa Nede Striber iz Zagreba (150-155), na koji stranke nisu imale primjedbi. Sud nije provodio vještačenje s područja sigurnosti i zaštite na radu, obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da tužitelj nije bio osposobljen za siguran rad za radno mjesto na kojemu je došlo do štetnog događaja, a vezano za način postupanja tužitelja u trenutku štetnog događaja i njegova doprinosa u nastanku štetnog događaja, bilo je moguće zaključiti na temelju izvedenih dokaza neposrednim saslušanjem svjedoka i stranaka.
6. Ocjenom izvedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je presudio kao u izreci, a iz sljedećih razloga.
7. Među strankama nije bilo sporno da se dana 03.03.2021. kod tuženika na radnom mjestu poslova radnika u pilani u proizvodnom pogonu, prilikom rukovanja strojem za obradu drva višelisnom kružnom pilom ozlijedio tužitelj u 14,30 h. Iz Izvješća o obavljenom inspekcijskom nadzoru povodom predmetne ozljede od 28.04.2021., po obavljenim nadzorima na dan 09.03. i 07.04. sve 2021. (list 68-70) do ozljede tužitelja je došlo kada je pred kraj smjene koja završava u 14,30 zaustavio stroj, skinuo zaštitne naočale te otvorio zaštitni poklopac na kućištu stroja radi obavljanja čišćenja od piljevine i otpadaka od drva, međutim listovi pila se još nisu zaustavili (jer isti po isključivanju stroja još rotiraju neko vrijeme do zaustavljanja) te je u tom trenutku došlo do odbacivanja drvenog ostatka u radnikovo desno oko, pri čemu je uzet u obzir iskaz ozlijeđenog tužitelja kao radnika. Utvrđeni su propusti tuženika u primjeni mjera zaštite na radu što je dozvolio samostalno obavljanje poslova tužitelju kao radniku, a da prethodno nije bio osposobljen za rad na siguran način , niti ispunjavao uvjete za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada, te nije pravovremeno obavijestio inspekciju rada o ozljedi radnika (odmah po nastanku ozljede), već je isto učinjeno tek 08.03.2021. Među strankama nije bilo sporno, da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način. Iz iskaza tužitelja (list 125-126) proizlazi da je istoga za rad na predmetni stroj uputio toga dana LĐ, koji je inače direktor tuženika, a iako je imao na raspolaganju zaštitne naočale iste u vrijeme nastanka štetnog događaja nije imao na sebi, jer ih je prethodno skinuo. Za vrijeme dok su vratašca na pili bila otvorena, morao se naviriti kako bi vidio radi li ispravno poštelavanje visine pile, u kom trenutku se komadić drveta odbio i pogodio ga. Svjedoci GĐ (inače majstor električar), RĐ (očuh tužitelja), JĐ (zaposlenik tuženika u vrijeme štetnog događaja), ZĐ (zaposlenik tuženika), CĐ (vlasnica pilane tuženika) te NĐ (Inspektor zaštite na radu) nisu vidjeli trenutak nastanka štetnog događaja. Međutim, svjedok GĐ kao majstor je par dana prije nastanka štetnog događaja obavljao radove na predmetnom stroju, jer motor koji podiže pilu nije htio ići u gornji položaj, no to je bilo riješeno te nije primijetio da nešto ne bi bilo ispravno vezano za funkcioniranje stroja, time da je pojasnio da kada se vratašca, koja postoje na stroju i štite od neposrednog pristupa pilama, otvore, odmah dolazi do blokade u radu pila i one prestaju raditi, time da je potrebno još neko vrijeme da se pila u potpunosti zaustavi. Obzirom na navedeno nije uvjerljiv dio iskaza tužitelja, da bi zaštitna vratašca i inače bila cijelo vrijeme otvorena, te da u tom slučaju se ne bi zaustavio stroj, osobito ako se isto dovede i u svezu sa njegovim iskazom, kojega je dao Inspektoru KĐ, a koji se djelomično razlikuje u odnosu na iskaz dan kod suda, a prema kojemu je tužitelj prvo zaustavio pilu, pa podigao vratašca, a čijem dijelu iskaza sud onda i poklanja vjeru oko načina nastanka štetnog događaja (dakle onome iskazu kako je dan B), jer je isti logičniji imajući u vidu iskaz sv jedoka ŽĐ, te HĐ, da se zaštitna vratašca otvaraju kada se pila treba čistiti ili poštelavati, time da se pila čisti svaki dan, dok se poštelava po potrebi, te da po podizanju vratašaca pila još nekih pola minute do minute rotira. Obzirom, da niti jedan od saslušanih svjedoka nije neposredno vidio sam nastanak štetnog događaja, a iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi još netko s njim radio na predmetnom stroju u času nastanka štetnog događaja, sud zaključuje utvrđenim da je tužitelj bio sam na stroju u času nastanka štetnog događaja, a imajući u vidu sve ranije navedeno, zaključuje da je do nastanka štetnog događaja došlo upravo onako kako se to navodi u zapisniku inspektora (pred kraj smjene koja završava u 14,30 tužitelj je zaustavio stroj, skinuo zaštitne naočale te otvorio zaštitni poklopac na kućištu stroja radi obavljanja čišćenja od piljevine i otpadaka od drva, međutim listovi pila se još nisu zaustavili, jer isti po isključivanju stroja još rotiraju neko vrijeme do zaustavljanja, te je u tom trenutku došlo do odbacivanja drvenog ostatka u radnikovo desno oko). Među strankama nije bilo sporno, da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio ozljede koje navodi u tužbi.
8. Tuženik se pozvao na Sporazum od 04.03.2021., kojim bi tužitelj izjavio da nema potraživanja naknade štete, drugih troškova i sl. po osnovi ozljede na radu koja se dogodila 03.03.2021., jer je ozljedu sam skrivio otvorivši zaštitni poklopac višelisne kružne pile koja se još nije ugasila. Tužitelj je osporavao navedeni sporazum , da bi ga potpisao, te se ujedno pozvao i na njegovu ništetnost. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da se ne sjeća da bi on potpisao navedeni sporazum, te potvrđuje iskaz svjedoka CĐ da ga je ista vozila na hitnu u [adresa] i iskazuje da je tada bio u stanju šoka, a da ga je CĐ nagovarala da kaže da se ozlijedio kod kuće, a ne na poslu. Svjedok CĐ je iskazala, da je vozila tužitelja na hitnu, te da joj je tada sam tužitelj predložio predmetni sporazum, jer su oni prijatelji, pa bi želio izbjeći probleme oko predmetnog ozljeđivanja, nakon čega je ona sadržajno pripremila sporazum s datumom 04.03.2021., iako ga je tužitelju dala na potpis tek nakon što se isti vratio iz bolnice. Sud neovisno o tome, je li na predmetnom sporazumu potpis tužitelja, iako isti tvrdi da ga nije potpisao, istoga smatra protivnog moralu društva pa time i ništetnim u smislu čl. 322. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a ovo imajući u vidu način na koji bi došlo do sastavljanja i potpisivanja istoga po tužitelju, sve prema iskazu svjedokinje CĐ. Osim toga, životno je nelogično da bi ozlijeđena osoba prilikom transporta na hitnu, koja je bila u stanju šoka, kako iskazuje tužitelj, a čemu sud poklanja vjeru, obzirom na ozljedu i krvarenje, vodila brigu za drugoga u konkretnom slučaju poslodavca, da isti nema problema zbog ozljede koju je pretrpio tužitelj, pa bi sam predlagao predmetni sporazum. Kako sud navedeni sporazum cijeni ništetnim, to se dakle tužitelj nije odrekao predmetnog potraživanja.
9. Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu propisano je, da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornost pri čemu poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio obavljajući rad za tuženika. Tuženik nije osporavao, da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, no tuženik je ipak dopustio tužitelju obavljanje poslova na predmetnom stroju, (tužitelj je po uputi direktora VĐ obavljao posao u trenutku nastanka štetnog događaja- o čemu iskazuje tužitelj, kao i svjedok CĐ), stoga pozivanje tuženika na postojanje upozorenja u vidu uputa o rukovanju strojevima uz iste, pa tako i uz predmetni stroj, ne umanjuje odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu koju je trpio tužitelj, jer je sam tuženik uputio tužitelja na rad na predmetni stroj , iako tužitelj nije bio osposobljen za siguran rad. Međutim, ostaje činjenica da je tužitelj skinuo zaštitne naočale i pristupio radu na stroju uz otvorena zaštitna vratašca u vrijeme dok se rotacija pila nije u potpunosti zaustavila, zbog čega sud cijeni doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja sa 30 %, sud pri tome ima u vidu činjenicu da je tuženik dopustio, štoviše OĐ sam uputio tužitelja na obavljanje poslova na predmetnom stroju za koji nije bio osposobljen za rad na siguran način , pa je odgovornost tuženika znatno veća za nastanak štetnog događaja u odnosu na tužiteljev doprinos i nikako se ne može raditi u ovome slučaju o postupanju tužitelja krajnjom nepažnjom, jer isti niti nije bio osposobljen za siguran rad.
10. Odredbom članka 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. kao i da se pod štetom smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
11. Na utvrđenje visine pretrpljene štete u štetnom događaju na strani tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku oftalmologu Nedi Striber, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je sačinjen po izvršenom uvidu u liječničku dokumentaciju tuži telja dostavljenu u spis i njegova zdravstvenog kartona, te po pregledu tužitelja, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede: udarac u desno oko, krvarenje u prednjoj očnoj sobici desnog oka, sekundarno povišenje očnog tlaka, površinsku ozljedu rožnice desnog oka i traumatsko proširenje desne zjenice. Prije predmetnog ozljeđivanja tužitelj nije imao prethodnih bolesti oka. Uslijed zadobivenih ozljeda i njihova liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 15 dana (obuhvaćena ozljeda i 3 operativna zahvata), 30 dana srednjeg intenziteta te još 60 dana povremenih bolova manjeg intenziteta. Primarni strah je trpio istovremeno sa ozljeđivanjem, koji se javlja u situaciji neposredne životne ugroženosti, jakog intenziteta i kraćeg trajanja kumulativno 5 dana, potom sekundarni strah uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica-komplikacija jakog intenziteta je trpio kumulativno 15 dana, srednjeg kumulativno 7 dana, a manjeg intenziteta 20 dana. Kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja vidljivo drugim osobama u direktnom kontaktu, a trajno umanjenje životnih aktivnosti procijenjeno je na 30 %, jer mu je ostalo svega 20 % vida na desnom oku, ostala mu je trajno proširena zjenica, nedostatak dubinskog vida i sekundarni glaukom (povišeni očni tlak) te će isti u daljnjem životu morati ulagati pojačane napore upravo u opsegu od 30 % trajno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 10 dana po tri sata, odnosno 30 sati nakon svakog operativnog zahvata, a kako su bila 3 operativna zahvata isto iznosi ukupno 90 sati, te još kumulativno 20 dana po 2 sata odnosno dodatno 40 sati, što ukupno iznosi 130 sati Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer nije našao razloga za sumnju u istoga. Stoga, imajući u vidu izložen nalaz i mišljenje te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i životnu dob tužitelja (rođen 1986.) po zanimanju radnik, kao i okolnost da je bio podvrgnut trima operativnim zahvatima, sud cijeni da tužitelju sukladno članku 19. u svezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to na ime trpljenja fizičkih bolova opravdano potraživani iznos od 3.400,00 € (jaki bolovi 1.150,00 € što bi odgovaralo 76,67 € po danu, srednjeg intenziteta 1.350,00 € odnosno 45 € po danu, te manjeg intenziteta povremenog karaktera 900,00 € odnosno 15,00 € po danu). Na ime pretrpljenog straha opravdano potraživani iznos od 2.300,00 €, na ime naruženja opravdano potraživani iznos od 2.250,00 €, dok na ime trajnog umanjenja životnih aktivnosti od 30 % sud je priznao tužitelju 5.500,00 €, umjesto zatraženih 6.750,00 € , jer smatra da je uvažavajući već navedene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeni iznos od 5.500,00 € primjeren, stupnju i vrsti umanjenja životnih aktivnosti, pri čemu je imao u vidu i zanimanje tužitelja (fizički radnik) i njegovu životnu dob od 35 godina u trenutku ozljeđivanja, a 40 godina u vrijeme donošenja ove odluke. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć koju mu je pružao očuh RĐ, budući mu je majka bila na bolničkom liječenju, o čemu je iskazivao svjedok RĐ, te je tako isti pomagao tužitelja u svemu u čemu mu je bila potrebna pomoć, od promjena tufera na oku, kapanja oka, kućanskih poslova itd. Imajući u vidu ocjenu vještaka o trajanju potrebe tužitelja za tuđom pomoći, prema kojoj je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć ukupno 130 sati, to je zahtjev od 5,00 € po satu pomoći realno zatražen odnosno ukupno 650,00 €. Za troškove liječenja sud je priznao tužitelju potraživani iznos od 200,00 €, jer je ocjenjeno, da je navedeni iznos realno postavljen, a imajući u vidu iskaz tužitelja, da je 8 puta odlazio na liječničke preglede u [adresa] za što nije dobio putni nalog, time da samo putni trošak onda iznosi 104,00 €, jer je po jednom odlasku autobusna karta iznosila u oba smjera 13,00 €, odnosno 6,50 € u jednom smjeru što je utvrđeno uvidom u javno dostupan Cijenik Čazmatrans nova d.o.o. od 23.05.2024. prema kojemu cijena autobusne karte u jednom smjeru udaljenosti 46-47 km iznosi 6,50 €. Uvažavajući iskaz tužitelja u dijelu, da je morao kupovati sam tufere, zavoje te umjetne suze koje i danas mora trošiti i kupovati i to svaki mjesec barem tri komada, od kojih su najjeftinije 5,00 €, obzirom mu je zjenica desnog oka gotovo nepomična, te činjenicu da je isti prilikom odlaska u Zagreb, iako je imao putni nalog, zasigurno imao i trošak prehrane, to je sud dakle potraživani iznos od 200,00 € za trošak liječenja ocijenio opravdanim. Dakle, tužitelju bi pripadala pravična novčana naknada na ime trpljenje štete u ukupnom iznosu od 14.300,00 €. Imajući u vidu da je sud ocijenio doprinos tužitelja od 30 % u nastanku štetnog događaja, to istome sukladno čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada umanjena za postotak njegova doprinosa, dakle pripada mu ukupno 10.010,00 €, odnosno na ime tuđe pomoći i njege iznos od 455,00 €, a na ime ostatka trpljene štete 9.555,00 €, time da zakonske zatezne kamate na potraživani iznos naknade štete pripadaju tužitelju sukladno 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, time da je odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dakle od dana 13.07.2023. kako se potražuje, jer se dana 12.07.2023. tužitelj preporučenom poštom obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, kako proizlazi iz preslike prijamne knjige (list 9), što tuženik niti nije osporavao. Budući , tuđa pomoć predstavlja nenovčanu materijalnu štetu čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja ove odluke, a uvažavajući pri tome i postojeću sudsku praksu, tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od dana donošenja odluke u ovome predmetu, a ne kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Obje strane tijekom postupka postavile su zahtjev za naknadu parničnih troškova. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao naknadu štete u iznosu od 15.550,00 €. Nakon provedenog postupka, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 10.010,00 € eura. Tužitelj je u predmetnom postupku prosječno uspio sa 67,19 %, (imajući u vidu njegov doprinos od 30 %, s osnovom je uspio 70 %, dok je sa visinom 65,37 %) dok nasuprot tomu prosječan uspjeh tuženika u ovoj parnici iznosi 32,81 %. Kada se od prosječnog postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme prosječan postotak uspjeha tuženika, preostaje postotak uspjeha tužitelja od 34,38 % koji postotak od njegovih ukupnih opravdanih parničnih troškova mu je dužan naknaditi tuženik. Tuženik je dužan naknaditi opravdane parnične troškove tužitelja, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne Novine'' br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Sud je kao potrebne i opravdane troškove uzeo one koji se sastoje od: naknade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištima održanima 11.01.2024., 14. 02.2024. 09.05.2024., u iznosu od 200,00 € za svako održano ročište, te za obrazložen podnesak od 19.01.2024., i 03.04.2025, u iznosu od 200,00 €, po podnesku, dok za zastupanje na ročištu održanom 02.02.2026. i sastav obrazloženog podneska od 24.09.2025. kojim je preinačen tužbeni zahtjev tako što je povišen sa prvotnih 10.000,00 € na 15.550,00 €, punomoćniku tužitelja pripada potraživanih 500,00 € po ročištu i podnesku. Nagrada za pristup ročištu za objavu i uručenje presude iznosi s PDV-om 125,00 €. Na priznate nagrade PDV- od 25 % iznosi 550,00 €. Dakle, naprijed navedeni priznat trošak iznosi ukupno 2.875,00 € od čega 34,38 % iznosi 988,43 € uz koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju u cijelosti i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 €, jer isti ne ovisi o razmjeru uspjeha u parnici. Sud nije kao potreban i opravdan trošak priznao potraživanu naknadu zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora, jer isto nije bilo uvjet podnošenja predmetne tužbe. Dakle tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od ukupno 1.288,43 €.
13. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci
U Garešnici 12. ožujka 2026.
Sutkinja:
Dajana Gabud Jandoš
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.
DOSTAVITI:
- Odvjetnica Melita Babić, Bjelovar
- Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica
