Poslovni broj: P-42/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Sveti Ivan Zelina, OIB: 49654336134, Sv. Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 12, zastupan po Renati Pejanović odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom GRAD SVETI IVAN ZELINA, OIB: 49654336134, TRG ANTE STARČEVIĆA 12, 10380 SVETI IVAN ZELINA platiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10 000 Zagreb, iznos od 77,17 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.05.2024.g. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je kao kupac električne energije na obračunskom mjestu na adresi [adresa], broj: 0153810284, kategorija potrošnje kućanstvo, tarifni model kućanstvo plavi, evidentiran FI, [adresa] koji je preminuo. Predmetno obračunsko mjesto nalazi se na adresi [adresa], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.broj O-266/2023, UPP-OS-41/2023 24.05.2023 tuženi se upisao kao vlasnik predmetne nekretnine. Odredbom čl. 2 toč. 8 Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom, NN-14/06, u nastavku ,, Opći uvjeti") propisano je da je kupac električne energije pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju dok je toč. 36 propisano da je tarifni kupac električne energije kupac za kojeg se električna energija dobavlja na regulirani način i po reguliranoj cijeni u sustavu obveze javne usluge. Nadalje, sukladno 37, 39 i 90 Općih uvjeta obveznik plaćanja računa za električnu energiju je kupac, bilo tarifni, bilo povlašteni, koji je kao vlasnik određene nekretnine sklopio ugovor o opskrbi, a nakon prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu nekretnine budući da opskrbljivač tarifnih kupaca može osobi koja je u posjedu nekretnine privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom do saznanja za novog vlasnika. Sukladno čl. 39 st.2 Općih uvjeta u slučaju prestanka ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, zbog smrti fizičke osobe, fizičke ili pravne osobe pravni sljednici koji su u posjedu nekretnine, dužni su u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača tarifnih kupaca i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava. U slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe opskrbljivač tarifnih kupaca može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednog podmirenja svih novčanih obveza sukladno čl. 39 st.3 Općih uvjeta. Nakon smrti evidentiranog korisnika FI te stjecanjem vlasništva u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto, tuženi nije postupio sukladno čl. 39 st. 2 Općih uvjeta, odnosno nije obavijestio prednika tužitelja HEP Operator distribucijski sustav d.o.o. niti tužitelja da je FI preminuo te da je tuženi stekao pravo vlasništva na nekretnini u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto. Stoga je na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom peridu bio evidentiran sada pok. FI kao korisnik. Sukladno čl. 84 st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine duguje naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) Tuženi se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmetne nekretnine te je kao vlasnik nekretnine dužan snositi troškove električne energije u cijelosti. Na ime potrošene, a neplaćene električne energije, tuženi duguje tužitelju iznos od 77,17 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana nakon od 29.05.2024.g. (datum izvoda iz poslovnih knjiga) koji se odnosi na potrošenu električnu energiju u periodu od veljače 2023.g. do veljače 2024.g. Ukoliko bi tuženi osporavao osnov i visinu duga, predlaže se provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga te elektrotehničko vještačenje na okolnost potrošnje električne energije. Prije podnošenja ovog tužbenog zahtjeva tužitelj je pokušao riješiti spor mirnim putem te je uputio poziv na plaćanje tuženom 09.10.2024.g. na što se tuženi oglušio. Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je tuženi bio vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto u utuženom periodu te je obvezan snositi sve troškove u cijelosti koji se odnose na predmetnu nekretninu pa tako i na potrošenu električnu energiju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je nasljednik ošasne imovine iza pok. CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema Rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: 0- 266/2023, UPP-OS-41/2023 od 24.05.2023. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 77,17 EUR za utrošenu električnu energiju temeljem kartice analitičkog računovodstva i izvoda iz poslovnih knjiga koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Tuženik ističe prigovor zastare jer smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja obzirom da je člankom 232. stavak 1. Zakonom o obveznim odnosima propisano da u roku od godine dana zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Tuženik opreza radi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe i prigovor visine naslijeđene imovine sukladno čl.139.st.3. Zakona o nasljeđivanju. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te mu naloži naknadu parničnih troškova tuženiku.

4. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u utužene račune (list 8-27 spisa), izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 6 spisa), povijesni zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 29 spisa), knjigovodstveno analitička karticu (list 28 spisa), poziv na plaćanje (list 33 i 34 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: 0-266/2023, UPP-OS-41/2023 od 24.05.2023. (list 46-48 spisa), a nije provedeno financijsko vještačenje i očevid jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni sljednik iza pok. CI jer mu je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: 0-266/2023, UPP-OS-41/2023 od 24.05.2023 njegova ostavinska imovina uručena kao ošasna imovina. Sporno je je li nastupila zastara te osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i to premašuje li iznos duga vrijednost naslijeđene imovine.

7. Iz specifikacija utuženih računa proizlazi da se oni odnose na obračunsko mjesto na adresi [adresa], broj: 0153810284, na kojem je kao kupac evidentiran FI. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. CI proizlazi da je isti preminuo **.**.2023. i da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 02.09.2023. Kao ostavinska imovina u tom rješenju su navedeni i nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] priključak električne energije u toj kući.

8. Prema čl. 31 st. 1 Općih uvjeta u slučaju smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba pravni sljednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužna je u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe o tome obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača tj. tužitelja. Prema čl. 31 st. 3 Općih uvjeta pravni slijednik krajnjeg kupca ima pravo na sklapanje novog ugovora o korištenju mreže i novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza za to obračunsko mjerno mjesto.

9. Nijedna od stranaka nije dostavila u spis dokaz da bi s tuženikom bio sklopljen ugovor o opskrbi krajnjeg kupca za ovo mjerno mjesto iz čl. 31 st. 3 Općih uvjeta niti da bi između njih bio sklopljen novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca na određeno vrijeme do jedne godine iz čl. 31 st. 4 Općih uvjeta. Iz navedenog proizlazi da električna energija koja je isporučena u utuženom razdoblju na obračunsko mjesto koje se nalazi u kući na adresi [adresa] nije isporučena na temelju ugovora kojeg bi tuženik kao krajnji kupac sklopio s tužiteljem kao opskrbljivačem električne energije.

10. Prema čl. 232 st. 1 t. 1 ZOO-a tražbina naknade za električnu energiju isporučenu za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu. Taj zastarni rok se međutim ne primjenjuje u ovom predmetu jer tuženiku električna energija nije isporučena kao kupcu na temelju ugovora sklopljenog s opskrbljivačem električne energije. Tuženiku se električna energija u utuženom razdoblju isporučivala bez ugovora tj. bez osnove pa se na ovo potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a. Najstariji dio utuženog potraživanja je prema podacima iz izvoda iz poslovnih knjiga i računa dospio 29.03.2023., a tužba je u ovom predmetu podnesena 03.02.2025. što je unutar zastarnog roka od 5 godina pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

11. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 223 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) nije provodio financijsko vještačenje jer to s obzirom na visinu ukupnog potraživanja nije bilo ekonomično.

12. Sud je tako utvrdio da tuženik tužitelju duguje iznos od 26,64 eura prema računu broj koji je dospio 29.03.2023.(str. 12), iznos od 19,94 Eur prema računu koji je dospio 05.10.2023., iznos od 0,79 Eur prema računu koji je dospio 05.01.2024. te iznos od 77,13 Eur prema računu koji je dospio 05.02.2024. Ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 77,17 eura koliko tužitelj i potražuje s tim da on kamate potražuje tek od 30.05.2024. što je sve u skladu s čl. 29 ZOO-a.

13. Prema čl. 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tuženik osim kuće u kojoj se nalazi predmetni priključak na električnu energiju naslijedio suvlasničke dijelove u većem broju nekretnina tako da je i bez utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine jasno da njena vrijednost ukupno, kao i vrijednost samo predmetne kuće, višestruko nadmašuje vrijednost utuženog potraživanja.

14. Budući da je sud utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan i da ga tuženik svojim prigovorima nije valjano osporio, naložio je tuženiku da tužitelju plati utužen iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljev trošak se sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura s 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 eura prema Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 6,64 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 138,28 eura pa je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151. ZPP-a.

U Sesvetama 12. ožujka 2026.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po pun