REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-530/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja TORAUTOMATIC d.o.o., Zagreb, Put Loparica 23, OIB: 07450660923, kojeg zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 48, protiv tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Ivanić- Grad, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-14/2025 (UPP/OS-Ovrv-3/2025) od 27. veljače 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 685,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 475,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva zakonske zatezne kamate na dio dosuđenih troškova iz točke II. izreke presude u iznosu od 175,00 eura koje su tekle u razdoblju od 27. veljače 2025 do 11. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. siječnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Ivan Maleković, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 7, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj poslovni broj Ovrv-14/2025 (UPP/OS-Ovrv-3/2025) od 27. veljače 2025. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 685,81 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eura , sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, rješenjem, poslovni broj Povrv-83/2025-2 od 14. travnja 2025., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti ustupio ovome sudu dana 26. svibnja 2025. Ovaj sud je potom rješenjem, poslovni broj Povrv-530/2025-2 od 2. lipnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 24. ožujka 2025. osporio rješenje o ovrsi s navodom da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja, kao i da nema novčanu obvezu prema tužitelju.

4. Potrebno je istaknuti da je tuženik, nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj naknadno iznosio tijekom postupka, niti je postupio u skladu s točkom II. rješenja ovog suda, poslovni broj Povrv-530/2025-2 od 2. lipnja 2025., te u zakonskom roku iznio sve činjenice na kojima temelji svoje navode i daljnje dokaze potrebne za utvrđivanje tako iznesenih činjenica (članak 461.a stavak 7. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. , 146/25.; dalje: ZPP).

5. Očitujući se na navode iz prigovora tuženika, podneskom od 20. lipnja 2025. tužitelj je objasnio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te pojasnio da je tuženik dostavio tužitelju narudžbenicu br. NU0030852 od 26. siječnja 2023. , na kojoj je ovjerio potpis zakonskog zastupnika tuženika PC, te naručio od tužitelja uslugu sanacije, otklona kvarova i popravke u vojarni Požega, i to u iznosu od 548,65 eura bez PDV-a. Tužitelj je prethodno tuženiku dostavio ponudu br. 249/2023 za izvršenje zatražene usluge u iznosu od 548,65 eura, uvećano za PDV, te je nakon prihvaćene ponude i izdane narudžbenice izvršio predmetne radove te ugradio potreban materijal i uređaje. Naveo je da tuženik nije podmirio utuženi račun, pa je stoga predložio održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun br. 192/P1/1 (list 5. i 16. spisa), narudžbenicu br. NU0030852 od 26. siječnja 2023. (poleđina lista 5. i 16. te list 38. spisa), zapisnik o izvedenim radovima/uslugama (list 6., 17. spisa), e-mail korespondenciju (list 39.-40. i list 44.-45. spisa), ponudu br. 249/2023 (list 41. spisa) i radni nalog br. 3/2023 (list 42. spisa).

7. Osim toga, sud je na temelju odredbe članka 221. b. stavak 4. ZPP-a rješenjem, poslovni broj Povrv-530/2025-5 od 30. lipnja 2025., naložio tuženiku da u roku od petnaest dana ovom sudu dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu tužitelja, uz upozorenje iz da se će smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

8. Sud je, na temelju odredbe članka 292. stavak 4. ZPP -a, raspravnim rješenjem od 10. veljače 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja saslušanjem svjedoka SC, UC, AC te ČC sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno -relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, kao i pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221. b. stavak 4. ZPP-a. Osim toga, sud nije proveo dokazne prijedloga tužitelja i tuženika saslušanjem stranaka, odnosno, zakonske zastupnice tužitelja JC i zakonskog zastupnika tuženika PC sve iz razloga što tuženik u svom prigovoru nije određeno iznio činjenice i razloge zbog kojih nema novčanu obvezu prema tužitelju, odnosno, konkretne razloge zbog kojih osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, s obzirom da tuženik nije pravovremeno iznio bilo kakve činjenice na kojima temelji svoje osporavanje, nije bilo svrhovito niti saslušavati stranke na neodređene činjenice.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 685,81 eura na ime usluge sanacije i zamjene automatike (motora) za krilna vrata vojarne Požega sukladno računu br. 249/2023 od 26. siječnja 2023.

11. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u ponudu tužitelja br. 249/2023 (list 41. spisa) vidljivo je da je tužitelj 26. siječnja 2023. ispostavio ponudu tuženiku, i to za zamjenu automatike (šifra "A40 Phobos BT KIT FR") za krilna vrata te za manipulativne troškove, montažni materijal i montažu automatike za zaokretna dvorišna vrata (jedan motor), šifra "DTA1 Montaža E5, PHOBOS ili AXOVIA", što s popustom ukupno iznosi 548,66 eura, odnosno 685,82 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%.

13. Iz narudžbenice tuženika NU0030852 od 26. siječnja 2023. (poleđina lista 5. i 16. te list 38. spisa), koja je ovjerena pečatom i potpisom zakonskog zastupnika tuženika PC te djelatnika AC, proizlazi da je tuženik 26. siječnja 2023. od tužitelja naručio izvršenje usluge sanacije i otklona kvarova na vojarni Požega u iznosu od 548,65 eura bez PDV-a, uz pozivanje na ponudu tužitelja br. 249/2023. Sud je predmetnu ispravu ocijenio vjerodostojnom budući da je na njoj ovjeren pečat i potpis tuženika, a tuženik ničim nije osporio vjerodostojnost iste.

14. Osim toga, i uvidom u e-mail korespondenciju stranaka (list 39. -40. spisa) vidljivo je da je zakonska zastupnica tužitelja 26. siječnja 2023. tuženiku poslala radni nalog i ponudu, kao i da je potom djelatnica tuženika SC **.**.2023. tužitelju poslala narudžbenicu.

15. Nadalje, iz radnog naloga br. 3/2023 od 20. siječnja 2023. (list 42. spisa) , koji je ovjeren potpisom i pečatom bojnika DC iz vojarne Požega, kao i pečatom i potpisom tužitelja, proizlazi da tužitelj evidentirao izvršenje konkretne usluge, i to zamjene automatike pod šifrom "A40 Phobos BT KIT FR" te "DTA1 Montaža E5, PHOBOS ili AXOVIA".

16. Uvidom u utuženi račun br. 192/P1/1 od 7. veljače 2023., s datumom dospijeća 9. ožujka 2023. (list 5. i 16. spisa), proizlazi da je ispostavljen na ime zamjene automatike (šifra "A40 Phobos BT KIT FR") za krilna vrata te za manipulativne troškove, montažni materijal i montažu automatike za zaokretna dvorišna vrata (jedan motor), šifra "DTA1 Montaža E5, PHOBOS ili AXOVIA", što s popustom ukupno iznosi 548,66 eura, odnosno 685,82 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%.

17. Povezujući predmetni radni nalog s utuženim računom, vidljivo je da se stavke koje su pojedinačno naznačene na utuženom računu u cijelosti poklapaju sa stavkama iz radnog naloga, kao i da je ovlaštena osoba u ime naručitelja, ovdje tuženika, otiskom pečata i potpisa na radnom nalogu potvrdila da su mu navedene usluge izvršene. Osim toga, potrebno je uputiti i da je utuženi račun u cijelosti ispostavljen u skladu s ponudom tužitelja br. 249/2023, koja je izdana na temelju narudžbenice tuženika NU0030852 od 26. siječnja 2023,

18. Uvidom u spis utvrđeno je da tuženik nije postupio po rješenju ovog suda, Povrv-530/2025-5 od 30. lipnja 2025., odnosno, nije u roku od petnaest dana dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, premda je bio upozoren na odredbu članka 221. b. stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da će se smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

19. Sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

20. Stoga, analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu iz odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora; dalje: ZOO). Naime, prema navedenoj odredbi ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu; s time da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom (članak 613. stavak 1. ZOO-a).

21. Na temelju odredbe 597. stavak 1. ZOO-a, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, dok je naručitelj dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke (članak 612. ZOO-a).

22. Slijedom navedenog, proizlazi da je ugovor o djelu konsenzualni, dvostrano- obvezni, naplatni i neformalni ugovor, dok su bitni sastojci navedenog ugovora djelo i naknada. Uzevši u obzir rezultate dokaznog postupka, utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor o djelu na temelju kojeg je tužitelj ispunio svoju obvezu u vidu sanacije i zamjene automatike na vratima, dok tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu koja se sastojala u isplati naknade - ugovorene cijene.

23. Osim toga, odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

24. Da je tužitelj uredno zaprimio utuženi račun, vidljivo je iz izvedenih dokaza, odnosno činjenice da tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

25. S druge strane, tuženik nije dokazao (niti je uopće iznosio dokazne prijedloge) da je eventualno podmirio utuženu tražbinu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirao dugovanje prema tužitelju, iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.).

26. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

27. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a), sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i članka 590. stavak 1.

ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

28. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz utuženog računa tužitelja, kao i činjenice da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza upravo po utuženom računu.

29. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a prema kojima dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zakonske zatezne određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO -a za odnose između trgovaca. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, s time da temelju odredbe članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, dakle od prvog dana nakon dospijeća računa do isplate. S obzirom da je utuženi račun dospio 9. ožujka 2023., tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana, dakle od 10. ožujka 2023. do isplate.

30. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u točki I. izreke presude.

31. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.; dalje: Pravilnik).

32. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5. i 9. Pravilnika), što iznosi ukupno 25,00 eura, kao i za sastav prijedloga za ovrhu u traženom iznosu od 150,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 175,00 eura.

33. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 175,00 eura.

34. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 20. lipnja 2025. kojim se očituje na navode iz prigovora u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupan iznos od 300,00 eura.

35. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 475,00 eura eura (ovršni troškovi u iznosu od 175,00 eura te parnični troškovi u iznosu od 300,00 eura).

36. Na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 12. ožujka 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

37. Dodatno, napominje se kako sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalima povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate koje su tekle na priznate troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 27. veljače 2025. pa do 11. ožujka 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove presude.

38. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava . Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).