REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-459/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja maloljetnog CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po posebnom skrbniku RĆ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb i drugotužiteljice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika CĆJJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, radi odlučivanja o utvrđivanju očinstva te po službenoj dužnosti o ostvarivanju roditeljske skrbi i uzdržavanju, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene pred ovim sudom 3. ožujka 2026. u prisutnosti drugotužiteljice ŽĆ, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, posebnog skrbnika i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured Dubrava, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik CĆJJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], biološki otac maloljetnog djeteta CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg je 4. svibnja 2023. u Zagrebu, rodila drugotužiteljica ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački ŽĆ, rođena **.**.1985. u Zagrebu, s adresom prijavljenog prebivališta u [adresa].

II. Maloljetni, prvotužitelj CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2023. u [adresa], stanovat će s majkom, drugotužiteljicom ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

III. Drugotužiteljica ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog prvotužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2023. u Zagrebu i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

IV. Osobni odnosi između maloljetnog prvotužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegova oca, ovdje tuženika CĆJJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se na sljedeći način:

- u trajanju od šest mjeseci, počevši od imenovanja voditelja nadzora u osobi koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Dubrava i to dva puta mjesečno, svaki drugi tjedan, u trajanju od sat i pol na prikladnom mjestu blizu djetetova boravišta, sve prema dogovoru roditelja s voditeljem mjere (dan, mjesto i vrijeme), na način da će drugotužiteljica ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dovesti dijete u dogovoreno vrijeme s voditeljem mjere nadzora i predati dijete voditelju nadzora te preuzeti dijete na isti način od voditelja mjere po isteku određenog vremena.

V. Nalaže se tuženiku kao ocu, CĆJJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje maloljetnom CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.400,00 EUR (slovima: dvijetisućečetiristo eura) koji se odnosi na pojedinačni iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) za svaki mjesec razdoblja od 14. svibnja 2023. do 11. travnja 2024., zajedno sa zateznim kamatama tekućim na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate odnosno od 10-tog dana u mjesecu za koji je trebao platiti uzdržavanje do isplate i to kako slijedi:

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) od 11. travnja 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta, ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku kao ocu, CĆJJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) mjesečno, počevši od 12. travnja 2024., kao dana podnošenja tužbe, pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, na način da će dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće obroke uzdržavanja će plaćati najkasnije do 10. tog dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate, a određuje se po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište refe rentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun oca i zakonskog zastupnika djeteta,

ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev maloljetnog djeteta CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za iznos uskraćenog uzdržavanja od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) preko iznosa dosuđenog u točki V. izreke ove presude, zajedno sa datumom dospijeća svakog iznosa do 10-tog u mjesecu i pripadajućom zateznom kamatom na zatražene iznose, kao neosnovan.

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja očinstva i uređenja roditeljske skrbi i uzdržavanja.

1.1. U tužbi u bitnome se navodi da su drugotužiteljica i tuženik roditelji dvoje zajedničke djece, maloljetnog CĆ i C, rođene **.**.2021. Tuženik od rođenja maloljetnog CĆ odbija priznati očinstvo te je kod nadležnog matičnog ureda prijavila očinstvo koje je tuženik odbio priznati.

1.2. Tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, zbog čega je također i podnesena tužba.

1.3. Slijedom navedenoga, predlaže se donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tuženik otac maloljetnog djeteta.

1.4. Na ročištima održanima kod ovoga suda 22. listopada 2025. i 3. ožujka 2026. tužitelji su uredili tužbu na način da su istu dopunili i predložili da se odredi da maloljetno dijete stanuje s majkom, zatim da majka ima samostalnu roditeljsku skrb, te da se osobni odnosi tuženika s djetetom ostvaruju u trajanju od šest mjeseci i da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 250,00 EUR počevši od rođenja djeteta na način da dospjele iznose plati odjednom, a najkasnije u roku od 15 dana, a ostale do 10- tog u mjesecu uplatom na njezin račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa], a u slučaju zakašnjenja uvećano za zateznu kamatu.

2. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 8. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb – Područnog ureda Dubrava da maloljetnom djetetu stranaka, imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb – Područnog ureda Pakrac, Klasa: UP/I-552-02/25-06/1, Urbroj: 139-116-10/27-25-2 od 13. siječnja 2025. (list 14-15 spisa) imenovanjem posebnog skrbnika u osobi RĆ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-459/2024.

2.1. Nakon imenovanja posebnog skrbnika maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena mu je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku.

2.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 22. listopada 2025. predložio je donošenje odluke prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava, a u odnosu na uzdržavanje je prepustio odluku sudu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je on otac maloljetnog djeteta rođenog **.**.2023. te da je potrebno urediti roditeljsku skrbi i uzdržavanje djeteta. S tim u vezi je predložio da se od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava zatraži izrada mišljenja i prijedloga o ostvarivanju roditeljske skrbi.

3.1. U skladu s navedenim tuženik predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi da je on otac maloljetnog djeteta, zatim da dijete stanuje s majkom i da se osobni odnosi oca s djetetom ostvaruju tri puta tjedno u trajanju od dva sata, svaki drugi vikend od subote od 10,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, svaki drugi državni i vjerski blagdan od 10,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi majke do 19,00 sati kada će vratiti dijete na adresu majke te dva tjedna ljetnih praznika i polovinu svih školskih praznika. U odnosu na uzdržavanje predlaže da se odredi obveza uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 100,00 EUR počevši od donošenja presude, s dospijećem svakog iznosa do 10 -tog u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zateznu kamatu.

3.2. Tijekom postupka, a nakon davanja odgovora na tužbu tuženik je bio pasivnog držanja, nije preuzimao pismena iz postupka koja su mu uručena kasnije putem poslodavca niti je dolazio na zakazana ročišta radi njegova saslušanja.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze uvidom u elektronički zapis iz matice rođenih od **.**.2024. (list 3 spisa), prijepis korespodencije dostavljen po drugotužiteljici ŽĆ (list 4 -5 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-1551/2021 od 2. veljače 2021. (list 20- 21 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-10193/2022 od 6. lipnja 2023. (list 22-24 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-10390/2023 od 4. srpnja 2023. (list 25-27 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-3341/2024 od 10. ožujka 2024. (list 28-29 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za stranke, sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područni ured Dubrava Klasa: 552-05/25-08/1, Urbroj: 139-116-10/03-25-9 od 5. svibnja 2025. uz mišljenje stručnog tima i psihologa (list 33-41 spisa), isplatne liste tuženika za razdoblje od siječnja – rujna 2025. (list 68-77 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka za tuženika izdane od Porezne uprave Zagreb-Ispostave Črnomerec za 2022., 2023., 2024. i siječanj-srpanj 2025. (list 79-87 spisa), popis troškova sastavljene po drugotužiteljici ŽĆ (list 97-102 spisa), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava od 10. veljače 2026. (list 113-114 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 22. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanja drugotužiteljice ŽĆ (list 59-61 spisa).

4.2. Nadalje, s obzirom na to da tuženik nije pristupao ročištima zakazanima radi njegova saslušanja niti opravdao svoje izostanke, sud nije izveo dokaz njegova saslušanja.

4.3. Sud nije provodio dokaz novim medicinskim vještačenjem po ovlaštenoj medicinskoj ustanovi, imajući u vidu da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev odnosno da je on otac maloljetnog djeteta i predložio donošenje presude s navedenim utvrđenjem i uređenjem roditeljske skrbi. Naime, primjenom odredbe čl. 390. Obiteljskog zakona sud može odlučne činjenice u ovom postupku utvrđivati i izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u skladu s postignućima suvremene znanosti, a ako se i odluči izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem, sud će rješenjem odrediti rok za izvođenje dokaza uzimajući u obzir žurnost postupka i ostale okolnosti slučaja, kao i da rok ne može biti dulji od tri mjeseca računajući od dana dostave rješenja strankama. S obzirom na to da su stranke suglasne s donošenjem odluke kojom će se utvrditi da je tuženik otac maloljetnog djeteta, sud nije izvodio dokaz medicinskog vještačenja .

4.4. Sud nije omogućio maloljetnom prvotužitelju CĆ izražavanje mišljenja oko tužbenog zahtjeva niti oko donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem s kojim ne živi (čl. 416. Obiteljskog zakona), a temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona, s obzirom na to da on zbog svoje niske životne dobi nije u stanju izraziti svoje mišljenje i shvatiti smisao ovog postupka već je uzeo u obzir očitovanje njegove posebne skrbnice. Međutim, sud je prilikom donošenja ove odluke uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti maloljetnom djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, te je uzeo u obzir činjenicu da dijete ima pravo na svoj identitet i odrastanje uz osobu za koju se utvrdi da je njegov roditelj.

4.5. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

5. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025), u svezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023).

5.1. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđivanje očinstva je osnovan.

7. Prije svega, ističe se da je sud kod utvrđivanja pravovremenosti tužbenog zahtjeva tužitelja uzeo u obzir zakonske odredbe Obiteljskog zakona kojima je uređen ovopredmetni postupak, a koje su prisilnog karaktera (ius cogens) te da su tužitelji, s obzirom na odredbu čl. 388. st. 3. Obiteljskog zakona pravilno utužili tuženika, dok oni u ovom postupku imaju položaj jedinstvenih, nužnih, suparničara u smislu odredbe čl. 201. i čl. 202. Zakona o parničnom postupku, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor u odnosu na njih može riješiti samo na jednaki način.

7.1. Nadalje, odredbama članka 63.-69. Obiteljskog zakona propisan je postupak radi priznanja očinstva izjavom o priznanju. Nadalje, odredbom članka 383. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da tužbu radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života, dok je čl. 385. st. 1. Obiteljskog zakona propisano da tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka djeteta do navršene osamnaeste godine života djeteta.

7.2. S obzirom na gore navedeno, utvrđeno je da su ispunjeni preduvjet za pokretanje sudskog postupka radi utvrđivanja očinstva.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je drugotužiteljica ŽĆ rodila maloljetno dijete i da je u maticu rođenih upisana samo ona kao majka, a koje dijete je rođeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nje i tuženika.

9. Iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama za stranke, sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područni ured Dubrava Klasa: 552-05/25-08/1, Urbroj: 139-116- 10/03-25-9 od 5. svibnja 2025. uz mišljenje stručnog tima i psihologa (list 33 -41 spisa), proizlazi sljedeće:

a) drugotužiteljica ŽĆ:

- odrasla u braku roditelja uz sestru koja je zaposlena i majka dvoje djece, odnosi u obitelji skladni

- završila je gimnaziju i Agronomski fakultet u Zagrebu za magistra krajobrazne arhitekture, ima otvoren vlastiti obrt [obrt] koji se bavi dizajnom, grafičkim dizajnom te događanjima. Zaposlenica je kao menadžer Centra za razvoj energetske inteligencije, ima oko 12 godina radnog staža

- kreditno je opterećena s mjesečnim iznosom od 250,00 EUR

- urednog je zdravstvenog stanja i stanuje u stanu s dvoje djece i roditeljima površine 40 m2

b) tuženik:

- po zanimanju veterinarski tehničar

- zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o.

- otac djeteta s drugom partnericom s kojom ostvaruje dobru roditeljsku suradnju iako nisu u emocionalnoj vezi

9.1. U izvanbračnoj zajednici roditelja ŽĆ i tuženika rođeno je dvoje djece, a obitelj je u praćenju od ožujka 2023. kada se tuženik obraća zbog narušenih odnosa s majkom djece i traži uređenje roditeljske skrbi. U odnosu na maloljetnu C roditelji su sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a potom je u lipnju 2023. majka prijavila tuženika kao oca za nasilje koje se potom više puta ponavljalo.

9.2. Odnos stranaka je teško narušen i međusobno si predbacuju oko partnerskih odnosa i roditeljske skrbi, a tuženik se oglušio na pozive Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava za uređenjem roditeljske skrbi za maloljetnog CĆ.

9.3. Slijedom navedenoga, a imajući da tuženik ne sudjeluje u roditeljskoj skrbi oko djeteta, predlaže se da dijete stanuje s majkom, zatim da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i da otac ostvaruje osobne odnose s djetetom pod nadzorom.

9.4. Iz mišljenja psihologa proizlazi da je zbog cjelokupne obiteljske situacije, činjenice da tuženik ostvaruje roditeljsku skrb i ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, u najboljem interesu djeteta da stanuje i dalje s majkom, a da ona ostvaruje u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb i da se osobni odnosi djeteta s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe.

9.5. Konačno mišljenje i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava je da dijete stanuje i dalje s majkom, a da ona ostvaruje u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb i da se osobni odnosi djeteta s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe, dva puta mjesečno, svaki drugi tjedan, u trajanju od sat i pol na prikladnom mjestu blizu djetetova boravišta, sve prema dogovoru s voditeljem mjere (dan , mjesto i vrijeme).

9.6. Navedenom mišljenju stranke nisu prigovorile, a sud ga je prihvatio jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštujući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije.

10. Iz iskaza drugotužiteljice ŽĆ proizlazi da je s tuženikom živjela od 2019. do početka 2022. Kćer R se rodila 18. lipnja 2021., a tuženik i ona su nakon toga nastavili još šest mjeseci živjeti skupa. Njihova veza je bila turbulentna i imali su učestale prekide. Nakon toga, sklopili su Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za Lily u veljači 2022., te su se opet počeli nakon toga viđati uz češće prekide.

10.1. Prije nego što se rodio maloljetni CĆ, tuženik i ona su bili u lošim odnosima. Nakon rođenja djeteta, on je povremeno dolazio, no, to je bilo jako rijetko jer je on kao osoba jako posesivan i jako ljubomoran. Kada bi se naljutio, govorio je da to nije njegovo dijete. Ona je u cijelosti sama plaćala sve troškove za dijete od rođenja. On nikada ništa nije djetetu kupio niti dao za njegovo uzdržavanje.

10.2. Maloljetni CĆ je u dobi od dvije i pol godine, zdravo je dijete, ide u vrtić koji plaća 20,00 EUR mjesečno. Ima uobičajene potrebe oko odjeće, obuće i prehrane. Mjesečno na prehranu potroši jako puno, recimo za mlijeko samo izdvoji mjesečno 30,00 EUR. Jedne tenisice i jedne zimske cipele je platila 60,00 EUR. Kada se rodio morala je kupiti auto sjedalicu koju je platila oko 300,00 EUR, zatim hranilicu koju je platila oko 150,00 EUR, na pelene je trošila mjesečno 80,00 EUR, a dodatno još na higijenske potrepštine svaka tri mjeseca oko 100,00 EUR, zatim na odjeću oko 50,00 EUR mjesečno jer je dosta toga dobila od svoje sestre na posudbu. CĆ je mulat, ima specifičnu kosu, pa je morala kupiti mašinicu za kosu koju je platila 60,00 EUR, iz razloga što ne zna svaki frizer šišati takvu kosu. Sada za higijenu mjesečno izdvoji 60,00 EUR samo za djetetovu kosu, a to mora naručivati iz inozemstva jer toga tu nema. Djecu je vodila na ljetovanja za što je izdvajala godišnje 500,00 EUR.

10.3. Živi s djetetom u stanu površine 35 m2, zajedno s kćerkom koja je u dobi od četiri i pol godine. Njihov otac je tuženik, a za R mu je sudski određeno 146,00 EUR, no sada je u tijeku povećanje toga iznosa na iznos od 250,00 EUR. Taj stan je u vlasništvu njezin ih roditelja, oni plaćaju režije, a ona zna dati dio od 100,00 EUR mjesečno. Prijavila se za gradski stan i to sada čeka. Plaća kredit u iznosu od 230,00 EUR mjesečno radi podmirenja troškova koje je imala iz suživota s tuženikom. Drugih dugova nema. Nije vlasnica imovine. Zaposlena je, zdrava i radno sposobna. Radi u Esencia d.o.o. na radnom mjestu voditelja prodaje poslovnog savjetovanja u svrhu stres managment poslovanja, ostvaruje primanja u iznosu od 1.300,00 EUR. Član je društva Rabuzin – Tomljenović j.d.o.o. koja se bavi grafičkim dizajnom te eventima i tu ostvaruje prihod od 300,00 – 400,00 EUR mjesečno.

10.4. Tuženik je otac još jednog djeteta koje je u dobi od sedam ili osam godina. Zna da je donesena presuda gdje mora plaćati za to dijete 1.000,00 kn. Tuženik je zaposlen, a pored toga radi u kafićima. Slikao je sebe kako radi u kafiću i kako zarađuje novce te joj je slikao i te novce. Povremeno radi na projektima za TV i reklame kao statista, u Dubrovniku je dobio oko 1.000,00 EUR za projekt od par dana. To zna jer ga je u to uključila. On ne plaća dobrovoljno za djecu uzdržavanje, koliko joj je poznato drugih osoba za uzdržavanje nema, zdrav je i radno sposoban. Misli da nema dugova. Ne zna gdje se sada nalazi i s kim živi.

10.5. Maloljetnog CĆ zadnji puta je vidio prije dvije godine. Dijete ne zna za oca. Imala je veliki problem s upisom djeteta u vrtić za R, a za CĆ nije upisan otac pa nisu radili problem.

10.6. Prijavila je tuženika za nametljivo ponašanje i zbog toga se sada vodi također postupak, ne boji ga se jer je u tijeku sudski postupak. Što se tiče susreta tuženika s djecom, traži da bude prisutna treća osoba jer se tuženik ne zna odnositi prema njoj s poštovanjem i to onda djeca gledaju.

10.7. Iskaz drugotužiteljice ŽĆ je prihvatio sud kao istinit i uvjerljiv jer je isti u skladu sa svim navodima i dokumentacijom iznesenom tijekom postupka, a tuženik niti sudionici postupka nisu to niti osporili.

11. Na osnovu utvrđenog imajući u vidu iskaz majke djeteta i svu dokumentaciju koja prileži spisu, a imajući u vidu pravo djeteta da zna tko su njegovi roditelji, sud je zaključio da je tuženik biološki otac maloljetnog djeteta pa je prema odredbama čl. 60. t. 3, čl. 71. t. 3., čl. 383. st. 1., čl. 384. st. 1., čl. 388. st. 3. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Od rođenja maloljetno dijete stanuje s majkom, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava te posebnog skrbnika djeteta proizlazi da bi dijete trebalo nastaviti stanovati s majkom koja je pokretanjem postupaka kao i verbaliziranjem i postupcima ukazala na spremnost preuzimanja brige oko djeteta, a za to ima i odgovarajuću podršku i pomoć obitelji.

13. Prema odredbi čl. 413. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona sud će po službenoj dužnosti odlučiti između ostaloga i o osobnim odnosima djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje odlukom o utvrđivanju očinstva kada je donošenje te odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

14. Naime, odlukom kojom se utvrđuje očinstvo maloljetnog djeteta, sud je po službenoj dužnosti dužan odlučiti sa kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti, kao i o vremenu susreta i druženja maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim neće živjeti, ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici. Navedeni postupak predstavlja statusni spor utvrđivanja očinstva. Citirana zakonska odredba je imperativnog karaktera i sud je dužan u skladu s njome postupiti po službenoj dužnosti i bez obzira na zahtjeve stranaka.

15. Sud je prema odredbi čl. 96. st. 2., čl. 104. st. 1., čl. 413. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona, prema svemu utvrđenom, odlučio da maloljetno dijete stanuje s majkom, kako je navedeno u točki II. izreke ove presude smatrajući da je takva odluka u skladu s njegovom dobrobiti., a s navedenim je suglasan i tuženik.

16. Nadalje, uvidom u prijepis korespodencije dostavljen po drugotužiteljici ŽĆ (list 4-5 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp - 1551/2021 od 2. veljače 2021. (list 20-21 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-10193/2022 od 6. lipnja 2023. (list 22-24 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-10390/2023 od 4. srpnja 2023. (list 25-27 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-3341/2024 od 10. ožujka 2024. (list 28-29 spisa), utvrđeno je da su odnosi između stranaka kao roditelja maloljetnog djeteta izrazito narušeni i da je otežana suradnja oko ostvarivanja roditeljske skrbi i time i roditeljska komunikacija.

17. Člankom 92. Obiteljskog zakona propisano je da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: 1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu 2. odgoj i obrazovanje 3. ostvarivanje osobnih odnosa i 4. određivanje mjesta stanovanja , zatim pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom, pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

17.1. Prema odredbi čl. 104 st. 1 Obiteljskog zakona, roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a kada roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako je određeno člankom 106. Obiteljskog zakona.

17.2. Odredbom čl. 105. st. 1 Obiteljskog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske oduke u skladu s djetetovom dobrobiti, prema st. 3 istog članka jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničko j roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je prema st. 4 roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju rodite ljske skrbi odnosno sklapanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18. Slijedom citiranih odredbi, ovaj sud je mišljenja da je u interesu maloljetnog djeteta da majka, ovdje drugotužiteljica ŽĆ ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki III. izreke ove presude s obzirom na to da tuženik nije dokazao u čemu se sastoji njegova suradnja i briga oko dobrobiti maloljetnog djeteta niti da surađuje s drugotužiteljicom ŽĆ oko navedenoga, zbog čega tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za njihovo dijete. Također, drugotužiteljica ŽĆ je roditelj koji sam praktično od rođenja adekvatno brine o svim djetetovim potrebama.

19. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac uopće ne sudjeluje u životu maloljetnog djeteta, zatim da dijete od rođenja kontinuirano stanuje s drugotužiteljicom ŽĆ kao majkom koja odgovorno i u potpunosti adekvatno zadovoljava sve njezine potrebe, a posebice s obzirom na nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki III. izreke ove presude i u tom smislu je prihvatio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava opisan u točki 9. ovog obrazloženja presude kao i mišljenje posebnog skrbnika maloljetnog djeteta.

20. S obzirom na to da tuženik kao otac nije bio zainteresiran za maloljetno dijete i nedostupan je drugotužiteljici ŽĆ kao majci, to je u interesu maloljetnog djeteta da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i odlučuje o bitnim osobnim pravima djeteta, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit maloljetnog djeteta.

21. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta da drugotužiteljica ŽĆ samostalno ostvaruje roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki III. izreke ove presude te je primjenom čl. 105. st. 1., 3. i 5. Obiteljskog zakona sud odredio da će drugatužiteljica ŽĆ samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i sama zastupati dijete u bitnim osobnim pravima bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava te posebnog skrbnika maloljetnog djeteta.

22. Radi navedenoga, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

23. Nadalje, ostvarivanje osobnih odnosa roditelja koji ne stanuje sa djetetom nije samo pravo već je i dužnost roditelja, čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona. Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona. Dijete ima pravo i na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, čl. 84. st. 4. Obiteljskog zakona.

24. Primjenom odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori" br. 2-3/17) potrebno se rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta, što je ujedno i temeljeno načelo sadržano i u odredbi čl. 5. Obiteljskog zakona, dok je prema odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" br. 7-113/08) dijete i roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata.

25. Člankom 124. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad, dok je stavkom 3. istoga članka zakona propisano da se navedena mjera može odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

26. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

27. Stoga, na osnovu svega utvrđenog, imajući u vidu dob maloljetnog djeteta , činjenicu da otac nije dugo ostvarivao osobne odnose sa maloljetnim djetetom, sud je usvojio prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnih ureda Dubrava, te je prema odredbi čl. 124. Obiteljskog zakona, imajući u vidu odredbu čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučio kao u točki IV. izreke ove presude smatrajući da je takva odluka u skladu s dobrobiti maloljetnog tužitelja.

28. Naime, ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje je pravo djeteta na redovito održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit i odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ MU br. 7/08) kojom je određeno kako dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata. Samim time odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s majkom donesena je u svrhu postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici i izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj.

29. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta, poremećene odnose stranaka kao roditelja, pasivo držanje tuženika kao oca, te činjenicu da nije ostvario osobne odnose s djetetom od njegova rođenja, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

30. U slučaju bitno izmijenjenih okolnosti stranke mogu zahtijevati izmjenu ove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika kao oca s djetetom.

31. Sukladno odredbi čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona navodi se da je tom odredbom propisano da su pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem:

mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od tridesettisućakuna,

mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

32. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 . Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

33. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

34. U konkretnom slučaju je nesporno da stranke nisu doprinosile za uzdržavanje djeteta, te da dijete nije s njima ni stanovalo, a da je tek ovom odlukom odlučeno da će stanovati s ocem.

35. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

35.1. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

36. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

36.1. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

37. Tijekom postupka je utvrđeno da je drugotužiteljica ŽĆ kao majka, zaposlena, ima podršku svoje primarne obitelji, te da ima obvezu uzdržavanja i maloljetne kćerke, a kako je to i opisano u točkama 1., 9. i 10. obrazloženju ove presude.

38. Tuženik kao otac je zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o., a uvidom u isplatne liste tuženika za razdoblje od siječnja – rujna 2025. (list 68-77 spisa), utvrđeno je da ostvaruje mjesečne prihode u mjesečnom rasponu od 850,01 EUR do 893,51 EUR s uključenim dodacima za hranu i prijevoz.

38.1. Iz potvrde o visini dohotka i primitka za tuženika izdane od Porezne uprave Zagreb - Ispostave Črnomerec za 2022., 2023., 2024. i siječanj-srpanj 2025. (list 79-87 spisa), proizlazi sljedeće:

- za 2022. utvrđeno je da je tuženik ostvario godišnji prihod od 12.289,88 EUR te na ime neoporezivog primitka iznos od 351,48 EUR,

- za 2023. utvrđeno je da je tuženik ostvario godišnji prihod od 3.819,42 EUR te na ime neoporezivog primitka iznos od 1.238,16 EUR,

- za 2024. utvrđeno je da je tuženik ostvario godišnji prihod od 10.266,92 EUR te na ime neoporezivog primitka iznos od 2.904,15 EUR,

- za siječanj do srpnja 2025. utvrđeno je da je tuženik ostvario godišnji prihod od 6.116,57 EUR te na ime neoporezivog primitka iznos od 1.346,54 EUR.

38.2. Tuženik je otac troje djece, zdrav i radno sposoban.

38.3. Pri tome se napominje da sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostupnost oca, utvrditi točno kakve su njezine ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku utemeljio na iskazu majke djeteta i priloženoj dokumentaciji u spisu.

39. U odnosu na maloljetno dijete utvrđeno je da je zdrav dječak, s uobičajenim potrebama oko hranjenja, odijevanja i oblačenja kako je i detaljno navedeno u točkama 9. i 10. ovog obrazloženja presude.

40. Tijekom postupka nitko od stranaka i sudionika nije niti osporio činjenicu da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje djeteta plaćanjem utvrđenog mjesečnog iznosa, slijedom čega je sud navedeno uzeo u obzir prilikom određivanja iznosa od donošenja presude.

41. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

42. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

43. Iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim čitanjem socijalne anamneze i saslušanjem majke djeteta, utvrđeno je da tuženik može doprinositi za uzdržavanje djeteta.

44. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

45. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove dje teta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

45.1. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

45.2. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

46. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 37/2022) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, koja razdoblje od siječnja do prosinca 2021. iznosi 7.129 kuna (slovima: sedamtisučastodvadesetdevet kuna), prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku broj: 9.1.1/12. od 18. veljače 2022. te za dijete do 6 godina iznosi 17 % prosječne plaće 1.211,93 kn (slovima: tisućudvjestojedanaest kuna i devedesettri centa).

46.1. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) propisano je da za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 172,67 EUR što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023).

46.2. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) propisano je da za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 195,16 EUR što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024).

46.3. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 224 EUR, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025).

47. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir podatke o minimalnim iznosima iz točke 47. ovog obrazloženja presude koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, te činjenicu da otac od rođenja djeteta ne doprinosi za uzdržavanje djeteta niti ostvaruje roditeljsku skrb.

48. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. 311. i 313. Obiteljskog zakona, sud je prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja uzeo u obzir da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. Obiteljskog zakona.

49. U skladu s navedenim, sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta minimalan iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura), koji je sukladan mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kako je opisano u točki 46. ovog obrazloženja presude.

50. Naime, tuženik ne živi s maloljetnim djetetom, niti doprinosi za njegovo uzdržavanje niti brine o njemu, pa bi određeni iznos predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj, koji ima obvezu uzdržavanja još dvoje djece, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na svoje financijske mogućnosti i činjenicu da je radno i zdravstveno sposobna osoba.

50.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete sigurno sada nije jer se redovito školuje i ima zdravstvenih problema. Pri tome se napominje da je uzdržavanje maloljetnog djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza ili ovrha.

51. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od prekida zajednice života roditelja pa do donošenja ove presude nisu doprinosili niti na bilo koji način ostvarivali roditeljsku skrb, da svaki roditelj treba jednako sudjelovati u troškovima obuće i odjeće i hrane maloljetnog djeteta, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1., Obiteljskog zakona, sud je naložio majci da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) mjesečno kako je navedeno u točki VI. izreke ovoga rješenja.

52. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

53. Na temelju čl. 310. Obiteljskog zakona majka koja s djetetom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

54. S tim u vezi se ističe da je tuženica prema odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona u obvezi podmiriti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i to upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim minimalnim novčanim iznosima, a primjenom čl. 314. Obiteljskog zakona.

55. Na osnovu utvrđenog imovinskog stanja stranaka u razdoblju uskraćenog uzdržavanja, imajući u vidu prihode, sposobnost za rad i zdravstveno stanje, mogućnost stjecanja zarade, vlastite potrebe, zakonske obveze uzdržavanja te da dijete ima prednost ispred drugih obveza, dob maloljetnog djeteta, kao i primjenu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta te imajući u vidu podatke iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta) u vezi s primjenom i propisa naznačenih u točki 46. ovog obrazloženja presude s datumom njihovog stupanja na snagu, sud je primjenom odredbi čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311. Obiteljskog zakona zaključio da je za maloljetno dijete u razdoblju od 4. svibnja 2023. do 11. travnja 2024. mjesečno bio potreban iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura).

56. Tuženik će za svaki mjesec uskraćenog uzdržavanja za maloljetnog tužitelja platiti ukupan iznos od 2.400,00 EUR (slovima: dvijetisućečetiristo eura) za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 14. svibnja 2023., uzimajući u obzir iznose naznačene u točki 46. ovog obrazloženja presude, a koji iznos je tuženik dužan platiti s osnova uskraćenog uzdržavanja prema odredbi čl. 289 st. 1. Obiteljskog zakona kako je to odlučeno u točki V. izreke ove presude.

56.1. Upravo iz navedenih razloga, a cijeneći potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanjem te materijalne mogućnosti tuženice, maloljetno dijete je odbijeno s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa uzdržavanja i rokom dospijeća uzdržavanja. U skladu s navedenim odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.

57. Naime, kako je to i utvrđeno u točki 50. ovog obrazloženja presude, također i u vrijeme uskraćenog uzdržavanja maloljetno dijete nije živjelo s ocem, ovdje tuženikom niti je ostvarivao osobne odnose na način da je podjednako dijete provodilo vrijeme s oba roditelja, slijedom čega proizlazi da tuženik nije dokazao da je doprinosio za njegovo uzdržavanje.

58. Stopa kamate od 1. siječnja 2023. dosuđena je prema Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. primjenom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023), te je odlučeno da se primjenjuje na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točkama V. izreke ove presude.

58.1. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to do 10-tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, kako je odlučeno u točki VI. izreke presude, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22, 156/22).

58.1. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

59. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona i čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, a posebice imajući u vidu da je prijedlog drugotužiteljice ŽĆ da svatko snosi svoj trošak postupka, a tuženik nije potraživao troškove postupka.

60. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u točki VIII. izreke presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

S u d a c

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Prvotužitelju CĆ po posebnom skrbniku

2. Drugotužiteljici ŽĆ

3. Tuženiku

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava

5. spis