Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-558/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnice tuženika, odlukom objavljenom 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.000,00 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 12. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom za tijek zakonskih kamata na iznos dosuđen u točki I. izreke ove Presude od dana 29. prosinca 2021. do dana donošenja ove odluke, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.466,09 eura, sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom za naknadu troškova sastava po punomoćniku odvjetniku podnesaka od 29. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025., kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 15.000,00 eura Općinskom sudu u Rijeci. Postupajući po prigovoru tuženika, istaknutom prije upuštanja tuženika u raspravljanje o predmetu spora, Općinski sud u Rijeci oglasio se je mjesno nenadležnim rješenjem broj: P-458/2024-4 od 12. travnja 2024. (str. 18-19 spisa). Nakon pravomoćnosti tog rješenja spis je dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se tuženik obvezao tužitelju isplatiti do 28. prosinca 2021. iznos od 15.000,00 eura na ime vrijednosti 1/3 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, ZK odjel Valpovo, označene kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, površine 649 m2. To stoga što je tužitelj ranije tuženiku prepustio u samovlasništvo predmetnu nekretninu. Tuženik je dao pisanu izjavu da će isplatiti tužitelja za 1/3 vrijednosti dijela navedene nekretnine, dok je sama visina iznosa dogovorena usmeno između stranaka. Po proteku roka za isplatu, tužitelj se obratio tuženiku radi isplate te je sa istim razmijenio više pisanih poruka putem društvene mreže Viber iz kojih je razvidno da su stranke pregovarale oko dinamike isplate te je na kraju prije podnošenja ove tužbe tužitelj putem svog punomoćnika zatražio isplatu, a s obzirom da se je tuženik na sve navedeno oglušio, tužitelj je u konačnici podnio tužbu. Naglašava da potražuje iznos od 15.000,00 eura iako smatra da je današnja vrijednost tog dijela uslijed inflacije znatno veća pa stoga od suda traži da naloži tuženiku da mu isplati navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća 29. prosinca 2021. do isplate, kao i da obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući iste neosnovanim. U bitnom navodi da su stranke braća te da je tuženik predmetnu nekretninu naslijedio nasljeđivanjem 2016. iza pokojne majke stranaka, s tim da se je u ostavinskom postupku tuženik odrekao svog nasljednog dijela iza pokojne majke. Prethodno, nakon smrti oca stranaka, 2006. godine, tuženik je ustupio svoj nasljedni dio majci. Stoga smatra da se tuženik odricanjem od nasljedstva, koje je neopozivo više ne može pozivati da ima bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini pa tako i pravo da ga tuženik isplati za vrijednost 1/3 dijela nekretnine. Tužitelj bi eventualno imao pravo pobijati izjavu o odricanju po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje, a što isti nije učinio pa stoga smatra da je isti sad tužbom pokušava ostvariti nepripadnu korist na koju nema pravo. Pored navedenoga, ističe da stranke nisu nikad postigle sporazum koji tužitelj spominje u tužbi te da tuženik nikad nije potpisao izjavu koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Smatra da je ta izjava krivotvorena te predlaže da tužitelj na spis dostavi izvornik izjave kako bi se grafološkim vještačenjem moglo utvrditi istinitost navoda tuženika. Naglašava da je tuženik vodio brigu o majci i ocu stranaka sve do njihove smrti te je živio sa majkom i ocem u predmetnoj nekretnini, dok je tužitelj živio u [adresa]. Stranke su održavale dobre odnose te među istima nije bilo prijepora i nesuglasica sve do 2022. kada je tužitelj zahtijevao isplatu njegovog nasljedničkog dijela na predmetnoj nekretnini od tuženika, a s tim u vezi tuženik smatra da je do toga došlo na nagovor supruge tužitelja koja je na istog izvršila utjecaj pa su nastavno zbog toga i duboko poremećeni odnosi između samih stranaka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka saslušao JL na okolnost usmenog dogovora stranka te sastavljanja i potpisa sporne izjave kojom se tuženik obvezao u roku 5 godina od sastavljanja izjave isplatiti svog brata, ovdje tužitelja za vrijednost 1/3 dijela predmetne nekretnine. Na istu okolnost saslušane su i parnične stranke te je provedeno grafološko vještačenje na okolnost utvrđenja je li tuženik vlastoručno potpisao spornu izjavu (str. 5 spisa). Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija u spisu i to kako slijedi: Izjava str. 5 spisa, ispis poruka str. 6-8 spisa, te str. 9,10 spisa, potvrda str. 12 spisa, nasljednička izjava s punomoći i uz ovjeru potpisa str. 25-27 spisa, nesporni potpisi i rukopis tuženika str. 72 spisa, podnesak Centra za forenzična ispitivanja.. . str. 74-75 spisa, podnesak PP Belišće str. 89 spisa, izvornici obrazaca zahtjeva za izdavanje putovnice, karton osobne iskaznice i karton za izdavanje putovnice koji se nalaze u zatvorenoj omotnici uz str. 89 spisa a na kojima se nalaze osobni podaci, fotografije i vlastoručni potpisi tuženika, nesporni potpis tuženika str. 93 spisa sa kraće pisanim tekstom vlastitom rukom, potvrda o uplati predujma str. 95 spisa, podnesak Centra za forenzična ispitivanja str. 98 spisa, nalaz sa zapisnikom o vještačenju i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja str. 102-107 spisa, specifikacija troškova vještačenja str. 108-109, očitovanje vještaka str. 120-122 spisa, i specifikacija troškova vještačenja str. 123 spisa.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti 1/3 dijela predmetne nekretnine iz razloga što tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi 1/3 vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme kad je prema tvrdnjama tužitelja sklopljen usmeni dogovor i potpisana izjava iznosio manje od 15.000,00 eura koliko tužitelj potražuje tužbom. Također, tužitelj je u tužbi i tijekom postupka spominjao da je ta vrijednost možda i viša od 15.000,00 eura, ali je decidirano tražio isplatu upravo iznosa od 15.000,00 eura. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da je nakon smrti majke uložio dodatna sredstva u kuću kojima je povećao njezinu vrijednost, a ta je okolnost za ovaj postupak nebitna iz razloga što tužitelj traži isplatu vrijednosti 1/3 predmetne nekretnine prema stanju nekretnine u vrijeme postizanja dogovora, odnosno krajem 2016. godine, dakle, prije ulaganja koje je izvršio tužitelj.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 15.000,00 eura na ime vrijednosti 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine pobliže opisane u točki I. obrazloženja ove presude.

6. Među strankama je nesporno da su isti u odnosu srodstva jer su braća te da se je tužitelj odrekao nasljedstva iza pokojne majke stranaka. Nesporno je i da je prethodno nakon smrti oca stranaka tužitelj ustupio svoj nasljednički dio majci stranaka.

7. Među strankama je sporno jesu li isti postigli prvo usmeni sporazum, koji su kasnije uobličili u pisanu formu izjave na str. 5. spisa. Sporno je je li tim sporazumom dogovoreno da se tužitelj odrekne nasljedstva iza pokojne majke, a da mu tuženik zauzvrat nakon odricanja isplati vrijednost 1/3 vrijednosti roditeljske kuće stranaka u roku od 5 godina. Samim tim sporno je je li tužitelj nasljedničku izjavu u kojoj se odrekao nasljedstva dao u zabludi ili pod prijevarom smatrajući da će tuženik ispuniti svoje obećanje da ga isplati. Spornim se ukazuje i visina iznosa s kojim je tuženik trebao isplatiti tužitelja. Među strankama je sporno i je li tužitelj trebao, bilo u ovom postupku ili ranije, deklaratornom tužbom tražiti poništenje nasljedničke izjave kojom se je odrekao nasljedstva iza svoje pokojne majke ili je bilo dovoljno da samo zahtjevom za isplatu traži da sud naloži tuženiku da postupi po sporazumu te da ga isplati.

8. Iz materijalne dokumentacije priložene sudskom spisu, utvrđeno je kako slijedi:

- iz nasljedničke izjave (str. 25 spisa) proizlazi da se je tužitelj 28. prosinca 2016. odrekao zakonskog nasljednog dijela ostavinske imovine iza svoje pokojne majke u cijelosti, izjava je potvrđena po javnom bilježniku Vesni Ćuzel iz Rijeke pod brojem OV- 13282/16, dakle, ne radi se samo o ovjeri potpisa, već o potvrdi izjave u cijelosti,

- da iz punomoći i nasljedničke izjave (str. 26-27 spisa) proizlazi da je ista sastavljena 23. siječnja 2006., na njoj je potvrđen potpis tužitelja, a iz sadržaja proizlazi da tužitelj izjavljuje da se iza smrti svog oca prihvaća nasljednog dijela te isti istovremeno ustupa majci, s tim da opunomoćuje brata, ovdje tuženika, da u njegovo ime dalje poduzima radnje u ostavinskom postupku koji se je vodio nakon smrti njihova oca,

- da iz pisane izjave (str. 5 spisa) proizlazi da će tuženik u roku od 5 godina isplatiti svog brata, ovdje tužitelja, u 1/3 dijela kuće upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor od 647 m2., s tim da je kao datum sastavljanja naznačen "28. prosinca 2016.", za mjesto sastavljanja je naznačeno "u [adresa]" te se na kraju izjave nalazi potpis u obliku parafa ispod imena BL (tuženik),

- da iz ispisa tekstualnih poruka sa društvene mreže, vjerojatno Viber, proizlazi da su stranke komunicirale razmjenom pisanih poruka u periodu od 11. travnja 2022. do 16. prosinca 2022, s tim da iz sadržaja tih poruka proizlazi da se tuženik, obraća tužitelju, s riječima "Nemoj dolaziti, kad riješim kuću dobit ćeš novac na račun," zatim nastavno proizlazi da je protekom nekog vremena tuženik napisao "Nešto je zapelo u banci. Ne sekiraj se, dobit ćeš svoje. Nadam se da imaš za život novca dok ti ne uplatim.", a zatim 11. kolovoza 2022. tuženik ponovno piše "Ja se ispričavam. Moram sve papire ponovno raditi.", potom se 7. listopada 2022. tužitelj obraća porukom: "Prošlo 4 mjeseca…" te ponovno 16. prosinca 2022. "Od velikih rijeci ostale suplje price…"

9. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka za grafologiju Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan Vučetić, od 4. srpnja 2025. (str. 102-109 spisa) proizlazi da je glavni vještak za rukopise i dokumente KL dipl. inž. utvrdila vještačenjem izjave na str. 5 spisa da se na izjavi nalazi potpis tuženika s obzirom da je u mišljenju doslovno napisala " BL je vrlo vjerojatno – gotovo sigurno skriptor spornog potpisa na predmetnoj izjavi od 28. prosinca 2016., list 5. spisa, prema nalazu vještaka."

9.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještaka, dok je tuženik prigovorio da je vještak u nalazu naznačio da nije moguća sigurna identifikacija potpisa jer spisu ne prileže izvornik materijala vještačenja pa je stoga postavio pitanja vještaku. Vještak je kroz odgovor na ta pitanja otklonio prigovore tuženika u očitovanju od 20. siječnja 2026. (str. 120-123 spisa). U bitnom vještak je naglasio da je moguće odrediti starost pismena u smislu određivanja starosti tinte sredstva kojim je ispisan sporni potpis preko fizikalno – kemijskog sastava tinte, ali navedeni Centar ne provodi takvo vještačenje. Budući prilikom vještačenja na fotokopiji dokumenta vještačenja nisu nađeni tragovi koji bi upućivali da je na dokument interpoliran potpisa računalnom modifikacijom vještak je takvu mogućnost isključio pa je stoga i izveo mišljenje da je tuženik skriptor potpisa.

9.2. Sud nalaz vještaka, kao i njegovo pisano očitovanje na pitanja tuženika u cijelosti uzima kao istinite i vjerodostojne jer je vještak dao nalaz jasno i određeno prema pravilima struke u okviru zadatka koji mu je postavio sud. Isti se je jasno i argumentirano očitovao o pitanjima tuženika, na ista je dao jasne i stručne odgovore koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

10. Iz iskaza tužitelja, tuženika te svjedokinje JL suglasno proizlazi da su se tužitelj i tuženik kao braća sa svojim suprugama i djecom posjećivali i održavali dobre odnose te da su ti odnosi narušeni 2022. kada je tužitelj od tuženika počeo zahtijevati da ga isplati. Nadalje, iz iskaza svjedokinje JL i tužitelja suglasno proizlazi da je nakon smrti majke stranaka, za Božić 2016., kad su tužitelj i njegova supruga (ovdje svjedokinja JL) bili u posjeti kod tuženika i njegove supruge, dogovorili da će tužitelj dati nasljedničku izjavu u ostavinskom postupku iza majke na način da se odrekne u cijelosti nasljedstva te da će za uzvrat tuženik u roku od 5 godina tužitelju isplatiti 1/3 vrijednosti predmetne kuće. Dogovor je postignut usmeno, s tim da je kasnije, negdje u vremenu do polovice 2017., supruga tuženika, na traženje tužitelja sastavila pisanu izjavu koja sadržajno odgovara izjavi na str. 5 spisa te je tuženik tu izjavu i potpisao pred tužiteljem i njegovom suprugom (ovdje svjedokinjom JL). Prema dogovoru stranaka na pisanoj izjavi stavljen je datum koji odgovara datumu kad su stranke postigle opisani dogovor. Prema suglasnom iskazu tužitelja i svjedokinje JL dalje proizlazi da je iznos od 15.000,00 eura, kao protuvrijednost za predmetni suvlasnički dio dogovoren na prijedlog supruge tuženika koja kroz svoj posao svakodnevno dolazi u kontakt sa kretanjem vrijednosti nekretnina pa je ona u to vrijeme sama rekla da je 1/3 vrijednosti predmetne kuće 15.000,00 eura, a što je u skladu i s iskazom tuženika koji je rekao da je njegova supruga angažirala procjenitelja kako bi se utvrdila vrijednost. Također iz njihovog iskaza proizlazi i da se je tužitelj u više navrata obraćao tuženiku sa zahtjevom da ga tuženik isplati te da je tuženik koristio izgovore da ne može dobiti kredit da bi na kraju odbio isplatiti tužitelja zbog toga što ga se je prema iskazu samog tuženika tužitelj odrekao.

10.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da se je tužitelj odselio u Rijeku poslije rata gdje je zasnovao obitelj te da se je tuženik zajedno sa svojom suprugom cijelo vrijeme brinuo i skrbio o roditeljima stranaka, kao i da su tuženik i njegova supruga u konačnici i sahranili roditelje stranka nakon njihove smrti. Također je tuženik naglasio u svom iskazu da ga je tužitelj već treći dan nakon smrti njihove majke tražio da mu isplati 1/3 vrijednosti kuće. Potvrdio je u svom iskazu da je tuženikova supruga angažirala procjenitelja poslije ostavinske rasprave kako bi isti utvrdio vrijednost predmetne kuće jer je u to vrijeme kod tuženika postojala namjera da isplati tužitelja. Također je potvrdio da se je tužitelj odrekao nasljedstva u ostavinskom postupku vođenom nakon smrti njihove majke te je naglasio da se je nakon svega toga tužitelj odrekao tuženika ne navodeći pri tome što točno misli pod odricanjem, već je samo naglasio da zbog toga smatra da više nije dužan ništa isplatiti tužitelju. Nije osporio, nakon što mu je na uvid predočen ispis poruka (str. 6-8 spisa), da je sudjelovao u razmjeni poruka s tužiteljem, štoviše potvrdio je nakon izvršenog uvida da je razmijenio te poruke s tužiteljem.

10.2. U naprijed navedenom dijelu sud iskaze svjedokinje i stranaka cijeni u cijelosti kao istinite jer su isti dani jasno, okolnosno i životno te su pored toga međusobno sukladni i u skladu su sa materijalnom dokumentacijom koja je pročitana u dokaznom postupku te koja je naprijed analizirana kroz činjenice koje iz iste proizlaze.

10.3. Sud ne može prihvatiti iskaz tuženika u dijelu u kojem je isti naglasio da nije potpisao izjavu na stranici 5 spisa jer je to u suprotnosti sa nalazom vještaka te životnim iskazima tužitelja i svjedokinje. Sam je tuženik u svom iskazu potvrdio da je tužitelj i prije ostavinske rasprave, treći dan nakon smrti majke tražio od tuženika da mu isplati 1/3 vrijednosti kuće. Također je potvrdio u iskazu da je tuženikova supruga angažirala procjenitelja nakon ostavinske rasprave i da je imao namjeru isplatiti tužitelja te da je ta namjera prestala kad ga se tužitelj odrekao. U takvim okolnostima je životno da su stranke postigle sporazum oko sastavljanja izjave na stranici 5 spisa te da je u konačnici tuženik istu i potpisao, s tim da su u vrijeme potpisivanja, koje je sasvim sigurno bilo nakon postignutog sporazuma i nakon ostavinske rasprave na izjavi naznačili datum kad je i sporazum u bitnim dijelovima postignut. Također sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem je naglasio da u konačnici nije postignut nikakav konkretan sporazum te da se je tužitelj, bez postizanja sporazuma, odrekao nasljedstva. To iz razloga što je to u suprotnosti sa dijelom njegova iskaza u kojem je naglasio da je tuženikova supruga angažirala procjenitelja i da je tuženik sam bio voljan podići kredit pa u takvim okolnostima ne bi bilo životno da bi bez postignutog sporazuma o odricanju i isplati kao protučinidbi uopće angažirali procjenitelja te da bi tuženik uopće razmišljao o podizanju kredita, s tim da je isti u pisanoj prepisci 2022. pisao tužitelju da priprema dokumentaciju za kredit. Također ne bi bilo životno niti da bi se tužitelj odrekao nasljedstva vjerujući da sporazum nije postignut.

11. Iz čl. 130. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) proizlazi da se nasljednik može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke. Dio učinaka odricanja od nasljedstva proizlazi iz čl. 135. ZN-a kojim je propisano da je izjava o odricanju od nasljedstva neopoziva te da ju nasljednik može pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Iz čl. 65. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) proizlazi da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan u cijelosti ispuniti. Nadalje, iz čl. 247. ZOO-a proizlazi da je ugovor sklopljen kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, s tim da se prema čl. 249.ZOO-a volja može očitovati riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem i iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti da ona postoji. Zaključno treba naglasiti da se pravni poslovi mogu pobijati prema čl. 284. st. 1. ZOO-a zbog prijevare ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili ju drži u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, s tim da druga strana može zahtijevati poništenje i onda kad zabluda nije bitna. Strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

13. Provedenim dokaznim postupkom Sud je nesporno izveo zaključak da su se stranke još za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza pokojne majke stranaka suglasile da se tužitelj odrekne nasljedstva u cijelosti te da mu za uzvrat tuženik isplati 1/3 vrijednosti predmetne kuće koja je predstavljala ostavinsku imovinu iza njihove majke. Da su stranke o tome razgovarale prije davanja nasljedničkih izjava u svom iskazu nije porekao niti sam tuženik koji je osim toga jasno naglasio u svom iskazu da je bio voljan isplatiti tužitelja i puno kasnije nakon provedenog ostavinskog postupka, što je u skladu i sa ispisom komunikacije putem društvene mreže (str. 6-8 spisa) koja se odvijala tijekom 2022., a koju je komunikaciju tuženik priznao kao vjerodostojnu. U tim okolnostima, zaista bi bilo neživotno da nije postojao sporazum o bitnim elementima, a u ovom slučaju, to je sporazum o odricanju od nasljedstva s jedne strane te isplata nasljedničkog dijela kao protučinidba za takvo odricanje. Sam iznos od 15.000,00 eura, koji je kao protučinidbu za odricanje od nasljedstva tuženik trebao isplatiti tužitelju, Sud smatra da je dogovoren između stranka naknadno. Sam tuženik u svom iskazu priznao je da je njegova supruga angažirala procjenitelja nakon ostavinske rasprave. To je životno jer je sporazum postignut za Božić 2016., tužitelj je dao izjavu o odricanju 28. prosinca 2016. te u tako kratkom vremenu između Božića i Nove godine zasigurno nije bilo moguće provesti procjenu, već je ista uslijedila naknadno. Međutim, to ne znači da sporazum nije valjan i to stoga što su se stranke suglasile o bitnim elementima činidbi (odricanje od nasljedstva) i protučinidbi (isplata iznosa), s tim da je protučinidba odrediva jer su jasno dogovorili da će iznos za isplatu utvrditi procjenitelj kao nepristrana i stručna osoba.

14. Naknadnim odustankom od isplate, koji je uslijedio prema porukama (str. 6- 8 spisa) sredinom 2022., gotovo šest godina nakon postignutog sporazuma, tuženik je ostvario obilježja postupanja iz čl. 284. st. 1. ZOO-a jer je tužitelja doveo u zabludu navodeći ga da se odrekne nasljedstva, a kad je isti to i učinio vjerujući da će sa odricanjem dobiti isplatu zakonskog nasljednog dijela od 1/3 koji bi mu najmanje pripadao da se nije odrekao nasljedstva, istog je i dalje držao u zabludi s obzirom da je prema sporazumu isplata trebala uslijediti u roku od 5 godina te je protekom tog roka, nakon što ga je tužitelj u više navrata pozvao da ispuni tu obvezu sa istim prekinuo svaki kontakt. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu predmetnog iznosa od 15.000,00 eura koji su stranke dogovorile kao protučinidbu za 1/3 vrijednosti suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini i to temeljem čl. 284. st. 2. ZOO-a u obliku naknade štete koju je pretrpio prilikom sklapanja sporazuma sa tuženikom koji ga je doveo u zabludu i držao u zabludi. Pri tom treba naglasiti da nije od utjecaja na naprijed navedeni zaključak tuženikovo pozivanje da mu je nejasno zašto onda tužitelj ne traži ½ dijela jer je majka u trenutku smrti bila samovlasnik kuće i to zbog toga što je i u tome dijelu tužitelj dao jasne i životne razloge navodeći u svom iskazu da ne spori da se je tuženik sa suprugom skrbio o roditeljima pa je zbog toga i tražio 1/3, a ne ½ vrijednsoti. Također, sud nije mogao dosuditi tužitelju veći iznos od onog koji je tražio, iako bi prema okolnostima slučaja ta šteta s obzirom na porast cijena nekretnina moguće danas bila i puno veća, a isti ima pravo u ovako utvrđenim okolnostima na naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja.

15. Slijedom sveg navedenog neosnovani su navodi tuženika da je tužitelj prvo trebao pobijati izjavu kojom se odrekao od nasljedstva. To stoga što isti prema citiranoj odredbi čl. 284. st. 2. ima pravo zahtijevati isplatu kao naknadu štete zbog toga što je sporazum o odricanju od nasljedstva i isplati kao protučinidbi za to odricanje sklopljen pod manama volje opisanima u čl. 284. st. 1. ZOO-a. Pri tome sud nije vezan prema čl. 186. st. 3. pravnom osnovom koju je tužitelj u tužbi naveo ili je možda propustio istu navesti, već je ovlašten sam po provedbi dokaznog postupka i utvrđenom činjeničnom stanju izvesti zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Jedino čime je sud vezan je postavljeni tužbeni zahtjev koji sud ne smije prekoračiti pa je u takvim okolnostima temeljem svega naprijed navedenog sud utvrdio da iz činjeničnog stanja proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan upravo po osnovi čl. 284. st. 2. ZOO-a.

16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata od 29. prosinca 2021. do dana donošenja ove odluke jer isti ima pravo na zakonske zatezne kamate u konkretnom slučaju temeljem čl. 1089. ZOO-a od dana donošenja ove Presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku sa glavnim zahtjevom za isplau kako u pogledu osnove tako i visine pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, i to kako slijedi:

- trošak sastava po punomoćniku odvjetniku tužbe u iznosu od 500,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 19. srpnja 2024. u iznosu od 500,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu/ glavnoj raspravi 20. rujna 2024., 23. svibnja 2025. i 10. veljače 2026. u iznosima od po 500,00 eura za svako ročište ili 1.500,00 eura ukupno za sva tri ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 22. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o nalazu vještaka.

Slijedom navedenoga, tužitelju su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 3.000,00 eura, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 3.750,00 eura.

Pored navedenih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tužitelju je priznat trošak stvarno plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 421,41 eura jer će taj iznos biti isplaćen vještaku prema računima str. 109 spisa (258,06 eura) i str. 123 spisa (163,35 eura). Razlika uplaćenog predujma između 421,41 eura i iznosa od 500,00 eura koliko je tužitelj uplatio bit će vraćena tužitelju naknadno. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 98,23 eura jer je taj iznos tužitelj platio prilikom podnošenja tužbe (str. 12 spisa) kao i iznos od 196,45 eura za sudsku pristojbu na presudu koju je tužitelj dužan platiti po objavi ove presude. Slijedom navedenog ukupno odmjeni troškovi iznose 4.466,09 eura. Činjenica što je tužitelj odbijen s tijekom zakonskih zatezah kamata, koje predstavljao sporedno potraživanje, prema ocjeni ovog Suda nije utjecala na konačan uspjeh stranaka u postupku.

18. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 29. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025. jer je isti u tim podnescima opetovano predložio da se provede grafološko vještačenje temeljem izjave koja je dostavljena uz tužbu, a što je predlagao u samoj tužbi i na pripremnom ročištu pa mu u takvim okolnostima ne pripada pravo na naknadu troškova. S tim u vezi treba naglasiti da je tužitelj ta dva podneska dostavio i to prvi na traženje suda da dostavi izvornik izjave za vještačenje, a drugi kao očitovanje na podnesak tuženika u kojem je tuženik inzistirao da tužitelj dostavi izvornik izjave. S obzirom da tužitelj nije dostavio izvornik izjave, ta dva podneska u konačnici nisu bila od nikakvog utjecaja na njegov konačni uspjeh u ovom postupku.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 12. ožujka 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.