P-4450/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 2. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Grad Sinj, OIB: 03210055420, Dragašev prolaz 24, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 04. ožujka 2026. godine, u prisutnosti tužitelja i zastupnika tuženika, dana 11. ožujka. 2026. godine,.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da su tužitelji RN i KN suvlasnici, svaki za ½ dijela, nekretnine označene kao zk.č.br. 251/1, ORANICA, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] pa su slijedom toga tužitelji ovlašteni na temelju ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog Suda zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, svaki za ½ dijela, na svoja imena i u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva za cijelo s imena tuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, da u roku 15 dana naknadi tužiteljima, parnični trošak u iznosu 1.326,55 EUR-a (slovima, tisućutristodvadesetšestipedesetpetcenta).

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, navodeći da su istu stekli temeljem pravnog posla, dosjelosti, nasljeđivanja, temeljem odluke suda. Navode da je predmetnu nekretninu kupio prednik tužitelja IN,1964. godine, od MN, da predmetna nekretnina predstavlja trošnu obiteljsku kuću s okućnicom u kojoj su i prebivali tužitelji i prednici kao i da su prednici tužitelja, AN i ZN, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju, posl. br. P-88/91 od 28. lipnja 1991. godine, utvrđeni vlasnicima predmetne nekretnine. Ističu da se ista nalazi u mirnom i neprekidnom postupku posjedu tužitelja i prednika više od 60. godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te ga predlaže odbiti kao neosnovanog navodeći da je sporna nekretnina nije mogla biti predmet nasljeđivanja s obzirom da je ista nije bila nikada njihovo vlasništvo, da je priložena "priznanica" uz tužbu manjkava, da navedenoj presudi uz tužbu nedostaje klauzula pravomoćnosti, da nisu tužitelji dokazali slijed promjena na katastarskoj čestici, koji dio je navodno u njihovom vlasništvu, te da nemaju zakonsku kakvoću nužnu za stjecanje vlasništva temeljem instituta dosjelosti.

3. U dokazne svrhe pregledani su, izvadak iz katastra zemljišta, presuda Općinskog suda u Sinju, posl. br. P-88/91 od 28. lipnja 1991. godine (dalje Presuda), priznanica, Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, posl. br. O-110/75, Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-3678/13, Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. O- 1404/97, izvod iz katatstarskog plana, izvod iz posjedovnog lista, izvadak iz zemljišne knjige, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta CN, izveden je dokaz saslušanja svjedoka SN i ĆN.

4. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na temelju pravnog posla, zakona, nasljeđivanja i dosjelosti.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je kao nositelj prava vlasništva sporne nekretnine, u zemljišnim knjigama ovog suda, upisan upravo tuženik, Grad Sinj.

7. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta CN, utvrđuje da se radi o čest. 251/1 k. o. [katastarska općina], predmetna nekretnina u naravi predstavlja livadu sa objektom na njoj. Objekt se nalazi u sjeveroistočnom dijelu, a predmetna nekretnina je sa svih svojih strana omeđena zidom i željeznom ogradom na njoj.

8. Saslušani su svjedoci, SN i ĆN. Svjedoci u bitnome isto iskazuju, da su upoznati s predmetnom nekretninom, obzirom da cijeli život žive u neposrednoj blizini iste, znaju da je istu kupio pk. IN, šezdesetih godina od tadašnjeg vvlasnika MN, da je obitelj tužitelja i živjela u predmetnoj kući kao i da je desetljećima poljoprivredno obrađivala zemljište uz predmetnu kuću. Isti navode da svi u selu znaju da je nekretnina vlasništvo tužitelja te da nisu čuli da bi tuženik imao kakva prava na istoj.

9. Uvidom u ovosudsku presudu posl. br. P-88/91 od 28. lipnja 1991. godine, razvidno je da je između prednika tužitelja (AN i ZN) i tuženika vođen parnični postupak u pogledu predmetne nekretnine te da je tuženik, na raspravi od 28. lipnja 1991. godine, priznao tužbeni zahtjev, temeljem čega je donesena presuda na temelju priznanja.

10. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, posl. br. O- 110/75, da su nasljednici iza IN, AN i ZN.

11. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, posl. br. O- 3678/13, razvidno je da je AN u pogledu nekretnina naslijedila RN, tužiteljica ad.1.

12. 11. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, posl. br. O- 3678/13, razvidno je da je nasljednik ZN, tužitelj ad. 2.

KN.

13. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U članku 30. istog Zakona navodi se da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

14. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

15. Propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

16. Nadalje, potrebno je navesti kako je prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17. studenoga 1999., a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama G (Zahtjev broj: 35298/04), K (Zahtjev broj:22768/12) i R i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., a ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev- 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.). Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

17. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

18. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima koji su iskazivali o načinu stjecanja vlasništva tužitelja, kao i o posjedu prednika tužitelja, imajući u vidu da je riječ o ljudima koji su cijeli život prisutni u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, koji imaju neposredna saznanja o posjedu tužitelja i njihovih prednika, za kojeg je utvrđeno, iskazima svjedoka, da su desetljećima u posjedu predmetne nekretnine te da su izvršavane posjedovne čine na istoj, 60-ih godina prošlog stoljeća. Također, iz iskaza istih je razvidno da je još i pravni prednik tužitelja, MN, imao posjed (pošteni i istinit) predmetne nekretnine i prije nego je prodao istu IN. Iskazi svjedoka su kompatibilni s priloženim ispravama posebno "priznanice" pa je razvidno da je prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu od stvarnog vlasnika, MN, a koji pak bio ovlašten raspolagati istom, 60-ih godina prošlog stoljeća.

19. Nadalje, uvidom u Presudu, razvidno je da je tuženik, u drugom postupku, priznao vlasništvo predmetne nekretnine prednicima tužitelja pa je poprilično konfuzno, zašto sada osporava isto, kada je prije trideset pet godina, priznao vlasništvo iste prednicima tužitelja. Iz navedenog proizlazi da su tužitelji, računajući posjed prednika, u posjedu predmetne nekretnine, dugi niz godina, desetljećima, dakle kroz vremenski period duži od 60 godina, da je navedeni posjed pošten, jer nisu imali, tužitelji i prednici, razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed radi čega je prihvaćen, tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Tužiteljima se, temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a, a sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku, trebalo obistiniti trošak, sastava tužbe 100 bodova, podnesak od 23.10.2025. god, podnesak od 13.11.2025., zastupanje na ročištu od 02. veljače. 2026. god., podnesak od 04.03.2026, trošak izvođenja dokaza po vještaku, sudske pristojbe. što zbrojeno da je iznos od 1.326,55 eura.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. tuženik

Nakon pravomoćnosti

Porezna uprava, Ispostava Sinj