Poslovni broj: P-4566/2020-94

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika Calisto otpremništvo d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 1, OIB 13487877068, koga zastupa Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, i drugotuženika Kaligrafija d.o.o. u stečaju, Zagreb, Freudeova 3, OIB 19870761807, koga zastupa stečajna upraviteljica, Irena Kelava, radi utvrđenja ništetnosti, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 101102NB, sklopljen 2. studenog 2010. između tužiteljice i prvotuženika.

II. Utvrđuje da je ništetan Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, sklopljen 2. studenog 2010. između tužiteljice i prvotuženika i potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Drašić iz Zagreba, pod brojem Ov- 11804/10.

III. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o najmu broj 11 BN od 25. siječnja 2011. sklopljen između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, OIB: 19870761807, kao najmodavca

IV. Utvrđuje se ništetim Ugovor o najmu broj 1104 BN od 18. travnja 2011., sklopljen između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, ΟΙΒ 19870761807, kao najmodavca.

V. Utvrđuje se ništetnom Izvansudska nagodba od 3. veljače 2011., sklopljena između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, OIB 19870761807, kao najmodavca.

VI. Utvrđuje se ništetnom Izvansudska nagodba od 18. travnja 2011., sklopljena između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, OIB 19870761807, kao najmodavca.

VII. Utvrđuje se ništetnom Izvansudska nagodba od 30. ožujka 2011., sklopljena između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, OIB: 19870761807, kao najmodavca.

VIII. Utvrđuje se ništetnom Izvansudska nagodba od 21. ožujka 2012., sklopljena između tužiteljice kao najmoprimca i KALIGRAFIJA d.o.o. Zagreb, Freudova 3, OIB: 19870761807, kao najmodavca.

IX. Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 6.336,39 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi je navela da je 2. studenog 2010. s prvotuženikom sklopila ugovor o zajmu broj 101102NB za iznos od 17.481,30 EUR što je na dan sklapanja ugovora o zajmu iznosilo 128.300,00 kuna s redovitom kamatnom stopom od 6,57 % godišnje te sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine potvrđenog od strane javnog bilježnika Lade Drašić pod brojem Ov- 11804/10. Međutim, tužiteljici je od tog zajma isplaćeno 60.000,00 kn. Tužiteljici je bio hitno potreban novac kako bi podmirila osnovne životne potrebe, svoje i od djece, koji su bili redovni studenti te da vrati dugove koje je koje je nagomilala za vrijeme psihičkog sloma. U toj je vrijeme tužiteljica prolazila kroz teško životno razdoblje jer se 11. svibnja 2010. razvela od muža nakon 30 godina zajedničkog života, doživjela psihički slom te je liječena u psihijatrijskoj bolnici gdje je bila i hospitalizirana u ožujku 2010. U to se vrijeme prekomjerno zadužila po kreditnim karticama, kod rodbine prijatelja i kolega sa posla. Nakon otpuštanja iz bolnice htjela je pokazati da se može nositi sa svim problemima i dugovima te je htjela vratiti posuđeni novac. Smatrala je izuzetno važnim da kolegama s posla vrati novac jer se bojala otkaza. S obzirom na to da je bila prezadužena, a poznanici su radili pritisak da vrati posuđeni novac, uz strah od gubitka posla, 2. studenoga 2010. u kreditnom uredu u Bogovićevoj ulici sklopila je navedeni ugovor o najmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine. Kao vjerovnik na navedenom ugovoru naveden je prvotuženik, zastupan po direktoru JZK kojeg nikad nije upoznala ni vidjela. Prilikom dogovaranja zajma komunicirala je s EZ, PZ i osobom imena DZ. U samom kreditnom uredu prilikom dogovora bila je prisutna i još jedna treća muška osoba koja se nije predstavila te mlađa ženska osoba kojoj je kasnije tužiteljica uplaćivala rate zajma. Sva pitanja oko zajma i otplate s tužiteljicom su dugo dogovarali EZ i UZ. Kasnije, nakon potpisa predmetnih ugovora, tužiteljica je utvrdila da su sklopljeni na iznos od 128.300,00 kn, a tužiteljica nije zaprimila nikakav otplatni plan niti drugu obavijest. Nakon što je pripremljena dokumentacija u kreditnom uredu, tužiteljica je s PZ otišla kod javne bilježnice Lade Draškić u Bogovićevu ulicu. djelatnici javnog bilježnika su odavali dojam da poznaju osobu koja je s tužiteljicom došla kod javnog bilježnika te su ih smjestili u posebnu prostoriju, a nitko od njih tužiteljici nije pročitao ni objasnio sadržaj sporazuma osiguranja koji je tamo potpisala. Samo su tražili tužiteljicu da parafira dokumente i potpiše zadnju stranicu, a ti dokumenti su već bili potpisani od strane zajmodavca. Nakon toga je OZ tužiteljici isplatio 60.000,00 kn, a kada ga je tužiteljica upitala zašto joj isplaćuje 60 000 kn, a ne 128.000,00 kn, on je odgovorio da to nema nikakve veze jer će tužiteljici srediti kredit u Austriji za taj iznos, a da će tužiteljica morati otplatiti 60.000,00 kn s kamatama. Tužiteljica je lakomisleno prihvatila objašnjenje jer nije vidjela drugog načina da otplati dugove. Kako tužiteljici iznos od 60.000,00 kn nije bio dovoljan da vrati sve dugove i dalje nije imala novaca za podmirenje osnovnih životnih potreba, nije na vrijeme vraćala zajam. Nakon zakašnjenja su je počeli svakodnevno zvati, tražiti uplatu, prijetiti joj da će je iseliti iz stana te o svemu obavijestiti njenog bivšeg supruga koji je suvlasnik stana. Zaprimila je opomenu odvjetnika, a zadužnica koju je potpisala radi osiguranja tražbine, poslana je na naplatu u Finu te joj je račun bio blokiran na 6 mjeseci. Nadalje, 25. siječnja 2011. je tužiteljica zaprimila telefonski poziv s prijetnjom da ako u roku od jednog sata ne dođe u ured u Bogovićevoj da će izbaciti iz stana i sve prijaviti bivšem suprugu. Kad je dotrčala u kreditni ured, EZ joj je rekao da je jedini način da je ne isele iz stana i da ne kontaktiraju bivšeg supruga da potpiše ugovor o kupoprodaji i ugovor o najmu stana s time da u slučaju ako bude uredno otplaćivala najam stana da će nakon isteka ugovora predati njezin suvlasnički dio nazad u vlasništvo. Ujedno su rekli da navedeni pravni posao zapravo predstavlja leasing nekretnine i da se takve poslovne transakcije uobičajene. Tužiteljica prilikom sklapanja ugovora uopće nije uočila da je kao kupac u kupoprodajnom ugovoru naznačena druga pravna osoba, drugotuženik. Uplašena da će se s dvoje djece naći na ulici te posramljena zbog mogućih posljedica, pristala je potpisati već sastavljeni ugovor od strane kupca s tim da osobu ovlaštenu za zastupanje kupca i najmodavca tužiteljica nikad nije upoznala ni vidjela. Svoj potpis na navedenom ugovoru o kupoprodaji ovjerila je kod javnog bilježnika Igora Martinovića u pratnji PZ, prilikom čega zbog stresa nije ni pročitala taj ugovor, ni ugovor o najmu. Tužiteljica je istog dana potpisala potvrdu o dugu iz koje proizlazi da je podmiren dug prema tvrtki, a zatim je potpisala izjavu primatelja najma u kojem navodi "da je dobila iznos zatraženog najma" te izjavu da je primila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 200.000,00 kn, iako nije primila nikakav iznos. U potvrdi o prijevremeno otplaćenom dugu navodi se da je podmiren iznos od 139.492,00 kn na dan 25. siječnja 2011., dakle dug tužiteljice je u periodu od drugoga studenoga 2010. do 21. siječnja 2011. narastao sa 60 000 na 139.492,00 kn iz čega proizlazi da su to zelenaški ugovori. Ističe i da iz ugovora o najmu koji je tužiteljica sklopila s drugotuženikom proizlazi da je tužiteljica sklopila najam za period od 119 mjeseci s mjesečnom najamninom od 1.990,00 kn s obvezom plaćanja svih režijskih troškova. Također, tužiteljica je u skladu s odredbom članka 2. navedenog ugovora dužna plaćati i obveze po hipoteci koja je upisana u knjigu položenih ugovora pod brojem Zs-3365/96, a isto je navedeno i u kupoprodajnom ugovoru u članku 5. Sagledavajući sve zajedno, očito je da je jedina svrha sklapanja kupoprodajnog ugovora i ugovora o najmu bila naplata tražbine po ugovoru o zajmu koji je tužiteljica sklopila još 2010. godine. Radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji ništetan tužiteljica je pred ovim sudom pokrenula postupak koji se vodi pod brojem P – 434/13 od 21. siječnja 2013. Tijekom predmetnog postupka ovdje drugotuženik je dostavio u spis račune za proviziju trgovačkog društva Performansa d.o.o. u kojem vodi da je provizija kod navodne kupoprodaje iznosila 56.000,00 kn, odnosno 28 % ugovorene cijene. Tužiteljica nije nikada bila ni u kakvom ugovornom odnosu sa navedenim trgovačkim društvom, a posebno ukazuje da zbroj iznosa navodne provizije, iznos navodnog duga tužiteljice prema prvotuženiku i iznosi plaćenih pristojbi javnim bilježnicima iznose približno 200.000,00 kn. Zbog nemogućnosti otplate duga, odnosno najamnine, tužiteljica s tuženikom sklopila 3 izvansudske nagodbe kako bi spriječila svoje iseljenje iz stana. Evidentno je da svrha posla radi kojeg je ugovor o kupoprodaji sklopljen nije bilo stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice, već osiguranje plaćanja zajma. Tvrdi da je potpis osobe ovlašten za zastupanje drugotuženika na ugovoru o kupoprodaji različit od potpisa osobe ovlaštene za zastupanje drugotuženika na ugovorima o najmu izvansudskim nagodbama. Tužiteljica je otplaćivala dug zbog prijetnji, poziva u svako doba dana te je potpisala četiri izvansudske nagodbe, a rate je otplaćivala u kreditnom uredu koji je preseljen iz Bogovića ulice u Ilicu 62, odnosno Ilicu 70. Bila je u strahu za život, prema njoj su bili bezobrazni i neugodni te je sve prijavila policiji. Zaprimila je pismo odvjetnika Krpana koji je tražio uplatu 39.790,00 kn, a u dopisu je navedeno da je sporne ugovore potpisala posredstvom AZ, a tu osobu nije u životu vidjela. Dobivala je prijetnje telefonom. Ukazuje da su ugovor potpisali stranci koji ne znaju hrvatski jezik te da nije bilo suglasnog očitovanja volje. Zbog svega navedenog je očito da je činidba bila nedopuštena, protivna moralu društva te da je iskorišteno stanje nužde, teška financijska situacija i lakomislenost tužiteljice da bi se sklopio lihvarski ugovor. Kao dokaze je predložila ugovor o zajmu, sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, saslušanje tužiteljice, saslušanje PZ, FZ, saslušanje stranaka, EZ, javne bilježnice Lade draž kič, spis Županijskog suda u Zagrebu broj K – US – 139/12, upit Fini, Potvrda o prijevremenom otplaćeno dugu, ugovor o najmu, izjava primatelja najma, izvansudske nagodbe od 21. ožujka 2012., 3. veljače 2012., 18. travnja 2011. i 30. ožujka 2011., Isplatnica, molba, dokument 50362-IN, uplatnice, grafološko vještačenje, račun za proviziju, isplatnice, saslušanje HZ, novinski članak. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev kako i glasi u izreci.

2. U odgovoru na tužbu je prvotuženik osporio tužbu u cijelosti te naveo da ga se ne tiču poslovnih aranžmana između tužitelja trećih osoba. Osporava da bi tužiteljici bilo plaćeno samo 60.000,00 kn te se poziva na isplatnice iz kojih je vidljivo da je primio iznos od 128.300,00 kn. Ističe da je tužiteljica uz solemnizirani ugovoru o zajmu potvrdila da postoji potraživanje prvotuženika što sigurno ne bi učinila za predmetni dug ne postoji. Ukazuje na činjenicu da je predmetni sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine koji je predmet ovog parničnog postupka solemniziran od strane javnog bilježnika te je bio pročitan i rastumačen strankama prije potpisivanja. Poziva se na odredbe Zakona o javnom bilježništvu te činjenice da tužiteljica nije bila u stanju nužde niti u teškom materijalnom stanju. Kao dokaze je predložio saslušanje javne bilježnice, presliku isplatnice te presudu Županijskog suda u Puli od 16. lipnja 2015. posl. br. Gž-5/14. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i traži troškove.

3. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu osporio sve navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu. Navodi da ga se ne tiču poslovni aranžmani između tužitelja i trećih osoba koji nemaju nikakve veze s ovim sporom. Ne tiče ga se je li tužitelj uzimao kredite ili zajmove te nije jasno na koji način to tužitelj pokušava dovesti u vezi s drugotuženikom. Predlaže kao dokaz priklopiti predmet ovog suda P – 434/13 jer je u tom drugom postupku tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev kojim je tražila utvrđenje ništetnosti ugovor o najmu te izvansudskih nagodbi koje su predmet i ovog postupka. ukazuje da je netočna tvrdnja tužiteljice da je uz ugovor o najmu nekretnine vraćala zajam te da je iz zapisnika o vrijednosti nekretnina vidljivo da je drugotuženik kupio nekretninu za cijenu od 200.000,00 kn, da je to podmireno u cijelosti. Tvrdi i da tužiteljica kad je zaprimila rješenje o uknjižbi predmetne nekretnine nije uložila žalbu. Ističe i činjenicu da je tužiteljica 19. travnja 2012. uputila molbu drugotuženiku za odgodom iseljenja u kojem potvrđuje da je svjesna svog dugovanja. Iz svega vidimo da drugotuženik nije ni na koji način prisilio tužiteljicu na bilo kakva postupanja, iz dokumentacije je da je tužiteljica dužna raznim fizičkim pravnim osobama te da ne podmiruje uredno sva dugovanja, a k tome tužiteljica potpisala izjavu kojom potvrđuje da nije u nuždi, s teškom imovinskom stanju i da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja. Kao dokaze je predložio preslike zapisnika, isplatnice, saslušanje tužiteljice, svjedoka RZ, BZ, GZ, EZ i FZ. predložio odbiti tužbeni zahtjev i zatražio trošak ovog postupka.

4. U tijeku dokazanog postupka sud je pročitao Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine sklopljenog između prvotuženika kao vjerovnika te tužiteljice kao dužnika od 2. studenog 2010. (str 13-17), Izvadak iz knjige položenih ugovora (18), ugovor o zajmu od 2. studenog 2010. između prvotuženika kao zajmodavca i tužiteljice kao korisnika zajma (19 – 22), medicinska dokumentacija (24-26), ugovor o kupoprodaji između tužiteljice kao prodavatelja i Kaligrafije d.o.o. kao kupca od 25. siječnja 2011. (27 – 30), ugovor o najmu između Kali grafije d.o.o. kao najmodavca i tužiteljice kao najmoprimca od 25. siječnja 2011. (32 – 36), izjava primatelja najma (37), izvansudske nagodbe između Kaligrafije d.o.o. i tužiteljice od 21. ožujka 2012. (38-39), 3. veljače 2012. (40-41), 18. travnja 2011. (42-44), isplatnice (45, 85, 110), molba (46, 89), uplatnice (47-48), račun za proviziju (49), opomena i obavijest o prodanim potraživanjima (50), dopis državnog odvjetništva Republike Hrvatske (51), elektronička pošta (52), novinski članak (53-4), Zapisnik o vrijednosti nekretnine (86-88), izjava primatelja najma (90), presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu KOV-US-36/14 (122-163), KOV-US- 38/14 (164-207), Knjigovodstveno financijsko vještačenje (238 – 396, 485-500), presudu ovog suda P-1533/20 od 30. travnja 2021. (476-484), uvjerenje o nekažnjavanju (502), presudu Županijskog suda u Vukovaru Gž-477/21 (545-548), financijsku dokumentaciju (794-874), provedeno je financijsko vještačenje (880-890) te je saslušana tužiteljica.

5. Stranke su se pisano očitovale da ne traže da vještak usmeno iznese nalaz i mišljenje na ročištu pa radi ekonomičnosti postupka nije ni pozivan vještak na ročište. Sud nije provodio preostale predložene dokaze, osobito saslušavao predložene svjedoke, jer je iz dokumentacije u spisu u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje te bi bilo protivno načelu ekonomičnosti provoditi daljnje dokaze.

6. Među strankama nije sporno zaključenje ugovora između stranaka koji su predmet ovog postupka niti sadržaj kako glase ti ugovori.

7. Sporno je pitanje jesu li predmetni ugovori ništetni.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze na okolnosti koje među strankama nisu sporne.

10. Iz Ugovora o zajmu broj 101102NB proizlazi da je u njemu navedeno da su ga sklopili prvotuženik kao zajmodavac i tužiteljica kao korisnik zajma, za iznos od 17.481,30 EUR što je na dan sklapanja ugovora o zajmu iznosilo 128.300,00 kuna s redovitom kamatnom stopom od 6,57 % godišnje.

11. Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine sklopljenog između prvotuženika kao vjerovnika te tužiteljice kao dužnika od 2. studenog 2010. proizlazi da je u njemu navedeno da je kunska protuvrijednost zajma 128.30o,00 kn.

12. Iz ugovora o kupoprodaji broj Ov-90/11 ovjerenog kod javnog bilježnika Igora Martinovića, Zagreb, Petrinjska 14, sklopljen između tužiteljice i Kaligrafije d.o.o. proizlazi da je predmet kupoprodaje 1/2 suvlasničkog djela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Staro, u naravi stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1843/47, po novoj izmjeri čest.br. 5668/9 k. o. [katastarska općina], upisano u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] Staro koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine i to 1/2 stana broj 170 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i balkona u površini od 84,33 čm, upisano u [broj poduloška], zk.uk.o. Vrapče Staro.

13. Iz ugovora o najmu od 25. siječnja 2011. koji su sklopili Kaligrafija d.o.o. i tužiteljica proizlazi da se odnosi na nekretninu opisanu u točki 12. obrazloženja, da je najam sklopljen na 119 mjeseci te da najamnina iznosi 1990,00 kuna mjesečno. Iz ugovora o najmu od 18. travnja 2011. proizlazi da je sklopljen između istih stranaka, za istu nekretninu i najamninu.

14. Iz izjave primatelja najma, ovdje tužiteljice, proizlazi da je potpisala izjavu u kojoj stoji da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji i da svjesno prihvaća sve uvjete iz ugovora.

15. Iz izvansudske nagodbe od 21. ožujka 2012. koju su sklopili Kaligrafija d.o.o. i tužiteljica proizlazi da se odnosi na nekretninu iz točke 12. obrazloženja, da je dogovorom raskinut ugovor o najmu i da se najmoprimac obvezuje podmiriti dugovanje najmodavcu u roku 15 dana, koje se sastoji od 3.980,00 kn za 2 naknade najma, ostatka troškova upravnog postupka u iznosu od 3042,86 kuna, zatezne kamate u iznosu od 70,22 kune, sveukupno 7093, 08 kuna. U toj nagodbi navedeno da navedeni poslovi nemaju značenje prekomjerne imovinske koristi te da se stranke svjesno i dobrovoljno stupale u sve poslovne transakcije. Iz izvansudske nagodbe od 3. veljače 2012. sklopljena između istih stranaka i sa istim upozorenjima najmoprimac, ovdje tužiteljica se obvezala platiti 5042,86 kuna, a u slučaju neispunjenja obveze obveze se iseliti iz predmetne nekretnine. Iz izvansudske nagodbe između istih stranaka, tužiteljica se kao najmoprimac obvezala podmiriti dug od 100.393,00 kn i plaćati od Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu koji je uknjižen na nekretnini. iz izvansudske nagodbe od 30 ožujka 2011. između istih stranaka utvrđuje se da neplaćene uplate iznose 3980, 0 0,00 kn te da je tužiteljica kao najmoprimac dužna 6.480,00 kn.

16. Iz presude ovog suda poslovni broj P-1533/2020-94 od 30. travnja 2021. koja se vodila između ovdje tužiteljice i ovdje drugotuženika, proizlazi da je njome presuđeno da se utvrđuje da je Ugovor o kupoprodaji broj Ov-90/11 ovjeren kod javnog bilježnika Igora Martinovića, Zagreb, Petrinjska 14, predmet koga je 1/2 suvlasničkog djela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Staro, u naravi stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1843/47, po novoj izmjeri čest.br. 5668/9 k. o. [katastarska općina], upisano u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] Staro koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine i to 1/2 stana broj 170 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i balkona u površini od 84,33 čm, upisano u [broj poduloška], zk.uk.o. Vrapče Staro, ništetan te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

17. Iz presude presuda Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-36/14 i KOV- US-38/14 proizlazi da su donesene na temelju sporazuma stranaka te pravomoćne te da su u njima PZ i proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela zločinačkim udruženjem i lihvarskim ugovorom jer su u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012. na području Republike Hrvatske i zajedno s osobama poimence navedenim u presudi u cilju sklapanja što većeg broja lihvarskih ugovora i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških materijalnih prilika pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno viši od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa uz osiguranje povrata zajma bianco zadužnicama, zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina veće vrijednosti od stvarno danih zajmova u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, među ostalim - Calisto otpremništvo d.o.o., Kaligrafija d.o.o., Performansa d.o.o., Tramontana nautika d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. te su nakon sklopljenih ugovora o zajmu zahtijevali daljnje sklapanje ugovora koji su glasili na veće iznose bez stvarnog davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje dodatnom imovinom, pa su tako s tužiteljicom (presuda KOV-US-36/14) u više navrata sklopili ugovore o zajmu na temelju kojih su joj stvarno pozajmili iznos od 60.000,00 kn, a na temelju kojih ugovora su od nje pribavili novac i drugu imovinu u iznosu od najmanje 234.261,00 kn čime su je oštetili za najmanje 172.350,00 kn, dakle vodili su zločinačko udruženje te iskorištavajući nuždu druge osobe primili od nje ili s njom ugovorili za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je ona dala. Presuda KOV-US- 38/14 od 29.4.2014. također je pravomoćna i sadržajno je istovjetna prethodno navedenoj presudi s time da se odnosi na ŽZ, DZ, ĐZ i ČZ za ista kaznena djela i s istim činjeničnim opisom (i u odnosu na tužiteljicu).

18. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da u Knjigovodstveno- financijskom vještačenju Ručević vještačenja d.o.o., na listu 67-68 za Berić Ninu se navodi da je sklopila više ugovora o zajmu na ukupan iznos glavnice od 332.075,03 kn dok joj je u novcu stvarno isplaćeno 60.000,00 kn (isplaćeno je 272.075,03 kn manje od ugovorenih iznosa). Zaključno u odnosu na isplatu zajma u ovom parničnom predmetu, u spisu ne nije priložena dokumentacija iz koje se može utvrditi koji iznos zajma je isplaćen JZ, tko je izvršio isplatu i iz kojih sredstava, uzevši u obzir isplatnicu za isplatu po ugovoru 101102NB, promet po računu Calisto otpremništvo d.o.o. te nalaz vještaka Ručevića vještačenja d.o.o. Odnosno, proizlazi da vještačenjem nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku, a nalaz i mišljenje vještak Ručevića sud nije koristio jer je provedeno u drugom postupku i nije bio ispunjen uvjet načela kontradiktornosti.

19. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da se 2010. rastala od svog supruga i ostala sama s dvoje djece koje je trebalo školovati, bivši suprug nije plaćao alimentaciju i našla se u novčanim problemima pa je posuđivala novce od kolega s posla te je odlučila uzeti kredit u Bogovićevoj ulici gdje je dobila 60.000,00 kn, ali je zadužena na 128.000,00 kn. Prije svega toga je bila još hospitalizirana u Jankomiru zbog rastave, financijskih i drugih problema. U tom trenutku nije shvaćala da je zadužena na 128.000,00 kn već joj je bilo rečeno i tako je shvatila da treba vratiti 60.000,00 kn koje je i vraćala, ali kod tog vraćanja je u poslovnom prostoru svaki put bila druga pravna osoba, mijenjali su lokacije, nisu joj svaki put izdali potvrdu o plaćenom iznosu i bili su jako neugodni. Zastrašivali su je da će javiti bivšem suprugu, u ministarstvo a jednom je došlo skoro do fizičkog obračuna. Zvali su je bilo kad čak i navečer, njihova namjera je bila doći do nekretnine. To je tako trajalo dok ih nije prijavila na policiju. Prisilili su je da potpiše sporazum radi osigurnja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, to je nekretnina u kojoj je živjela. Prisilili su je verbalno da to potpiše, ne može se sjetiti svega. To je bio jedini način da zadrži nekretninu i da u njoj živi. Rekli su joj da ako ne potpiše da će morati iseliti, a nije imala drugu nekretninu za otići s djecom. Ugovor o najmu je morala potpisati da ostane u toj nekretnini, a rekli su joj da to sve ide pod onih 60.000,00 kn. Svoj dug je otplatila nakon potpisivanja tih ugovora. Ako nije platila ratu u roku, odmah je morala potpisati novi ugovor o najmu i to uz prisilu. Psihički je bila tada jako lose, nije se oporavila od rastave i nakon toga se razbolila, da ima ovo što sad imam, karcinom sinusa, bila je na tri operacije po deset sati. Ne može se stvarno sjetiti svakog detalja pa tako ni oko izvansudskih nagodbi, sve je morala potpisivati pod prisilom i ako je kasnila s bilo kojom otplatom. Imala je osjećaj da mora sve to potpisati. Razgovori s drugom stranom su bili vrlo neugodni, to nisu bili poslovni razgovori. Kod prijetnji javljanja u ministarstvo, riječ je bila o ministarstvu gospodarstva odnosno vanjskih poslova gdje je bila zaposlena. Na pitanje je li prilikom sklapanja sporazuma o prijenosu vlasništva nekretnine i ugovora o zajmu govorila o svojim osobnim prilikama navodi da su oni znali da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji i to su koristili. Ne sjeća se koliko su njena primanja iznosila u to vrijeme, zna da je tad imala i neke kredite. Solemnizacija kod javnog bilježnika je plaćena iz dijela koji je trebala dobiti, odnosno od 60.000,00 kn je oduzeto. U nekom trenutku je vršena procjena vrijednosti nekretnine, EZ je imao agenciju neku i dovodio joj kupce koji su htjeli kupiti nekretninu za jako niski iznos, riječ je o bagatelnom iznosu bilo. Ne sjeća se tko je platio troškove procjene i kada. Kod zajma nije bila mogućnost brojanja novca, dali su joj novce i rekli da izađe da se toga riješi. Što se tiče isplatnice sa strane 110 spisa koja joj se predočava navodi da ju nije potpisala niti je primila iznos od 128.000,00 kn. Što se tiče potpisa kod javnog bilježnika, navodi da to u principu nije njen potpis i da je dobila samo 60.000,00 kn, to je sigurna. Bila je u uredu javne bilježnice Lade Draškić koja joj nije ništa tumačila. U uredu javne bilježnice ne sjeća se više tko je bio s njom, je li SZ, UZ ili EZ. Kod primajna novca su je poslali van i nije imala prilike bilo čemu prigovoriti. Na pitanje je li naknadno prigovarala vezano uz primljeni iznos, vjerojatno je, kakve je naravi, ali se ne sjeća. Što se tiče potpisa izjave da nije u nuždi, teškoj financijskoj situaciji prema izjavi od 2.11.2010., navodi da je neke stvari morala potpisivati pod verbalnom prisilom. Nije bilo prilike čitati ugovor prilikom potpisivanja, zabranili su joj da čita. Sve što je tražila joj je odbijeno pa tako i pravo da pročita što potpisuje.

20. Sud vjeruje navedenom iskazu tužiteljice jer je iskazivala detaljno, a iskaz je u skladu s priloženom dokumentacijom. Nadalje, opis postupanja tuženika i s njima povezanih pravnih i fizičkih osoba odgovara opisu kaznenih djela opisanih u priloženim kaznenim presudama. I iz predmetnih kaznenih presuda i iskaza tužiteljice jasno ukazuje da je motiv za zaključenje spornog ugovora bilo stjecanje imovinskopravne koristi, točnije da se radilo o ugovorima pod lihvarskim uvjetima i pribavljanju protupravne imovinske koristi davanjem zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nesrazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika pri čemu je ugovoren povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma i ugovorene su kazne za odstupanja od dogovorene dinamike povrata zajma uz osiguranje povrata zajma, među ostalim i prijenosom vlasništva nekretnine, u koju svrhu su se radi prikrivanja stvarne naravi pravnih poslova koristila osnovana trgovačka društva, među njima i Kaligrafija d.o.o. i poslovnice označene kao "kreditni uredi" koji su nudili strankama sklapanje Ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguravan nekretninama ili drugim sredstvima osiguranja, sačinjavali tekstove Ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimcima njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima nakon čega su od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja i bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga. Jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice ukazuje upravo na naprijed opisanu situaciju i u konkretnom slučaju tužitelja. Posebice se ističe da se u spomenutim predmetima navodi i ime UZ.

21. Medicinska dokumentacija koji je priložila tužiteljica, potvrđuje njezine navode o teškom zdravstvenom – psihičkom stanju u vrijeme uzimanja zajma, a okolnosti dugova koje je imala, potvrđuje da se nalazila u teškom financijskom stanju zbog čega je sklapala navedene ugovore. Njeno psihičko i financijsko stanje potvrđuje činjenicu da je potpisivala različite izjave, molbe i ugovore bez da ih je čitala ili bez osjećaja da može utjecati na njihov sadržaj ili da si može priuštiti nepotpisati ih.

22. Odredba čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovor koji je sklopljen počinjenjem kaznenih djela, koja okolnost je utvrđena pravomoćnim kaznenim presudama Županijskog suda u Zagrebu KOV-US-36/14 i KOV-US-38/14, bez sumnje je ništetan jer je protivan i Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima te moralu društva. Nadalje, prema čl. 329. st. 1. ZOO-a, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

23. Kronologija postupanja tuženika i s njima povezanih pravnih fizičkih osoba te sklapanja ugovora i nagodbi koje su predmet ovog postupka, potvrđuje da je riječ o cjelini, da su svi ugovori i nagodbe povezani i to radi počinjenja kaznenog djela na štetu tužiteljice. Prigovore koje ističu tuženici da je riječ o ugovorima s drugim osobama, od kojih neke nisu obuhvaćene kaznenim presudama je pokušaj da se na temelju formalizma sačuva ono što je stečeno počinjenjem kaznenog djela. Naime, predmetna kaznena djela su upravo počinjena na način da se izmjenjuju fizičke i pravne osobe, ugovori o zajmu, o najmu, o kupoprodaji, mjestima gdje se i kome uplaćuju novce i to sve iz razloga kako bi se prikrio trag i otežalo oštećenicima vratiti ono što im je kaznenim djelom oduzeto. Kad bi se prihvatili prigovori tuženika, išlo bi se na ruku onima koji su osmislili i proveli predmetna kaznena djela.

24. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke pri čemu je sud iz izreke ispustio podatke o tužiteljici i prvotuženiku kao nepotrebne jer se navedeni podaci nalaze u uvodu presude, a u točki I izreke je sud dodao broj ugovora o najmu koji je i predmet ovog postupka radi preciznosti i određenosti. Naime, nesporno je da se postupak vodi radi utvrđenja ništetnim ugovora o najmu broj 101102NB koji očito omaškom nije naveden u tužbenom zahtjevu. Navedeno je primijećeno kod pisanja presude te bi bilo protivno načelu ekonomičnosti ponovno otvarati postupak, imajući u vidu i dugotrajnost postupka, da bi se naznačio broj ugovora koji tijekom postupka nije bio ni sporan među strankama.

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podnesaka od 23. srpnja 2018., 1. lipnja 2021., 13. studenog 2018., 8. kolovoza 2022. i 2. listopada 2024. iznos od 500,00 EUR prema br. 8. t. 1. Tarife. Prema br. 9. t. 1 Tarife tužitelju pripada za ročišta 13. ožujka 2019., 15. studenog 2021., 20. travnja 2022. i 26. siječnja 2026. po 500,00 eura za svako. Riječ je o 4.500,00 eura što s PDV-om iznosi 5.625,00 eura čemu treba pribrojati trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 313,22 EUR što sve zajedno iznosi 6.336,39 eura koliko je tuženicima naloženo platiti tužiteljici. Riječ je o solidarnoj obvezi s obzirom na predmet spora.

27. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka za više od njih četiri prema br. 8. 1. Tarife koja propisuje da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, stranci ne pripada više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku. Pri tome mu ne pripada ni trošak podnesaka koji nisu obrazloženi u slučaju kad mu priznato 4 podneska, jer bi u protivnom nakon što mu se priznaju četiri obrazložena podneska tužitelj dobio viši iznos naknade kada pošalje neobrazloženi podnesak, nego u slučaju kada bi uz sadržaj koji čini neobrazloženi podnesak, još obrazlagao i činjeničnu ili pravnu problematiku u ovom predmetu. Tužiteljica nije zatražila zatezne kamate na parnični trošak te stoga nisu dosuđeni.

28. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana

- od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište i pristupila, odnosno - od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženicima po punomoćnicima