Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2146/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŽŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Raspović, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja LŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Petričić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja i diobe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Raspović, odvjetnice u Zadru, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Milana Petričića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 269 m2, od čega na izgrađeno zemljište iznosi 18 m2, dvorište 153 m2 i stambenu zgradu 98 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća sa okućnicom, na kojoj nekretnini je ŽŽ suvlasnik za ½ dijela, a tuženik LŽ suvlasnik za ½ dijela, na način da je tuženik dužan trpjeti diobu prodajom nekretnine na javnoj dražbi, a dobiveni iznos kupovne cijene podijelit će se između stranaka razmjerno suvlasničkim dijelovima, prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Ante Vukovića od 8. siječnja 2025. i to prema tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine koja je određena u iznosu od 201.996,00 EUR, a u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka donesenog dana 15. svibnja 20205. godine.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem glasi:

„ Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj LŽ, iz [adresa], sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 269 m2, od čega na izgrađeno zemljište iznosi 18m2, dvorište 153 m2 i stambena zgrada 98 m2, upisana u z. k. ulošku [broj ZK uloška], Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, Općinskog suda u Zadru, u naravi kuća s okućnicom, za ½ dijela, te se suvlasnička zajednica nekretnine n kojoj nekretnini je LŽ suvlasnik za ½ dijela, a tužiteljica-protutužena ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za ½ dijela, razvrgava i određuje dioba suvlasničke zajednice – isplatom, tako da cijela nekretnina ostane u svamovlasništvu tuženika- protutužitelja LŽ iz [adresa], sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se nalaže tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj ŽŽ protuvrijednost ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] zemljišnoknjižnog odjela Bograd na Moru, Općinskog suda u Zadru, u naravi kuća s okućnicom, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu ½ od ukupne vrijednosti prema procjeni od suda određenog sudskog vještaka za procjenu nekretnina u iznosu od 100.998,00 EUR-a, (slovima: stotisućadevetstoidevedesetosameura) u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude.“

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužiteljice-protutuženice s tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 269 m2, od čega na izgrađeno zemljište iznosi 18 m2, dvorište 153 m2 i stambenu zgradu 98 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća sa okućnicom, za ½ dijela.“

II. Odbacuje se protutužba tuženika-protutužitelja s protutužbenim zahtjevom u dijelu u kojem glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj LŽ, iz [adresa], sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 269 m2, od čega na izgrađeno zemljište iznosi 18m2, dvorište 153 m2 i stambena zgrada 98 m2, upisana u z. k. ulošku [broj ZK uloška], Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, Općinskog suda u Zadru, u naravi kuća s okućnicom, za ½ dijela.“

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju LŽ isplatiti tužiteljici- protutuženici ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 8.000,00 EUR ( osamtisuća eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, odbija zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja LŽ za naknadu troška ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) u tužbi podnesenoj 12. rujna 2023. navodi da su stranke suvlasnici, svaki za ½ dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], ukupne površine 269 m2, u naravi kuća sa okućnicom. Tuženiku da je predložen prijedlog radi diobe predmetne nekretnine u više navrata, međutim da isti se na navedene prijedloge oglušio. Kako je za tužitelja izvjesno da je temeljem takvog stava tuženika nastupio spor u svezi diobe, stoga je tužitelj primoran pokrenuti tužbu radi diobe. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) se u odgovoru na tužbu od 29. rujna 2023. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da tužiteljica navodi da su stranke u suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa okućnicom, a niti nije sporno da postoji obostrani interes za diobom nekretnine. Međutim, da je neistinito i netočno da bi tužiteljica tuženiku predlagala diobu nekretnina, te da je tom prigodom iz ponašanja tuženika moguće zaključiti da nema obostranog interesa za diobu, a radi čega se predlaže dioba kao u petitu tužbe, prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom ostvarene financijske dobiti. Ističe da tuženik zajedno sa svojom obitelji predmetnu obiteljsku kuću na otoku Pašmanu koriste decenijima, održava decenijima, u istoj su svojevremeno uredili i opremili dio kuće za korištenje tužiteljici i njezinoj obitelji, pri čemu su isključivo oni ulagali u održavanje nekretnine, kao i legalizaciju nekretnine, koja bi u protivnom, da je ovisila o tužiteljici, predstavljala notorno ruševinu. Zaključno je tuženik naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji je isključivo usmjeren na razvrgnuće suvlasničke zajednice, unovčenjem prodajom i diobom novca, a nesporno je zainteresiran za adekvatnu diobu, na zakonom određene načine.

3. Tuženik je u tijeku postupka naveo kako ne spori suvlasništvo, kao niti činjenicu da nije moguća realna podjela nekretnina. Tuženik je istaknuo da sa svojom suprugom KŽ, koja je sestra tužiteljice vezan za predmetnu nekretninu koju održava cijeli život i koju je dograđivao i na njoj stvarao novu vrijednost, za razliku od tužiteljice koja je nekretninu s obitelji koristila jedino kao gost kod tuženika. Radi toga predlaže da ukoliko je nesporno da realna dioba nije moguća da se on kao tuženik obveže na plaćanje suvlasničkog udjela.

4. Tužiteljica je podneskom od 20. studenog 2023. istaknula da je punopravna suvlasnica ½ dijela nekretnine, što očito tuženik i ne osporava, ali ipak osporava kada označava kada je u nekretninu ulagao samo tuženik i njegova supruga.

5. Tuženik je podneskom od 10. prosinca 2023. podnio protutužbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je tuženik vlasnik utužene nekretnine za ½ dijela, a tužiteljica za ½ dijela sa zahtjevom za razvrgnućem i diobom suvlasničke zajednice – isplatom, tako da cijela nekretnina ostane u samom vlasništvu tuženika te da tuženik tužiteljici isplati protuvrijednost ½ dijela utužene nekretnine.

5.1. Podneskom od 27. siječnja 2026. tuženik je uredio protutužbeni zahtjev označavajući isti na ½ vrijednosti procijenjene cijene predmetne nekretnine odnosno na iznos od 100.998,00 EUR-a.

6. Podneskom od 17. siječnja 2024. tužiteljica se u cijelosti usprotivila protutužbi i protutužbenom zahtjevu. Istaknula je da se u konkretnom slučaju ne može odrediti niti je moguća dioba isplatom, već isključivo dioba kakva je po zakonu dopustiva. Ustraje u diobi prodajom nekretnine koja je jedini mogući način u ovom postupku.

7. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izvod iz katastarskog plana (list spisa 4), e-mail korespondencija (list spisa 5-8, 15), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 9), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 80-82), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 86-87), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. (list spisa 102-138, 154) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 159).

7.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinje KŽ kao odugovlačeći i nepotreban jer takav personalni dokaz nije relevantan za rješenje ovog spora s obzirom da je među strankama jedino bio sporan način razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine.

8. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan, dok je u protutužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva utvrđenje da je vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela te razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, civilnom diobom.

9.1. Predmet protutužbe je zahtjev tuženika usmjeren na utvrđenje da je vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela te na razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, isplatom.

10. Među strankama nije sporno da su parnične stranke upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, dvorište, stambena zgrada, ukupne površine 269 m[2] .

11. Između stranaka je sporan način razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak geodetske struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambeni objekt, dok ostatak predmetne nekretnine u naravi predstavlja dvorište i vrt.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Vukovića, ing.građ. proizlazi da geometrijska dioba nekretnine nije moguća iz razloga što takva dioba podrazumijeva diobu kod koje se od jedne zemljišne čestice stvaraju nove, koje kao takve tada u cijelosti pripadaju pojedinom dotadašnjem suvlasniku odnosno dobivaju se potpuno dvije zasebne nekretnine, a ne dvije zasebne uporabne cijene na istoj i dalje suvlasničkoj nekretnini. Kako je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena ugrađena stambena građevina s jednim dvoetažnim stanom i dvojna pomoćna građevina, geometrijska dioba nije moguća i dopuštena. Glede procjene vrijednosti nekretnine vještak je na temelju pregleda nekretnine i prikupljenih podataka, utvrdio da ukupna tržišna vrijednost nekretnine na dan vrednovanja iznosi 186.000,00 EUR- a. Zaključno je naveo je da geometrijska dioba nije moguća ni dopuštena.

13.1. Očitujući se na navode tužiteljice, stalni sudski vještak građevinske struke je podneskom od 9. siječnja 2026. naveo da na dan vrednovanja nije uzet dan očevida već je uzet dan 15. svibnja 2025. godine tadašnji dostupan indeks Državnog zavoda za statistiku bio je 4Q2024 i iznosio je 195,50. Aktualni indeks je 212,31 i odnosi se na 2Q2025. S obzirom na navedeno, ako bi se koristio aktualni indeks koji odgovara danu vrednovanja tada bi povećanje iznosilo 1,086, a što odgovara vrijednosti od 201.996,00 EUR-a.

13.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s nalogom suda, na koje u konačnici niti parnične stranke nisu imale primjedbi.

14. U stranačkom iskazu tuženik LŽ je naveo (list spisa 159) da su on i tužiteljica nesporno upisani zk. vlasnici za polovicu dijela predmetne nekretnine u kojoj živi od 1978. Negdje 1999. godine da je priskrbio određena novčana sredstava te krenuo s ulaganjem u predmetnu kuću budući da prije tog ulaganja kuća nije imala niti riješen sanitarni čvor već su doslovno postojale dvije sobe. Prije nego što je započeo s ulaganjem o tome da je obavijestio tužiteljicu ŽŽ koja je to dozvolila i na to pristala. Na osnovu tog odobrenja krenuo je s ulaganjem. Naveo je da nikada s ŽŽ nije razgovarao o eventualnom razvrgnuću suvlasničke zajednice. Ovo je jedini sudski postupak koji se vodi. Naveo je da se nije vodio izvanparnični postupak i dalje je spreman isplatiti tužiteljicu za polovicu vrijednosti koju je vještak utvrdio. Na poseban upit je naveo da zadnjih dvadeset godina u ovoj kući u [adresa] sa suprugom. ŽŽ da je u ovoj kući živjela od rođenja dakle od 1954. do 1969., nije sudjelovala nikad u nikakvim ulaganjima vezano za kuću.

15. Odredbom članka 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP) propisano je da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

16. Odredbom članka 50. stavka 1. ZVDSP propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Stavkom 3. propisano je da prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja. Stavkom 4. je propisano ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

17. Odredbom članka 51. stavka 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

18. Prije svega za navesti je da ovom postupku nije prethodio izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, što tijekom postupka nije niti bilo sporno, kao što nije sporno da između parničnih stranaka kao suvlasnika predmetne nekretnine, ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, pa su u konačnici stranke ovlaštene svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice ostvariti u okviru ovog parničnog postupka.

19. Nadalje, analizom isvih izvedenih dokaza, prvenstveno prihvaćajući nalaz i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Vukovića, dipl.građ. po utvrđenju ovog suda geometrijska dioba predmetne nekretnine, čiji su suvlasnici svaki za ½ dijela ove parnične stranke nije moguća, iz razloga jer je na utuženoj nekretnini izgrađena ugrađena stambena građevina sa jednim dvoetažnim stanom i dvojna pomoćna građevina, pa je na temelju prednje citirane odredbe članka 50. stavka 4. ZVDSP, valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, prodajom i podjelom postignute kupovne cijene razmjerno suvlasničkim udjelima te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Što se tiče tuženikovog protutužbenog zahtjeva kojim zahtijeva diobu utužene nekretnine isplatom, za navesti je da isti nije učinio vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on tužiteljici, kao suvlasnici utužene nekretnine isplati vrijednost njezinog suvlasničkog dijela, niti njegov suvlasnički udio iznosi devet desetina, već nesporno ½. Naime, tuženik je tijekom postupka predložio diobu isplatom navodeći da više desetljeća predmetnu nekretninu posjeduje i u njoj živi sa suprugom u obitelji. Međutim, kako se tuženik tijekom postupka nije pozivao na pravo na dom, to ovaj sud nije niti u obvezi provoditi test razmjernosti. Isto tako, tuženik nije niti isticao, pa tako niti posljedično niti pružio sudu adekvatne dokaze koji bi govorili u prilog takvoj tvrdnji. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti protutužbu s protutužbenim zahtjevom, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. Nadalje, tužiteljica ujedno postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da se utvrdi da je vlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela, a isto tako tuženikov protutužbeni zahtjev je usmjeren ujedno i na utvrđenje prava vlasništa predmetne nekretnine za ½ dijela. Međutim, uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 9) proizlazi da su parnične stranke već upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki za ½ dijela, što u konačnici među strankama nije bilo niti sporno. Pa čak i da se prihvati tužbeni i protutužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva, isto svakako ne bi promijenilo zemljišnoknjižne upise jer su parnične stranke već upisane kao suvlasnici utužene nekretnine u zatraženim suvlasničkim udjelima. Slijedom čega, po stavu ovog suda, parnične stranke nemaju pravni interes za vođenje parnice u pogledu deklaratornog tužbenog i protutužbenog zahtjeva, pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke rješenja.

22. Prema odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stavkom 5. je propisano sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

23. Dakle, pravo na naknadu parničnih troškova primjenom čl. 154. st. 1. ZPP ima samo ona stranka koja u sporu uspije sa svojim zahtjevom ili s uspjehom ospori zahtjev protivne strane. Ujedno, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u rješenju broj Rev: 1356/2021-4 od 26. travnja 2022. (ispravljenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022.), kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.

23.1. Dakle, punomoćnicima stranaka pripada nagrada posebno za radnje vezane uz tužbu, a posebno za radnje vezane uz protutužbu. U konkretnom slučaju, tužiteljičin tužbeni zahtjev je prihvaćen u dijelu u kojem zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, dok je odbačen u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje prava vlasništva zbog nepostojanja pravnog interesa ( jer je već upisana u zemljišne knjige u zatraženom suvlasničkom udjelu zbog čega takva deklaratorna zaštita nije bila ni potrebna). Cijeneći navedeno, po stavu ovog suda tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, pa navedenoj pripada pravo na trošak u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Nadalje, tužiteljica je u cijelosti uspjela u odnosu na protutužbeni zahtjev. Međutim, vezano za dosuđivanje troškova vezanih za protutužbu, nužno je da takvi troškovi budu specificirani i jasno određeni, dok iz priloženog troškovnika tužiteljice ne proizlazi da je ista zahtijevala dosudu troškova za radnje vezane uz protutužbu.

23.2. Visina parničnog troška vezanog uz tužbu utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa te se tužiteljici priznat trošak sastava tužbe - 500 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 20. studenog 2023., 11. prosinca 2023., 16. travnja 2024., 31. listopada 2024. ( uviđaj na licu mjesta), 25. rujna 2025., 28. siječnja 2026. - od po 500 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), za sastav podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 26. lipnja 2025. – 500 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sveukupno 4 000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 8.000,00 EUR.

23.3. Po ocjeni ovog suda, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. studenog 2023. jer u bitnom ponavlja navode koji su već izneseni u tužbi, te trošak sastava podneska od 13. studenog 2025. u kojem u bitnom navodi svoje neslaganje odlukom suda o odgodi ročišta zakazanog za 13. studenog 2025., pa takav podnesak po stavu ovog suda nije bio svrsishodan i potreban za vođenje ovog parničnog postupka.

23.4. Dakle, tužiteljici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 8.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (12. ožujka 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

24. S obzirom da tuženik nije uspio u sporu u cijelosti, to isti nema pravo na naknadu troška ovog parničnog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke rješenja.

Biograd na Moru, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici- protutuženici po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru

- tuženiku-protutužitelju po punomoćniku Milanu Petričiću, odvjetniku u Zadru.