Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-44/2026-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐL, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika ĐL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2025. posl. br. K-1115/2025-14, u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika ĐL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u toč. IX. izreke, u odluci o uračunavanju istražnog zatvora, na način da se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom ĐL u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. kolovoza 2025. do 19. prosinca 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. K-659/2023, od 29. svibnja 2023. do 20. srpnja 2023.

II. Žalba optuženika ĐL odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2025. posl. br. K-1115/2025-14 proglašen je krivim optuženik ĐL zbog počinjenja u stjecaju četiri kaznena djela i to tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa su optuženom ĐL utvrđene pojedinačne kazne za svako djelo, za tri kaznen djela prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazne zatvora od po 8 (osam) mjeseci za svako djelo, a za kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 311. st. 2. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11 optuženom ĐL opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-659/2023 od 20. srpnja 2023., pravomoćna 10. travnja 2025., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, te ta izrečena kazna iste presude u trajanju od deset mjeseci uzeta kao utvrđena, pa je optuženik ĐL na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca ima izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koji rok ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženom ĐL u kaznu zatvora je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. kolovoza 2025. pa nadalje te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Općinskog suda u Splitu broj: K- 659/2023 od 29. svibnja 2023. do 20. srpnja 2023.

1.2. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom ĐL je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine, a za vrijeme izvršenja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a potom u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti, izvan zatvorskog sustava.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. optuženi ĐL je uopozoren da mu se uvjetovani dio kazne zatvora od jedne godine i četiri mjeseca iz djelomične uvjetne osude može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti.

1.4. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženom ĐL naloženo je platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 700,00 EUR, koji iznos se odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja vještaka psihijatra dr. Željka Ključevića u iznosu 504,00 EUR i paušalnu svotu 196,00 EUR, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĐL, po braniteljici Leoni Balić, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se pobijana presuda preinači "osobito u dijelu odluke o kazni i kaznenopravnim sankcijama".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženog ĐL nije osnovana.

6. Optuženi ĐL obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) navodi da je pobijana presuda rezultat pogrešne ocjene izvedenih dokaza, selektivnog prihvaćanja iskaza oštećenika i nepotpunog sagledavanja svih odlučnih okolnosti, da prvostupanjski sud kaznena djela prijetnje temelji gotovo isključivo na iskazima oštećenika bez dostatne i kritične analize "…njihove međusobne uvjetovanosti, konteksta obiteljskih odnosa, kao i proturječja u opisima intenziteta i ozbiljnosti navodnih prijetnji…".

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženog ĐL, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djela za koja je optuženi ĐL proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženog ĐL u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Optuženik ĐL u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe, kao što je naprijed već navedeno, da se njegova krivnja za kaznena djela prijetnje temelji gotovo isključivo na iskazima oštećenika i da prvostupanjski sud nije imao u vidu kontekst obiteljskih odnosa vezano za predmetne događaje, budući se radi o dugotrajnim disfunkcionalnim obiteljskim odnosima obilježenim čestim verbalnim sukobima uz međusobno povišene tonove i konfliktne situacije, a u odnosu na kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke prvostupanjski sud da nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost pod kojima je došlo do njegova boravka u zajedničkom kućanstvu.

7.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženi ĐL počinio tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, i to dva u odnosu na svoju majku TL ĐL i jedno u odnosu na svog oca AL, te jedno kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

7.2. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iskaze svjedoka – žrtava TL i AL, roditelja optuženika, prvostupanjski sud je osnovano njihove iskaze ocijenio istinitima te ih kao takve prihvatio, budući su ovi svjedoci ispitani u dva navrata, u prethodnom postupku i na raspravi iskazivali istovjetno, a njihovi iskazi o neposrednim saznanjima su međusobno suglasni. Naime, iz iskaza svjedokinje – žrtve TL, majke optuženika, proizlazi da joj je njezin sin, optuženi ĐL, u razdoblju između 20. i 23. kolovoza 2025. prijetio da će je ubiti, opisujući u svom iskazu da je njezin sin prije toga počeo ponovno piti, odnosno prekomjerno konzumirati alkohol, da je vikao na nju i bio agresivan, a 24. kolovoza 2025. oko 20:30 sati da je također zaprijetio i njoj i svome ocu, njenom suprugu AL, da će ih ubiti, govoreći da su mu uništili život i u slučaju da ga prijavi policiji i ako on završi u zatvoru da će angažirati neke svoje mafijaše da je srede, što je ista sljedećeg dana ujutro ispričala i svome suprugu AL, što ovaj potvrđuje u svom svjedočkom iskazu. Uz to, kako navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, ništa ne ukazuje na to da su žrtve, optuženikovi roditelji, lažno prijavili ili svjedočili o nečemu što njihov sin, optuženi ĐL, nije učinio, pogotovo kada se ima u vidu da su oni u svojim iskazima ukazivali na nužnost potrebe liječenja i pomoći njihovom sinu, optuženom ĐL zbog problema ovisnosti o alkoholu, zaključujući da je to izvor njegova problematičnog ponašanja, čime su iskazali svoju zabrinutost i brigu za zdravlje i život svoga sina, ne iz zle namjere, već želeći mu pomoći.

7.3. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su inkriminirane riječi prijetnje koje je optuženik uputio žrtvama, svojim roditeljima, bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtava, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha, što je optuženiku i bio cilj, čime su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

7.4. U odnosu na kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke, optuženik je priznao počinjenje tog kaznenog djela i prvostupanjski sud je u tom dijelu prihvatio njegovu obranu budući je u skladu s rezultatima dokaznog postupka, iskazima svjedoka TL i AL i materijalnog dokaza – presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-659/2023.

7.5. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, kao niti zbog povrede kaznenog zakona, budući je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona proglasivši optuženika krivim za predmetna kaznena djela.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi ĐL smatra da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, uključujući i opoziv ranije izrečene uvjetne osude, unatoč utvrđenoj bitnoj smanjenoj ubrojivosti optuženika, utvrđene olakotne okolnosti prvostupanjski sud da nije u dovoljnoj mjeri valorizirao pri odmjeravanju kazne i da izrečena kazna "u svojoj ukupnosti" ne odražava pravilnu ravnotežu između težine počinjenih djela, osobnosti optuženika, bitno smanjenoj ubrojivosti i izražene spremnosti da se liječi te interesa društva da se optuženiku omogući rehabilitacija, a isključivo represija.

8.1. Prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, da je priznao počinjenje kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke, da žrtve, roditelji optuženika TL i AL, nisu zainteresirani za optuženikov kazneni progon, da se optuženik želi liječiti od ovisnosti o alkoholu te optuženikovo izraženo žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, očinstvo troje djece, od toga jedno malodobno, određene zdravstvene probleme koje ima, a kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, također počinjeno na štetu majke TL, te prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud za svako od kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim istome utvrdio primjerene kazne i to za svako od tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci za svako kazneno djelo, te kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te nakon što je na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11 optuženom ĐL pravilno i osnovano opozvao uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K- 659/2023 od 20. srpnja 2023., pravomoćna 10. travnja 2025., kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uzimajući je utvrđenom, optuženika ĐL na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženom ĐL izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca izvršiti, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Izrečena kazna u konkretnom slučaju primjerena je naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za ponašanje optuženika u počinjenju predmetnih kaznenih djela, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kako je osnovano obrazložio prvostupanjski sud, postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, te je prvostupanjski sud odmjeravajući vrijeme kazne zatvora koje će se izvršiti ispravno vodio računa o potrebnom vremenu koje bi utjecalo na optuženika da ne čini kaznena djela te o vremenu provjeravanja da se ubuduće ponaša poštujući pravni poredak.

9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08, i to u dijelu odluke o uračunavanju istražnog zatvora, odnosno oduzimanja slobode optuženiku u vezi s predmetnim kaznenim djelima, u izrečenu kaznu optuženiku.

9.1. Naime, optuženiku je u toč. IX. izreke pobijane presude na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. kolovoza 2025. pa nadalje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. K-659/2023, od 29. svibnja 2023. do 20. srpnja 2023. Međutim, uvidom u spis proizlazi da je optuženik ĐL zbog predmetnih kaznenih djela za koja se vodio kazneni postupak uhićen dana 25. kolovoza 2025. i da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu posl. br. Kir- 1261/2025 od 26. kolovoza 2025. određen istražni zatvor protiv optuženika u trajanju od mjesec dana koji se imao računati od trenutka lišenja njegove slobode dana 25. kolovoza 2025. Istražni zatvor protiv optuženika ukinut je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Kv II-1113/2025-5 od 19. prosinca 2025., kada je optuženik pušten na slobodu, a istim rješenjem su mu određene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08. Dakle, slijedom naprijed navedeno, optuženiku je bila oduzeta sloboda i proveo je vrijeme u istražnom zatvoru u svezi kaznenih djela u predmetnom kaznenom postupku od 25. kolovoza 2025. do 19. prosinca 2025., pa je sukladno odredbi čl. 54. KZ/11 optuženom to razdoblje trebalo uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, uz vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. K-659/2023 od 29. svibnja 2023. do 20. srpnja 2023.

10. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, budući je prvostupanjski sud optuženom na temelju čl. 69. KZ/11 pravilno izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik kaznena djela za koja je proglašen krivim počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da kod optuženika postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti i u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

11. Optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi i da se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ne obrazlažući istu, međutim imajući u vidu da je optuženik obvezan na plaćanje ukupnog troška kaznenog postupka u iznosu od 700,00 EUR, a radi se o osobi u srednjoj životnoj dobi (rođen 1985.) koja je radno sposobna i kvalificirana za obavljanje dva posla (trgovac i glazbenik), dakle optuženik je u mogućnosti raditi i zaraditi te platiti navedeni trošak kaznenog postupka na koji je obvezan, bez da bi plaćanjem istih doveo u pitanje svoje uzdržavanje i osoba kojih je on eventualno dužan uzdržavati.

12. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Jurišić