REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1740/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, zastupanog po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika Vladimire Hebrang, odvjetnice te presude javno objavljene 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, isplatiti tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 910,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

II Nalaže se tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku TŽV GREDELJ d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, trošak parničnog postupka u iznosu 375,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja CR za naknadu troška postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika do zaključno mjeseca lipnja 2024. godine te da mu je tuženik nezakonito, neosnovano i neutemeljno jednostrano smanjio plaću za mjesec lipanj 2024., i to za iznos od 425,33 eura, za iznos od 100,00 eura za redoviti dolazak na posao, za noćni rad (5 dana – 40 sati) te za jedan dan godišnjeg odmora. Nadalje, tužitelj navodi da mu je tuženik umanjio plaću za listopad i studeni 2023. godine i to za mjesečnu stimulaciju za dolazak na posao u iznosu od 100,00 eura po mjesecu.

Tužitelj ističe da je zatražio od tuženika obrazloženje o smanjenju plaće te je dobio odgovor da je u razdoblju od 17. do 28. lipnja 2024. evidentiran neopravdani izostanak 10 dana odnosno 80 sati. Tužitelj osporava navedene tvrdnje tuženika budući da se u tom vremenu nalazio na odobrenom godišnjem odmoru, u prilog čega dostavlja potpisanu službenu ispravu – Zamolbu za korištenjem godišnjeg odmora. Između ostalog, tužitelj navodi da mu je tuženik neopravdano uzeo jedan dan godišnjeg odmora kako bi podmirio 4 sata bez privole radnika, a ujedno mu je izbrisao iz službenih evidencija preostala 4 sata koje je stavio pod prekovremene sate. Isto tako, tužitelj ističe da ga je dana 31. svibnja 2024. tuženik putem poslovođe obavijestio da od 3. lipnja 2024. mora raditi noćnu smjenu, a ukoliko ne želi raditi noćne smjene da uzme godišnji odmor čime se radi o nezakonitom postupanju u suprotnosti s čl. 60.a st. 1. t. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). O svemu navedenom tužitelj je putem maila i dopisa obavijestio nadležne osobe kod tuženika.

Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 910,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2024. do isplate uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u potpunosti nejasni te da tuženik nije učinio ništa nezakonito niti financijski oštetio tužitelja. Tuženik navodi da nije jasno na što se odnosi tražbina tužitelja u iznosu od 425,33 eura za koji mu navodno nije uvećana plaća. U odnosu na potraživanje tužitelja za jedan dan godišnjeg odmora, tuženik ukazuje da je navedeno također nejasno budući da je tužitelj jedan dan došao i neopravdano otišao s radnog mjesta te je stoga tuženik taj dan registrirao kao godišnji odmor. Glede naknade od 100,00 eura koju tužitelj potražuje, tuženik navodi da se radi o naknadi koju je on kao poslodavac plaćao radnicima isključivo radi redovitog dolaska na radno mjesto. Kako je tužitelj izostao s radnog mjesta dulje od tri dana tijekom lipnja 2024., to isti nije legitimiran za ostvarivanje navedene naknade. U pogledu navodnog noćnog rada, tuženik ističe da je tužitelju plaćen sav noćni rad za mjesec lipanj 2024. tako da nije jasno o kojem se razdoblju za koje noćni rad nije plaćen.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isplatne liste za 11. i 12. mjesec 2023. (str. 4-5 spisa), dopise tužitelja upućene tuženiku (str. 6, str. 13-14, str. 16 i str. 20-21 spisa), korespondenciju stranaka (str. 7-12 spisa), zamolbu za korištenje godišnjeg odmora (str. 15 spisa), potvrde o isplatama za mjesec lipanj 2024. (str. 23- 24 spisa), isplatnu listu za lipanj 2024. (str. 25 spisa), te proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične strane (str. 37 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće za mjesec lipanj 2024. te za mjesece listopad i studeni 2023. u ukupnom iznosu od 910,00 eura, što znači da se radi o sporu male vrijednosti.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika.

7. U ovom predmetu je sporno ostvaruje li tužitelj pravo na razliku plaće s osnova mjesečne stimulacije za dolazak na posao, s osnova dodatka na plaću za noćni rad te naknadu za jedan dan godišnjeg odmora u utuženom razdoblju za 10. i 11. mjesec 2023. te za 6. mjesec 2024., kao i visina utuženog potraživanja.

8. Na ročištu održanom dana 13. veljače 2026. saslušan je tužitelj CR u svojstvu parnične stranke (str. 37 spisa) koji u svom iskazu navodi da u ovom postupku potražuje smanjenje plaće za mjesec lipanj 2024., kao i mjesečne stimulacije za listopad i studeni 2023. Tužitelj je iskazao da iznos od 425,33 eura koji potražuje u ovom postupku predstavlja iznos za koji mu je bila umanjena plaća, dok se iznos od 100,00 eura odnosi na dodatak na plaću za redoviti dolazak na posao, a koji mu tuženik kao poslodavac nije isplatio budući je smatrao da nije bio na radnom mjestu. Nadalje, tužitelj je u pogledu potraživanja za noćni rad izjavio da mu noćni rad u trajanju od 5 dana odnosno 40 sati nije bio uvećan kako je trebao biti uvećan. Tužitelj je također u svom iskazu naveo i da mu je tuženik oduzeo jedan dan godišnjeg odmora.

9. Sud je iskaz tužitelja cijenio u kontekstu sa cjelokupnom dokumentacijom u spisu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je prema njegovim tvrdnjama u pojedinim mjesecima za vrijeme njegovog rada kod tuženika bila isplaćena umanjena plaća, a koje umanjenje je bilo neopravdano kako to navodi tužitelj. U odnosu na okolnost što tužitelj smatra da mu je tuženik neopravdano umanjio plaću za pojedine mjesece rada, sud ističe da navedeno nije bilo od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom postupku. Prema shvaćanju ovog suda, iz samog iskaza tužitelja, kao i dostavljene dokumentaciju uz tužbu nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi tvrdnje tuženika o neosnovanom umanjenju plaća niti same iznose umanjenja za pojedine mjesece koji su predmet tužbenog zahtjeva.

10. U pogledu tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi valja prije svega istaknuti kako je prema odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu dodatka na plaću za noćni rad tijekom mjeseca lipnja 2024., sud ističe kako je uvidom u isplatnu listu za mjesec lipanj 2024. utvrđeno da je tužitelju evidentiran rad noću u trajanju od 40 sati. Iz iskaza tužitelja, kao niti iz dokumentacije u spisu nije utvrđeno kada je točno i kojih sve dana tužitelj obavljao noćni rad tijekom mjeseca lipnja 2024., a koji mu nije bio obračunat niti isplaćen.

11. Što se tiče potraživanja tužitelja za neisplaćenu mjesečnu stimulaciju za dolazak na posao za 10. i 11. mjesec 2023. godine te za 6. mjesec 2024., sud je uvidom u obračunsku listu za 11. mjesec 2023. utvrdio da je predmetna stimulacija navedena u obračunskoj listi za navedeni mjesec u iznos od 100,00 eura, dok obračunska lista za 10. mjesec 2023. nije dostavljena u spis. Nadalje, u odnosu na potraživanje tužitelja za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor sud ističe kako je uvidom u isplatnu listu za mjesec lipanj 2024. utvrđeno da je tužitelju evidentirano 40 sati godišnjeg odmora, iz čega proizlazi da je isti bio na godišnjem odmoru pet radnih dana. Uvidom u Zamolbu za korištenjem godišnjeg odmora (str. 15 spisa) utvrđeno je da je tužitelj zatražio korištenje godišnjeg odmora za vrijeme od 17.-28. lipnja 2024. u trajanju od 10 dana. Navedena zamolba je bila odobrena od strane neposrednog rukovoditelja, ali nije od strane rukovoditelja ustrojbene jedinice. Iz korespondencije stranaka je utvrđeno da je prema evidenciji radnog vremena tuženik u periodu od 17.-28. lipnja 2024. evidentirao tužitelju neopravdani izostanak u trajanju od 10 dana tj. 80 sati stoga mu ti sati nisu plaćeni. Uvidom u očitovanje tuženika u pogledu korištenja godišnjeg odmora, utvrđeno je da je tuženiku s danom 30. lipnja 2024. prestao radni odnos kod tuženika, uslijed čega ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2024. u trajanju od 10 dana, a što je u potpunosti iskoristio do 7. lipnja 2024.

12. Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, valja ukazati kako je odredbom čl. 461.a ZPP-a propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (st. 2.), dok je st. 9. propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i 7. tog članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 10.).

Imajući u vidu gore navedeno, to je tužitelj sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP- a bio dužan uz tužbu dostaviti i svu dokumentaciju iz koje proizlazi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Iz dokumentacije koja prileži uz tužbu nije bilo moguće utvrditi osnovanost činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, kao niti visinu tužbenog zahtjeva, a što je tijekom postupka od strane tuženika bilo izričito osporeno.

13. Nadalje, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na parničnim strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije sud će iznijeti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Dakle, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine. To znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

14. Slijedom navedenog, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu – 75 bodova po Tbr. 8/1 i zastupanja na ročištu dana 13.2.2026. – 75 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 150 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 375 eura.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

16. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23.)

17. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od dana primitka otpravka ove presude, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika