REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-663/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici, odvjetnici Zorani Rubeša u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 26. veljače 2026. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3021/10 od dana 05. veljače 2010.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3021/10 od dana 05. veljače 2010. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 26. veljače 2026. podnio ovom sudu žalbu te prijedlog za odgodu ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3021/10 od dana 05. veljače 2010.

2. U svojoj žalbi ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 29. prosinca 2025. podnio Financijskoj agenciji na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi. Međutim, ovršenik navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Naime, ovrhovoditelj je prvi puta podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji temeljem navedenog rješenja o ovrsi dana 30. studenog 2012. Rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 14. rujna 2012. Danom podnošenja zahtjeva za naplatu, 30. studenog 2012., prekinuta je zastara te je zastarni rok ponovno počeo teći s danom 01. prosinca 2012. pa je ovrhovoditelj imao pravo zahtijevati naplatu sve do 01. prosinca 2022. Obzirom je predmetni zahtjev za naplatu podnesen Financijskoj agenciji dana 29. prosinca 2025., to znači da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Pritom se poziva na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kojom je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Nadalje, ovršenik ističe da je predmetna ovrha provedena na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe. Naime, Hrvatski zavod za zapošljavanje je donio rješenje kojim se ovršeniku odobrava isplata novčane naknade za nezaposlene osobe u jednokratnom iznosu od 4.153,92 eur i taj iznos je isplaćen ovršeniku dana 24. prosinca 2025, a predmetnom ovrhom je ovršena upravo ta novčana naknada koja je temeljem članka 172.

OZ-a izuzeta od ovrhe .

3. U svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik navodi da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu. Naime, ovršenik ističe da su temeljem predmetnog rješenja o ovrsi zaplijenjena novčana sredstva koja je primio na ime privremene nezaposlenosti i koja su mu predstavljala jedini izvor prihoda, što znači da mu je uskratom tih sredstava ugrožena egzistencija pa trpi nenadoknadivu štetu jer su mu ta sredstva neophodna za život. Stoga predlaže sudu odgoditi predmetu ovrhu, pri čemu na navodi do kada predlaže odgodu.

4. Žalba i prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe dostavljeni su dana 27. veljače 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.

5. Uvidom u spis (list 5-9 spisa) sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 29. prosinca 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3021/10 od dana 05. veljače 2010.

6. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.

7. Ovršenik u postupku izvansudske ovrhe može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a to su žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe.

8. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

10. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

11. Ovršenik je podnio žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

12. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

13. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

14. U svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik ističe da su zaplijenjena novčana sredstva koja je primio na ime privremene nezaposlenosti i koja su mu jedini izvor prihoda, što znači da mu je uskratom tih sredstava ugrožena egzistencija pa trpi nenadoknadivu štetu jer su mu ta sredstva neophodna za život. Međutim, takvi razlozi ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Po prirodi stvari svaka ovrha je tegobna za ovršenika i to samo po sebi ne može biti razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

15. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Ovršenik niti ne tvrdi da ne bi mogao dobiti natrag od ovrhovoditelja ono što bi bilo naplaćeno u predmetnom postupku izvansudske ovrhe.

17. Osim toga, ovršenikova sredstva su već zaplijenjena i to se ni odgodom ovrhe ne može promijeniti pa ovršenik ni u slučaju odgode ovrhe ne bi mogao raspolagati tim sredstvima, tako da se ireparabilnost štete doista mora utvrđivati u odnosu na imovinske i druge prilike ovrhovoditelja o kojima ovršenik ništa ne govori, što znači da nije učinio vjerojatnim kako protuovrhom ili restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove i slijedom toga ovrhom ne bi mogao dobiti natrag novčani iznos koji je ovrhovoditelj stekao prijenosom u predmetnom postupku izvansudske ovrhe.

18. Konačno, odredbom članka 173. OZ-a propisani su iznosi koji su izuzeti od ovrhe, a o tome se vodi računa i u postupku naplate koju provodi Financijska agencija pa se ovrha ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od ovrhe na temelju zakona, kako je propisano u čl. 4. st. 3., 4. i 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20).

19. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

20. Kao što je već navedeno, odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

21. U svojoj žalbi ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

22. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

23. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ- a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 12. ožujka 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis

Z/ kal.30 dana