REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj 12. K-515/2025-51
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Pamić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĐ zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-231/2025, od 14. veljače 2025., nakon održane javne rasprave 31. listopada 2025., 29. siječnja 2026. i 12. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu, Thee Terlecky osobno, optuženog OĐ osobno uz braniteljicu Aminu Kazaferović, odvjetnicu u Zagrebu osobno te tumača za albanski jezik Hasana Lahaja, a u prisutnosti braniteljice 17. ožujka 2026. objavio je, a 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Na temelju 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP)
Optuženi OĐ, MBS: [matični broj subjekta], sin U i FĐ rođene O, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Albanije, građevinski radnik, pismen, sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, kazneno i prekršajno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi,
k r i v j e
što je:
u vremenskom periodu od početka 2022. godine do 15. siječnja 2025. na području Londona i na području Zagreba, na adresi [adresa], protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u nakani da omalovaži i povrijedi dostojanstvo intimne partnerice HĐ, učestalo ju i bezrazložno vrijeđao govoreći joj da je rospija, vještica, sebičnjača, da je bezdušna i da je prostitutka, da dolazi iz obitelji prostitutki i da joj je majka bosanska kurva te joj, također joj govorio da ima planove za nju i da ne zaslužuje biti sretna niti išta dobro, da će vidjeti što će joj se dogoditi jer zaslužuje sve loše što joj se događa predbacujući joj što mu nije omogućila vizu za Republiku Hrvatsku ili Veliku Britaniju, a jednom prilikom joj rekao i „Znaš kad u Albaniji netko umre, pokopa ga se odmah idući dan“, branio joj zapošljavanje te ju protivno njezinoj volji tjerao da bude obučena u odjeću koja joj potpuno prekiva tijelo, a potom joj za vrijeme trudnoće zabranio sve kontakte s članovima obitelji i prijateljima govoreći joj da će im nauditi zbog čega je iz straha prekinula kontakte njima te joj i zabranio izlaske iz kuće dok je on bio na poslu i tjerao ju da mu kuha tradicionalnu albansku hranu iako je ČĐ od mirisa pripremanja hrane te stresa svakodnevno povraćala na što bi se ljutio, a koje ponašanje se intenziviralo rođenjem njihovog zajedničkog djeteta 17. kolovoza 2022. kada ju je, iako je znao da je ČĐ imala tešku trudnoću i bolove od carskog reza tjerao ju da rano ustaje i da obavl ja kućanske poslove te postao fizički nasilan na način da ju je gušio za vrat, što je činio i za vrijeme njihovih intimnih odnosa iako joj to nije odgovaralo, jednom do dva puta tjedno ju je vukao za ruke te ju šakama udarao po nogama zbog čega je imala modrice, a također ju je povlačio i štipao rukama za nadlaktice, a kada bi mu rekla da ju boli, rekao joj „To je to što tebi treba, ti si moja i tebi to treba“ te raspolagao svim njezinim novcem zbog čega je bila financijski ovisna o njemu kojim ponašanjem je kod HĐ izazvao osjećaj psihičke neugode, straha te gubitak osjećaja samopoštovanja i samopouzdanja,
dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11
Na temelju članka 179.a KZ/11, optuženi OĐ se osuđuje na
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE
Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine, na koju je osuđen, neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom OĐ se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 16. siječnja 2025. do 16. travnja 2025.
II./ Na temelju članka 270. stavak 1. ZKP-a predmeti privremeno oduzeti od optuženog OĐ, i to dva mobitela marke iPhone, dostavljena dopisom Zatvora u Zagrebu, KLASA: 730-03/25-01/286, URBROJ: 514-10-06-14-05/17-25-04, od 9. travnja 2025., vraćaju se optuženom, s time da ih isti može preuzeti osobno ili po opunomoćeniku, u roku od tri (3) mjeseca od dostave presude u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.
III./ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP-a optuženi je dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura te troškove provedenog vještačenja u iznosu 532,72 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 14. veljače 2025. optužnicu protiv optuženog UĐ zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu CĐ.
2. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi OĐ se očitovao na način da se ne smatra krivim.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka pročitao i razgledao dokaze koji prileže u spisu i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu (list 10-11 spisa) i ispisane crno-bijele fotografije ozljeda žrtve (18-21 spisa), nalaz i mišljenje sa lista 184-190 zajedno sa CD medijem ( list 192-193 spisa), službeno očitovanje sa lista 369-372 spisa te materijalna dokumentacija dostavljena od strane obrane sa lista 220-353 spisa. Na raspravama održanima 31. listopada 2025. i 29. siječnja 2026. ispitana je u svojstvu svjedoka žrtva ČĐ putem audio video uređaja. Na kraju dokaznog postupka pročitan ispitan je optuženi OĐ te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženog sa lista 121 spisa.
3.1. Sud je odbio prijedlog obrane za provođenjem vještačenja fotografija koje je u spis predmeta dostavila sama žrtva prilikom podnošenja kaznene prijave. Naime, navedeni dokazni prijedlog je sud smatrao odugovlačećim obzirom na to da se žrtva, svjedokinja ČĐ u svom iskazu danom pred sudom osvrnula na navedene fotografije i iskazivala o istima kada su nastale. Osim toga, navedene fotografije nisu jedini dokaz na temelju kojeg je sud donio odluku već pretežito na temelju iskaza žrtve, kojeg smatra vjerodostojnim i istinitim, kojeg će sud u daljnjem obrazloženju presude analizirati.
4. U svojoj obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo kako je HĐ upoznao 2020. i to dok je radila u jednoj ljekarni, a u razdoblju od 2020. do 2021. nisu živjeli zajedno. Na početku 2021. živio je izvan Londona u jednoj kući. Od lipnja 2021. dobio je vizu boravka i onda su odredili da žive zajedno. Od lipnja 2021. do dolaska u Hrvatsku živjeli su zajedno. U rujnu 2021. saznali su da je oštećena trudna sa sinom kojeg danas imaju te su se dogovorili i oštećena je nastavila raditi u velikoj firmi, odnosno u trgovačkom centru Harods. Ona je bila trudna i radila je do 5. mjeseca trudnoće, on se tome nije protivio jer je to bila njezina želja. HĐ je tada odlučila da ne želi više raditi jer je prema njezinim riječima bilo previše ljudi i imala je strah da bi je netko trudnu mogao ozlijediti te ju je on u tome podržao jer je tada imao firmu u svom vlasništvu i mogao ju je uzdržavati. Tada su živjeli skladno i nisu se svađali. Ona je odlazila na liječničke kontrole. U osmom mjesecu trudnoće kupio je auto za HĐ i dijete kako bi oni mogli biti sigurni. Bili su zadovoljni, živjeli su skladan život i posjećivali su ih njezini roditelji kao što je ona posjećivala njih. Tri mjeseca prije no što je rodila saznao je da HĐ ima problema sa srcem i sa zgrušavanjem krvi. HĐ je tada zaprimila injekciju protiv zgrušavanja krvi i on joj je u tome pomagao, naime davao joj je injekcije koje je primala svakodnevno. Za vrijeme iskazivanja optuženi je plakao. Prije nego je HĐ rodila, 16. kolovoza, bolnica je od njega zatražila da u slučaju operacije HĐ odluči, obzirom na to da se radilo o teškoj operaciji da li će se spasiti HĐ ili dijete. To je za mene bilo vrlo teško. Nisam mogao potpisati taj zahtjev. Razgovarao je sa liječnikom kojeg je osobno poznavao te sa prijateljima i pronašli su jednog doktora, specijalista koji je bio voljan preuzeti daljnju brigu oko liječenja HĐ i djeteta. Sutradan, 17. kolovoza navodi kako mu je bio najsretniji dan jer je u 10,45 sati HĐ bila operirana i uspješno se porodila. On je prerezao osobno pupčanu vrpcu. Nakon poroda HĐ je ostala još dva dana u bolnici i ista nije mogla hodati i on je bio tu kako bi se brinuo o njoj i djetetu, pomagao je oko djeteta, stalno je bio na relaciji bolnica-kuća, donosio je čistu odjeću Merlini, a nakon odlaska iz bolnice Merlina je svaki tjedan odlazila na kontrole kod doktora. U to vrijeme je uzeo dopust i mjesec dana nije bio na poslu. Napominje kako u [adresa] ima samo sestru koja živi u mjestu koje je udaljeno od njihove kuće, nije bila u mogućnosti tako često dolazili im u posjet, ali ipak je dolazila, s time da su češće u posjet dolazili Merlinini roditelji. Smatra da HĐ nije ništa falilo jer se maksimalno trudio udovoljiti svim njezinim zahtjevima i sve je činio za nju i njihovog sina koje je jako volio. HĐ i on nisu imali probleme, ona je u lipnju 2024. izrazila želju da želi otići u Hrvatsku kod svoje tete na što je pristao i na njegov upit koliko će se zadržati u Hrvatskoj rekla mu je oko tjedan dana i on joj je kupio kartu. HĐ je zahtijevala da njoj i njihovom sinu rezervira hotel, da ne bude kod tete, da im ona i dijete ne smetaju niti kvare njihov komoditet. U subotu prije povratka HĐ ga je nazvala telefonom u 9 sati ujutro, u plaču te rekla da je sin bolestan i da treba biti operiran zbog operacije crijeva i pluća. Odmah je na to upitao kada je operacija i ona je rekla u 16,00 sati, na što je rekao da kreće u Hrvatsku i tek negdje oko 21 sati je došao u Zagreb. Zbog zakona u [adresa], kao vlasnik firme nije mogao napustiti teritorij [adresa] ali je to učinio zbog HĐ i sina. U bolnici su ga čekali jer je trebao potpisati dokumentaciju, a operacija je bila toliko hitna da su čak iz bolnice javili na aerodrom da ga čekaju i policajac na kontroli mu je rekao da požuri jer da ga čekaju u bolnici. Dok je HĐ bila u bolnici sa djetetom produljio je boravak u hotelu u kojem je ona bila smještena i nakon toga dva tjedna iznajmili su kuću u kojoj su živjeli oko mjesec dana. S obzirom na zdravstveno stanje sina mogli su svaki dan biti s njime u bolnici sat i pol i tada je tražio kuću i iznajmio je istu na adresi [adresa] te je potpisao ugovor na godinu dana na njegovo i Merlinino ime i za to je plaćao mjesečno 800,00 eura za najam i 100,00 eura za režije. Doktori su im preporučili da dijete bude u Hrvatskoj godinu dana da ne odlaze sa njime i oni su u tih godinu dana svaki tjedan vozili sina na kontrole u bolnicu. U to vrijeme nije mogao raditi u Hrvatskoj i živjeli su od njegovih primanja, no financijski su sve više slabjeli i tu su im pomagali prijatelji i njegova rodbina. Pokušavao je sve pružiti HĐ i sinu i u to vrijeme su puno trošili, on je potrošio oko 92.000,000 eura i HĐ nije ništa falilo. Više od 12.000,00 eura dali su im njegov brat i njegova uža obitelj i to su sve uplatiti na Merlinino ime. Sve što je tražila joj je pružio, a njegovu vizu je tražila HĐ jer je to bila njezina želja da budu zajedno kao obitelj te ju nije tražio da ona to učini. U kolovozu i u prosincu HĐ je tražila da ode u [adresa] kako bi uzela njegove osobne stvari te sebe i djeteta i rekao joj je da uzme i 5.000,00 funti iz sefa. U tom sefu je bilo sveukupno 22.000,00 funti, a kada se HĐ vratila u Zagreb vratila se samo sa 700,00 funti te dan danas ne zna gdje je ostatak novaca. Nikada joj za to nije radio problem niti ga zanimaju ti novci. U siječnju 2025. dobio je poziv od gospođe imena F iz MUP-a povodom zahtjeva za spajanje obitelji i ona mu je osobno u telefonskom razgovoru rekla da dođe zajedno sa HĐ i djetetom na razgovor u policiju. Također mu je rečeno da će policija doći na provjeru adrese te su 12 siječnja završili razgovor i otišli u shopping centar, da bi 13. siječnja ujutro HĐ uzela nešto svojih i djetetovih stvari i otišla. On ju je čuo, dok je spavao, ali je mislio da ide u šetnju. Toga ju je dana pokušavao zvati i slati poruke, no ona nije odgovarala niti na pozive niti na poruke. Popodne je kontaktirao policiju i naveo da je zabrinut jer ne može dobiti ženu i da ne zna gdje su ona i dijete. Dao im je sve podatke o HĐ i o sinu i rekli su mu da će ga obavijestiti. Cijelo vrijeme nije bio miran i 14. siječnja su ga nazvali iz policijske postaje i upitali da li može doći, a on da je na to odmah upitao da li su mu žena i dijete dobro. Odgovorili su mu kako su oni dobro i pitali za koliko može doći u postaju na što je rekao za pola sata, da bi kada je stigao bio uhićen. Odgovarajući na pitanje braniteljice odgovorio je kako nikada nije grubo dodirnuo HĐ, nikada ju nije udario. Zarađivao je u [adresa] oko 20.000,00 eura mjesečno. Imao je 24 zaposlenika u svojoj firmi. Mogao je uzdržavati svoju obitelj u [adresa], u kojoj živi od 2016, gdje je imao regulirani status boravka. Nije mu bila potrebna Merlinina viza za boravak u [adresa]. Ne može se sada vratiti u [adresa] jer je postupio protivno propisima jer se pri izlasku nije javio nadležnim vlastima. Dok je bio u vezi sa HĐ nije niti je sa HĐ odlazio u Albaniju, niti je imao u planu da se tamo presele. Prije HĐ nije bio u braku te nije religiozan niti tradicionalan, već se smatra modernim čovjekom. HĐ i on su se htjeli vjenčati ali su htjeli pričekati s obzirom na situaciju koja im se dogodila sa sinom. Njihov sin nosi prezimena i HĐ i njega jer su se međusobno dogovorili. Nikada nije HĐ zaključavao u stan na način da ona nije mogla izaći iz njega, niti joj je ikada oduzimao mobitel. HĐ od svojih novaca nije kupovala hranu za dijete, već je on za to davao novac. HĐ je također kupovao stvari poput odjeće, a kupio joj je i najskuplju torbu od 20.000,00 eura, marke Hermes. Svakih mjesec dana je davao Merlini novac za kozmetičke tretmane, frizuru, manikuru i pedikeru te za botox. Nikada nije bacio njezine stvari u smeće, niti ju tjerao da se oblači po nekakvim njegovim pravilima. HĐ posjeduje vozačku dozvolu, no ista ne vozi jer se boji, niti ju je tjerao ili poticao da vozi auto. Nikada joj nije branio niti ga je ista morala moliti da joj da novac, već je bila slobodna da uzme i troši njegov novac. Nikada se za vrijeme trajanja veze nismo posvađali, niti sam ikada na nju fizički nasrnuo. Nije nikada sa HĐ prakticirao nasilne seksualne odnose, nije planirao doći živjeti [adresa], ali posjetiti da. Dan danas mu nije jasno zašto ga je HĐ prijavila, ima sumnju da je to učinila na poticaj treće osobe, ali koga i zašto uistinu mu nije jasno. Ne planira sa HĐ imati više ljubavnu vezu ili biti u takvom odnosu sa njom, već želi imati dobar odnos sa njom u pogledu zajedničkog djeteta. U svojoj obrani je naveo i kako je imao stalni boravak u [adresa] i bio je u proceduri dobivanja državljanstva, no nije smio bez znanja vlasti naputiti teritorij [adresa]. Prilikom upoznavanja sa H predstavio joj se kao OĐ. Kao što je ranije naveo u [adresa] su ih posjećivali njegova sestra i obitelj HĐ, to su bili njezina braća, dvojica blizanaca, sestra i jedan stariji brat. Zna da joj se otac zove Č, za majku ne zna, a braća se zovu C, N i za starijeg se ne može sjetiti kako se zove. Poznato mu je da njezina majka i braća žive u [adresa] ali za tatu nije siguran, dok mu je poznato da HĐ ima još polubraće. Dok su živjeli u [adresa] nitko ih nije posjećivao niti je HĐ imala prijateljice. Kada je iskazivao o novcima u sefu pojašnjava kako je HĐ po povratku u Zagreb rekla da je pronašla samo 700,00 funti u sefu. HĐ je imala problema sa srcem i kao što je ranije naveo to je trajalo samo tri mjeseca. Kada je ranije naveo da nije mogao napustiti [adresa] zbog firme pojašnjava da je to iz razloga jer je kao vlasnik firme i stjecatelj državljanstva morao javiti vlastima u [adresa] da odlazi jer je imao zaposlenike i sada se nalazi na "crnoj listi", a to je učinio jer je bio jako uzrujan zbog djeteta i jer je morao doći u Zagreb do 16,00 sati, jer mu je u 9,00 sati javljeno. Na naknadno pitanje braniteljice obzirom da se u porukama oštećenoj obraća "zemer" navodi kako to na albanskom znači srce. Na daljnji upit što znači "maškul" obzirom da mu se oštećena tako obraća navodi da to znači muž. To je izraz iz milja.
5. U postupku nije bilo sporno da su optuženi i oštećena bili u izvanbračnoj zajednici u inkriminirano vrijeme, što oboje u svojim iskazima potvrđuju, kao i da imaju zajedničkog maloljetnog sina. Nije sporno niti da su optuženi i žrtva u inkriminirano vrijeme živjeli u [adresa], kao i da su jedno vrijeme živjeli zajedno u Hrvatskoj, što također oboje iskazuju u svojim iskazima.
6. Sporno je bilo da li je optuženi počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret podignutom optužnicom.
7. Iako u svojoj obrani optuženi OĐ negira počinjenje kaznenog djela, navodeći da je veza i zajednički suživot njega i CĐ bio skladan, bez svađa i razmirica, opisujući sebe kao požrtvovnog partnera i oca, sud je odluku o odlučnim činjenicama morao donijeti iz ostalih dokaza kako materijalnih tako i personalnih, dovodeći iste u vezu kako sa obranom optuženog tako i njihovu međusobnu vezu, a najviše na temelju iskaza svjedokinje CĐ. Sama žrtva, svjedokinja ČĐ iskazivala je na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu te na raspravama održanim pred sudom u trajanju skoro tri sata, kada je ponovila navode iz iskaza kojeg je dala u prethodnom postupku, navodeći kako u cijelosti ostaje kod danog iskaza te odgovarajući na dodatna pitanja kako optužbe tako i obrane i suda. Tako je navela da je optuženog upoznala u srpnju ili kolovozu 2021., a ljubavnu vezu s njim je započela u rujnu 2021., kada se preselila kod njega u Purley (London). Kad su se upoznali, optuženi da joj je rekao da se zove Š te da ima 27 godina. U Zagreb su se preselili u lipnju 2024., a 17. kolovoza 2022. su dobili zajedničko dijete, nakon čega su im, u rujnu ili listopadu, u stan došli službenici za imigraciju i pitali je li ona NĐ, da ju traže te su joj rekli da je optuženi oženjen za NĐ. Problemi u vezi da su počeli nakon tri mjeseca veze jer je optuženi bio jako ljubomoran, govorio joj je da ne smije ići na posao, prigovarao u vezi odijevanja i govorio da ako ga voli, sve to mora promijeniti, da mora naučiti kuhati obroke koje on jede pa je morala naučiti albansku tradicionalnu kuhinju, morala se odijevat i u odjeću kojom će biti potpuno pokrivena, čak i za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci, nije smjela nositi rukave do lakta i dugačke hlače ili tenisice, odnosno nije se smjela oblačiti kao žena od 24 godine. Svu odjeću koja mu nije odgovarala joj je optuženi bacio te joj kupio odjeću koju je on želio. Nakon što je rodila, zaključavao ju je u stan, nije mogla izlaziti van dok god se on ne bi vratio s posla oko 19,00 sati, a kad bi ga zvala i pitala može li izaći, namjerno bi dolazio doma oko 22,00 sati da ne izlaze van. Uzeo joj je dokumente, njezinu vozačku je nosio sa sobom jer svoju nije imao pa je govorio u slučaju da ga zaustavi polici ja, pokazat će samo zadnju stranu i pretvarati se da je njegova. Putovnicu joj je zaključanu držao u ormariću. U početku joj to sve nije bilo sumnjivo jer je mislila da čuva dokumente i ponaša se zaštitnički prema njoj. Fizičko nasilje je započelo prvi put kada je dojila dijete, počeli su se svađati jer je imala carski rez i nije mogla obavljati kućne poslove koje je on očekivao pa ju je tako tjerao da jako rano ustaje i priprema mu albansku tradicionalnu kuhinju, da čisti, sprema mu uniformu i da ga sprema na posao, iako to nije mogla obavljati zbog bolova od carskog reza. Tada ju je počeo gušiti, zvala je policiju, ali bi on, kad bi ga odveli, govorio da ju voli i da brine o njoj, a da ona pati od postporođajne depresije pa bi ga pustili. Nakon toga je fizičko nasilje postalo još gore. Tijekom trudnoće ju je psihički maltretirao na način da ju je strahovito kontrolirao, morala se rano ustajati i čistiti, kuhati, nije smjela nikoga viđati, ni prijatelje ni obitelj zbog čega mu je rekla da će ga ostaviti jer je to sve skupa previše za nju, na što je optuženi počeo plakati, govoriti joj da nema nikoga, moliti ju da ne ode te ako to učini, rekao joj je da će se ubiti. Budući da nije znala koliko su ozbiljne njegove prijetnje i koliko ga muči depresija, bojala se otići zbog čega je ostala. Trudnoća joj je bila jako teška zbog psihičkog nasilja i njezinog zdravstvenog stanja, a kada mu je rekla da je trudna, prva stvar koju je pitao je bila „Da li je dijete moje?“. Tijekom trudnoće je vršio psihičko nasilje i na način da bi inzistirao da ide s njom na preglede kod doktora zbog čega su se svaki put svađali, on bi rekao da i ona i doktori pretjeruju i da je to njezina prva trudnoća i da ona ne zna ništa o tome. Naime, dijete je bilo krivo okrenuto zbog čega su liječnici bili zabrinuti pa je imala zdravstvenih problema. Cijelo vrijeme je povraćala od stresa, povraćala je svaki puta kada bi za optuženog kuhala tradicionalnu albansku kuhinju i to zbog raznih mirisa zbog čega je on svaki put iskazivao srdžbu i ljutnju pa joj je bilo izuzetno teško i naporno jer bi povraćala pa se vraćala kuhati, a optuženi da je cijelo vrijeme vikao. Bila je bolesna i to nije to mogla kontrolirati, nekada satima nije mogla ustati niti išta raditi zbog čega bi optuženi bio ljut. Jednom do dva puta tjedno ju je vukao za ruke i šakama ju udarao po nogama. Imala je modrice, osobito na nadlaktici jer ju je stalno vukao, štipao, grabio rukama iako ima jako tešku ruku i stisak zbog čega je osjećala neki oblik nepoštovanja prema sebi i svojem tijelu. Kada bi mu rekla da ju boli, rekao je „to je to što tebi treba, ti si moja i tebi to treba“. Imala je fotografije masnica na bedrima koje joj je nanio udarcima šakom nakon što su se svađali jer ju je optuživao da ima intimne odnose s drugima, a potom bi ju udarao i rekao da će pozvati policiju. Snimila je fotografije masnica na bedrima, stražnjici, leđima i rukama, no on je dok je spavala, promijenio PIN na mobitelu, nije joj ga htio reći zbog čega je morala otići u ''Apple store'' gdje su za promjenu PINA morali izbrisati sve podatke. Nakon toga je napravila još fotografija o drugim ozljedama i sada često mijenja PIN kako optuženi opet ne bi napravio isto. Nije tražila liječničku pomoć vezano za ozlijede. Fotografije ozljeda koje je dostavila u spis je od ozljeda koje su nastale prošle godine. Prema njoj je bio nasilan i tijekom intimnih odnosa pa bi ju tako gušio za vrat i držao za zglobove ruku koje nasilničko ponašanje joj nije odgovaralo. Cijelo vrijeme ju je promatrao kao seksualni objekt, čak i kada bi čistila ili dojila dijete, iako ga je molila za poštovanje, hvatao bi ju u tim situacijama za razne dijelove tijela, njegove oči i pogled su bili prodorni i divljački te joj stvarali osjećaj neugode. Kad bi odbila intimne odnose s njim, okrivljenik bi joj rekao da će onda biti intiman s drugima pa je neko vrijeme pristajala biti intimna s njim, no kako je to bilo dva mjeseca nakon rođenja djeteta zbog bolova od carskog reza i jer ju je tjerao da radi, na koncu je ipak odbila jer joj se sve gadilo. Nakon toga je znala da ima intimne odnose s drugim ženama, a nju je počeo optuživati da i ona ima intimne odnose s drugim muškarcima. Cijelo vrijeme se pitala kako tako nešto može misliti, kako ju može tako promatrati dok dojim dijete i misliti da bih imala intimne odnose s drugima. Optuženi joj je također rekao da će nauditi njezinoj obitelji zbog čega nije održavala vezu s njima jer se optuženi inače bavi organiziranim kriminalom, jednim pozivom bi organizirao da plati i da se nekoga napadne. Nije nikome od obitelji htjela ništa govoriti, polako se počela telefonski čuti sa sestrom dok optuženi nije bio kod kuće, ali kad bi optuženi bio pored nje, cijelo vrijeme bi ju promatrao pa je morala jako paziti što će reći. Prekinula je komunikaciju sa svim prijateljima jer joj je optuženi rekao da ako ima prijatelje, onda je kurva. Također joj je govorio da je rospija, vještica, sebičnjača, da je bezdušna, prostitutka, da dolazi iz obitelji prostitutki, da joj je majka bosanska kurva. Inače joj je svaki do svaki drugi dan bi ju zvao rospijom kao nadimkom. Često su se svađali oko novca jer optuženi nije htio davati novac za hranu u kući, a ona je primala socijalnu pomoć za nezaposlene i od toga je trebala osigurati hranu. Nešto novca je uspjela uštedjeti pa je došla u Zagreb, pri čemu joj je optuženi rekao da može biti 5 dana, ali se mora stalno javljati i snimati gdje se nalazi, a ako se ne vrati za par dana, da će biti problema. Međutim, kad je došla u Zagreb, dijete se jako razboljelo te je bila potrebna hitna operacija zbog čega je i optuženi u lipnju 2024. došao u Zagreb. Kad je saznao da je dijete u ozbiljnom stanju, okrivljenik je počeo razmišljati kako će tužiti doktore u Velikoj Britaniji samo kako bi izvukao novac. Od djetetova rođenja, često su se svađali oko vize, tražio je da preko njihove izvanbračne zajednice dobije vizu, no ona to nije htjela. Molila je OĐ da napusti zemlju jer nije htjela biti više s njim, no on joj je rekao da želi vizu u Republici Hrvatskoj ili Velikoj Britaniji. Optuženi da dijete uopće nije volio, govorio je da nije njegovo te je na temelju djeteta samo htio ishoditi boravište. Preselili su se zajedno na adresu u [adresa], a optuženikovo ponašanje prema njoj je postalo puno gore. U jednoj situaciji je pokušao dići kuhinjski stol koji je težak 200 kilograma i baciti ga na nju, izgledao je kao opsjednut, pogleda fokusiranog na nju. Tada je shvatila da će stvari biti samo još gore i da nešto mora učiniti. Dijete je učio da se njegovoj mami obraća sa ''mama'', kako bi na kraju nju i dijete poslao u Albaniju te se tada ona brinula za njegove roditelje, a njegova majka za dijete. Čitavo vrijeme je bio nervozan zbog vize, zanemarivao je i dijete. Razbijao bi i psovao po kući, prijetio joj da ima planove za nju i da ne zaslužuje biti sretna niti išta dobro, da će vidjeti što će joj se dogoditi i da zaslužuje sve loše što joj se događa jer mu nije omogućila vizu za Veliku Britaniju. Bila je u velikom strahu zbog tih prijetnji, jednom joj je kroz razgovor rekao „Znaš kad u Albaniji netko umre, pokopa ga se odmah idući dan“ zbog čega je razmišljala zašto joj to govori. Od početka zajednice nije bila financijski slobodna jer je raspolagao njezinim novcem i imao sve njezine PIN brojeve. Sačuvala je samo nešto gotovine, a sklapao je i ugovore na njezino ime zbog čega ima dugove. Kad ga je brat obavijestio da mu može napraviti vizu, rekao joj je da će joj nauditi, da ima plan za nju, nakon čega se počela bojati za svoj život te je sve prijavila policiji.
7.1. Tako je sud nesporno utvrdio da je kaznenu prijavu 15. siječnja 2025. podnijela ČĐ. u IV. policijskoj postaji Zagreb. Osim toga, suprotno iskazu optuženog UĐ iskazivala je svjedokinja ČĐ, ujedno i žrtva predmetnog kaznenog djela, u kojem iskazu je detaljno iskazivala o svom suživotu sa optuženim, navodeći pritom vrlo detaljne činjenice potkrijepljene datumima. Naime, iskaz žrtve, svjedokinje podupire i činjenica da je ista podnijela kaznenu prijavu protiv njega i to u siječnju 2025., kada su se preselili u Hrvatsku, što ukazuje da njihov suživot nije bio tako skladan kako ga prikazuje optuženi kao i da je žrtva sa njime imala sve i da joj nije ništa nedostajalo. Nelogično je i nesuvislo za sud da bi žrtva bezrazložno teretila i prijavila optuženog, koji je otac njezina djeteta, te na taj način riskirala da ostane u Hrvatskoj iako joj sva obitelj živi u [adresa] gdje je i sama živjela i radila, a sve jer se boji kako optuženog tako i njegove obitelji i znanaca u [adresa]. Valja naglasiti kako je žrtva u dva navrata vrlo detaljno i konzistentno iskazivala o životu, pa stoga sud nije imao razloga ne vjerovati iskazu žrtve. Ono što je vrlo indikativno jeste da optuženi OĐ kroz cijelu svoju obranu pokušava uvjeriti sud osim skladnog života, da su žrtvu i njega posjećivali članovi njezine obitelji, dok na konkretna upit o imenima članova njezine obitelji, isti odgovara sa zadrškom i ne zna imena svih, što je vrlo nelogično obzirom da se prema njegovoj obrani radi o jedinim osobama koje su ih posjećivale. Također, iako je obrana pokušala poduprijeti obranu optuženog da se radilo o skladnom odnosu kroz izmijenjene poruke, sud je pregledavajući rezultate vještačenja mobitela optuženog utvrdio slijedeće. U odnosu na poruke koje su razmijenjene i na koje upire obrana valja naglasiti kako je vještačenje provedeno nakon prijave žrtve i nakon što je optuženi uhićen te sud ne može provjerit i da li su eventualno u mobitelu sve poruke koje su razmijenjene. Osim toga, činjenica da su isti izmjenjivali i poruke koje ne ukazuju na narušene odnose nije sporna jer je i sama žrtva u svom iskazu navela kako je u početku optuženi bio nježan prema njoj, da joj je komplimentirao, pa stoga nisu sporne izmijenjene poruke. Također, žrtva u svom nije navela da je optuženi bio grub prema njoj ili da bi postupao na opisani način preko poruka. Isto tako, žrtva je ispitana na dvije rasprave na sudu u trajanju od skoro tri sata, kada je opisivala život sa optuženim i u dijelovima čak detaljnije, navela je u čemu se sastojalo fizičko i emocionalno nasilje, kada joj je prijetio da će si nauditi ukoliko ga ostavi. Tako je žrtva navela i kako je prilikom večere, kada je optuženikova obitelj došla na večeru i kada je optuženi protivno njezinoj volji obznanio svima da je trudna, nitko joj nije čestitao te se osjećala poniženom. Navela je kako je svaki put plakala nakon pregleda doktoru zbog njegova ponašanja prema njoj. Optuženi joj nije vjerovao i govorio joj je da ima pametnijeg posla. Osim toga, iskazivala je i kako je pozivala policiju i ista je objasnila zašto policija nije reagirala, obzirom da se ne radi o ozbiljnom incidentu, što dodatno ukazuje da je žrtva pokušala prijaviti optuženog, a i istoj ne bi navedena procedura bila poznata da se uistinu navedeno nije dogodilo.
8. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Iskaz svjedokinje CĐ prihvaćen je kao istinit i vjerodostojan jer je ista iskazivala vrlo detaljno o svim činjenicama koje terete optuženog, dajući pritom za sud prihvatljive razloge, potpuno različite od obrane optuženog, u kojoj je isti pokušao prikazati njihov život skoro pa savršenim bez ijedne svađe, prepirke ili nečeg težeg kako je to opisala sama žrtva. Upravo iz takve obrane, iskaz svjedokinje CĐ je za sud još uvjerljiviji, jer sud nije našao razloga da bi svjedokinja lažno teretila optuženog ili da bi istoga teretila kako bi mu nanijela bilo kakvu vrstu štete. S druge strane obrana optuženog je u cijenjena kao istinita u nespornom dijelu, dok je glede spornog dijela optuženi pokušao ublažiti svoju odgovornost za svoje postupke, prikazujući suživot sa žrtvom kao idealan. Za sud je optuženi ipak kroz svo ju obranu ukazao da se evidentno još uvijek nije spreman suočiti sa svojim postupcima te da je u cijelosti nekritičan. Na sud je svjedokinja ČĐ ostavila dojam iskrene osobe koja je bez zadrške iskazivala i odgovarala na sva postavljena pitanja. Prema stavu suda, žrtva ne može iskazivati toliko detaljno i identično, a da se to uistinu nije dogodilo, stoga je u cijelosti u spornom dijelu sud utvrdio kako je obrana usmjerena isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti. Sama žrtva je u svom iskazu navela kako o navedenom postupanju i ponašanju optuženika nije nikome govorila niti se ikome povjeravala, pa je sud stoga morao donijeti odluku na temelju ovako dva suprotstavljena iskaza, optuženog i žrtve. Stoga je sud u cijelosti iskaz žrtve cijenio istinitim smatrajući ga vjerodostojnim, pa je na temelju istoga nedvojbeno utvrdio da se kazneno djelo dogodilo kako je to optuženom i stavljeno na teret. U cijenjenju dva suprotstavljena iskaza, sud je utvrdio kako je iskaz žrtve puno iskreniji nego obrana optuženog, koji je cijelo vrijeme samo pokušavao pokazati kako je on bio dobar partner koji se brinuo o žrtvi i pazio da joj ništa ne fali, a pritom nije ni na koji način dao suvisle odgovore na optužbe.
9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da su se u ponašanju optuženog UĐ ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 i to na način kako se tereti podignutom optužnicom, protivno Zakonu o zaštiti od nasilja prema svojoj izvanbračnoj supruzi, čime je ostvareno zakonsko obilježje bliske osobe, sukladno odredbi članka 87. stavka 9. KZ/11. Osim ispunjenja objektivnih obilježja kaznenog djela, optuženi je ispunio i subjektivno obilježje, naime isti je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravnom namjerom prvog stupnnja, jer je htio počinjenje kaznenog djela kao svoje i njegove posljedice. Upravo namjera optuženog se očituje u dugotrajnosti protupravnog postupanja, koje je trajalo skoro punih tri godine, što ukazuje na nekritičnost u ponašanju optuženog.
9.1. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženom u konkretnom slučaju sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženika sud olakotnim cijenio činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta te da je kazneno neosuđivana osoba. Osobito otegotnih okolnosti sud nije našao.
9.2. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti sud je optuženog UĐ na temelju u izreci citirane zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine smatrajući istu kaznu primjerenu svim navedenim okolnostima. Pri tome je sud ocijenio da u odnosu na optuženog zbog olakotnih okolnosti nije potrebno izvršiti izrečenu kaznu zatvora te je na temelju članka 56. KZ/11 istom izrečena uvjetna osuda prema kojoj se kazna zatvora u trajanju jedne godine u odnosu na optuženog neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja određena je cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, pa je ovako odmjeren rok provjeravanja, primjeren i potreban radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja. Naime, sud je uzeo u obzir da se radi o kaznenom djelu za koje je zakonom propisana kazna zatvora do tri godine, kao i da je zajednica između optuženog i žrtve prestala. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno da prilagodi svoje ponašanje društveno prihvatljivom. Stoga sud smatra da je kazna na koju je optuženi osuđen upravo primjerena svim okolnostima počinjenog djela. Navedenu vrstu i mjeru kazne sud je primijenio prema optuženom jer smatra da će se svrha postići kroz dulje vrijeme provjeravanja nego bezuvjetnom kaznenom. To stoga, što sud smatra kako je optuženom, koji je do sada kazneno neosuđivan, potrebno pružiti priliku kako bi se mogao iskazati u pozitivnom smislu i nastaviti život sa svim svojim kvalitetama, da se ispuni kao otac i iako ne više kao suprug ili partner, ali kao osoba na koju se žrtva može osloniti u odgoju i brizi zajedničkog djeteta. Sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne pazio da visina kazne ne prekorači stupanj krivnje. U slučaju opoziva kazne zatvora optuženom će se u izrečenu kaznu zatvora koju ima izvršiti uračunati svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. siječnja 2025. do 16. travnja 2025.
10. Dakle, ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje optuženog, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
11. Sud je na temelju u izreci citirane zakonske odredbe vratio optuženom mobitele koje je dobrovoljno predao sudu za potrebe vještačenja, obzirom da sudu više isti nisu potrebni. To stoga što je provedeno vještačenje istih te su svi podaci izuzeti na prijenosni medij koji čini dio sudskog spisa.
12. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženog kojima se je on izjasnio, da je trenutno nezaposlen, bez primanja. No, sud je isto tako uzeo u obzir da se radi o osobi koja je mlađe životne dobi, radno sposobna te bez ikakve zapreke može stupiti u radni odnos i zarađivati, a pritom je sam optuženi u svojoj obrani naveo kako mu financijsku pomoć pruža obitelj, stoga je sud odmjerio troškove kaznenog postupka prema stvarno prouzročenim troškovima, a to je vještačenje koje je sam optuženi predložio te paušalnu svotu koja je odmjerena prema broju i služenosti poduzetih radnji. Navedenim troškom optuženi, kao i njegova egzistencija te egzistencija osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati neće biti dovedena u pitanje.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Sutkinja:
Martina Pamić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-231/2025
2) Optuženi OĐ, nakon prijevoda
3) Braniteljica, odvjetnica Amina Kazaferović
4) ČĐ, putem IV. PP Zagreb (sigurna kuća)
