Poslovni broj: Us I-2206/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Maroju Kolendiću odvjetniku u Dubrovniku, Antuninska 3, protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. A. Starčevića 23, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., a objavljene 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/145, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-24-02 od 29. travnja 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/23-01/145, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 29. travnja 2024., odbijena je žalba BI iz [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22-01/128, URBROJ: 2117-11/12-23-07 od 13. ožujka 2022., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22- 01/128, URBROJ: 2117-11/12-23-07 od 13. ožujka 2022., odbijen je zahtjev BI iz [adresa], za naknadu odnosno povrat magazina u čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-7), poslovni prostor u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] površine 16,95 m[2] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

3. Protiv osporavanog rješenja tuženog tijela tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da se u pobijanom aktu navodi kako žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/22-01/128, Urbroj: 2117-11/12-23-07 od 13. ožujka 2022. godine nije osnovana iz razloga što se prema mišljenju tuženika radi o nepravovremenom zahtjevu za povrat jer da tužitelj nije pravovremeno podnio zahtjev za naknadu navedenog poslovnog prostora već isključivo stana o kojem je ranije pravomoćno odlučeno. Međutim, tužitelj smatra kako je u predmetnom zahtjevu, temeljem kojeg je odlučeno tj. temeljem kojeg je određena naknada tužitelju za stan koji nije mogao biti naturalno vraćen, propušteno odlučiti o magazinu koji se nalazi u prizemlju predmetne zgrade. Nadalje navodi kako iz obrazloženja osporavanog rješenja nije razvidno na koji način je nadležno tijelo utvrdilo kako se podneseni zahtjev za povrat odnosio isključivo na stan na trećem katu, odnosno da nije razvidno na koji je to način nadležno tijelo utvrdilo na što se odnosio već podneseni zahtjev, samo da je istaknuto kako je na zahtjevu ručno kemijskom olovkom nadopisano da se podneseni zahtjev odnosi na stan na trećem katu. Da nigdje nije zabilježeno ni tko, ni kada je to nadopisao na podneseni zahtjev, te da se stoga ne može ni tvrditi da je to tužitelj ručno nadopisao pri podnošenju istog zahtjeva, niti da se zahtjev odnosio isključivo na navedeni stan. Također navodi da postoji mogućnost i da su službenici u upravi nadopisali na što se odnosi podneseni zahtjev bez sudjelovanja tužitelja u tome. Slijedom navedenog, smatra kako navodi da se podneseni zahtjev odnosi na stan na trećem katu samo zato jer je ručno, kemijskom olovkom navedeno nadopisano na podneseni zahtjev, nisu ni od nikakvog utjecaja na rješavanje predmetne stvari. Nadalje navodi da predmetni magazin nikada nije bio upisan kao zasebna nekretnina u smislu da je bio uknjižen kao zasebna etaža jer da je isti predstavljao pomoćni prostor, te samim time da nije ni mogao predstavljati zaseban predmet povrata kako to tuženik u pobijanom rješenju pokušava predstaviti. Također, da se u pobijanom rješenju osobito naglašava kako je temeljem čl. 77. Zakona o naknadi utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske nad predmetnom nekretninom koja je naknadno uknjižena kao poslovni prostor površine 16,95 m[2] , ali da se zanemaruje činjenica da se ovdje ne radi o slučaju iz čl.77 Zakona o naknadi jer da je ovdje bio podnesen zahtjev za povrat te da je tužitelju isplaćena naknada za stan na trećem katu, ali ne i za pripadajući magazin za koji je naknadno podnesen zahtjev za dopunu donesenog rješenja. Da je potrebno naglasiti kako nisu isitniti navodi u obrazloženju pobijanog rješenja kako je tužitelj podnio novi zahtjev u pogledu sasvim druge imovine koji je prema mišljenju tuženika podnesen u prekluzivnom roku, jer da tužitelj nije podnio novi zahtjev, već da je podnio zahtjev za dopunu već donesenog Rješenja temeljem kojeg mu je određena naknada za stan na trećem katu, ali da je propušteno odlučiti i o pripadajućem magazinu. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su pogrešno primijenjene zakonske odredbe, radi čega je predložio da Sud zakaže raspravu te donese presudu kojom će prihvatiti tužbu i poništiti rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/23-01/145, Urbroj: 514-04-02-01/07-24-02 od 29. travnja 2024.g. te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu od 6. prosinca 2024. zajedno uz spis tuženog tijela te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-2206/2024-6 od 9. lipnja 2025. pozvana je zainteresirana osoba Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, da sudjeluje u ovom upravnom sporu te mu je dostavljena tužba tužitelja na odgovor.

6. Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku ovdje zainteresirana osoba se nije očitovala, niti dostavila odgovor na tužbu tužitelja.

7. Podneskom od 13. veljače 2026. tužitelj je opravdao svoj nedolazak na zakazano ročište zbog ranije preuzetih obveza predlažući da se isto održi u njegovoj odsutnosti te je ustrajao u navodima tužbe da je u konkretnom slučaju propušteno odlučiti o magazinu koji se nalazi u prizemlju predmetne zgrade, te da tužitelj nije podnio novi zahtjev, već da je podnio zahtjev za dopunu već donesenog Rješenja temeljem kojeg mu je određena naknada za stan na trećem katu, ali da je propušteno odlučiti i o pripadajućem magazinu.

8. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 13. veljače 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju odredbe čl. 89. st. 4. u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS- a Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih sprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

9. Opunomoćenik tužitelja do zaključenja raspravljanja nije popisao, ni specificirao trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/145 URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 29. travnja 2024.

12. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-942-01/22-01/128, URBROJ: 2117-11/12-23-07 od 13. ožujka 2022., tužitelju odbijen zahtjev za naknadu odnosno povrat magazina u čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-7), poslovni prostor u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] površine 16,95 m[2] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine pozivom na odredbu čl. 77. st. 1. Zakona o naknadi.

13. Među strankama je sporno radi li se u konkretnom slučaju o novo podnesenom zahtjevu za povrat za sporni pomoćni prostor - magazin ili pak o dopuni zahtjeva, a koji je podnesen dana 5. travnja 2022., kako to tužitelj tvrdi, te s tim u vezi je li tužitelj prekludiran u pravu, o kojoj činjenici ovisi zakonitost osporavanog rješenja.

14. Odredbom članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi) propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba Zakona o naknadi glede kojih zahtjev nije podnesen ili je pravomoćno odbijen ako zakonom nije drugačije propisano.

15. Odredbom članka 66. Zakona o naknadi propisano je što sadrži zahtjev za naknadu oduzete imovine, pa je tako propisano da je, između ostalog, nužno navesti podatke o imovini koja je predmet naknade i pravnu osnovu podruštvovljenja imovine koja je predmet naknade.

16. Odredbom članka 68. Zakona o naknadi propisano je da se postupak naknade za oduzetu imovinu provodi po odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91), ako tim zakonom nije drugačije propisano.

17. Odredbom članka 130. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da nakon što je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stupnju proširiti postavljeni zahtjev ili umjesto prijašnjeg staviti drugi bez obzira da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev temelji na istoj pravnoj osnovi uz uvjet da se takav zahtjev temelji na bitno istom činjeničnom stanju.

18. Odredba čl. 65. stavka 3. Zakona o naknadi propisuje da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju iz čl. 26. ovoga Zakona.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da će se zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovoga članka odbaciti, a podnositelj gubi sva prava iz ovoga Zakona.

19. Dakle, odredba članka 65. stavka 3. Zakona o naknadi predstavlja specijalnu odredbu u odnosu na odredbu članka 130. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

20. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidne su i nesporno utvrđene sljedeće činjenice:

- da su braća GI i BI podnijeli dva odvojena i pravovremena zahtjeva za naknadu za oduzetu nekretninu u Dubrovniku, čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i da u oba podnesena zahtjeva za povrat istim rukopisom i kemijskom olovkom stoji „Napomena: stan na trećem katu";

- da je pravomoćnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: UP/I-943-01/97-01/325, URBROJ: 2117-09/2-99-4 od **.**.1999. BI i GI svakome za 1/2 dijela utvrđeno pravo na naknadu za otkupljeni nacionalizirani stan koji se nalazi u stambenoj zgradi katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa];

- da je pravomoćnim Rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/02, URBROJ: 2117-04-01-18- 5 od 20. veljače 2018. odbačen zahtjev GI za naknadu - povrat magazina u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući da je podnesen nakon proteka zakonom propisanog prekluzivnog roka;

- da je citirano rješenje KLASA: UP/I-943-01/18-01/02, URBROJ: 2117-04-01- 18-5 od 20. veljače 2018. potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18-01/131, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 30. prosinca 2021. pozivom na presudu Vrhovnog suda RH posl. br. U-zpz-4/2013-6 od 9. lipnja 2020., u kojoj je izražen pravni stav da je prekluzivni rok zakonski rok u kojem stranka mora poduzeti određene radnje ili podnijeti zahtjev kako bi ostvarila svoja prava. Ako stranka ne poduzme radnje ili ne podnese zahtjev unutar tog roka, gubi pravo na to, te da u ovom slučaju članak 65. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisuje prekluzivni rok od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine;

- da je u odnosu na predmetni magazin Rješenjem Ureda državne uprave u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji, KLASA: UP/I-943-02/05-01/07, URBROJ: 2117- 04/3-13-15 od 13. lipnja 2013. pravomoćno utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske za cijelo i to poslovnog prostora u prizemlju kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], površine 16,95 m[2] , a sve temeljem članka 77. st. 1. Zakona o naknadi kojim je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba istog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano;

- da je naprijed citirano rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, KLASA: UP/I-943-02/05-01/07, URBROJ:2117-04/3-13-15 od 13. lipnja 2013. kojim se Republika Hrvatska utvrđuje vlasnikom polovnog prostora u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], površine 16,95 m[2] , postalo pravomoćno nakon što je presudom Upravnog suda u Splitu posl. br. 1 B

-44/16-9 od 17. lipnja 2017. odbijena tužba Grada Dubrovnika i potvrđeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/13-01/671, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 6. travnja 2016. godine.

21. Na temelju naprijed navedenog nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, a u skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama, pravilna je ocjena upravnih tijela da se podnesak tužitelja od 5. travnja 2022. naslovljen kao "podnesak radi donošenja rješenja", u kojem tužitelj navodi da je propušteno odlučiti o magazinu koji se nalazi u prizemlju predmetne zgrade, radi čega istim podneskom traži da se odluči o navedenom i to donošenjem Dopunskog rješenja, ne radi o dopuni zahtjeva za naknadu odnosno povrat oduzete imovine koji je podnesen 20. svibnja 1997., već o novo postavljenom zahtjevu i to nakon što je u odnosu na predmetni magazin Rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, KLASA: UP/I- 943-02/05-01/07, URBROJ: 2117-04/3-13-15 od 13. lipnja 2013. pravomoćno utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske za cijelo i to upravo poslovnog prostora u prizemlju kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], površine 16,95 m[2] , na temelju odredbe članka 77. st. 1. Zakona o naknadi kojim je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba istog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Dakle, i po ocjeni ovog Suda ne radi se o dopuni Zahtjeva za povrat od 20. svibnja 1997., već o novo postavljenom zahtjevu, te je stoga podnositelj, ovdje tužitelj, prekludiran u pravu za podnošenje predmetnog Zahtjeva u odnosu na sporni magazin iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih, a koje pravno stajalište je izraženo i presudi Vrhovnog suda RH posl. br. U-zpz-4/2013-6 od 9. lipnja 2020.

23. Pored navedenog, valja istaći da je Republika Hrvatska pravomoćno utvrđena vlasnicom predmetnog magazina te da je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3479/17-2 od 29. studenoga 2017., između ostalog, naveo da uvidom u zahtjev prijašnjih vlasnika, proizlazi da je zahtjev postavljen samo za nacionalizirani stan na 3. katu, a ne i za preostali dio zgrade odnosno za nacionalizirani poslovni prostor površine 16,95 m[2] , koji se nalazi u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].; da prijašnji vlasnici nisu podnijeli zahtjev za naknadu za predmetni poslovni prostor. Stoga, polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije sporno, i po ocjeni Visokog upravnog suda RH, prvostupanjsko tijelo je pravilno postupilo kada je Republiku Hrvatsku utvrdilo vlasnicom navedene nekretnine.

24. Slijedom navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o troškovima spora je izostala obzirom na činjenicu da opunomoćenik tužitelja do zaključenja raspravljanja trošak nije popisao, ni zatražio.

U Splitu 12. ožujka 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eur-a i za presudu 66,36 eur-a, po pravom.

- tuženiku

- zaint. o. ŽDO u Dbk.

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 26.05.2026.