Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1391/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima FA, Janu Duporu i Ivanu Dragičeviću, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3015/2023-25 od 21. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3015/2023-25 od 21. srpnja 2025. u pobijanom dijelu, toč. I. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 3.305,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.500,00 EUR teku od 19. ožujka 2024. do isplate, a na iznos od 805,52 EUR od 4. srpnja 2023. do isplate, dok je u toč. II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 48,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.500,00 EUR počevši od 4. srpnja 2023. do 18. ožujka 2024.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja od 13. ožujka 2023., a tužiteljica je tvrdila da je tog dana nastradala kao putnica u autobusu ZET-a, kada je uslijed naglog kočenja pala, a autobus je bio osiguran policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

6. Nakon što je konstatirao da u ovoj pravnoj stvari nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za nastanak istog, a niti je bilo sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio ukupan iznos od 5.400,00 EUR s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, prvostupanjski sud navodi da je bila sporna visina tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete dok je s osnove naknade imovinske štete za troškove liječenja i prijevoza bila sporna i osnova, a također je bio sporan i zatraženi tijek zateznih kamata.

6.1. Prvostupanjski sud u toč. 6. obrazloženja reproducira utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića, kirurga - traumatologa, koja se odnose na ozljede i posljedice ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju te na troškove liječenja i prijevoza koje je tužiteljica imala u razdoblju liječenja i fizikalne terapije.

6.2. Prvostupanjski sud zaključuje da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) , a kod utvrđenja visine pravične novčane naknade uzima u obzir jačinu i trajanje fizičkih boli i straha, visinu trajnih posljedica i stupanj naruženja, kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, pa primjenom navedene odredbe ZOO-a utvrđuje visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 2.500,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 3.700,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 2.400,0 EUR i za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 600,00 EUR.

6.3. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je liječničkim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 280 sati koju su joj pružali ukućani, pa sukladno važećoj sudskoj praksi temeljem odredbe čl. 223. ZPP -a priznaje tužiteljici po jednom satu pomoći iznos od 4,00 EUR, što pomnoženo s brojem potrebnih sati daje ukupan iznos od 1.120,00 EUR.

6.4. Prvostupanjski sud s osnove naknade imovinske štete za troškove prijevoza koji se odnose na putovanje u bolnicu i na terapije (javni prijevoz + korištenje taksi usluge) priznaje i dosuđuje iznos od 200,00 EUR, a s osnove troškova liječenja ukupan iznos od 605,52 EUR. U kontekstu priznate i dosuđene naknade imovinske štete s osnove troškova prijevoza i liječenja, ovaj sud primjećuje da tuženik u žalbi taj dio presude posebno ne pobija.

6.5. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud u toč. 13. obrazloženja zaključuje da je tužiteljici s osnove neimovinske štete i s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupno utvrđen iznos od 10.320,00 EUR, ali kako nije bilo sporno da joj je tuženik prije podnošenja tužbe po tim osnovama već isplatio iznos od 5.400,00 EUR, to preostaje iznos od 4.920,00 EUR. Međutim, kako tužiteljica po tim osnovama potražuje samo isplatu iznosa od 2.500,00 EUR, po tim osnovama dosuđen joj je zatraženi iznos. Nadalje, s osnove imovinske štete za troškove prijevoza sud tužiteljici dosuđuje zatraženi iznos od 200,00 EUR, a s osnove imovinske štete za troškove liječenja iznos od 605,52 EUR, slijedom čega nalaže tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos naknade štete od 3.305,52 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.500,00 EUR tekućim od 19. ožujka 2024. do isplate, uz primjenu odredbe čl. 1103. ZOO-a jer je liječničkim vještačenjem utvrđeno da je tog dana završeno liječenje tužiteljice, dok joj na preostali dosuđeni iznos od 805,52 EUR priznaje pravo na zatezne kamate od 4. srpnja 2023. do isplate jer je tužiteljica tek od tog dana potraživala zatezne kamate, iako bi temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a imala pravo na zatezne kamate od trenutka nastanka štete tj. od dana plaćanja svakog pojedinog računa do isplate.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi tvrdnjom da prvostupanjski sud nije cijenio provedene dokaze brižljivom i savjesnom ocjenom, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude. Tuženik navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru i nalazu i mišljenju sudskog vještaka, kao iskazu tužiteljice, iako su oni u određenom dijelu proturječni, kod čega naglašava da je tužiteljica u svom iskazu navela da šepa, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica hoda bez šepanja, ali usporeno.

8.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8.3. Iako postoji određena proturječnost u iskazu tužiteljice u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu na koji tuženik upućuje u žalbi, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude sasvim je razvidno da je prvostupanjski sud ozljede i posljedice tih ozljeda iz štetnog događaja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka (kojem parnične stranke nisu prigovarale tijekom prvostupanjskog postupka, a tuženik to ne čini niti u žalbi), dakle nakon što je izveo dokaz vještačenjem koji se u smislu čl. 250. ZPP-a izvodi kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Stoga nije odlučno da je prvostupanjski sud prihvatio (i) iskaz tužiteljice, budući da je za donošenje odluke o naknadi neimovinske štete bio relevantan dokaz medicinskim vještačenjem u kojem je utvrđeno da tužiteljica hoda usporeno, ali ne šepa.

8.4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Tuženik u žalbi tvrdi da se prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja svih kvalifikatornih okolnosti (kriterija) nije vodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji) i to na način da je naknadu štete utvrdio u većim iznosima od onih određenih u Orijentacijskim kriterijima tako da dosuđeni iznosi po pojedinim osnovama premašuju te kriterije za oko 30%. Tvrdi da tako odstupanje od standarda nije zanemarivo te upućuje na potencijalnu neusklađenost i prekomjerno vrednovanje štete u odnosu na važeće standarde sudske prakse, ovo posebice ako se uzme u obzir i činjenica da tijekom postupka nisu utvrđene nikakve kvalifikatorne okolnosti koje bi opravdavale ovakvo odstupanje od standarda.

9.2. Suprotno tome, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je kod utvrđenja visine pravične novčane naknade neimovinske štete pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a prema kojoj će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Kod toga je prvostupanjski sud visinu naknade u toč. 9. obrazloženja utvrdio po svakom od kriterija (kvalifikatornih okolnosti), što je korisno, ali nije nužno jer se naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđuje u jedinstvenom (integralnom) iznosu.

9.3. Iako se prvostupanjski sud posebno ne poziva na Orijentacijske kriterije na koje tuženik ukazuje u žalbi, prema ocjeni ovoga suda visina utvrđene pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne odstupa od iznosa iz tih kriterija. Treba dodati da su Orijentacijski kriteriji, kao što im samo ime kaže, samo orijentacija sudovima kod dosude naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje , kod čega tuženik u žalbi ne konkretizira po kojim to „pojedinim osnovama“ dosuđeni iznosi premašuju Orijentacijske kriterije za oko 30%.

9.4. Žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti na koji način je utvrdio cijenu sata tuđe pomoći od 4,00 EUR nema činjeničnu podlogu u sadržaju toč. 11. obrazloženja pobijane presude u kojoj je sud utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 280 sati, da su joj pomoć pružali ukućani kojima ta pomoć nije plaćena (ove činjenice tuženik u žalbi niti ne osporava), a da joj je primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a po jednom satu te pomoći priznat iznos od 4,00 EUR.

9.5. Naime prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Kako nema nikakve dvojbe da tužiteljici pripada prava na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć, to je prvostupanjski sud cijenu sata tuđe pomoći bio ovlašten utvrditi prema slobodnoj ocjeni primjenom navedene odredbe ZPP-a, s obzirom da bi utvrđenje te visine (sa sigurnošću) bilo moguće utvrditi samo uz nerazmjerne teškoće jer tužiteljici tuđu pomoć nije pružala ustanova specijalizirana za takvu djelatnost koja ima točno određenu cijenu sata rada u pružanju takve pomoći, dok su u konkretnom slučaju tužiteljici pomoć pružali ukućani koji nemaju određenu (i utvrđenu) cijenu sata rada, a niti ne raspolažu objektivnim kriterijima i mjerilima pomoću kojih ju mogu odrediti . Uz to, tuženik u žalbi ne konkretizira koje je to objektivne kriterije prvostupanjski sud trebao primijeniti kod utvrđenja vrijednosti cijene sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR i kolika bi bila cijena sata pružanja tuđe pomoći da je takvu pomoć tužiteljici pružala za to specijalizirana ustanova.

10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud donio temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP -a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), a koju tuženik pobija samo na način da tu odluku dovodi u vezu sa svojim eventualnim većim uspjehom u sporu navodeći „kako bi donošenjem pravilne i zakonite presude uspjeh tužiteljice u sporu zasigurno bio manji to je pogrešna i odluka o troškovima parničnog postupka“.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

12. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun