Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-943/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) , iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB:92963223473), iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo broj P-871/2024- 54 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo broj P-871/2024- 54 od 13. lipnja 2025. :
-preinačuje u toč. I izreke kojom je ništetnom utvrđena toč. 1. Ugovora o kreditu broj 3209959730 sklopljenog 26. lipnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu koji glasi: "uz valutnu klauzulu" te se taj tužbeni zahtjev odbija.
-preinačuje u toč. I izreke kojom je ništetnom utvrđena toč. 7. Ugovora o kreditu broj 3209959730 sklopljenog 26. lipnja 2007. u dijelu koji glasi: "Prvi anuitet iznosi 131,06 CHF", u dijelu koji glasi : "O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora" te se taj tužbeni zahtjev odbija.
- potvrđuje u preostalom dijelu toč.I izreke;
- potvrđuje u toč.II.1) izreke kojom je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti zateznu kamatu na:
- iznos 6,20 eura počevši od 15. studenog 2007. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,09 eura počevši od 15. prosinca 2007. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,26 eura počevši od 15. siječnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,21 eura počevši od 15. veljače 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,63 eura počevši od 15. ožujka 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,54 eura počevši od 15. travnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,10 eura počevši od 15. svibnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,23 eura počevši od 15. lipnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,08 eura počevši od 15. srpnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,04 eura počevši od 15. kolovoza 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,00 eura počevši od 15. rujna 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,43 eura počevši od 15. listopada 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,68 eura počevši od 15. studenog 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,26 eura počevši od 15. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 13,29 eura počevši od 15. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 13,23 eura počevši od 15. veljače 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,88 eura počevši od 15. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,95 eura počevši od 16. travnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,91 eura počevši od 15. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,74 eura počevši od 15. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,73 eura počevši od 15. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,64 eura počevši od 15. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 21,67 eura počevši od 15. rujna 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,54 eura počevši od 15. listopada 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,63 eura počevši od 15. studenog 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,57 eura počevši od 15. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,89 eura počevši od 15. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 17,09 eura počevši od 15. veljače 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,99 eura počevši od 15. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 17,17 eura počevši od 15. travnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,55 eura počevši od 15. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,48 eura počevši od 15. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,87 eura počevši od 15. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,80 eura počevši od 15. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,66 eura počevši od 15. rujna 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,08 eura počevši od 15. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 16,16 eura počevši od 15. studenog 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,70 eura počevši od 15. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,70 eura počevši od 15. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,51 eura počevši od 15. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,56 eura počevši od 15. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,52 eura počevši od 15. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 11,74 eura počevši od 15. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,24 eura počevši od 15. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,84 eura počevši od 15. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 10,87 eura počevši od 15. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,97 eura počevši od 15. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,64 eura počevši od 15. listopada 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,62 eura počevši od 15. studenog 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,62 eura počevši od 15. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,83 eura počevši od 15. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,86 eura počevši od 15. veljače 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,73 eura počevši od 15. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,68 eura počevši od 15. travnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,67 eura počevši od 15. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,69 eura počevši od 15. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,57 eura počevši od 15. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,50 eura počevši od 15. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,24 eura počevši od 15. rujna 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,38 eura počevši od 15. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,42 eura počevši od 15. studenog 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,31 eura počevši od 15. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,20 eura počevši od 15. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,13 eura počevši od 15. veljače 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,06 eura počevši od 15. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,17 eura počevši od 17. travnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,89 eura počevši od 15. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,80 eura počevši od 15. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,77 eura počevši od 27. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,71 eura počevši od 17. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,74 eura počevši od 15. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,74 eura počevši od 15. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,74 eura počevši od 15. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,71 eura počevši od 15. studenog 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,77 eura počevši od 15. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,60 eura počevši od 16. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.,
i to po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
-preinačuje u toč.II. 1) izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 882,98 Eur (osam stotina osamdeset i dva eura i devedeset i osam centi) sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;
-potvrđuje u toč.II 2) izreke kojom je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti zateznu kamatu na:
- iznos 0,58 eura počevši od 15. kolovoza 2007. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,57 eura počevši od 15. rujna 2007. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,80 eura počevši od 15. studenog 2007. do 30. rujna 2015.,
- iznos 1,75 eura počevši od 15. siječnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 1,39 eura počevši od 15. veljače 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 3,35 eura počevši od 15. ožujka 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 2,92 eura počevši od 15. travnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,46 eura počevši od 15. svibnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 1,39 eura počevši od 15. lipnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,66 eura počevši od 15. srpnja 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,50 eura počevši od 15. kolovoza 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 0,48 eura počevši od 15. rujna 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 3,28 eura počevši od 15. listopada 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 4,99 eura počevši od 15. studenog 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 2,56 eura počevši od 15. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,11 eura počevši od 15. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,18 eura počevši od 15. veljače 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,98 eura počevši od 15. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 7,64 eura počevši od 16. travnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 7,60 eura počevši od 15. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,73 eura počevši od 15. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,88 eura počevši od 15. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,05 eura počevši od 15. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 29,74 eura počevši od 15. rujna 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 5,95 eura počevši od 15. listopada 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,61 eura počevši od 15. studenog 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 6,51 eura počevši od 15. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.,
- iznos 8,27 eura počevši od 15. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,41 eura počevši od 15. veljače 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 9,17 eura počevši od 15. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 10,30 eura počevši od 15. travnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,37 eura počevši od 15. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 12,94 eura počevši od 15. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,39 eura počevši od 15. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 15,32 eura počevši od 15. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 20,41 eura počevši od 15. rujna 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 17,46 eura počevši od 15. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 18,16 eura počevši od 15. studenog 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 21,82 eura počevši od 15. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,
- iznos 22,12 eura počevši od 15. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 20,96 eura počevši od 15. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 21,67 eura počevši od 15. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 21,72 eura počevši od 15. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 23,90 eura počevši od 15. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,51 eura počevši od 15. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,76 eura počevši od 15. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 39,85 eura počevši od 15. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,74 eura počevši od 15. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 27,69 eura počevši od 15. listopada 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 27,90 eura počevši od 15. studenog 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,34 eura počevši od 15. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,00 eura počevši od 15. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,81 eura počevši od 15. veljače 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,95 eura počevši od 15. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,84 eura počevši od 15. travnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,29 eura počevši od 15. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 32,07 eura počevši od 15. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,12 eura počevši od 15. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,87 eura počevši od 15. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 25,84 eura počevši od 15. rujna 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,58 eura počevši od 15. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,53 eura počevši od 15. studenog 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,92 eura počevši od 15. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,18 eura počevši od 15. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 29,93 eura počevši od 15. veljače 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 29,68 eura počevši od 15. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,59 eura počevši od 17. travnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,82 eura počevši od 15. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,39 eura počevši od 15. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,46 eura počevši od 17. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 28,40 eura počevši od 15. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 29,42 eura počevši od 15. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,09 eura počevši od 15. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,43 eura počevši od 15. studenog 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,58 eura počevši od 15. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,29 eura počevši od 15. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,12 eura počevši od 15. veljače 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,82 eura počevši od 15. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,21 eura počevši od 15. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,34 eura počevši od 15. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 30,53 eura počevši od 15. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,15 eura počevši od 15. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,65 eura počevši od 15. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 31,77 eura počevši od 15. rujna 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 32,31 eura počevši od 15. listopada 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,07 eura počevši od 15. studenog 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,21 eura počevši od 15. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,32 eura počevši od 15. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. veljače 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. travnja 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.,
- iznos 33,27 eura počevši od 15. rujna 2015. do 30. rujna 2015.,
i to po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
-preinačuje u toč.II.2) izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 2.032,28 Eur (dvije tisuće trideset i dva eura i dvadeset i osam centi) sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;
-preinačuje u toč.II.3) izreke i odbija tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 527,70 Eur (pet stotina dvadeset i sedam eura i sedamdeset centi) sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.
r i j e š i o j e
I/ Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se toč.III. i toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo broj P- 871/2024-54 od 13. lipnja 2025. preinačavaju na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč.I izreke utvrđene su ništetnima odredbe ugovora o kreditu broj 3209959730 sklopljenog 26. lipnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog 27. lipnja 2007. kod Đordana Pahovića javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-8464/07-1 i to u dijelu čl. 1. koji glasi „uz valutnu klauzulu"; u dijelu čl. 2. koji glasi: „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ te i u dijelu čl.7. koji glasi „po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 131,06 CHF " i koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora".
1.1. Toč. II.1) izreke tuženik je obvezan tužiteljici s osnova ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj stopi kamate koja je promjenjiva prema jednostranoj odluci tuženika isplatiti iznos od 882,98 Eur sa zateznom kamatom na iznose i u dospijeću pobliže navedenima u toj točki izreke, a toč.II.2.) izreke obvezan je da joj s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na dan plaćanja obveze isplati iznos od 2.032,28 Eur sa zateznom kamatom na iznose i u dospijeću pobliže navedenima u toj točki izreke. Toč.II.3) izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici s osnova "nepravilno obračunatog, a plaćenog iznosa konverzije" isplati iznos od 527,70 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. do isplate, dok je toč.III. izreke obvezan naknaditi joj i troškove postupka u iznosu od 3.037,22 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Toč.IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troška postupka.
2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (unatoč zabrani dvostrukog ukidanja sadržanoj u odredbi čl.366.a stav.1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da su ovosudnim rješenjem broj Gž-315/2024-2 od 3. srpnja 2024. povodom žalbe tužiteljice prvostupanjska presuda i rješenje ukinuti).
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 3209959730 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 26. lipnja 2007. i solemniziranog 27. lipnja 2007. kod Đordana Pahovića javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-8464/07-1 u dijelu kojim je ugovorena obveza tuženika staviti na raspolaganje tužiteljici kredit u "uz valutnu klauzulu" (čl.1. ugovora), u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." (dio čl.2. ugovora) te u dijelu čl.7.kojim je ugovorena obveza tužiteljice da vrati kredit uz ugovorenu valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan plaćanja, u dijelu kojem je ugovoreno da prvi anuitet iznosi 131,06 CHF, u dijelu kojim je ugovoreno da tužiteljica u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tužiteljica pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojemu je ugovoreno da će o izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora. Predmet spora je i restitucijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetn ih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF u iznosu od 2.032,28 Eur i ugovorenoj promjenjivoj redovnoj kamati prema odluci tužene u iznosu od 882,98 Eur kao i zahtjev za isplatu iznosa od 527,70 Eur za koji tužiteljica tvrdi da je nepravilno obračunat u konverziji, a plaćen.
5.1. Na osnovu nespornih činjenica da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužena odobrila tužiteljici kredit od 16.800,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana, s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,90% godišnje koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, da je prvi anuitet ugovoren u iznosu od 131,06 Eur i da su stranke 15. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru od 15.1.2016.) u skladu sa odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15 - "Narodne novine" broj 102/15) kojim je provedena konverzija predmetnog ugovora o kreditu (uz valutnu klauzulu uz CHF) u kredit s valutnom klauzulom u EUR te na temelju tijekom postupka iz provedenog dokaznog postupka utvrđenih činjenica:
- da tužiteljičino svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 - "Narodne novine" broj 96/03 važećem na dan zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa) pro izlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora o kreditu za dovršenje stambenog objekta te da tuženik nije dokazao suprotno;
- da su stranke dana 15. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Dodatak ugovoru od 15.1. 2016. kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i to na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnice kredita
– tužiteljice;
- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF na dan plaćanja, utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) i presude Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF) te da je za pravna utvrđenja iz navedenih presuda vezan i prvostupanjski sud u predmetnoj restitucijskoj parnici osnovom odredbe čl. 502.c ZPP a i da se tužiteljica na ta utvrđenja i pozvala, te da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužiteljici ostale nerazumljive, da joj nisu objašnjene niti rastumačeni rizici valutne klauzule niti utjecaj na tužiteljičine ukupne ugovorne obveze a da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice pa je takvo postupanje tuženika protivno odredbama čl. 81. stav. 1. i čl. 83. ZZP/03, a sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03.
5.2. Zaključivši da tužiteljica nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi nakon sklapanja Dodatka ugovoru od 15. siječnja 2016. jer ima prema tuženiku novčano potraživanje koje je predmetom tužbenog zahtjeva (pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2020.) te od stajališta da potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c stav. 1. toč. 6. ZID ZPK ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, prvostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja financijskog vještaka Tomislava Prpića da ukupan iznos preplata do dana konverzije iznosi 2.922,26 Eur od čega na ime promjene kamatne stope - 882,98 Eur, a na ime valutne klauzule zbog rasta tečaja - 2.039,28 Eur, dok nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. iznosi 527,70 Eur - pozivom na odredbe čl. 323. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22), čl.1111. i čl.1115. ZOO obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 2.032,28 Eur (s osnova ništetnosti govorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF na dan plaćanja obveza) obzirom da je tužiteljica umanjila iznos utvrđen po vještaku za tzv. negativne razlike, na isplatu iznosa od 882,98 Eur (s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate prema jednostranoj odluci tuženika) i isplatu iznosa od 527,70 Eur (s osnova nepravilno obračunate glavnice u konverziji) sve uz zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih (i mjesečnih) iznosa po tuženiku, do isp late.
6. Tuženik u žalbi ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VS RH) u odluci od 15. studenog 2022. broj Rev-637/2019 zauzeo pravno stajalište da korisnik kredita (potrošač) koji je prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF zašto što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 uključuje i te uplate, kao i da je odlukom VS RH broj Rev-1359/2019 od 17. rujna 2024. izraženo stajalište o učincima konverzije - da nakon sklapanja dodatka ugovoru po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope potrošač nama pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih koji nisu bili predmet obračuna konverzije u smislu čl. 19.c ZID ZPK/15, a da je isto stajalište izraženo i u odluci Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 19.a, b, c, d i e ZID ZPK/15 kada je zaključio da tužiteljica ima pravo na otplatu kredita prema uvjetima koji su ugovoreni Dodatkom od 15.1.2016. i uz to da ima pravo na preplatu u dosuđenom iznosu jer je navedeno stajalište prvostupanjskog suda protivno citiranim odredbama ZID ZPK/15 i rješenju VS RH broj Gos 1/2019. Zauzeto stajalište prvostupanjskog suda stoga tužiteljicu stavlja u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR iako je cilj ZID ZPK/15 bio izjednačavanje s tim potrošačima pa je u javnosti propagirano kao zakonsko rješenje „radi trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF“ i radi rasterećenja sudova, po kojem zakonskom rješenju su banke (dakle i tuženik) bile dužne postupiti, dok je tužiteljica prihvatila konverziju nakon što je od tuženika dobila zakonom propisane podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju. Sklapanjem predmetnog Dodatka od 15.1.2016. stranke su sukladno ZID ZPK/15 uredile pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po Ugovoru o kreditu, na način da je tužitelj ica stavljena u položaj kao da je cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR, te su svi plaćeni iznosi (pa i oni koje tužiteljica potražuje u predmetnom postupku) iskorišteni za namirenje kreditne obveze tužiteljice u kunskoj protuvrijednosti EUR. Ukazuje i da je u rješenju VS RH broj Gos 1/2019 izraženo stajalište da je pravna osnova za konverziju - ZID ZPK/15, da je korisnik kredita po ZID ZPK/15 mogao birati konverziju ili rješenje iz čl. 19.e tog Zakona po kojem ostaje pri sklopljenom ugovoru koji je vezan uz CHF, da je dodatak ugovora o kreditu koji je sklopljen primjenom ZID ZPK/15 valjan pravni posao, te da je sporazumom o konverziji voljom potrošača nastala nova pravna osnova koja je supstituirala ranije ugovorne uvjete iz osnovnog ugovora o kreditu, a da obrazloženje iz navedenog rješenja isključuje pravo potrošača koji su izvršili konverziju na preplatu po osnovnom ugovoru o kreditu (osim ukoliko konverzija nije računski točno provedena ili ako postoje okolnosti nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, npr. poslovna nesposobnost).
6.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav. 2. toč. 11. ZPP tuženik nalazi ostvarenu u nedostatku razloga o ništetnosti spornih ugovornih odredbi smatrajući da se presuda iscrpljuje u prepričavanju utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača koja nemaju učinka u odnosu prema konkretno j tužiteljici, već djeluju na zamišljenu osobu – apstraktnog potrošača, ali nikako u odnosu na tužiteljicu. Pored toga da je prvostupanjski sud u deklaratornom dijelu presude utvrdio ništetnost odredbi koje ne postoje od dana provedene konverzije jer su Dodatkom zamijenjene valjanim ugovornim odredbama. Proturječnim smatra i razloge obrazloženja kojima prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare, jer u okolnostima postojanja jedinstvenog i sumarnog zahtjeva za isplatu po dvije različite osnove još u tužbi i preinačenom zahtjevu od 21.4.2023. i 14.2.2025. nejasno je koliko od svake izvorno utužene i presuđene mjesečne preplate se odnosi na način promjene kamatne stope, a koliko na valutnu klauzulu sve u svijetlu činjenice što su te osnove u kolektivnom sporu presuđene ništetnima u različito vrijeme: 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. .
6.2. Smatra i da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu iz odredbe čl. 354. stav. 1. u vezi sa čl. 190. i 191. ZPP iz razloga što nije odlučio posebnim rješenjem o dopustivosti preinake tužbe kada je tužiteljica podneskom od 21. travnja 2023. povisila izvorno postavljeni sumarni tužbeni zahtjev po obje utužene osnove, da bi podneskom od 14. veljače 2025. ponovno preinačila tužbeni zahtjev izmjenom i povećanjem pojedinačnih iznosa pri čemu je razdvojila osnove. Tuženik da se opisanim preinakama usprotivio jer su istaknute nakon zaključenja prethodnog postupka u stadiju glavne rasprave te je istaknuo prigovor zastare i u odnosu na preinačene dijelove tužbe, a sud o preinaci nikada nije odlučio.
7. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP valja navesti da je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta žalbenih navoda utvrdio da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o tuženikovom prigovoru zastare utužene tražbine koji prigovor ponavlja i u žalbi. No u odnosu na navedeno ovaj sud je odlučio pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1. toč. 2. u vezi sa stav.3. ZPP a što će nastavno u ovom obrazloženju biti detaljnije izloženo u toč.9. i 9.1.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena ni jedna bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovani su žalbeni navodi da bi tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 21. travnja 2023. jer je istim smanjen zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe (na iznos od 1.834,62 EUR) pa kako se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. stav. 3. ZPP to ne postoji ni obveza suda odlučiti o dopustivosti preinake kako navodi tuženik povezujući isto s bitnom povredom iz čl. 354. stav. 1. u vezi s čl. 190. stav. 9. ZPP. Nastavnim podneskom od 14. veljače 2025. tužbeni zahtjev je određen u službenoj valuti u RH (Eur) i usklađen sa dopunskim nalazom vještaka od 21.1.2025. na način da su razlučene tražbine s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzul i u CHF na dan plaćanja i o jednostrano promjenjivoj stopi ugovorene kamate a i nepravilno obračunatog iznosa konverzije te da je ukupna visina tražbine u odnosu na podnesak od 21.4.2023. povišena. Iako je točno da potonja dispozicija tužiteljice predstavlja preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i to tzv. nepravu preinaku jer tužiteljica povećani iznos prvobitno utužene tražbine izvodi iz iste činjenične osnove, to međutim okolnost što prvostupanjski sud o takvoj preinaci nije odlučio, n ije od utjecaja na zakonitu presudu.
8.1. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica već u tužbi svojim kondikcijskim zahtjevom obuhvatila tražbinu i po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF na dan plaćanja i o po osnovi jednostrano promjenjive stope ugovorene kamate i to u zbirnom iznosu, da bi potom nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 14. veljače 2025. te dvije osnove razdvojila, preračunala ih u važeću valutu Eur i povisila tužbeni zahtjev, to je takva preinaka dopuštena u smislu odredbe čl. 190.stav.2. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama (istovjetno i pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda održanim 26. studenog 2021. broj Su IV – 162/2021.).
9. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja navesti da iz sadržaja provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl.3.toč.1. ZZP/03 te da je proveden i postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a stav. 1.) pa su već iz tog razloga u potpunosti promašeni žalbeni razlozi kojima tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tuženik nije informirao tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, niti joj je pojasnio način i razloge i pretpostavke promjene ugovorene kamatne stope niti utjecaj navedenih dvaju odlučnih ugovornih parametara na opseg njezinih ukupnih ugovornih obveza pa je takvo postupanje nedvojbeno protivno načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
9.1. Prednjem valja nadodati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.). No kako tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predložio nikakve dokaze to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti dijela čl.2. koji glasi: „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. “ i čl.7. koji glasi „po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF" i koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete " pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženik nije dokazao da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu.
9.2. No pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ništetnim utvrdio i dio toč. 1. Ugovora o kreditu broj 3209959730 sklopljenog 26. lipnja 2007. u dijelu koji glasi: "uz valutnu klauzulu" obzirom da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom se iznos tužiteljici isplaćenog kredita veže uz tečaj CHF/kn na dan isplate joj ugovorenog iznosa kredita nije obuhvaćen pravnim učincima presude donesene u kolektivnom sporu pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika (kao trgovca) na isplatu kredita, a ne obveza potrošača i da se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.81.stav.1. ZZP/03 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača već se radi o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) to ista na temelju odredbe čl.84. ZZP/03 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je pozivom na odredbu čl.373. toč.3. ZPP-a zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen i preinačena toč. I. izreke prvostupanjske presude. Prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u dijelu utvrđenja ništetnom toč. 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Prvi anuitet iznosi 131,06 CHF" i u dijelu koji glasi : "O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora" jer je i u tom dijelu prvostupanjski sud izašao iz okvira pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu, pri čemu se radi i o jasnoj i transparentnoj ugovornoj obvezi tuženik kao kreditora kojom na strani tužiteljice kao potrošača nije ustanovljena nikakva po nju nepoštena obveza. Stoga je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti toč.I izreke pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP i odbiti tužiteljicu sa odnosnim dijelom tužbenog zahtjeva.
10. U odnosu na žalbom ponovljeni prigovor zastare, valja tek kratko navesti da je (i) VS RH u Objedinjenom pravnom shvaćanju svog Građanskog odjela broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište VS RH izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) naveo da – ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa je imajući u vidu da je presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (u pogledu utvrđenja vezana uz ugovornu odredbu o promjenjivoj redovnoj kamati) postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli presudom broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te da je predmetna tužba podnesena 11. veljače 2019. – da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO nije protekao.
10.1. Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel VS RH na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. (broj Su-IV-123/2024-5) izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
11. Osnovani su međutim žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je o kondikcijskom tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.
11.1. Naime, nakon sklapanja predmetnog Dodatka Ugovoru od 15. siječnja 2016. tužiteljicu ne obvezuju sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se njezina obveza otplate kredita vezala uz tečaj CHF/kn na dan plaćanja niti ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni ugovorene stope kamate prema odlukama kreditora jer su te ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu odredbe čl. 87. stav. 1. ZZP/03. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka (ex tunc) takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru od 15. siječnja 2016. parnične (kao ugovorne) stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što je nedvojbeno utvrđeno nalazom financijskog vještaka, dok je preplaćeni iznos uzet u svrhu namirenja budućih obveza pa je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka od 15. siječnja 2016. postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba. To i stoga što su primjenom zakonskih odredbi ZPK tuženici (banke) kod izračuna obveze potrošača bili u obvezi obračunati sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je uzeta u ispunjenje budućih obveza.
11.2. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZPK tužiteljica je obeštećena s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz (ranijeg) Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite i na način da je sve što je plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Zbog toga (utuženi) novčani iznosi, koji su plaćeni s osnova predmetnih niš tetnih ugovornih odredbi nisu u imovini tuženika bez pravne osnove, nego temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove. Tome valja nadodati da je vještak Prpić zaključno u svom nalazu utvrdio da je tuženik prilikom konverzije uzeo u obzir sve uplate tužiteljice pa tako i one iznose koji je vještak utvrdio kao njezinu preplatu po ništetnim ugovornim odredbama o valuti i promjenjivoj kamati i to u usporedbi sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom u Eur. Konačno, obzirom da je sam način izračuna konverzije propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, to niti iznos od 527,70 Eur kojeg je vještak obračunao usporedbom neotplaćene glavnice prema početnom otplatnom planu uz valutnu klauzulu u CHF i neotplaćene glavnice utvrđene u postupku konverzije, nije u imovini tuženika radi čega nisu ispunjene pretpostavke niti za isplatu navedenog iznosa temeljem stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. stav. 1. ZOO pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti toč.II.3) izreke prvostupanjske presude i odbiti tužiteljicu sa odnosnim dijelom tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbu čl.373.toč3.ZPP.
11.3. Iako odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalno-pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan odredbama čl.323. stav. 1. i čl. 1111. stav. 1. ZOO u vezi sa čl.1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove to ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovora o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužitelj icu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 323. stav. 1. i čl. 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Dodatkom Ugovora od 15. siječnja 2016. (sa stanjem na dan 30. rujna 2015.).
11.4. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno-pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno sklapanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl . 1115. ZOO pri tome ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala p rilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.
11.5. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje VS RH koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da tužiteljici pripadaju samo zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje njezinih obveza po valjano sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu s danom 30. rujna 2015. pa je odbijanjem žalbe tuženika valjalo djelomično potvrditi toč.II.1.) i toč.II.2) izreke u dijelu tužiteljici dosuđene zatezne kamate na pojedine mjesečne novčane iznose od njihovog dospijeća do 30. rujna 2015., a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika navedene točke izreke preinačiti i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 882,98 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1. listopada 2015. do isplate i radi isplate iznosa od 2.032,28 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1. listopada 2015. do isplate.
12. Konačno, obzirom na izneseno valjalo je sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka imajući u vidu da je tužiteljica uspjela sa dijelom deklaratornog zahtjeva, a u odnosu na kondikcijski – sa zahtjevom za zateznu kamatu, dok odbijajući dio tužbenih zahtjeva valja pripisati u uspjeh tuženika. U primjeni odredbe čl. 154.stav.2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva jer deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu služi samo za ocjenu opravdanosti tužbe na isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora – istovjetno i VS RH u odluci broj Rev x – 155/2010-2 od 30. lipnja 2010.) tužiteljica bi trebala naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila i one koje bi morala platiti tuženiku, to bi troškovi tužiteljice bili daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je konkretni - u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika - naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj
- izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
12.1. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.
12.2. Slijedom izloženog pravnog shvaćanja valjalo je žalbu tuženika izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka (sadržane u toč.III.- i IV. izreke presude) uvažiti i preinačiti pobijanu presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP i čl. 154. stav. 4. ZPP i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove – i troškove žalbenog postupka pa je stoga odbijen zahtjev tuženika radi naknade mu troškova žalbenog postupka.
U Varaždinu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec