Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1012/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andriji Borasu, odvjetniku iz Metkovića, protiv tuženika AĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tonći ju Miliću, odvjetniku iz Metkovića, tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-10/2021 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-10/2021 od 9. svibnja 2024.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pod toč. I. izreke donio presudu čija izreka glasi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Metkoviću, određena rješenjem, poslovni broj: Ovr-72/2020, od 09. studenog 2020. godine, nije dopuštena glede ½ dijela nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje Zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i glede 3/24 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

1.1. Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku AĆU trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), koji se na ovaj predmet, koji je započeo 12. siječnja 2021., primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti njezinu žalbu i odlučiti u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe na ½ dijela nekretnina čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na 3/24 dijela nekretnine čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr-72/2020 od 9. studenog 2020.

6. Polazeći od nespornih činjenica:

- da su tužiteljica i tuženik HĆ bračni drugovi od 1986.;

- da su LĆ (majka tuženika HĆ) kao primateljica uzdržavanja i tuženik HĆ kao davatelj uzdržavanja 27. travnja 2012. sklopili i istog dana solemnizirali kod javnog bilježnika Ugovor o doživotnom uzdržavanju , te da je pod toč. I. tog Ugovora navedeno da primateljica uzdržavanja nekretnine i to čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poslije svoje smrti ostavlja u vlasništvo davatelju uzdržavanja, pod uvjetima navedenim u Ugovoru o uzdržavanju;

- da je LĆ umrla **.**.2013.

- da su ovdje tuženici, HĆ kao darovatelj i BĆ kao obdarenik **.**.2013. sklopili Ugovor o darovanju temeljem kojeg je HĆ darovao svojem sinu, ovdje tuženiku BĆ nekretnine i to: čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela i čk.br. čk.br. 1539 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3/12 dijela;

- da je BĆ na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o darovanju 5. studenog 2013. upisan kao vlasnik u 1/1 dijela na čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u 3/12 čk.br.1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-595/11-35 od 17. prosinca 2012., potvrđenoj po Županijskom sudu u Dubrovniku poslovni broj Gž- 372/13 od 19. kolovoza 2015., naloženo ovdje tuženiku HĆ isplatiti tužitelju, ovdje tuženiku AĆU iznos od 521.720,03 kn sa zateznom kamatom od 3. ožujka 2007. do isplate i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 30.868,00 kn sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2012. do isplate;

- da je AĆU temeljem gore navedene ovršne isprave 26. listopada 2015. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na računima HĆ te da ga je Financijska agencija podneskom od 12. siječnja 2016. obavijestila da je njegova osnova za plaćanje s kamatom upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na 4. mjestu i da obveze HĆ u redoslijedu prije te osnove iznose 311.267,21 kn;

- da je tuženik AĆU **.**.2016. podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji protiv ovdje tuženika HĆ i BĆ;

- da je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel rješenjem poslovni broj Z-863/16 od 22. ožujka 2016. povodom prijedloga AĆU dopustio upis zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na nekretninama u vlasništvu BĆ i to na 1/1 dijela čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na 3/12 dijela čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je povodom tužbe tužiteljice od 18. svibnja 2016. Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću presudom zbog ogluhe poslovni broj P-534/16-3 od 14. srpnja 2016., koja presuda je postala pravomoćna i ovršna 15. rujna 2016., pod toč. I. utvrdio da nekretnine čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 3/12 dijela čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika HĆ i to svakog u ½ suvlasničkog dijela;

- da je tužiteljica temeljem navedene presude 10. studenog 2016. upisana u zemljišnu knjigu kao (su)vlasnica na ½ dijela čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a 2. lipnja 2020. na 3/24 dijela na čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-919/2019 od 28. svibnja 2020. naloženo BĆ da dopusti AĆU da svoje potraživanje prema HĆ u ukupnom iznosu od 552.588,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 5948/1, u naravi kuća, zgrada, dvorište i oranica, ukupne površine 1131 m2 i čk.br. 5948/3, u naravi dvorište, ukupne površine 30 m2 i prodajom 3/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 1539, u naravi Sridnji Gumanac, pašnjak Srdnji Gumanac, ukupne površine 1470 m2 i da mu solidarno sa tuženikom HĆ naknadi parnični trošak u iznosu od 70.887,50 kn;

- da je povodom ovršnog prijedloga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) AĆU, Općinski sud u Metkoviću 9. studenog 2020. donio rješenje o ovrsi na nekretninama poslovni broj Ovr-72/2020-2 protiv ovršenika AĆ, BĆ i HĆ na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-919/2019 od 28. svibnja 2020. radi naplate iznosa od 552.588,03 kn sa zateznom kamatom prodajom čk.br. 5948/1 i čk.br. 5948/3 u vlasništvu BĆ i AĆ svakog u ½ dijela i čk.br. 1539 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu BĆ i AĆ svakog u 3/24 dijela ;

- da je tužiteljica kao ovršenica, zaključkom Općinskog suda u Metkoviću od 23. prosinca 2020. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH; 73/17.; dalje u tekstu: OZ), povodom kojeg zaključka je tužiteljica 11. siječnja 2021. podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv tuženika AĆU, BĆ (sina) i HĆ (supruga);

- da su tuženici BĆ i HĆ podneskom od 24. veljače 2021. priznali tužbeni zahtjev tužiteljice,

prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan budući da je tužiteljica supruga tuženika HĆ i majka tuženika BĆ, da svi žive na istoj adresi, da tuženik HĆ nije postupao u ovom postupku kao stranka u dobroj vjeri, dok je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužiteljica nije dokazala da je predmetna ovrha nedopuštena. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 85. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17; dalje u tekstu: ZZK).

7. Pobijajući navedenu presudu tužiteljica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ističući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, te da su izneseni razlozi proturječni izvedenim dokazima. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o konkurenciji dva različita prava i to prava (su)vlasništva utemeljenog na bračnoj stečevini i prava koja proizlaze iz zabilježbe tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, posljedično čemu smatra da je sud trebao utvrditi koja od ta dva prava ima prednost u konkretnom slučaju i u vezi navedenog dati dostatno obrazloženje. Navodi da je presuda kojom je utvrđena vlasnicom u ½ dijela nekretnina koje su predmet ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću pod poslovnim brojem Ovr-72/2020 donesena prije pokretanja ovršnog postupka, da tražbina AĆU prema tuženiku HĆ nema poveznicu sa nekretninama koje su predmet ovrhe budući da njegova tražbina proizlazi iz drugog pravnog odnosa, dok je unatoč tome prvostupanjski sud temeljem evidentirane zabilježbe tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika dopustio ovrhu i na njezinom (su)vlasničkom dijelu predmetnih nekretnina koje je stekla prije pokretanja ovršnog postupka. Zaključno, tužiteljica ističe da ovrha nije dopuštena jer je određena na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

9. Ispitujući stoga pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, budući da presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, odnosno ista nije proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, a izneseni razlozi nisu proturječni izvedenim dokazima. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom stadiju postupka pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Osporavajući način na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze tužiteljica u žalbi sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 8. ZPP kojom je određeno da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio na način kako je to propisano čl. 8. ZPP te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima što tužiteljica nije dovela u sumnju žalbenim navodima da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla prije nego je tuženik AĆU podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji protiv HĆ i prije nego što je temeljem te tužbe evidentirana zabilježba tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika, tvrdeći da njezino pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama izvire iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. travnja 2012. koji je tuženik HĆ sklopio sa svojom majkom LĆ, odnosno da je isto stekla temeljem bračne stečevine, pa da se posljedično tome radi o provođenju ovrhe na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, tvrdeći da načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga u predmetnom slučaju nije odlučno za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10.2. Točno je da imovina stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, što znači da ta imovina predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira da li su stranke tog ugovora o doživotnom uzdržavanju jedan ili oba bračna druga (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2097/11 od 10. lipnja 2015.), posljedično čemu predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika HĆ. Stoga se sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u odnosu na tako stečene nekretnine, primjenjuju odredbe čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13.; dalje u tekstu: ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina.

10.3. Međutim, u konkretnom slučaju je, prije nego se tužiteljica upisala u zemljišnu knjigu kao suvlasnica nekretnina koje su predmet ovrhe, na temelju prijedloga tuženika AĆU u zemljišnim knjigama na tim nekretninama bila upisana zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa zbog toga osnovanost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje dopuštenosti ovrhe na suvlasničkom dijelu nekretnina tužiteljice, ovisi o savjesnosti i poštenju svih sudionika konkretnog pravnog odnosa, odnosno tuženika AĆU kao ovrhovoditelja, tužiteljice, tuženika HĆ kao bračnog druga tužiteljice i tuženika BĆ kao stjecatelja predmetnih nekretnina temeljem sklopljenog ugovora o darovanju.

10.4. Tuženik HĆ, kao glavni dužnik tuženika AĆU, nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina koje je stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je temeljem ugovora o darovanju iste darovao tuženiku BĆ, koji se temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o darovanju upisao kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnu knjigu. Posljedično navedenom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik HĆ nije postupao u dobroj vjeri.

10.5. Što se tiče savjesnosti tužiteljice, ovdje valja ponoviti da je tužiteljica supruga tuženika HĆ i majka tuženika BĆ, da iz stanja spisa proizlazi da joj je bilo poznato da su njezin suprug i svekrva sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da nakon smrti majke tuženika HĆ ista nije tražila da se u zemljišnu knjigu upiše kao suvlasnica u ½ dijela na predmetnim nekretninama, da je s tuženicima HĆ i BĆ živjela na istoj adresi, da nije dokazala da joj nije bilo poznato da su HĆ i BĆ sklopili Ugovor o darovanju i da se tuženik BĆ temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o darovanju upisao kao vlasnik u 1/1 dijela navedenih nekretnina, da su se između stranaka u različitim ulogama duži vremenski period vodili parnični, ovršni i drugi postupci, te da je neposredno nakon što je tuženik AĆU ishodio zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (22. ožujka 2016.), podnijela tužbu kojom traži da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela na nekretninama koje su predmet ovrhe, te da se upisala kao suvlasnica istih temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj P-534/16 od 14. srpnja 2016. Obzirom na izneseno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala da je ovrha na ½ dijela predmetnih nekretnina nedopuštena, obzirom nije dokazala da je u konkretnom slučaju postupala u dobroj vjeri, niti pak je isto dokazao tuženik BĆ.

11. Prema tome, kako je od 5. studenog 2013. kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama bio upisan tuženik BĆ, dakle, i u vrijeme zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikove pravne radnje (22. ožujka 2016.), te kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P - 919/2019 od 28. svibnja 2020. naloženo ovdje tuženiku BĆ da dopusti AĆU da svoje potraživanje prema HĆ u ukupnom iznosu od 552.588,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom namiri prodajom nekretnina koje su predmet ovrhe i da mu solidarno sa tuženikom HĆ naknadi parnični trošak u iznosu od 70.887,50 kn, dok je tuženik AĆU postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te je u dobroj vjeri zatražio ovrhu i na ½ dijela nekretnine koja je nakon zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji upisana na tužiteljicu, to je imajući u vidu da je odredbom čl. 85. st. 2. ZZK propisano da zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava, pa će se ovrha moći neposredno provesti bez obzira tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio kao pod toč. I. izreke pobijane presude.

12. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljica pobija odluku o troškovima samo iz razloga zbog kojih pobija i meritornu odluku, budući da ne iznosi nikakve razloge pobijanja.

13. Konačno, kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to ju je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

U Varaždinu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun