Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-126/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Filković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TIFON d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, kojeg zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr-1773/2022-23 od 26. siječnja 2024., dana 12. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr- 1773/2022-23 od 26. siječnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Tužitelju se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
" Utvrđuje se da je Odluka tuženika TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska 80, OIB 77607495225 o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] od 2. kolovoza 2022. nedopuštena te da je nedopušten Odgovor poslodavca na zahtjev za zaštitu prava te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopio Ugovor o radu, na radno mjesto "vozač tegljača i cisterne", kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu 1.375,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio u cijelosti žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana, te ujedno i zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim odluka tuženika od 2. kolovoza 2022. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te shodno navedenom da se tužitelja vrati na rad radi obavljanja poslova za koje sklopio ugovor o radu na radno mjesto "vozača tegljača i cisterne".
6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj radio kod tuženika kao Vozač tegljača i cisterne osnovom Ugovora o radu od 1. siječnja 2019.,
- da je tuženik 26. srpnja 2022. dostavio radničkom vijeću na očitovanje nacrt Odluke o otkazu,
- da se radničko vijeće tuženika nije očitovalo na nacrt Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,
- da je tuženik 2. kolovoza 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu kojom je tužitelju navedeni ugovor o radu otkazan,
-da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu 18. kolovoza 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio Odgovorom od 23. kolovoza 2022.,
-da je tužitelj podnio tužbu 2. rujna 2022., stoga je ostvario sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22.,46/23. i 64/23 dalje: ZR),
- da je tužitelj u vrijeme otkaza bio povjerenik radnika za zaštitu na radu kod tuženika.
7. Sporno je jesu li ispoštovane zakonske pretpostavke vezane uz dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu, jesu li ostvareni razlozi otkaza, te posljedično tome, je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2022. zakonita i dopuštena.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da tuženik tužitelju kao povjereniku radnika za zaštitu na radu nije mogao otkazati ugovor o radu bez izričitog pristanka radničkog vijeća, odnosno prvostupanjski sud zaključuje da se ne može prešutno smatrati da je radničko vijeće odobrilo otkaz u slučaju ukoliko nije dano nikakvo izjašnjenje niti očitovanje.
9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.
10. Naime, u svezi s ovlašćenjem i dužnosti tužitelja kao povjerenika radnika za zaštitu na radu, za istači je da je odredbom članka 72. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 74/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR), propisano je da poslodavac ne može povjereniku radnika za zaštitu na radu tijekom obnašanja dužnosti, bez suglasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, otkazati ugovor o radu niti ga na drugi način staviti u nepovoljni položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.
11. Slično tome i odredbom članka 5. Sporazuma o utvrđenju uvjeta za rad radničkog vijeća Tifon d.o.o. od 13. srpnja 2021., propisano je kako poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku među ostalim i otkaz predstavniku radnika u organu poslodavca (povjerenik radnika za zaštitu na radu), dok je u članku 7. istog Sporazuma određeno da rok za očitovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu je 5 dana, a za sve druge namjeravane odluke je 8 dana.
12. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnom navodi kako tuženik tužitelju kao povjereniku radnika za zaštitu na radu, nije mogao dati izvanredni otkaz ugovora o radu bez izričitog pristanka radničkog vijeća, odnosno istu odluku nije mogao donijeti prije proteka roka od 8 dana od dana izjašnjavanja radničkog vijeća o davanju ili pak uskrati suglasnosti.
13. Zbog navedenog prvostupanjski sud smatra kako je u predmetnom slučaju tuženik prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju povrijedio zakonsku proceduru, odnosno nije ishodio izričitu suglasnost radničkog vijeća, a osporavanu odluku donio je prije proteka roka od 8 dana.
14. Razmatrajući u cijelosti navode žalbe, odgovora na žalbu, sadržaja prvostupanjske presude i dokazne građe u spisu, za sada se ne može kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije ispoštovao odredbu članka 72. ZZR-a odnosno da postupak pribave prethodne suglasnosti od strane radničkog vijeća za otkaz tužitelju nije zakonito proveden, čime je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2022. nedopuštena.
15. Prije svega valja napomenuti kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je tuženik svojim dopisom od 26. srpnja 2022. uputio radničkom vijeću nacrt odluke o otkazivanju ugovora o radu za tužitelja, te je zatražio očitovanje u zakonskom roku.
16. Prema odredbi članka 151. stavak 1. ZR među ostalim propisano je da poslodavac može uz samo prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća odnosno otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca, što znači da u konkretnom slučaju sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća odnosno radničko vijeće odlučuje o osnovanosti predmetnog otkaza.
17. Odredbom članka 138. ZR-a propisano je ako je poslodavac zatražio suglasnost radničkog vijeća ili sindikata za svoju odluku, njihova je dužnost u roku od 8 dana od dana dostave zahtjeva očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti ako time zakonom na pojedini slučaj nije drugačije određeno.
18. Ako se radničko vijeće u roku od 8 dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca te ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka, što je propisano odredbom članka 151. stavak 3. i 4. ZR-a.
19. Dakle, radničko vijeće može svoju suglasnost dati izričito ili prešutno. Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz takva uskrata mora biti pisana, izričita i nedvosmislena, jer tek takva je jasna uskrata suglasnost i omogućuje poslodavcu da i on štiti svoja prava koji ima prema odredbama Zakona o radu.
20. U okolnostima konkretnog slučaja nesporno je kako je radničko vijeće povodom zahtjeva tuženika radi dostavljanja očitovanja o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, održalo sastanaka na kojem sastanku je četvero članova bilo suzdržano, a tri su bila protiv, te su odlučili da se radničko vijeće neće očitovati o navedenom zahtjevu.
21. Slijedom naprijed navedenog, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je radničko viječe trebalo dati izričiti pristanak na otkaz ugovora o radu a što je u suprotnosti s odredbom članka 72. ZZR-a odnosno odredbe članka 151. ZR-a iz kojeg jasno proizlazi da radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik jedino, mora izričito i jasno obrazložiti da uskračuje suglasnost, dok je u konkretnom slučaju isto prešutno pristalo na suglasnost.
22. Isto tako pogrešno prvostupanjski sud smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2022. nedopuštena obzirom da je donesena prije isteka roka očitovanja radničkog vijeća od osam dana.
22.1. Naime, sporna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2022. pravilno je donesena nakon proteka roka od pet dana nakon što je dostavljena radničkom vijeću, obzirom da je tako ugovoreno odredbom članka 7. Sporazuma o utvrđenju uvjeta za rad radničkog vijeća Tifon d.o.o. od 13. srpnja 2021., a što je pak u skladu sa odredbom članka 160 ZR-a.
22. Slijedom naprijed navedenog a zbog pogrešno pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom pravne ocjene ispunjavanja formalnih uvjeta za razloge izvanrednog otkaza ugovora o radu, činjenično stanje je je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je valjalo uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pozivom na odredbu čl 370.ZPP-a.
23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imajući u vidu primjedbe iz ovog ukidnog rješenja cijeniti daljnje razloge za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.
U Splitu, 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević
