Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-31/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Vukomanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., Zagreb, Savska cesta 31, OIB: 58843087891, koju zastupa punomoćnica Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-4802/2018-52 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR- 4802/2018-52 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„ I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 22. rujna 2017. te se utvrđuje da Tužiteljici radni odnos kod Tuženika nije prestao.

2. Raskida se Ugovor o radu sklopljen između Tužiteljice i Tuženika dana 22. rujna 2017. sa danom zaključenja glavne rasprave.

3. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 10.868,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate.

4. Nalaže se Tuženiku da naknadi Tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate."

II/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 22. rujna 2017. te se utvrđuje da radni odnos Tužiteljice kod Tuženika nije prestao.

2. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljicu vrati na posao i to na radno mjesto Prodajni administrator ili na drugo tomu odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana.

3. Nalaže se Tuženiku da naknadi Tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate."

III/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnične troškove od 497,71 eura u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom preostalih troškova kao neosnovan.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., članka 354. stavak 2. točka 11., , Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava ,te radi očite povrede jamstva koje nalaže članak 29. stavak1. Ustava i članak 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda kojima se jamči pravično suđenje. Predlaže da se žalba usvoji, prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji jedan od dva postavljena tužbena zahtjeva, te da se dosudi parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je:

a) prvi (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži : da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. nedopuštena, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao; zahtjev za sudski raskid ugovor o radu s danom zaključenja glavne rasprave; zahtjev za naknadu štete sa zakonskom zateznom kamatom od zaključenja glavne rasprave do isplate.

b) drugi (eventualni) tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži vraćanje na rad.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i njihove ukupnosti donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

9. Ni žalbeni navodi tužiteljice koji se svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i iznošenje vlastite, ali pogrešne ocjene izvedenih dokaza na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

10. Neosnovano tužitelj ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene matrijalnog prava.

11. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, te u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika od 2013. godine, promijenila je više radnih mjesta, a posljednji Ugovor o radu stranke su zaključile 22. rujna 2017. za radno mjesto Prodajni administrator;

- da je tuženik 6. srpnja 2018. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik iz 2018.) kojim je ukinuto radno mjesto Prodajni administrator;

-da su u toj reorganizaciji tri radnice dobile poslovno uvjetovani otkaz i to tužiteljica i radnice MH i ČH;

- da je tuženik 24. srpnja 2018. donio Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. (dalje: Odluka o otkazu), koju je tužiteljica zaprimila istog dana;

- da se tužiteljica obratila tuženiku sa Zahtjevom za zaštitu prava, da je isti tuženiku dostavljen 7. kolovoza 2018., te da na isti nije odgovorio;

- da je tužiteljica ostvarila sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonskom roku;

-da je tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije otkazivanja tužiteljici, te da isti nije dao suglasnost na otkaz.

12. U ovoj žalbenoj fazi postupka je sporno je li Odluka o otkazu dopuštena.

13. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da iz Odluku o otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. proizlazi da je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu Prodajni administrator otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga i to ukidanja tog radnog mjesta novim Pravilnikom iz 2018., te da je poslodavac imao u vidu kriterije iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu, no da je tužiteljica jedini izvršitelj tog radnog mjesta;

-da iz iskaza LHT (direktorica sektora prodaje) proizlazi da je tužiteljica bila jedini izvršitelj radnog mjesta Prodajni administrator;

-da iz iskaza LHT proizlazi su dio poslova prodajnog administratora i to otvaranje naloga, briga o kupcima, ažuriranje baze podataka, fakturiranje, praćenje naplate zapravo obavljale kolege komercijalisti jer to i ulazi u opis njihovog posla;

- da iz iskaza LHT proizlazi da je tuženik digitalizirao poslovanje;

- da iz iskaza LHT i ZH, proizlazi da se određeni dio posla tužiteljice prestao obavljati još dok je tužiteljica bila u radnom odnosu i to zbog automatizacije radnih procesa ;

-da iz iskaza svjedoka LHT i CH proizlazi koji se poslovi a koji su ulazili u opis posla radnog mjesta prodajnog administratora više ne obavljaju kod tuženika zbog digitalizacije te koje poslove obavljaju sami komercijalisti (sve specificirano u točci 14. obrazloženja presude);

- da iz iskaza ZH, voditelj prodaje tužiteljici bio prvi nadređen proizlazi da je radno mjesto prodajnog administratora na kojem je radila tužiteljica postalo nepotrebno kao i da operativno taj dio poslova više ne treba jer je tendencija poslodavca da komercijalisti budu maksimalno samostalni i neovisni;

- da iz iskaza PH i zz tuženika KH, proizlazi da su organizacijske promjene kod tuženika česte i to najmanje jednom godišnje ;

-da iz iskaza PH, AH i ĐH, te zz tuženika proizlazi funkcioniranje mehanizma organizacijskih promjena na način da glavni direktor konkretna saznanja prikuplja od direktora sektora i naloži direktorima sektora da predlože određene organizacijske promjene koje onda glavni direktor provodi donošenjem novih pravilnika o sistematizaciji, pa je tako ukidanje radnog mjesta tužiteljice predložila LHT kao direktorica Sektora prodaje;

- da iz iskaza LHT proizlazi da nije zaposlen novi radnik na radnom mjestu prodajnog administratora nakon otkazivanja tužiteljici;

- da iz iskaza LHT i zz tuženika, te svjedoka AH ( direktor Sektora razvoja poslovanja) proizlazi da je novih zapošljavanja bilo primarno u IT sektoru

- da iz iskaza zz tuženika proizlazi da je razlog sistematizacije u srpnju 2018. bio razvoj tvrtke na informatički dio i napuštanje nekih zastarjelih proizvoda i usluga;

-da iz iskaza LHT i ZH proizlazi da je novom reorganizacijom ukinut veći broj radnih mjesta od kojih su neka bila nepopunjena, a tri radnice su dobile poslovno uvjetovani otkaz .

14. Na temelju navedenih utvrđenja i ocjene dokaza saslušanih svjedoka, sud je zaključio kako je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti zakonita i dopuštena, jer da autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice, pa tako da poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta posebice ako se ti poslovi više ne obavljaju, a što da je tuženik učinio donošenjem Pravilnika iz 2018.

15. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje kako činjenice - da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv LHT, AH i TH, te sudjelovala kao svjedok u sudskom postupku protiv ovdje tuženika poslodavca, da nisu dovoljne da se zaključi kako je otkaz bio posljedica diskriminirajućeg postupanja prema tužiteljici, pored toga kako je u tuženik u ovom postupku uspio dokazati da je zbog ukidanja radnog mjesta tužiteljice i preraspodjele ostatka poslova na druga radna mjesta, prestala potreba za radom tužiteljice.

16. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenosti oduke o otkazu ugovora o radu, te kod utvrđenja da je odluka o otkazu dopuštena, našao neosnovanim zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadom štete, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se, pored utvrđenja nedopuštenosti otkaza, traži vraćanje na rad.

17. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud jer nisu ni žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

18. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

19. Prema odredbi članka 115. stavak 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

20. Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika ( članak 115.stavak 5. ZR-a).

21. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravilnim pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik donoseći Odluku o poslovnom uvjetovanom o otkazu ugovora o radu tužiteljici poštovao naprijed citirane odredbe ZR-a koje propisuju način prestanka ugovora u radu redovitim otkazom ugovora o radu.

22. Iz Odluke o otkazu (list 10 spisa) proizlazi kako se kod poslodavca pojavila potreba za reorganizacijom i optimizacijom poslovanja, a sve u smislu poboljšanje organizacije i učinkovitosti poslovanja s ciljem racionalizacije poslova, radi čega da je došlo do organizacijskih promjena, te da je donesen Pravilnik iz 2018., kojim je ukinuto radno mjesto prodajni administrator, a usljed čijeg ukidanja da je prestala potreba za obavljanjem radnog mjesta tužiteljice. Sadržajem navedene odluke je vezan sud, a iz iste je razvidno kako je tužiteljici otkazan ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom. Da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog ukidanja radnog mjesta, time da se jedan dio poslova radnog mjesta prodajni administrator prestao u potpunosti obavljati, a drugi dio da se obavlja od strane radnika zaposlenih na drugim radnim mjestima, potvrđeno je provedenim dokazima (saslušanjem svjedoka). Stoga neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da stvarni razlog otkazivanja ugovora o radu nije bio poslovni, nego osobni razlog.

23. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da predmetno tuženik nije bio dužan voditi računa o kriterijima propisanim odredbom članka 115. stavak 5. ZR-a, budući kriterij odabira usporednih radnika nije primjenjiv iz razloga što se radi o ukidanju radnog mjesta tužiteljice( ne radi o situaciji gdje je broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta veći od potrebnog radnog broja izvršitelja) kao jedinog radnog mjesta. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije moguće izvršiti uspoređivanje tužiteljice s radnicima za radna mjesta višeg prodajnog specijalista-prodajni specijalist i komercijalist, jer ti radnici pored poslova prodajnog administratora rade i druge poslove na kojima tužiteljica nije radila.

24. Obzirom na žalbene navode tužiteljice kojima ona ukazuje da nije prestala potreba za njenim radnim mjestom, jer da su se isti nastavili obavljati treba navesti da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca jer uslijed promjene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tome, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost ukidanje određenih radnih mjesta, kao u konkretnom slučaju. Pravo je poslodavca organizirati proces rada, a koja organizacija procesa rada podrazumijeva pravo ukinuti pojedino radno mjesto a sve u cilju racionalizacije poslovanja, kako je to konkretno učinio tuženik ukidanjem radnog mjesta tužiteljice. Opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac, radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda, izvrši reorganizaciju rada tako da poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve iz razloga što je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada i organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta kod poslodavca i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta, odnosno druge radnike, a u konkretnom slučaju dio poslova tog radnog mjesta je i automatiziran, a što sve dovodi do toga da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla uvjetovan je i organizacijskim i tehnološkim razlozima vođenim isključivo odlukom poslodavca.

25. Prema važećim odredbama ZR-a više ne postoji obveza poslodavca da kod poslovnog otkaza radnika pokuša zaposliti na drugim poslovima, pa nisu od značaja na pravilnost Odluke o otkazu žalbeni navodi tužiteljice da tuženik nije ponudio tu tužiteljici sklapanje ugovora s izmijenjenim uvjetima rada.

26 . Kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije svog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi koje je ona obavljala i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno s poslovima drugih radnih mjesta odnosno jer je promijenio proces poslovanja, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici.

27. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,  12. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras-Ivanišević