REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-471/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB 32284739479, Stalna služba u Ivanić- Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, u parničnom postupku tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Nenadu Dianiću, odvj. u Ivanić-Gradu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupano po pun. HJ iz OD Škarica i Partneri, odvj. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz pun. Krunu Lisca, odvj. u Ivanić-Gradu u zamjenu za pun. Nenada Dianića, odvjetnika u Ivanić- Gradu te punomoćnika tuženika Daria Erora, odvj. vježbenika u OD Škarica & partneri, Zagreb, objavljene 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha - pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u korist tuženika B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367 preko iznosa od 23.868,56 EUR sve temeljem Zahtjeva za naplatu od 11. 07. 2022. godine podnesenog Financijskoj agenciji – FINA-i - temeljem Zadužnice OV-14938/04 te zadužnice OV-14938/04, a koju pljenidbu i prijenos odnosnu prisilnu naplatu tuženik vrši protiv tužitelja putem FINA-e.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-330/2020 u kojem predmetu je ovrhovoditelj B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367 a ovršenik FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a koja ovrha je određena u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić -Gradu poslovni broj Ovr-330/2020 dana 24. prosinca 2020. godine.

III. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 naknaditi tužitelju FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.950,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od 12. ožujka 2026. do isplate; u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR; kao neosnovanim.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi se navodi da je Zaključkom ovog suda broj Ovr-467/2022 od dana 22. studenog 2022. godine ovdje tužitelj FJ upućen da u roku od 15 dana od dana primitka navedenog rješenja pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je navedeni zaključak zaprimio dana 06. prosinca 2022. godine. Stoga tužitelj u zakonskom roku protiv tuženika podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz svih razloga navedenih u prijedlogu tužitelja - ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 05. rujna 2022. godine. Nadalje se u tužbi navodi kako je tužitelj do sada otplatio tuženiku kao i prednicima tuženika novčani iznos od 446.236,80 kuna. Tuženik također u predmetu ovog suda broj Ovr-330/2020 vodi ovršni postupak na nekretnini ovršenika FJ. No tužitelj ističe da je tuženik namiren u cijelosti. Tužitelj je za potrebe predmeta Ovr-330/2022 pribavio dana 25.04. 2022. godine privatno provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo Draženi Mucha iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku i prednicima tuženika isplatio iznos od 446.236,80 kuna iz čega proizlazi da ne postoji dug tužitelja prema tuženiku. Tuženik i nema ovršnu ispravu protiv tužitelja podobnu za provođenje ovrhe. Osim toga tužitelj dakle po nikakvoj pravnoj osnovi ne duguje tuženiku iznos od 723.276,92 kuna budući su prednik tuženika i sam tuženik namireni za iznos od 446.236,80 kuna. Nadalje, i sada prednik tuženika Addiko Bank d.d. i danas plijeni novčana sredstva sa računa tužitelja upravo temeljem osnove temeljem koje je tuženik inicirao ovrhu u predmetu Ovr-467/2022 i ovrhu u predmetu ovog suda broj Ovr-330/2020. Navodi nadalje kako ne postoji dug FJ prema tuženiku niti isti ima prema tužitelju potraživanje na koje se poziva u svom prijedlogu temeljem kojeg je inicirana ovrha. Osim toga još 28. listopada 2014. godine B2 HOLDING KAPITAL d.o.o. današnji tuženik je tužitelju 28. listopada 2014. godine poslao dopis iz kojeg je vidljivo da je dug FJ prema tuženiku ukupno 114.083,61 kuna i to sve bez zatezne kamate. No i od tada Addiko Bank d.d. cijelo vrijeme ovrhom na novčanim sredstvima uzima svaki mjesec novčana sredstva od tužitelja te je navedeni iznos od 114.083,61 kuna svakako već naplaćen od FJ. Navodi kako tuženik nema pravo tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju ovršne isprave na koju se poziva i temeljem koje je inicirana naplata putem FINE, tj. B2 KAPITAL d.o.o. i Addiko Bank d.d se ponašaju kao da Addiko Bank d.d nije svoje potraživanje prenio na tuženika te tužitelju plijeni novčana sredstava po istoj osnovi na koju se tuženik poziva u zahtjevu za izravnu naplatu. Tuženik se istovremeno ponaša kao da tužitelj ne plaća Addiko Bank d.d. po istoj osnovi novčana sredstva (te da je ukupno naplaćen iznos od 446.236,80 kuna) te isto tako ovrhom na novčanim sredstvima neposredno ovršuje novčana sredstva od tužitelja te sada neovisno o svemu navedenom pokušava tužitelju oduzeti i obiteljsku kuću u kojoj tužitelj stanuje s obitelji i to u predmetu ovog suda broj Ovr-330/2020. Tužitelj smatra kako je ovrha neosnovana i nedopuštena u cijelosti. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev obzirom na okolnost utvrđenja do sada uplaćenih iznosa i to od strane vještaka, kao i okolnost da je do zaključenja glavne rasprave tuženik naplatio prisilnom naplatom još i iznos od 604,79 EUR na novčanim sredstvima tužitelja, a u skladu s čim je preciziran tužbeni zahtjev na ročištu kada je zaključena glavna rasprava.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da je isti u cijelosti podmirio ovršnu tražbinu tuženika i prednike tuženika (Addiko Bank d.d.) pri čemu dostavlja privatno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo Draženi Mucha od dana 25.04.2022. godine iz kojeg navodno proizlazi da ne postoji dug tuženika prema tužitelju. Nadalje navodi kako se odredbama čl. 250. – 263. Zakona o parničnom postupku uređuju zakonske pretpostavke, postupak i način izvođenja dokaza vještačenjem u parničnom postupku. Iz istih nedvojbeno proizlazi kako je sud taj koji na prijedlog stranke u postupku određuje osobu vještaka te predmet vještačenja. Nadalje navodi kako se privatno vještačenje dostavljeno od strane tužitelja ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku iz razloga što isto ne ispunjava potrebne zakonske pretpostavke, nije određeno od strane suda već je izrađeno temeljem naloga tužitelja i temeljem dokumentacije dostavljene isključivo od strane tužitelja. Stoga smatra kako se takvo vještačenje ne može smatrati neovisnim i za ovaj postupak mjerodavnim niti može biti valjan dokaz tvrdnji tužitelja da je podmirio svoje potraživanje prema tuženiku. Nadalje, Odredbom čl. 19. Ugovora o kreditu broj: 011-515/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje: Ugovor o kreditu), a koji predstavlja obvezni odnos koji je osnova potraživanja tuženika prema tužitelju, određeno je da su ugovorne strane suglasne da se visina i dospjelost tražbina iz predmetnog Ugovora dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga, s pečatom i potpisom ovlaštene osobe. Izvod iz poslovnih knjiga vjerodostojna je isprava i u potpunosti točno prikazuje i odgovara stvarnom stanju duga. Iz izvatka iz poslovnih knjiga ovdje tuženika nedvojbeno proizlazi kako postoji njegovo potraživanje prema ovdje tužitelju te da isto nije u cijelosti naplaćeno, suprotno navodima tužbe. Nadalje, navodi tužitelja kako tuženik nema ovršnu ispravu protiv tužitelja podobnu za provođenje ovrhe na nekretnini također su u cijelosti neosnovani. Kako je već navedeno u samom prijedlogu za ovrhu ovdje tuženika i tijekom postupka u ovosudnom predmetu posl. br. Ovr-330/2020, dug tužitelja nastao je temeljem Ugovora o kreditu broj: 011-515/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojeg je tužitelj zaključio sa prednikom (ustupiteljem tražbine) ovdje tuženika, a koji zajedno sa u njemu predviđenim sredstvima osiguranja tražbine predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu, sve sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ). Ista prava vrijede i za tuženika, odnosno ovrhovoditelja, na kojeg je prenesena tražbina Ugovorom o ustupu tražbine od 17.12.2014.g. Nadalje navodi, obzirom da je ova tužba pokrenuta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom – pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u korist tuženika temeljem Zahtjeva za naplatu od 11.07.2022. godine podnesenog FINI temeljem Zadužnice OV-14938/040, a koja pljenidba je pokrenuta još dana 11.03.2011. godine, od strane ustupitelja (pravni slijed sa HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (danas Addiko Bank d.d.) na H-ABDUCO d.o.o. te na B2 KAPITAL d.o.o.) ovdje tuženika, radi duga tužitelja nastalog temeljem Ugovora o kreditu broj: 011 -515/2004, to je suprotno navodima tužitelja, tuženik dopisom od 10.05.2022.g. upućenim FINA -i zahtijevao isključivo promjenu računa i poziva na broj prilikom naplate po Zadužnici broj OV-14938/04 koja je već bila u redoslijedu naplate, a nije podnosio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste kako to tvrdi tužitelj. Navodi kako se u predmetnom slučaju radi o naplati potraživanja tuženika na novčanim sredstvima tužitelja temeljem Zadužnice broj OV-14938/04 koja također predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog zakona, a koja zadužnica predstavlja sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 011-515/2004. Navodi i to kako su sudionici obveznih odnosa dužni ispuniti svoju obvezu i odgovaraju za njezino ispunjenje (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO). Slijedom navedenog, a budući da tužitelj nije ispunio svoju obvezu koju se obvezao ispuniti temeljem Ugovora o kreditu broj: 011-515/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, vjerovniku je na raspolaganju bilo koristiti sredstva osiguranja predviđena istim Ugovorom. Štoviše, čl. 15. predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj je kao založni dužnik izričito izjavio da je suglasan da se temeljem istog Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine (clausula exequendi). Smatra da je nesporno da postoji nepodmirena tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove Ugovora o kreditu te da je tuženik aktivirao zakonom predviđena sredstva osiguranja radi naplate svog potraživanja. Također navodi kako nije jasno iz kojeg razloga bi se ovrha smatrala nedopuštenom ukoliko ovdje tuženik, kao vjerovnik, nije u cijelosti namiren. Napominje i to, a na što u tužbi ukazuje i sam tužitelj, kako je prema dopisu B2 Holding Kapitala d.o.o. od dana 28.10.2014. godine stanje glavnice duga tužitelja iznosilo 114.083,61 HRK. Tužitelju je stoga ponuđeno da otplati glavnicu, u kojem slučaju jednokratne uplate bi tuženik, sve sukladno dogovoru s dužnikom, otpisao kamate koje ga terete kao dužnika. No obzirom da tužitelj nije ispoštovao predmetni dogovor, tuženik, kao ovrhovoditelj, potražuje cijelu tražbinu, na koju ima pravo. Zaključno, tuženik ističe kako isti, kao ovrhovoditelj, radi naplate svoje tražbine, može predložiti više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno, ovrha se može istovremeno provoditi na više predmeta, a radi naplate jedne tražbine, sve sukladno odredbama OZ-a, (članak 3. stavak 1. i članak 5. stavak 1. OZ-a), ovrhovoditelj je taj koji je ovlašten izabrati predmet i sredstvo ovrhe, a sud je, u slučaju ispunjenja ostalih pretpostavki propisani OZ-om, dužan odrediti ovrhu predloženim sredstvom i na predloženom predmetu te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3.1. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je Očevidnik FINA-e od 13.7.2022. (list 4), Dopis B2 Kapitala d.o.o. od 10.5.2022. (list 5), Ugovor o kreditu s ovjerom od 12.6.2014. te Sporazum o prijenosu sredstava osiguranja od 10.5.2022. (list 6-9), Specifikacija izvršenja osnova za plaćanje FINA-e od 18.5.2022. (list 10- 11), Dopis B2 Holding Kapital d.o.o. od 28.10.2014. (list 12), Izračun ukupnih plaćanja po Ugovoru sklopljenom 21.12.2014. izrađen po dipl.ecc. Draženi Mucha od 6.4.2022. (list 13-18), dopis FINA s prilog od 8. travnja 2024 (list 72-75 spisa), izvod iz poslovnih knjiga B2 Kapitala s obračunom kamata (list 78-82 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tome Dlaka, dipl.ecc. od 1.6.2025. (list 92-110), spis ovog suda broj Ovrv-330/2020 kao Anamnetik priložen spisu, Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine priložen spisu Ovr-330/2020, Dopis tuženika od 10.5.2022. FINA-i kojim se zahtijeva promjena računa i poziva na broj prilikom naplate po zadužnici broj Ov-14938/04 iz spisa Ovr- 467/2022 priloženog ovom spisu.

3.2. Iz spisu priloženih isprava utvrđuje se da je tuženik podnio FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu povodom zadužnica protiv tužitelja te se iz Očevidnika i specifikacija izvršenja osnova za plaćanje utvrđuje koliko je točno tužitelj temeljem zadužnica broj Ov-14938/04 i Ov-3355/22 isplatio odnosno izvršena je isplata vjerovniku počev od 30.3.2016. do zaključno 6.5.2022. odnosno da je isplatio 725.273,37 kuna na dan 18.5.2022.

3.3. Iz dopisa tuženika utvrđuje se da je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. obavijestio FINA-u o tome da je pravni slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. odnosno Addiko Bank d.d. i H-ABDUCO d.o.o., a kojemu prileži dio Ugovora o cesiji između ovdje tuženika i prednika zaključenog 10. svibnja 2022.

3.4. Iz podneska FINA-e dostavljenog sudu 8. travnja 2024. utvrđuje se koliko je točno od tužitelja FJ temeljem prisilne naplate naplaćeno novčanih sredstava za korist prednika ovdje tuženika.

3.5. Iz dopisa tuženika od 6.5.2024. odnosno Izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi popis potraživanja u odnosu na tužitelja u kojim je tuženik naznačio dug kao vlastiti dug, a ne potraživanje ranijih pravnih prednika te je izračunato ukupno potraživanje u iznosu od 28.855,25 EUR.

3.6. Iz spisa ovog suda broj Ovr-467/2022 proizlazi da je B2 KAPITAL d.o.o. podnio prijedlog za izravnu naplatu potraživanja temeljem zadužnice Ov-14938/04, a protiv čega je podnio prijedlog ovdje tužitelj za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer da je do sada isti platio ovrhovoditelju, tj. tuženiku i njegovim prednicima iznos od 446.236,80 kn, a na dan sastavljanja prijedloga 5. rujna 2022.

3.7. Iz iskaza tužitelja FJ proizlazi da je kao vlasnik obrta podigao kredit u iznosu od 500.000,00 kuna, misli 2001. ili 2002. godine kod Hypo banke koja je kasnije postala Addiko banka d.d. na rok od 8 godina tj. 84 rate, a mjesečna rata iznosila je okvirno oko 1.000,00 eura. Dvije godine je redovito otplaćivao kredit te otplatio oko 24.000,00 eura, a tada je bio u nemogućnosti plaćati zbog poslovnih problema te je došlo do ovršnog postupka koji su se vodili kod ovog suda i to pod brojem Ovr-330/2020 i Ovr-467/2022. Naime, prije ovih sudskih postupaka došlo je do ovrhe na svim njegovim računima putem FINA-e za korist banke te je Hypo bank isplaćeno na taj način tj. izravnom naplatom na računima (mjesečno 13.800,00 kuna) tj, ukupno je uplatio 100.887,51 kuna tj. 13.390,08 eura putem ovrhe Ov-14938/04 do 6.4.2022 godine, a i nadalje mu se tijekom ovog postupka skida mjesečno oko 400,00 eura. U gotovini je isplatio banci još 278.300,00 kuna, a to je isplatio 2015. godine, tj. 36.936,76 eura. Dakle paralelno je plaćao u kešu i skidano mu je ovrhom s računa tako da je do dana kada je dao provesti privatno knjigovodstveno vještačenje 6.4.2022. isplatio ukupno 446.236,80 kuna / 59.225,80 eura. U međuvremenu je Hypo bank prodala svoje potraživanje B2 Kapitalu koji je protiv njega podnio ovršni postupak Ovr-330/2020 i Ovr-467/2022, iako je paralelno pa i prije toga svoje dugovanje podmirivao i plaćao Hypo bank s kojom je zaključio kredit. Na pitanje suda da li mu je Hypo bank poslala obavijest o prodaji duga B2 Kapitalu odgovara da nije te je redovito otplaćivao dug banci da bi mu nakon izvjesnog vremena B2 Kapital poslao dopis dana 28.10.2014. da je ukupan dug 114.083,61 kuna te je još upisano ukoliko uplati dug do 15.12.2014. da neće obračunavati kamate iz čega je zaključio da se radi o ukupnom preostalom potraživanju. Usmeno su tada dogovorili da će navedeni iznos uplatiti u deset mjesečnih rata te je dobio uplatnicu na prvi obrok, a nakon čega su ga telefonom obavijestili da je njegov dug znatno veći tj. preko 280.000,00 kuna te je i rekao da će angažirati odvjetnika. U međuvremenu dok su trajali ovi pregovori plaćao je dug i Hypo bank tako da je od ove obavijesti da duguje B2 Kapitalu platio Hypo bank oko 100.000,00 kuna, a nakon toga je B2 Kapital sve zaustavio usmeno mu navodeći da je dužan 280.000,00 kuna. Nakon toga je privatno angažirao knjigovodstvenog vještaka da utvrdi koliko je zapravo platio zajedno Hypo bank i B2 Kapitalu te je vještak utvrdio da je uplatio ukupno 446.236,80 kuna do 2022. Budući da mu se i dalje usteže iz tekućeg i žiroračuna mjesečno oko 350,00 eura, do sada je isplatio još oko 10.000,00 eura odnosno oko 100.000,00 kuna iz čega proizlazi da je uplatio ukupno preko 540.000,00 kuna duga. Obzirom na navedeno u ovršnim postupcima zatražio je upućivanje u parnicu kako bi se utvrdilo da je neosnovan prijedlog za ovrhu B2 KAPITALA kojim traži isplatu iznosa od 271.111,15 kuna u ovrsi na nekretninama te iznosa od 723.276,29 kuna na novčanim sredstvima (Ovr- 467/2022). Na pitanje punomoćnika odgovara kako on i nadalje otplaćuje ovaj kredit sada B2 Kapitalu putem izravne naplate kod FINA-e te stoga smatra kako su ova oba ovršna postupka neosnovana odnosno potraživanje više ne postoji, odnosno dug je do sada u potpunosti uplatio. Dopunjujući svoj iskaz tužitelj navodi da je nekretnina koja je predmet ovršnog postupka kod ovog suda njegova jedina nekretnina, tj. obiteljska kuća u kojoj stanuje sa suprugom i djetetom s poteškoćama u razvoju, kuća predstavlja njihov jedini dom u kojoj žive od 2004. godine, a naslijedio ju je od roditelja 1993. Također odgovara da se radi naplate potraživanja ovrha provodi godinama izravnom naplatom na njegovim novčanim sredstvima na FINA -i od 2014. godine do sada te je bio samo jedan kraći period 2018. godine kada je bio bez prihoda, sada prima plaću redovito, a ovrha na nekretnini određena je radi naplate ovog istog potraživanja jer je prilikom podizanja kredita bilo potrebno i založno pravo na nekretnini.

3.8. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tome Dlake proizlazi da je tijekom vještačenja izvršio uvid u dokumentaciju u ovom spisu i priloženim spisima te dodatnu dokumentaciju koja mu je dostavljena na njegov zahtjev. Na temelju spomenutog vještak je utvrdio da je tužitelj 2.12.2004. godine zaključio s Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a kao vlasnik obrta '' Moslavina'' i kao založni dužnik. Kredit je podignut u iznosu od 67.000,00 EUR (u kunskoj protuvrijednosti). Nadalje je vještak utvrdio da je ovdje tužitelj uplatio u korist Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. i pravnom slijedniku H-ABDUCO d.o.o. (prije nego što je tražbina prenesena na B2 KAPITAL d.o.o.) ukupno 587.436,83 HRK. Nadalje vještak utvrđuje da je u trenutku prenošenja potraživanja duga na B2 KAPITAL d.o.o. ovdje tužitelj ukupno dugovao s osnova glavnice i kamata i to 18.9.2014. iznos od 37.502,81 EUR. Također konstatira da je od tada pa do 1.6.2025. godine B2 KAPITAL d.o.o. primio uplate tužitelja s osnove kamata i glavnica u ukupnom iznosu od 26.778,38 EUR. Slijedom izloženoga, vještak zaključuje da tužitelj FJ, kao vlasnik trgovačko-uslužnog obrta ''Moslavina'' na dan 1. lipnja 2025. duguje tuženiku s osnova glavnice, zateznih kamata i troškova ukupan iznos od 26.170,93 EUR. Vještak je na raspravi od 11. veljače 2026. precizirao svoj Nalaz i mišljenje te je utvrdio da je od izrade pismenog nalaza i mišljenja 1.6.2025. do dana te glavne rasprave tužitelj uplatio još dodatni iznos od 2.813,44 EUR izravnom naplatom putem FINA-e i to na temelju suglasnih iskaza stranaka te je pored navedenog ostao kod svega što je naveo u Nalazu i mišljenju vezao uz zakonske zatezne kamate odnosno redoslijed naplaćivanja potraživanja propisan ZOO-om prema kojem se prioritetno naplaćuje kamata. Stoga je naveo kako je obračun potraživanja naznačen u Izvodu iz poslovnih knjiga tuženika od 9.2.2026. točan. Stoga je zaključio da potraživanje na dan zaključenja glavne rasprave iznosi 23.868,56 EUR.

4. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odlučio da je ispravljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta kod FINA-e temeljem Zahtjeva za naplatu od 11.7.2022. preko iznosa od 23.868,56 EUR te ovrha pokrenuta kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr- 330/2020 na nekretninama ovdje tužitelja, a radi istog potraživanja na koje se odnosi Zahtjev za izravnu naplatu od 11.7.2022.

8. Nesporno je da je tužitelj podigao kredit kod prednika tuženika te je nesporno da je kao osiguranje dao u zalog nekretninu odnosno obiteljsku kuću u kojoj stanuje. Također je nesporno da je prednik tuženika dostavio FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja pod brojem Ov-14938/04 11. ožujka 2011. godine. Nadalje je nesporno da su se od tuženika ustezala njegova novčana sredstva prisilnom naplatom kontinuirano od 11.3.2011. godine svim pravnim prednicima ovdje tuženika pa i samom tuženiku i to kontinuirano mjesečno, osim jednog kraćeg perioda tijekom 2018. godine, kao i da se još uvijek uskraćuju redovito mjesečno i uplaćuju tuženiku. Nadalje je nesporno da je tuženik inicirao ovrhu protiv tužitelja u predmetu Ovr-467/2022 i Ovr-330/2020 također radi naplate ovog istog potraživanja. Među strankama je nesporno i to da je kuća odnosno nekretnina koja je predmet ovršnog postupka broj Ovr-330/2020 jedina nekretnina odnosno dom tamo ovršenika, ovdje tužitelja.

9. Sporne su sve ostale okolnosti.

10. Pri donošenju odluke, sud je poklonio vjeru svim izvedenim dokazima, osobito Nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka.

11.1. Slijedom izloženoga sud utvrđuje da je doista tužitelj FJ doista podigao kredit temeljem Ugovora o kreditu broj 011-515/2004 od prednika tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. te Addiko Bank d.d., odnosno H-ABDUCO d.o.o. te je nesporno da je prednik odnosno slijednik kreditora prenio svoje potraživanje na B2 KAPITAL d.o.o. temeljem sporazuma odnosno Ugovora o ustupu solemniziranog 12. lipnja 2014. godine. Nadalje je nesporno utvrđeno da su prednici tuženika otkazali kredit 7. svibnja 2010. godine, a koji je bio sklopljen na iznos od 67.000,00 EUR na rok od 5 godina i 4 mjeseca. Kredit je otkazala Hypo Banka te je dostavljen FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu s novčanih sredstava ovdje tužitelja 11. ožujka 2011. godine. Nadalje je nesporno utvrđeno da je tužitelj isplatio prisilnom naplatom na novčanim sredstvima predniku tuženika, tj. Hypo-Alpe-Adria Bank d.d., njegovom pravnom slijedniku H-ABDUCO iznos od 587.436,83 HRK. Pored navedenog nesporno je utvrđeno da je s danom 18.9.2014. s osnova kamate i glavnice ukupno preneseno na B2 KAPITAL d.o.o. duga u iznosu od 37.502,81 EUR. Na temelju raspoložive dokumentacije i Nalaza vještaka nadalje je utvrđeno da su u međuvremenu također ustezani novčani iznosi od tužitelja izravnom naplatom i to redovito i kontinuirano tako da je na dan 1.6.2025. dugovanje FJ prema B2 KAPITALU iznosilo 26.170,93 EUR. Također se ističe i okolnost kako je uvidom u dokumentaciju FINA-e koja je dostavljena nakon provedenog vještačenja, kao i dopunskim vještačenjem na dan zaključenja glavne rasprave utvrđeno da su i dalje redovito vršena ustezanja novčanih sredstava na računu FJ tako da je sa zaključenjem rasprave ostao nepodmiren iznos odnosno potraživanje tuženika u iznosu od 23.868,56 EUR.

11.2. Pored navedenog, uvidom u prijedlog za ovrhu iz spisa broj Ovr- 330/2020 proizlazi da je 14. prosinca 2020. godine pored navedenog Zahtjeva za izravnu naplatu tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 271.111,15 HRK / 35.982,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je doneseno rješenje o ovrsi i u kojem postupku je ovršenik, ovdje tužitelj upućen u parnicu da je ovrha nedopuštena.

11.3. Također se utvrđuje okolnost kako B2 KAPITAL d.o.o. u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretninama, kao ni naknadno nakon vođenja ovog parničnog postupka nije povukao iz FINA-e prijedlog za izravnu naplatu te se redovito mjesečno ovršuju novčana sredstva ovdje tužitelja i uplaćuju za korist ovdje tuženika.

12.1. Obzirom na sve naprijed izloženo sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev pod toč. I. u cijelosti opravdan i osnovan. Naime, na dan zaključenja rasprave, dakle 11. veljače 2026. ukupno potraživanje B2 KAPITAL d.o.o. iznosilo je 23.868,56 EUR pa je stoga odlučeno kako valja donijeti deklaratornu odluku kojom se proglašava nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika FJ preko tog iznosa, a temeljem Zahtjeva za naplatu od 11.7.2022. podnesenog FINA-i temeljem zadužnice broj Ov-14938/04 iz razloga što se od FJ temeljem iste osnove za plaćanje ustežu novčana sredstva od 11.3.2011. godine i uplaćivana su i uplaćuju se redovito i kontinuirano u korist ovdje tuženika i njegovih prednika. Navedena odluka donesena je iz razloga što je prilikom prenošenja potraživanja s jednog vjerovnika na drugog došlo do situacije u kojoj nisu decidirano i točno naznačena sva plaćanja odnosno uplate pa je stoga provedenim vještačenjem u ovom postupku utvrđen točan iznos potraživanja tuženika s danom 11. veljače 2026., tj. na dan posljednjeg vještačenja.

12.2. Nadalje, vezano uz toč. II. Izreke sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev također u cijelosti opravdan i osnovan, tj. da se proglašava nedopuštenom ovrha na nekretninama u ovršnom postupku koji se kod ovog suda vodi pod brojem Ovr - 330/2020, a na nekretnini ovršenika. Naime, ovrhovoditelj, ovdje tuženik ovlašten je predložiti promjenu predmeta ovrhe ukoliko se nije moguće namiriti iz ranije predloženog predmeta ovrhe, a sud je dužan po službenoj dužnosti paziti na dostojanstvo ovršenika i to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se ovrha provodi kontinuirano i redovito na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja te ovrhovoditelj, odnosno tuženik nije nikada obavijestio sud da se ovrha ne može provoditi u smislu čl. 5. st. 4. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje u tekstu OZ). Slijedom svega izloženog, sud nalazi utvrđenim da ovrhovoditelj, tj. tuženik nije imao razloga za podnošenje prijedloga za ovrhu na nekretninama ovršenika, kao što je to učinio u predmetu broj Ovr -330/2020. Dakle, obzirom da se je ovrha mogla provoditi i provodila se na računu ovršenika nije bilo opravdanog razloga da ovrhovoditelj, tj. tuženik predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a osobito na nekretnini ovršenika. Naime, utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik redovno godinama plaćao, tj. ustezala su se njegova novčana sredstva s računa, a osim navedenoga, saslušanjem tužitelja utvrđeno je i da je ova nekretnina koja je predmet ovrhe u postupku broj Ovr-330/2020 jedina nekretnina u vlasništvu tužitelja, tj. ovršenika u kojoj živi zajedno sa suprugom i djetetom više od 10 godina te da ova nekretnina predstavlja njihov dom. Slijedom izloženog, sud je uzeo u obzir "test razmjernosti" izražen u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu F vs Republika Hrvatska, a koji test razmjernosti je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od dana 29.08.2014. godine, broj: U-III-869/14, i to sve u smislu članka 34. Ustava i članka 8. Konvencije prava na dom u smislu članka 34. Ustava izrazio u odlukama broj: U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 12 od 28. siječnja 2011., točke 9. do 11.4., broj: U -III- 405/2008 od 21. veljače 2012. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 38 od 30. ožujka 2012., točke 20. do 25.3., broj: U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 68 od 26. lipnja 2012., točke 10. do 13., broj: U -III- 2184/2009 od 13. studenoga 2014., broj: U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., točka 13. i dr.; a temeljem svega navedenog utvrdio kako je nedopuštena ovrha u konkretnom slučaju na nekretninama ovršenika koje su bile zalog naprijed spominjanog Ugovora o zalogu, obzirom da se tuženik redovito naplaćuje prisilnom naplatom na novčanim sredstvima tužitelja te da je ova nekretnina jedini dom tužitelja i njegove obitelji.

13.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).

13.2. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice u ukupnom iznosu od 2.950,00 EUR, a koji se sastoje od troška sastava tužbe, jednog podneska te zastupanja na sedam ročišta, iako ih je bilo više, uvećano za PDV, trošak vještačenja i sudskih pristojbi, a sve u skladu sa VPS koji je konačno utvrđen na posljednjoj raspravi i to temeljem Tbr. 7.1., Tbr.8.1. i Tbr.9.1. i Tbr.9.3. Dakle, tužitelj je uspio u sporu 100%.

13.3. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, tuženik je istom u cijelosti dužan platiti dosuđeni iznos jer je ovaj spor izgubio, a sve temeljem čl. 154. st.1. ZPP te je ujedno odbijen sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog postupka; kao neosnovanim.

14. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 12. ožujka 2026.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- pun. tužitelja Nenad Dianić, odvj. u Ivanić-Gradu

- tuženik po pun. HJ iz OD Škarica i Partneri, odvj. u Zagrebu 4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana