Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-141/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1761/2022-38 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1761/2022-38 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju priznanja, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 22.488,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.437,95 EUR, sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu na temelju priznanja navodeći da to čini „temeljem bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 3. ZPP - zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi“. Smatra da „županijski sud treba presudu na temelju priznanja poslovne oznake P-1761/2022-38 u cijelosti ispitati, poglavito zbog iznesenih žalbenih razloga, te u cijelosti prihvatiti žalbu tuženika kao pravovremenu i u cijelosti osnovanu, te u cijelosti ukinuti osporavanu presudu i vratiti je prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je konstatirao:
- da je tužitelj u tužbi tvrdio da je s prednicom tuženika CĆ (preminula **.**.2019.), kao korisnicom kredita, dana 18. listopada 2018. zaključio Ugovor o kreditu,
- da je u ostavinskom postupku iz pok. CĆ kao zakonski nasljednik proglašen OĆ, ovdje tuženik i
- da je iza pok. CĆ ostalo nepodmireno dugovanje prema Ugovoru o kreditu,
prvostupanjski sud navodi da je na ročištu održanom 7. svibnja 2025. tužitelj postavio tužbeni zahtjev tako da je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 22.488,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i da je na tom ročištu tuženik priznao tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, slijedom čega je sud bez daljnjeg raspravljanja temeljem odredbi čl. 331. st. 1. i 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP) donio presudu kojom je prihvatio takav zahtjev.
5.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 29. ožujka 2022. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke propisane u st. 2. -7. tog članka.
6. Prema odredbi čl. 353. st. 3. ZPP-a presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Prema st. 4. tog članka kada se presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecanjem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti i nove dokaze koje se tiču tih mana u volji.
7. Tuženik u žalbi tvrdi da je u prvostupanjskom postupku došlo do povrede čl. 353. st. 3. ZPP-a jer je izjavu o priznanju dao u zabludi i da je kao pravno neuka stranka dajući izjavu smatrao u dobroj vjeri da je došlo do zaključenja nagodbe i da se tako naslovljava „presuda na temelju priznanja“. Tvrdi da ga je sud trebao jasno upozoriti na posljedice takve izjave i pitati ga da li uopće razumije tužbu i tužbeni zahtjev odnosno preinačenu tužbu i tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio na ročištu održanom 7. svibnja 2025., kao i uputiti na mogućnost uzimanja odvjetnika po službenoj dužnosti odnosno na podnošenje zahtjeva nadležnom županijskom upravnom tijelu radi sekundarne pravne pomoći i oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi.
7.1. Ovaj sud, prije svega, napominje da je zabluda mana volje, i to oblik nesvjesnoga nesklada volje i očitovanja koja se može odnositi na različite okolnosti , a u konkretnoj pravnoj stvari tuženik se u žalbi poziva na zabludu u odnosu na donošenje sudske odluke (presude na temelju priznanja), koja je donesena temeljem dispozicije stranaka te se presuda na temelju priznanja može s uspjehom pobijati zbog toga što je izjava o priznanju tužbenog zahtjeva dana u zabludi samo kada je riječ o opravdanoj (ispričivoj) zabludi.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz sadržaja prvostupanjskog spisa može se pouzdano utvrditi:
- da je tuženik dao opširni i argumentirani pisani odgovor na tužbu (iako za zastupanje nije angažirao kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika) u kojem je priznao pravnu osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva te je predložio da se u parnicu na njegovoj strani umiješa TĆ (djevojački O) a sada RĆ, izričito navodeći da nema osnove za donošenje presude na temelju priznanja jer je osporio visinu glavnog duga i sudskih troškova,
- da tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište 3. studenog 2023. na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava i određeno provođenje financijskog vještačenja,
- da je tužitelj bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik na nalaz i mišljenje nije očitovao,
- da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj zatražio od tuženika isplatu iznosa od 22.488,86 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tuženik je odmah izjavio da priznaje tako postavljeni tužbeni zahtjev, nakon čega je tuž itelj predložio donošenje presude na temelju priznanja,
slijedom čega se tvrdnja tuženika da je bio u opravdanoj (ispričivoj) zabludi kada je dao izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva i da je u dobroj vjeri smatrao da je došlo do zaključenja nagodbe ne može prihvatiti, jer takva tvrdnja nema uporište u stanju spisa, kod čega treba dodati da tuženik nije imao primjedbi na sadržaj raspravnog zapisnika u kojem je jasno navedeno da priznaje tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2025. (ovaj sud primjećuje da tuženik niti sada u žalbi ne osporava sadržaj zapisnika).
8.1. Nadalje, imajući u vidu opširan i argumentirani odgovor na tužbu nije uvjerljiva tvrdnja tuženika da ga je prvostupanjski sud trebao pitati da li uopće razumije tužbu i tužbeni zahtjev jer se on u odgovoru na tužbu jasno, konkretno i argumentirano očitovao o tužbi i tužbenom zahtjevu.
8.2. Zaključno, iako ovaj sud nema nikakvog razloga sumnjati u navode tuženika u vezi imovnog i obiteljskog statusa, takvi navodi nisu od odlučnog značaja u ovom žalbenom postupku.
9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP -a, a koju tuženik pobija na način da tvrdi da je u ovom postupku donesena presuda na temelju priznanja pa je troškove za zastupanje tužitelja po punomoćniku (odvjetniku) trebalo priznati u ½ dijela, a ne u cijelosti. Međutim, iz toč. 7. obrazloženja pobijane presude na temelju priznanja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 7. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa), jer je na tom ročištu tuženik priznao tužbeni zahtjev, dok je ostali zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) prvostupanjski sud tužitelju priznao i dosudio uz pravilnu primjenu Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife i nije bilo osnove da se trošak prizna u ½ dijela, kako to tuženik tvrdi u žalbi.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda na temelju priznanja.
U Varaždinu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
