REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-914/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženika ŽĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] A, radi isplate, dana 12. ožujka 2026. godine,
r i j e š i o j e
Tužba tužitelja iz podneska od 12. studenog 2025. godine, se odbacuje.
Obrazloženje
1. U izreci navedenim podneskom, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 297,00 Eura, sa zateznom kamatom.
2. Međutim, kako se navedena tužba upućena tuženiku posredstvom pošte, vratila ovom sudu u dva navrata uz naznaku "obaviješten, nije podigao pošiljku" i „nije tražio“, a kako se prilikom takvog načina dostave radilo samo o pokušaju dostavljanja posredstvom poštara koji nije napisao baš nikakve bilješke na koverti u vezi svog pokušaja dostave, odnosno o tome da li je uopće zatekao koga od punoljetnih ukućana na adresi tuženika i da li ih je obavijestio da će doći ponovo sutra radi osobnog uručenja pošiljke tuženiku, zbog čega se ne može u tom slučaju, zbog takvog bezuspješnog pokušaja dostave, na nedvojben način uopće smatrati da je tuženik doista bio neposredno obaviješten o prispijeću sudske pošiljke (jer je primjerice tuženik mogao biti odsutan u oba navrata sa adrese prijavljenog prebivališta, navedene u tužbi tužitelja, kada je poštar dolazio, iz više razloga), tužitelj je posredstvom odvjetnika, bio pozvan prvo dopisom od 27. veljače 2026. godine, da u roku od 15 dana uplati na račun suda predujam od 23,16 Eura, za potrebe podmirenja pretpostavljenih troškova uručenja tužbe tuženiku i poziva za davanje odgovora na tužbu, posredstvom sudskog dostavljača po pravilima o osobnoj dostavi pismena, sukladno čl. 142. st.1. i 2. Zakonu o parničnom postupku, odnosno čl. 10. Zakonu o dostavi sudskih pismena.
3. U vezi navedenog ovosudnog dopisa, tužitelj je posredstvom punomoćnika izignorirao poziv na plaćanje zatraženog predujma, te je podneskom od 03. ožujka 2026. godine, naveo kako tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] i stoga je predložio da sud izvrši dostavu na oglasnu ploču suda za tuženika u smislu čl. 141., čl. 142. i čl. 143. Zakona o parničnom postupku, navodeći kako nema zakonske osnove za dostavu tuženiku posredstvom sudskog dostavljača.
4. Obzirom da je po uvjerenju ovoga suda posredstvom predmetnog suca manje bitno da li odvjetnik tužitelja smatra da za nešto što sud traži, nema zakonske osnove, pri čemu se samo i isključivo odvjetnik tužitelja, samoinicijativno u ovom slučaju odlučio izložiti riziku odbacivanja tužbe tužitelja, ovaj sud je ponovo dopisom od 09. ožujka 2026. godine, malo opsežnijeg sadržaja ponovo pozvao tužitelja, posredstvom njegovog odvjetnika, da u daljnjem roku od 8 dana uplati zatraženi predujam na račun suda radi uručenja sudskih pošiljki tuženiku posredstvom sudskog dostavljača, pozvavši se pri tome da važeću odredbu Zakona o dostavi sudskih pismena, te na važeću, prevladavajuću sudsku praksu o pitanju na koji način treba tretirati bezuspješan pokušaj dostave posredstvom pošte, koji se sudu vrati s naznakom „obaviješten, nije preuzeo pošiljku“. Ujedno je tim dopisom, tužitelj posredstvom svog punomoćnika upozoren da će se predmetna tužba odbaciti ukoliko u dodijeljenom roku ne bude plaćen zatraženi predujam.
5. Tužitelj je posredstvom svog odvjetnika, ne čekajući protek dodijeljenog mu roka za plaćanje zatraženog predujma ili primjerice zadnji dan dodijeljenog roka, ponovo izignorirao takav zahtjev suda u vezi plaćanja zatraženog iznos predujma, jasno i određeno navevši podneskom od 10. ožujka 2026. godine, da je u istovrsnoj pravnoj situaciji koja se već desila kod ovog suda i istog suca u predmetu broj P -914/2025, kada je bilo ukinuto prvostupanjsko rješenje o odbacivanju tužbe broj P-914/2025-8 od 09. ožujka 2026. godine, od strane Županijskog suda u Vukovaru, rješenjem broj Gž- 347/2025-2 od 29. srpnja 2025. godine, taj drugostupanjski sud ukazao ovom sudu kako pravilno i u skladu sa zakonom postupati u slučaju kada se sudska pošiljka vraća s naznakom „obaviješten – nije podigao pošiljku“, te da u takvoj situaciji nema osnove za dodatno opterećivanje tužitelja troškom dostave, već je dostavu potrebno izvršiti posredstvom oglasne ploče suda. Stoga je tužitelj ponovo predložio da se na taj način, preko oglasne ploče suda u ovom slučaju izvrši dostava.
6. Obzirom da je na opisani način, tužitelj odbio platiti zatraženi predujam za pokriće troškova dostave tužbe s prilozima i poziva za davanje odgovora na tužbu, tuženiku posredstvom sudskog dostavljača, iako je tužitelj posredstvom punomoćnika bio upozoren da će se tužba odbaciti ako predujam ne bude plaćen, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke jer je sud ocijenio suvišnim čekati protek dodijeljenog roka od 8 dana, tužitelju za plaćanje zatraženog predujma u opisanim okolnostima slučaja, kada je odvjetnik tužitelja informirao sud zbog čega smatra nepotrebnim plaćati taj zatraženi predujam.
7. Naime, ovaj parnični postupak se ne može nastaviti ukoliko se tuženiku ne dostavi tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu, pa kako je sud odlučio da su ispunjeni uvjeti za dostavu tih sudskih pošiljki tuženiku po sudskom dostavljaču, a za kakvu dostavu tužitelj koji je to dužan, nije uplatio zatraženi predujam, nije bilo moguće donijeti bilo kakvu drugu odluku, nego li odbaciti tužbu tužitelja i dopustiti punomoćniku tužitelja, da pokuša ponovo svoju ideju o tome da su u ovom slučaju bili ispunjeni uvjeti za dostavu pismena tuženiku posredstvom oglasne ploče suda, provesti u djelo podnošenjem žalbe protiv ove odluke, kroz donošenje drugostupanjske odluke nekog suda ili suca koji smatra isto, kao odvjetnik tužitelja u ovoj opisanoj situaciji.
8. Ovaj sud posredstvom predmetnog suca, smatra da u ovom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za dostavu posredstvom oglasne ploče suda niti u smislu Zakona o parničnom postupku, niti u smislu Zakona o dostavi sudskih pismena , tim više što na takvo stajalište upućuje višegodišnja jednosmjerna sudska praksa, na nivou raznih prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, ali i pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojih pravnih stajališta se ponekad, doduše iznimno, ne pridržavaju niti pojedini drugostupanjski suci, kao što je to bilo u slučaju donošenja odluke Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-347/2025-2 od 29. srpnja 2025. godine.
9. Dakle, navedena drugostupanjska odluka od 29. srpnja 2025. godine, Županijskog suda u Vukovaru na koju se tužitelj posredstvom odvjetnika pozvao u ovom slučaju, niti predstavlja bitno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o spornom pravnom pitanju, niti predstavlja prevladavajuću sudsku praksu na području Republike Hrvatske o pravnom pitanju „kako tretirati bezuspješni pokušaj dostave tužbe tuženiku, posredstvom pošte uz naznaku obaviješten, nije preuzeo pošiljku“, niti predstavlja odluku koju bi ovaj sud u ovom predmetu uopće trebao poštovati i primijeniti jer se radi samo i isključivo o odluci jedne sutkinje, odnosno suca pojedinca Županijskog suda u Vukovaru, a ta odluka je sama za sebe u pogledu spornog pravnog pitanja na „staklenim nogama“, zakonski neutemeljena i suprotna mnogobrojnoj i dugogodišnjoj sudskoj praksi koja upućuje na sasvim suprotno pravno stajalište, odnosno pravno stajalište kakvo ovaj sud ima o tom spornom pravnom pitanju.
10. Naime, na temu kako treba tretirati, na nivou pravne - sudske struke, bezuspješni poštarski pokušaj dostave tužbe (ili bilo kojeg drugog pismena, za koje se zakonski traži osobna dostava sudskih pošiljki), tuženiku, uz naznaku „obaviješten, nije preuzeo pošiljku“, kad to već treba navoditi u ovim opisanim okolnostima slučaja jer eto to zapravo nije očito niti poznato odvjetniku tužitelja, a očito niti sucu pojedincu Županijskog suda u Vukovaru koji je donio odluku broj Gž-347/2025-2 od 29. srpnja 2025. godine, valja uputiti prije svega i na pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 02.04.2014.g., ali i što puno važnije i bitnije na zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske , održanog dana 16. i 17. rujna 2015. godine u Šibeniku (Zaključci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj. Su-IV-246/2015 od 17.09.2015.g.), ali i na slijedeće odluke:
- Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-967/2025-2 od 17. ožujka 2025. godine,
- Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-489/2025-2 od 03. listopada 2025. godine,
- Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1132/2024-2 od 03. lipnja 2025. godine,
- Županijski sud u Rijeci broj Gž-598/2025-3 od 25. lipnja 2025. godine,
- Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-659/2025-2 od 05. svibnja 2025. godine,
- Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-923/2016-4 od 21. ožujka 2025. godine,
- Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-129/2021-2 od 09. ožujka 2021. godine,
- Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-214/2024-2 od 06. ožujka 2024. godine,
- Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1027/2024-3 od 26. ožujka 2025. godine (ove odluke se samo primjerice navedene, a ima ih javno objavljenih na stotine sa istim pravnim stajalištem). U nekima od navedenih sudskih odluke se izričito apelira i upućuje na navedena pravna stajališta Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, ali i stajališta sa navedene sjednice održane u Šibeniku.
11. Rezimirajući ta pravna stajališta i sadržaje samo 9 citiranih različitih sudskih odluka (a ima ih inače na stotine, istovrsnih) u prethodnoj točci obrazloženja, sasvim je jasno da sudska praksa već duže od punih 10 godina u opisanoj situaciji upućuje da nije od značaja bezuspješni poštarski pokušaj dostave sudske pošiljke koju treba dostaviti stranci po pravilima o osobnoj dostavi pismena, uz naznaku „obaviješten, nije preuzeo pošiljku“, da bi uopće bilo dopušteno u smislu čl. 143. Zakona o parničnom postupku, nakon takvog bezuspješnog dostavljanja tužbe u ovom slučaju (bez obzira da li u dva ili više navrata sa tom naznakom vraćena sudu poštarska dostava) tuženiku, dostavu izvršiti na oglasnoj ploči suda jer se u tom slučaju u spisu uopće ne nalazi službena bilješka dostavljača o tome, da li je prilikom pokušaja dostave uopće zatekao na adresi tuženika neku punoljetnu osobu koju bi obavijestio da će doći ponovo na istu adresu poštar slijedeći dan da uruči tuženiku sudsku pošiljku, odnosno da li je uopće ikoga zatekao. Jasno je na koji način poštari u praksi vrše dostavu, zvonjenjem na ulaznim vratima i bez ostavljanja ikakve pisane obavijesti o tome da će sutra ponovo doći pokušati izvršiti osobnu dostavu u slučaju da nitko ne otvori vrata prilikom pokušaja dostave, ali uz ostavljanje „žutom bojom“ obavijesti o prispijeću pošiljke uz poziv da ju adresat podigne na pošti, a što je suprotno postupanje onom propisanom čl. 142.st.2. Zakona o parničnom postupku, pa nema govora o tome da bi se u tom slučaju uopće moglo postupiti u smislu čl. 143.st.2. Zakona o parničnom postupku i izvršiti dostavu na oglasnu ploču suda.
12. Dokaz tome je mnogobrojna i dugo vremena jednosmjerna sudska praksa o tom pravnom pitanju koja je u praksi često dovodila do ukidanja mnogih presuda donesenih zbog ogluhe jer ima sudaca koji pokušavaju „linijom manjeg otpora“ rješavati spise, ne vodeći računa o mnogobrojnoj sudskoj praksi i pravilnoj primjeni prava u ovim opisanim okolnostima. Na isti način je i Županijski sud u Vukovaru, po uvjerenju ovoga suda, odnosno predmetnog suca u identičnim okolnostima slučaja, kao u ovoj situaciji zauzeo pogrešno pravno stajalište u rješenju broj Gž-347/2025-2 od 29. srpnja 2025. godine, a kakvo stajalište samo dovodi do nejednakog postupanja i pravne nesigurnosti građana na području Republike Hrvatske jer je nedopustivo da se punih 10 godina na jedan način sukladno pravnim stajalištima Vrhovnog suda RH, ali i jednosmjernim pravnim stajalištima nižestupanjskih (drugostupanjskih i prvostupanjskih) sudova tretira poštarska dostava uz šabloniziranu, kovertom označenu oznaku „obaviješten, nije preuzeo pošiljku“, te da odjednom pojedini suci pojedinci, kao da su „jučer po prvi put“ počeli uočavati ovakve oznake „obaviješten, nije preuzeo pošiljku“, na kovertama u sudskim spisima, nalaze potrebu tumačiti na sasvim drugačiji način od dosadašnjeg, takve bezuspješne poštarske dostave, pri čemu potpuno ignoriraju i zanemaruju sadržaj članka 142.st.2. Zakona o parničnom postupku, kao što je tu odredbu zanemario navedeni Županijski sud u Vukovaru, prilikom obrazloženja odluke koju je donio u predmetu broj Gž-347/2025.
13. Naime, navedeni drugostupanjski sud se u navedenoj odluci potpuno nepotrebno bavio citiranjem čl. 142.st.1. i čl. 143. Zakona o parničnom postupku, koje odredbe su nebitne ako se nema u vidu sadržaj čl. 142.st.2. Zakona o parničnom postupku, koji stavak govori upravo o načinu postupanja dostavljača sudske pošiljke u slučaju ako ne zatekne adresata na adresi na kojoj mu treba uručiti pošiljku. Kako u ovom slučaju, kada pošta vraća sudu šabloniziranu kovertu sa šabloniziranom štambiljem otisnutom oznakom „obavješten, nije preuzeo pošiljku“, nije jasno koga je to poštar uopće obavijestio i na koji to točno način, te da li je zatekao nekog odraslog člana domaćinstva adresata na adresi na kojoj je pokušao izvršiti osobnu dostavi ili nije zatekao baš nikoga, a opće je poznato da poštari ostavljaju šabloniziranu (u pravilu žutu) obavijest o prispijeću pošiljke u poštanskim sandučićima, te nije jasno da li je itko od ukućana tuženika i tuženik bio u narednih 5 dana uopće na toj adresi, samo potpuno površne osobe, ali i osobe koje ne poštuju uobičajenu sudsku praksu mogu u tom slučaju zaključiti da je u ovim opisanim okolnostima slučaja tuženik obaviješten o prispijeću sudske pošiljke i da je ispunjen zakonski uvjet za dostavu pošiljke tuženiku posredstvom oglasne ploče suda.
14. Ovaj sud posredstvom predmetnog suca ne primjenjuje pravo ni površno, niti rješava spise „linijom manjeg otpora“, pa da nakon tako vraćenih bezuspješnih poštarskih dostava rješava probleme dostave posredstvom oglasne ploče suda, a ukoliko na nivou još nekih drugostupanjskih sudova ima još takvih sudaca pojedinaca koji dijele stajalište iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Vukovaru pod brojem Gž-347/2025-2 od 29. srpnja 2025. godine, tužitelj će u tom slučaju posredstvom svog odvjetnika uspjeti sa žalbom protiv ove odluke, a odvjetnik tužitelja će u istovrsnim situacijama nastaviti u praksi sa izrugivanjem prava, što je po pravnom stajalištu predmetnog suca nedopustivo.
U Bjelovaru, 12. ožujka 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.
U Bjelovaru, dana 12. ožujka 2026. godine.
Sudac:
