REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-27/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagateljice ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barišić i partneri j.t.d., Zagreb, protiv protustranaka 1. ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1007/2025-5 od 9. siječnja 2026., dana 11. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagateljice, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1007/2025-5 od 9. siječnja 2026. te rješava:

„Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice ĐO i pok. ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], koja je trajala od razvoda njihovog braka, **.**.2020., pa sve do smrti ŠO, **.**.2023.“

II. Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadom troška postupka , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog predlagateljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je preminio **.**.202.. godine u razdoblju od 2020. godine pa do njegove smrti **.**.2023. godine.“

II. Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.“

2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagateljica iz svih žalbenih razloga. Ističe da prvostupanjski sud suštinski odluku temelji na navodu kako izvanbračna zajednica nije trajala zakonski propisano vrijeme radi čega da se istu ne može priznati. Predlagateljica je sklopila brak s pok. ŠO **.**.1989. i živjeli su u bračnoj zajednici do samo formalnog razvoda 8. listopada 2020., koji razvod je učinjen radi zaštite imovinskih interesa stranaka i obitelji pok. ŠO. Nakon samo formalnog razvoda stranke su i dalje živjele kao i prije razvoda - u zajednici, neprekidno i u kontinuitetu do smrti pok. ŠO, međutim to razdoblje je trajalo mjesec dana kraće od tri godine i prekinuto je smrću pok. ŠO. S obzirom da Zakon dozvoljava kraće trajanje izvanbračne zajednice ako se kontinuirano nastavi brakom, analognom primjenom navedene odredbe ista bi se morala primijeniti i u suprotnom slučaju , ako brak bude kontinuirano nastavljen izvanbračnom zajednicom pod pretpostavkama potrebne kvalitete navedenog odnosa. Neposredna saznanja saslušanih svjedoka jasno upućuju na trajnost, bliskost i kvalitetu međusobnih odnosa predlagateljice i pok. ŠO, a sve što se čulo u iskazima ukazuje na životnu zajednicu, ekonomsku povezanost i trajnosti takve zajednice, uz iskazani voljni element za takvu zajednicu, pa je nesporno postojala stvarna izvanbračna zajednica u razdoblju od njihova razvoda braka 8. listopada 2020. do 10. kolovoza 2023. odnosno smrti pok. ŠO. Predlagateljici je priznat status izvanbračne supruge u ostavinskom postupku iza pok. ŠO od strane svih zakonskim nasljednika te je ista proglašena jedinom nasljednicom. Predlaže da se preinači prvostupanjsko rješenje, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio činjenično stanje , te time pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev predlagateljice radi priznanja izvanbračne zajednice budući da nije ispunjen osnovni uvjet iz članka 22. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 11. Obiteljskog zakona kojima je propisano da životna zajednica mora trajati najmanje tri godine, a budući se predlagateljica razvela 8. listopada 2020. te time proizvela pravne posljedice razvoda braka, a pok. ŠO umro je **.**.2023. izvanbračna zajednica nije niti mogla postojati. Predlaže odbiti žalbu predlagateljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje

4. Žalba predlagateljice je osnovana.

5. Prema odredbi članka 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

6. Nesporno je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su predlagateljica i pok. ŠO zaključili brak **.**.1989., da je isti razveden sporazumno **.**.2020., zbog dugova pok. ŠO i imovinskih razloga, da se SO, majka pok. ŠO, odrekla nasljedstva koje joj po zakonu pripada iza pok. ŠO koji se vodio kod javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba pod poslovnim brojem O-6231/2023, UPP/OS-75/23, te je izjavila da priznaje izvanbračnu zajednicu njegovoj supruzi, ovdje predlagateljici, koja je rješenjem o nasljeđivanju proglašena njegovim jedinim nasljednikom kao izvanbračna supruga. Iz provedenih dokaza, saslušanja nesrodnih svjedoka, a i sestara pok. ŠO utvrđeno je da su predlagateljica i pok. ŠO živjeli i nakon razvoda kao u braku, sa svim sadržajima braka, te ga je predlagateljica duže vrijeme i njegovala nakon moždanog udara 2019. jer mu je trebala cjelodnevna skrb, imala je punomoć na njegovim računima te ga je sahranila. Navedene činjenice da su predlagateljica i pok. ŠO živjeli u zajednici koja je izjednačena s bračnom utvrđuje pravilno i prvostupanjski sud.

7. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice uz obrazloženje da je člankom 25. stavkom 3. i stavom 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/2025.) određeno da se pod članom obitelji smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku.

8. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je predlagateljica dokazala da je životna zajednica nje i pok. ŠO trajala do njegove smrti i nakon razvoda braka, imajući u vidu kontinuitet zajedničkog života, po ocjeni ovog suda ima se smatrati da je izvanbračna zajednica postojala.

9. Naime, iako se ranije navedenom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, kojem odgovara članak 11. ObZ-a, propisuje vrijeme od tri godine zajedničkog života, navedeno treba tumačiti sukladno smislu i svrsi zakona - da određena prava ne pripadnu osobama koje su kraće od tog perioda bile u zajednici života. Međutim , navedeno se ne može odnositi i na situaciju kada je bračna zajednica nastavljena vanbračnom, jer se radi o istom sadržaju u drugoj formi, i svako drugo tumačenje predstavljalo bi preveliki formalizam zbog kojeg bi se izgubila svrha zakona.

10. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti pobijano rješenje po članku 380. točki 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) u vezi s člankom 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/2023.) i prihvatiti zahtjev za utvrđenje izvanbračne zajednice te riješiti kao u izreci ovog rješenja.

11. Predlagateljici nije priznat trošak postupka po članku 32. stavku 5. Zakona o izvanparničnom postupku, po kojem svaka stranka snosi svoje troškove.

U Puli-Pola 11. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić