REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-397/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Žganec, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženog Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-538/2023-33 od 16. siječnja 2026., dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se u pobijanom dijelu, u stopi zakonske zatezne kamate i troškom postupka, preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-538/2023-33 od 16. siječnja 2026., tako da preinačena u cijelosti glasi:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.197,04 eura (tisuću sto devedeset sedam eura i četiri centa) sa zateznom kamatom računatom kako slijedi:

- na iznos od 64,27 eura / 484,24 kuna[1] od 1. lipnja 2009.

- na iznos od 19,96 eura / 150,39 kuna[1] od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 2,93 eura / 22,08 kuna[1] od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 19,73 eura / 148,66 kuna[1] od 1. veljače 2010.

- na iznos od 22,03 eura / 165,99 kuna[1] od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 19,39 eura / 146,09 kuna[1] od 1. travnja 2010.

- na iznos od 19,41 eura / 146,24 kuna[1] od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 25,41 eura / 191,45 kuna[1] od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 21,59 eura / 162,67 kuna[1] od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 25,95 eura / 195,52 kuna[1] od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 30,51 eura / 229,88 kuna[1] od 1. rujna 2010.

- na iznos od 40,88 eura / 308,01 kuna[1] od 1. listopada 2010.

- na iznos od 57,89 eura / 436,17 kuna[1] od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 34,97 eura / 263,48 kuna[1] od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 41,74 eura / 314,49 kuna[1] od 1. veljače 2011.

- na iznos od 34,08 eura / 256,78 kuna[1] od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 39,64 eura / 298,67 kuna[1] od 1. travnja 2011.

- na iznos od 35,22 eura / 265,37 kuna[1] od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 33,93 eura / 255,65 kuna[1] od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 43,51 eura / 327,83 kuna[1] od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 39,98 eura / 301,23 kuna[1] od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 69,10 eura / 520,63 kuna[1] od 1. rujna 2011.

- na iznos od 62,98 eura / 474,52 kuna[1] od 1. studenoga 2011.

- na iznos od 11,81 eura / 88,98 kuna[1] od 1. ožujka 2012.

- na iznos od 359,97 eura / 2.712,19 kuna[1] od 1. travnja 2012.

- na iznos od 4,67 eura / 35,19 kuna[1] od 1. rujna 2012.

- na iznos od 15,49 eura / 116,71 kuna[1] od 1. listopada 2012.,

sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 1. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.837,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom od dana donošenja presude, odnosno od 16. siječnja 2026. pa do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 115,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.197,04 eura sa zateznom kamatom na pojedine iznose, kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude i parničnim troškom.

2. Pravovremenom žalbom dio točke I. i II. izreke navedene presude pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijane dijelove presude, odbiti tužiteljev prekomjerni zahtjev za naknadu troška, te naloži tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, dok podredno predlaže ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, po članku 365. stavku 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a iz kojih žalbenih razloga se mogu pobijati presude u sporovima male vrijednosti, a nisu počinjene ni bitne povrede na koje ukazuje tuženik, one iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati te istom nije prekoračen tužbeni zahtjev.

6. Tužitelju je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 1.197,04 eura koji mu pripada, jer je u tom iznosu preplatio otplatu kredita od 4. siječnja 2007. broj 218 -50- 3861664, a koji je ugovoren na iznos od 22.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, pa mu je tuženik dužan vratiti ono što je na temelju dijela tog ugovora o kreditu primio, po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

7. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode tuženika, sporno je da li je prvostupanjski sud pravilno odredio stopu zakonske zatezne kamate iz članka 29. ZOO-a i da li je pravilno odmjerio trošak tužitelju.

8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u vezi s visinom zakonske zatezne kamate i troška postupka.

9. Prvostupanjskom presudom određena je stopa zatezne kamate od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. stopa od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

10. Po članku 29. stavku 2. ZOO-a stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Kako je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u kojoj je navedena kamatna stopa koja nije sukladna stopama iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjska presuda preinačena po članku 373. stavku 3 ZPP-a te presuđeno kao u točki I. izreke presude.

11. Osnovana je žalba tuženika i protiv odluke o parničnom trošku. Naime , prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 2.275,00 eura na ime troška te mu je na radnje koje su pravilno priznate dosudio po 200,00 eura i PDV na taj iznos, osim za pristup na ročište za objavu presude za koje mu je pravilno priznat iznos od 100,00 eura po tarifnom broju 9. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa). Međutim, s obzirom na dosuđeni iznos glavnice, tužitelju za svaku radnju pripada visina iz tarifnog broja 7. točke 1. Odvjetničke tarife, odnosno 75 bodova ili 150,00 eura, odnosno ukupno za sve radnje tužitelju pripada iznos od 1.150,00 eura s PDV-om 1.437,50 eura te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, što daje trošak u iznosu od 1.837,50 eura, a ne iznos od 2.275,00 eura koliko je prvostupanjskom presudom priznato tužitelju. Trošak podneska od 22. listopada 2024. pravilno je priznat tužitelju, jer se njime očitovao na nalaz vještaka.

12. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe po vrijednosti predmeta spora s kojim je tuženik uspio, u odnosu na trošak od 438,00 eura ili 25 bodova po tarifnom broju 10. točki 4. Odvjetničke tarife ili u iznosu od 62,50 eura uključujući PDV i pristojbu na žalbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupan iznos od 115,59 eura.

U Puli-Pola 11. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić