REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
OIB 69370038985
Poslovni broj: Kzd-28/2021-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu za mladež Vlatku Lončaru, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Drljepan, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Denisa Živkovića, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru poslovni broj: KOz-DO-10/2021-1 od 22. ožujka 2021., nakon rasprave sa koje je isključena javnost održane 27. siječnja 2026. i 11. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru OD, optuženog Denisa Živkovića, opunomoćenika žrtva po službenoj dužnosti odvjetnika Marka Cvrkovića, 11. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I/ Na osnovu odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19, 80/22., 36/2024, 72/2025 i 13/2026
– dalje ZKP/08.)
optuženi DENIS ŽIVKOVIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i MD, rođene M, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], gdje i stanuje, sa završenom visokom stručnom spremom, po zanimanju profesor njemačkog jezika i književnosti i pedagogije, nezaposlen, pismen, razveden, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, bez primanja, lošeg imovnog stanja, bez čina i odlikovanja, ne posjeduje imovinu, državljanin RH, ne vodi se drugi kazneni niti prekršajni postupak, neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je:
u vremenu od 3. prosinca 2018. do 1. ožujka 2021., svjestan da je presudom Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-439/2018. od 29. studenog 2018., pravomoćnom 3. prosinca 2018., odlučeno da će zajednička djeca, DD, rođen **.**.2009. i PD, rođena **.**.2002., živjeti sa njim, dok će se osobni susreti između majke ED i djece DD i PD odvijati svaki prvi i treći vikend u mjesecu počevši od petka u 19,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki drugi državni blagdan i praznik te rođendan djece i to prvi nailazeći praznik i blagdan te rođendan djece s majkom a sljedeći sa njim i tako naizmjence, time da će se osobni odnosi odvijati na području mjesta Otok na adresi [adresa]. gdje žive roditelji ED, 7 dana tijekom zimskih školskih praznika i 30 dana tijekom ljetnih školskih praznika na području mjesta stanovanja majke djece ili mjesta stanovanja njezinih roditelja prema sporazumu stranaka na način da će tuženica ili njeni roditelji preuzimati djecu a po isteku vremena određenog za osobne odnose vraćati ih njemu kao ocu, u namjeri da onemogući susrete majke i djece sukladno ranije navedenoj pravomoćnoj presudi, dana 20. prosinca 2018. djelatnicima centra koje su prethodno najavile svoj dolazak i obavljanje očevida u svrhu obilaska djece i utvrđivanja uvjeta u kojima djeca žive, govorio da neće dopustiti provođenje očevida, da ne dolaze, da ga "ne uznemiravaju pred Božić", a po dolasku djelatnica centra pred kuću na adresi stanovanja, vrata na dvorišnoj ogradi dočekala su ih zaključana, dva psa su bila "puštena" s unutrašnje strane ograde, čime je onemogućio obavljanje očevida na adresi stanovanja od strane djelatnika Centra za socijalnu skrb Vinkovci, dana 24. prosinca 2018., 25. prosinca 2018., 26. prosinca 2018., 17. ožujka 2019., 19. travnja 2019. i 1. kolovoza 2019. nije dopustio majci ED susret i zajedničko druženje sa djecom DD i PD, nije se javljao na pozive majke i nije odgovarao na poruke koje je ista slala prije nego je trebala preuzeti djecu, a kada je te dane dolazila na vrata kuće govorio joj da djeca ne žele ići s njom, podsmjehujući se istoj pred djecom, dana 1. kolovoza 2019., nakon što je radi ostvarivanje prava na susret sa svojoj djecom i radi preuzimanja djece kako bi zajedno proveli dio ljetnih praznika ED, došla iz Rijeke u Vinkovce, kako je prethodno dogovorila s njim, upravo kako bi osujetio njezino pravo, samo noć prije njenog najavljenog dolaska, djecu odveo na more, zbog čega je ED došavši pred kuću zatekla istu zaključanu i praznu, nadalje, nakon što je nekoliko puta bio pozvan u Centar za socijalnu skrb u Vinkovcima na razgovor u kojem se istome ukazivalo da je dužan poticati i omogućiti osobne odnose majke sa djecom, u nekoliko navrata gubio kontrolu nad svojim ponašanjem u kontaktu sa djelatnicima Centra na da je na iste vikao i koristio neprimjeren rječnik, vrijeđao djelatnika Centra, psihologinji Centra za socijalnu skrb Vinkovci CD koja je htjela obaviti razgovor sa djecom DD i PD, obavljanje razgovora nije dopustio govoreći joj da svoj posao obavlja pristrano i neprofesionalno, nakon što mu je rješenjem Centra za socijalnu skrb broj 2196-128-03-35-19-1 od 4. srpnja 2019. odobrena usluga savjetovanja i pomaganja u domu sv. Ana u Vinkovcima, samoin icijativno zatražio prekid navedene usluge, time spriječio da djeca razgovaraju sa stručnim i kvalificiranim osobama, psiholozima, svjesno i namjerno majci ED nije rekao da će njihov sin DD dana 28. travnja 2019. godine primiti sakrament Prve svete pričesti iako je znao da se ista tada nalazi u Vinkovcima jer su sutradan imali zakazano ročište na Općinskom sudu u Vinkovcima, a nakon što je majka ED dana 6. kolovoza 2019. Općinskom sudu u Vinkovcima podnijela prijedlog za izmjenu odluke o stanovanju djeteta TD u kojem predmetu je određeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje za koje je majka predujmila iznos od 16.200,00 kuna, isto nije moglo biti provedeno iz razloga što okrivljenik nije ht io zajedno s djetetom ČD pristupiti u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba te je tajnici navedene Poliklinike sklopio slušalicu i naveo da ne zna o kakvom vještačenju ona priča, zbog čega je majka djece podnijela Općinskom sudu u Vinkovcima prijedloge za ovrhu dana 27. prosinca 2018., 29. travnja 2019. i 16. kolovoza 2019. jer nije održan niti jedan susret sukladno navedenoj presudi, odnosno niti jedan od mogućih 54 vikenda djeca nisu provela sa svojom majkom, a njom nisu provela niti jedan svoj rođendan, kao niti jedan dan od ukupno 21 dan zimskih praznika, niti 60 dana ljetnih praznika, koliko ih je u gore navedenom razdoblju ukupno bilo, a nakon što je jedini susret sa svojim djetetom TD majka ED uspjela ostvariti nenajavljenim dolaskom u školu koje dijete pohađa, verbalno je učiteljicu napao sa optužbama da ne smije dopuštati majci da vidi dijete, pozivajući se na gore navedenu sudsku presudu po kojoj nikada sam nije postupio,
dakle, ne provodi i sprječava provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,
pa da bi time počinio dva kaznena djela u stjecaju protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje KZ/11.) u svezi članka 51. KZ/11.
II/ Na osnovu odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje ODO) poslovni broj: KOz-DO-10/2021-1 od 22. ožujka 2021., optužen je opt. Denis Živković da je na način činjenično i pravno pobliže opisan u optužnici počinio dva kaznena djela u stjecaju protiv braka, obitelj i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, počinjenih na štetu svoje djece mlt. TD i PD, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
U odnosu na odluku pod točkom I/ izreke
2. Na upit suca za mladež kakav stav zauzima u odnosu na kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.
3. Na raspravnom ročištu 11. ožujka 2026. ispitan je optuženik na kraju dokaznog postupka koji je u svoju obranu izjavio da ostaje u cijelosti kod obrane dane prilikom prvog ispitivanja, te naveo kako djeca sama nisu htjela viđati majku i da nije opstruirao niti na bilo koji način spriječio niti jedan susret djece sa majkom. U povodu prijedloga optuženika, a po službenoj dužnosti, sud je nakon iznošenja optuženikove obrane reproducirao DVD snimku prvog ispitivanja i u zapisnik unio sadržaj ispitivanja nakon reprodukcije DVD snimke, te su uz suglasnost i bez primjedbi stranaka i opunomoćenika žrtve provedeni dokazi na način da je pročitana presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-439/2018 od 29. studenog 2018. (list 5-9), podnesak ED, Centru za socijalnu skrb Vinkovci od 3. siječnja 2019 i 21. ožujka 2019. (list 17-19), izvješće o postupanju Centra za socijalnu skrb Vinkovci (list 37-41), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr Ob-21/2019 od 9. kolovoza 2019. zapisnik sa ročišta od 19. ožujka 2019. (list 61-63), mišljenje socijalnog pedagoga (list 68-69), izvješće Centra za socijalnu skrb policijskoj upravi Vukovarsko-srijemskoj, službi kriminalističke policije od 16. siječnja 2019. (list 74-77), dopis PU Vukovarsko- srijemske, službe kriminalističke policije od 28. prosinca 2018 (list 79), dopis okr. Denisa Živkovića domu sv. Ana (list 87), rješenje Centra za socijalnu skrb Vinkovci o priznanju prava na uslugu savjetovanja i pomaganja od 4. srpnja 2019. s popratnom dokumentacijom (list 90-106), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve ED (list 114-116), fotografije (list 121, 122, 124 i 125), ispis poruka djeteta PD (list 123), e-mail ED upućen Centru za socijalnu skrb Vinkovci (list 126- 129, 235), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr Ob-159/19 (list 238-239), dopis ED, Centru za socijalnu skrb u Vinkovcima od 3. siječnja 2019, 17. ožujka 2019. (list 131-132, 145-148), prijedlog za ovrhu ED od 27. prosinca 2018., 19. travnja 2019. i 16. kolovoza 2019. (list 56-57, 133-144), kaznena prijava Centra za socijalnu skrb Vinkovci (list 159-164), dokumentacija Centra za socijalnu skrb Vinkovci (list 165-276), dopis Centru za socijalnu skrb Vinkovci od 1. kolovoza 2019. (list 277), preslika SMS poruka (list 22-30, 304, 311-313), službena bilješka CZSS Vinkovci od 24. prosinca 2018. (list 344), službena bilješka CZSS Vinkovci od 21. prosinca 2018 (list 345), službena bilješka CZSS Vinkovci od 11. prosinca 2018. (list 348), zapisnik CZSS Vinkovci o izvršenom očevidu od 20. prosinca 2018. (list 346), zapisnik o ispitivanju svjedoka SD (list 370-374), zapisnik o ispitivanju svjedoka CD (list 377-379), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta TD od 19. svibnja 2020. sa DVD snimkom (list 389 ), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta PD od 19. svibnja 2020. sa DVD snimkom (list 390), spis Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob-460/2019 (list 393-493), dopis Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (broj 504), Zajednička analiza presuda, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (510-513), dopis sudu ED od 13. veljače 2023., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. veljače 2024., rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Kzd-28/2021-22 od 15. ožujka 2024., dopis Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima poslovni broj: Kr-DO-439/2018 od 5. travnja 2024., pregledana je medicinska dokumentacija na ime mlt. TD i PD koja više nije maloljetna no u doba izdavanja iste je bila (list 587 do 607 spisa predmeta), pročitana je obavijest vještaka dostavljena Općinskom sudu u Vukovaru 4. studenog 2024., dopis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj: KMP - DO-39/2019 od 5. veljače 2026. i rješenje poslovni broj: KMP-DO-39/2019 od 28. veljače 2019., psihologijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje psihologije doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević specijalista kliničke psihologije od 25. veljače 2026. i sudsko psihijatrijsko nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka iz područja psihijatrije Zorana Čavajde dr. med. od 26. veljače 2026., te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.
3.1. Nitko nije imao primjedbe na ovako izvedene dokaze.
4. Optuženiku se stavlja na teret da je kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta počinio jer nije poštivao presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-439/2018 od 29. studenog 2018. kojom je odlučeno da će njegova djela DD i PD živjeti s njim, dok će se osobni susreti djece sa majkom ED odvijati svaki prvi i treći vikend u mjesecu, svaki drugi državni blagdan i praznik, te rođendan djece i to prvi nailazeći praznik i blagdan, te rođendan djece sa majkom, a sljedeći sa njim i tako naizmjence i da će se susreti sa majkom odvijati na području mjesta [adresa] gdje žive roditelji ED, na način da nije dopustio majci zajednička druženja i susrete opisane pobliže sa djecom DD i PD, da je onemogućavao službenike Hrvatskog zavoda za socijalni rad u [adresa] provesti očevid na njegovoj adresi gdje živi sa djecom, da je na sve moguće načine izbjegavao viđanje i susrete majke sa djecom, da se neprimjereno i nepristojno ponašao prema djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, svjesno i namjerno majci nije rekao da za termin prve pričesti mlt. TD, nije htio zajedno s imenovanim djetetom pristupitu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, da je poklopio slušalicu tajnici navedene poliklinike, zbog čega je i majka djece ED podnijela Općinskom sudu u Vinkovcima prijedloge za ovrhu i uslijed čega je majka u potpunosti onemogućena viđati djecu.
5. Ispitan na kraju dokaznog postupka optuženik je u svojoj obrani kako smo već i ranije naveli ostao u cijelosti kod obrane dane prilikom prvog ispitivanja, a nakon izvršenog reproduciranja snimke prvog ispitivanja konstatirano je da je tada optuženik iznio obranu na način, što je naveo kako on ne viđanju djece sa majkom nije doprinio niti na jedan način, te da je pokušavao utjecati na njih i objasniti im da će takav njihov stav najviše koštati njega i dovesti ga upravo do toga gdje se sada nalazi, misleći pri tome na kazneni progon protiv njega, ali su djeca unatoč tome ustrajala u svojoj odluci da ne žele vidjeti majku. Kao razloge njihovog neviđanja sa majkom naveo je da su djeca imala loš odnos sa majkom koji u početku i nije bio takav po njihovom razvodu, no kada je ona počela živjeti sa drugim čovjekom LD kojeg djeca očito nisu voljela kako navodi iz razloga što je ovaj bio grub prema njima i zlostavljao ih. Navodi kako su mu PD i DD jednom prilikom ispričali kako se majka znala često staviti na stranu tog LD kada ih je zlostavljao, te je nadalje u obrani iznio da se zbog navedenog nakon određenog vremena PD u drugom ili trećem razredu srednje škole odlučila vratiti iz Rijeke gdje je živjela sa majkom i tim LD i definitivno živjeti kod njega, a da je DD već od ranije sudskom odlukom povjeren njemu, te opisuje kako je nakon jednog viđanja i susreta za vrijeme dok je bilo na snazi još presuda da živi sa majkom PD se vratila odmah drugi dan nakon što je od njega otputovala u Rijeku kod majke, jer su je čim je došla majka i LD verbalno napali zbog njega i ona se definitivno tada odlučila vratiti i od tada više sama nije htjela ići kod svoje majke ED, a za mlt. sina DD navodi kako je isti već od ranije sam odlučio definitivno kod njega vratiti i isto tako za vrijeme važenja ranije presude se nije htio vraćati nakon susreta i viđanja s njim u [adresa] kod ED, što je shvatio i sud, te maloga trajno dodijelio njemu.
6. Svi dokazi tijekom ovog kaznenog postupka koji su provedeni predstavljaju dokaze optužbe, dok je jedini dokaz kojeg je optuženik predlagao bio onaj da se pribavi podatak o kaznenoj prijavi PD podnesenoj protiv LD kao osumnjičenika, što je sud i učinio.
7. U ovom kaznenom predmetu nesporno je da je dijete mlt. DD naknadnom odlukom suda povjeren na skrb ocu Denisu Živkoviću, dakle optuženiku. Također je nesporno da su optuženik i njegova bivša supruga koja predstavlja žrtvu u ovom kaznenom postupku i nakon raskida bračne zajednice trajno poremećenih odnosa, a sporno je je li optuženik spriječio svojim postupcima provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud zbog čega ista nije provođena ili optuženik nije svojim ponašanjem utjecao i doprinio da se takva odluka ne provodi.
7.1. Optuženik je tijekom cijelog postupka negirao počinjenja kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, a usporedbom njegove obrane i optužbe tj. činjeničnog opisa iz optužnice, vidljivo je da sve ove radnje navedene u optužnici osporava, jedino što ne osporava da u nekoliko navrata nije doveo djecu u Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje HZSR), što je djelatnicima Centra naknadno i opravdao.
7.2. Da bi utvrdio je li su se događaji odvijali upravo na onakav način kako je to opisano u optužnici, a radi utvrđenja spornih činjenica i toga je li optuženik kriv za terećena kaznena djela, sud je na prijedloge optužbe, obrane i po službenoj dužnosti proveo dokaze.
7.3. Kako je već i rečeno, svi dokazi u ovom kaznenom predmetu predstavljaju dokaze optužbe što iz taksativno pobrojanih popisa prijedloga dokaza koji su prihvaćeni (izuzev službenih zabilješki), te provedeni na način da su uz suglasnost stranaka i opunomoćenika žrtve i bez primjedbi pročitani, pregledani, izvršen uvid u iste i reproducirani, dok jedini dokaz obrane predstavlja uvid u državno odvjetnički spis kojim je podnesena kaznena prijava od strane optuženika i njegove kćerke PD protiv LD koji je životni partner bivše optuženikove supruge, što je sud prihvatio, navedeni dokaz pribavio i utvrdio kako je kaznena prijava odbačena da je počinio kazneno djelo zlostavljanja prema optuženikovom djetetu.
7.4. Jedini dokazni prijedlog optužbe koji je odbijen od strane suda je taj da se na raspravu pozove i ispita u svojstvu svjedoka žrtva ED iz razloga što sud smatra da bi njenim ispitivanjem, a posebice s obzirom na sadržaj njenih podnesaka upućenih sudu, se ovaj postupak znatno odugovlačio, žrtva je ispitana u državnom odvjetništvu koje ispitivanje predstavlja dokaznu radnju, te unatoč tome što nije ispitana u nazočnosti optuženika i branitelja, njezin iskaz iz državnog odvjetništva je pročitan na raspravi uz suglasnost i bez primjedbi stranaka i opunomoćenika žrtvi djece i na taj način proveden kao dokaz. Ovaj dokazni prijedlog odbijen je i iz razloga što bi se svako daljnje izlaganje i suočenje žrtve sa optuženikom istoj predstavljalo izlaganje stresu i viktimizaciji, to pogotovo što svjedokinja u svojim podnescima višekratno upućenim sudu iskazuje volju kako ne želi imati ništa više u životu niti sa svojom djecom PD i DD, niti sa svojim suprugom, da povlači svoju kaznenu prijavu u ovom predmetu (iako ona time ne može disponirati), te iskazuje izričitu rezigniranost za tijek ovog kaznenog postupka, te izričito odbija svaku suradnju sa sudom u smislu njenog pozivanja na raspravu u svojstvu svjedoka.
7.5. Krenimo redom analizirati dokaze optužbe na osnovu kojih optužba smatra da je dokazano da bi optuženik počinio dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta tj. djece u to vrijeme PD koja je kćerka njega i ED i djeteta TD koji također ima svojstvo kao i njegova sestra, ali se naravno radi o muškom djetetu koje je još uvijek maloljetno.
7.6. Dokazi koji se odnose na sporne činjenice su oni dokazi koji su proturječni obrani glede osporenih činjenica, a koji predstavljaju dokaze koji su važni za ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornim činjenicama, a kao takvi dokazi su dokazi optužbe pa najprije valja analizirati što proizlazi iz dokaza optužbe u ovom kaznenom predmetu, pa krenimo redom.
8. Prvi dokaz optužbe predstavlja pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-439/2018 od 29. studenog 2018. koja se odnosi na nespornu činjenicu da će optuženikova i ED zajednička djeca stanovati sa ocem optuženikom, a da će majka viđati djecu na način pobliže opisan u presudi koji je već napomenut i nalaže joj se da doprinosi za uzdržavanje djece. Ovaj dokaz se odnosi na nespornu činjenicu i nema potrebe ga posebno analizirati.
8.1. Nadalje, iz podneska ED Centru za socijalnu skrb u Vinkovcima od 3. siječnja i 21. ožujka 2019. imenovana kao inicijatorica ovog kaznenog postupka prijavljuje optuženika za ono što mu se i optužnicom stavlja na teret, a valja napomenuti da iz tog podneska je već vidljivo kako postoji odbojnost posebno djeteta u to vrijeme PD prema majci jer sama majka u tom podnesku citira njezine riječi "potrudit ću se da me više nikad ne vidiš, ni mene, ni brata, odvratna si glupačo retardirana, vidim da si mi pripremila poklon za rođendan (misleći na dolazak policije)", govori joj da je bolesna, a za supruga navodi kako očito nema nikakav autoritet and djecom da štetno i negativno utječe na njihovo mentalno i psihofizičko zdravlje, da je zbog osvete njoj zapravo sugestivan prema djeci da se ovako ponašaju.
8.2. Iz izvješća o postupanju Centra za socijalnu skrb u Vinkovcima sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje HZSR), unatoč tome što isti predstavlja dokaz optužbe iz ovog dokaza proizlazi nesporna činjenica da je optuženikova supruga sklopila drugu vezu (što nitko ne dovodi u pitanje jer je to potpuno legitimno pa i očekivano), međutim vrlo bitne činjenice koje proizlaze iz navedenog izvješća, a koje državno odvjetništvo zanemaruje i iz izvješća uzima rečenice samo one koje odgovaraju optužbi i time narušava kontekst cijelog izvješća, proizlazi kako je majka prijavila HZSR djecu kako su neprepoznatljivi u odnosu prema njoj, kako uopće ne žele nju vidjeti, kako je kod HZSR Rijeka optuženik podnio zahtjev za obavezno savjetovanje, kako je 6. kolovoza 2018. optuženik pristupio na razgovor u HZSR u pratnji odvjetnika, da djeca ne žele uopće viđati majku dokle god je LD sa njom, kako optuženik zove bivšu suprugu ali ona ne želi kontaktirati putem telefona, da se 13. rujna 2018. telefonskim putem HZSR obraća PD tražeći hitno rješavanje prijave prebivališta za nju i brata jer joj majka ne želi poslati suglasnost, te kako oni zbog toga trpe jer otac ne može rješavati administrativne stvari u odnosu za njih, kako je 21. rujna 2018. optuženik obratio HZSR i tražio pomoć od istih da se u dogovoru sa majkom izvrši promjena prebivališta djeci, sa čime se majka nije složila, kako je 21. rujna 2019. Osnovna škola Josip Kozarac u [adresa] izvijestila HZSR da je optuženik djecu najavio u školu radi upisa TD u 3. razred osnovne škole, a Kali Živković u 2.b razred srednje škole Opće gimnazije u Vinkovcima, nadalje proizlaze opravdani razlozi zbog kojih se ranije optuženik nije javljao u navedenu ustanovu radi reguliranja odnosa, te da je 11. prosinca 2018. u 09,30 sati pristupio u HZSR i opovrgnuo sve navode ED nazivajući ih lažnima, da se ne protivi očevidu na adresi gdje živi u [adresa] s djecom, ali da predlaže kako se to ne treba učiniti do Nove godine (2019.) jer su u tijeku građevinski radovi u kući i da djeca trebaju malo mira, a da nakon toga nema nikakvih problema da se očevid provede, tom prilikom je upoznat sa svim svojim dužnostima i pravima roditeljskim, da su djelatnici HZSR unatoč objektivnom prijedlogu i opravdanom optuženika ipak 20. prosinca 2018. pokušali obaviti očevid, ne prihvativši njihov prijedlog, no bezuspješno iz razloga što je kapija bila zaključana od dvorišta, a pas koji je bio odvezan u dvorištu lajao. Vidljivo je da se toga dana optuženik telefonsk i obraćao HZSR i ostavio poruku da ga djelatnici kontaktiraju, da surađuje i ne protivi se mjerama obiteljskopravne zaštite, te pristaje na priznavanje usluge savjetovanja i pomaganja obitelji, da u telefonskom razgovoru obavljenom tijekom veljače 2019. dogovara sa HZSR kako će oba djeteta odvesti psihijatru, te nadalje iz još niz rečenica toga izvješća vidljivo je da je optuženik sa HZSR surađivao i iz ovog dokaza po nalaženju suda gledajući ga u svojoj ukupnosti i bez vađenja rečenica iz konteksta cijelog izvješća, apsolutno ne proizlazi ono što se optuženiku stavlja na teret optužnicom da je opstruirao rad HZSR.
8.3. Iz rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Ovr Ob -21/2019 od 9. kolovoza 2019. i zapisnika sa ročišta u tom predmetu od 19. ožujka 2019. proizlazi kako je odbijen prijedlog ED kao ovrhovoditeljice za određivanjem ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja sa mlt. PD, te su joj određeni istim rješenjem susreti sa mlt. TD. Već iz ovog rješenja vidljivo je da je sud prihvatio prijedloge tada djeteta PD i njezinog oca optuženika, te je odbio prijedlog za ovrhu u odnosu na imenovanu, pa stoga niti ovaj dokaz optužbe ne predstavlja relevantan dokaz po mišljenju suda iz kojega bi optuženik trebao biti proglašen krivim za neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, a za neprovođenje ove odluke u odnosu na dijete TD obrazložit će se kasnije u tijeku obrazloženja ove presude nepostojanje optuženikove krivnje odnosno kaznenog djela.
8.4. Iz mišljenja socijalnog pedagoga HZSR Vinkovci od 23. siječnja 2019. vidljivo je kako je socijalni pedagog zaključio da je potrebno raditi na obiteljskim odnosima, pogotovo u odnosu majke i djece, kako bi se stvorilo sigurno okruženje za djecu odnosno smanjio dojam kako su ista "između dvije vatre". Iz samog sadržaja ovog dokaza i zaključka apsolutno ne proizlazi niti osnov sumnje da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
8.5. Iz izvješća HZSR policiji 16. siječnja 2019. vidljivo je kako socijalna radnica SD navodi kako stambeni prostor u kojem optuženik boravi sa djecom zadovoljava sve potrebe djece, djeca su u urednom stanju, da prilikom razgovora socijalnog radnika sa optuženikom optuženik niti u jednom trenutku ne iskazuje protivljenje da se sa tada maloljetnom djecom obavi razgovor. Analizirajući ovaj dokaz, sud nalazi da niti ovaj materijalni dokaz u svom kvalitativnom smislu ne može govoriti u prilog optužbe u pogledu onoga što se optuženiku optužnicom stavlja na teret, već proizlazi upravo suprotno, govori u prilog navodima optuženikove obrane.
8.6. Iz dopisa PU vukovarsko-srijemske od 28. prosinca 2018. vidljivo je da ED iznosi navode o opstruiranju od strane optuženika dogovorenih susreta i druženja sa svojom djecom. Naime, nesporno je da ED u svojim podnescima zapravo terete optuženika, tako da ovaj dokaz predstavlja samo ono što ista navodi tijekom cijelog postupka do započinjanja rasprave, kada više ne samo da ne želi dolaziti pred sudbenu vlast kako bi iskazala ovakve svoje optužujuće tvrdnje prema optuženiku, već i opstruira ovaj kazneni postupak i doprinosi njegovom odugovlačenju, zbog čega je sud i odbio dokazni prijedlog za zadnjem raspravnom ročištu da se imenovana sasluša u svojstvu svjedoka jer je očito da ista ne želi doći i davati svoj iskaz, iskazuje rezigniranost, izrazito uporno protivljenje provođenju ovakvog dokaza, samim time optužbi i sebi samoj ne daje priliku da se ukaže na eventualna protupravna postupanja optuženika, zbog kojih svih razloga je i njezin iskaz u državnom odvjetništvu pročitan i na taj način je proveden ovaj dokaz.
8.7. Iz sljedećeg dokaza optužbe i to dopisa optuženika Domu sveta Ana također proizlazi kako i iz ranijeg dokaza upravo suprotno navodima optužnice kako optuženik, uz neke nesuglasice i izražavano nezadovoljstvo, surađuje sa socijalnim radnicima.
8.8. Iz rješenja HZSR o priznavanju prava na uslugu savjetovanja i pomaganja od 4. srpnja 2019. s popratnom dokumentacijom opetovano proizlazi da otac izražava spremnost prihvatiti stručnu pomoć socijalnih radnika koja se pruža uslugom savjetovanja i pomaganja, pa i ovaj dokaz bi zapravo predstavljao više dokaz koji ide u prilog obrani nego u prilog optužbi.
8.9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve ED Prve policije postaje Rijeka od 15. listopada 2019. vidljivo je kako žrtva pri dokaznoj radnji daje svoj iskaz koji je u ovom postupku na već opisani način proveden kao dokaz i ovaj dokaz zapravo predstavlja jedini u ovom kaznenom predmetu optužujući dokaz i kao takav relevantni dokaz na osnovu kojeg bi se mogla zasnivati optužnica. U potonjem iskazu ED iznosi nesporne činjenice kako su djeca na osnovu pravomoćne presude suda povjerena njezinom bivšem suprugu, te navodi kako su počeli problem kada je ona trebala viđati djecu jer se djeca nisu htjela vidjeti s njom, te u iskazu opisuje riječi koje joj je izgovorila kćerka PD u odnosu na koju smatra da se njezino neprimjereno ponašanje proizlazi iz sugestija njezinog oca ovdje optuženika, jer svjedokinja smatra da su djeca pod njegovim stalnim negativnim utjecajem i manipulacijom. Detaljno opisuje događaj kada je u jednom navratu, a navodi kako se i to učestalo ponavaljalo, bivšeg supruga obavijestila porukom da će doći i vidjeti djecu da joj je on otvarao vrata kapije, djeca stajala iza njega, a često ju je kćerka odmah počela vrijeđati i opirati se da ide s njom, a nije ju htio vidjeti niti DD. Ovakvom ponašanju djece svjedokinja smatra da je zaslužan isključivo njezin suprug koji manipulativno utječe na djecu i da je to razlog jedini zbog kojeg ju djeca ne žele vidjeti. Priložila je i fotografije u koje je sud izvršio uvid i na kojoj se vide njena djeca kako su s njom u društvu nasmijana i vesela.
Analizirajući ovaj ključni dokaz optužbe prije svega valja napomenuti da fotografije koje je priložila nije vidljivo kojeg su datuma, a sve i da se uzme da se odnose na inkriminirano vrijeme ili prije njega ne može se smatrati da to što su djeca na fotografijama nasmijana znači da to što u inkriminirano vrijeme odbijaju viđanje sa njom potječe iz razloga na strani optuženika i da je on uzrok u inkriminirano vrijeme drugačijeg odnosa djece prema njoj, pogotovo iz razloga što to sama djeca ispitani kao žrtve to ne opisuju (ovi dokazi slijede u kasnijoj analizi), a niti je provedenim kombiniranim psihijatrijko psihologijskim vještačenjem utvrđeno da su djeca pod sugestivnim i manipulativnim utjecajem oca takvog ponašanja. Stoga iskaz svjedokinje ED sud ne prihvaća kao istinit jer je ista očito osvetnički nastrojena prema svome bivšem suprugu kojega neosnovana krivi za ovakvo ponašanje djece prema njoj, dok iz iskaza djece bi zapravo proizlazilo da se razlozi takvog ponašanja djece nalaze na njenoj strani.
8.10. Iz ispisa poruka djeteta Kali Živković sa lista 123 spisa predmeta proizlazi kako je ED imenovano dijete uputilo riječi sljedećeg sadržaja putem sms poruke: "Rekao je sad da će vas zgazit ako treba još 10 godina i onda je rekao da će tebe gazit do kraja svog života". Navedene poruke uvedene su u dokazni materijal na način da su iste pregledane. Iz preslika ovih poruka kao prvo uopće nije vidljivo tko je iste uputio i kome, a kada bi sud i uzeo u obzir i smatrao dokazanim da je te poruke dijete PD uputila svojoj majci, iste ne upućuju na nedvojben način da je ove riječi rekao optuženik, jer to citira njegova kćerka, što ne mora biti ni istina posebice iz razloga što su odnosi majke i PD duboko poremećeni, pa sud drži da PD možda i ove riječi upotrebljava kao osvetu majci, a sve kada bi sud uzeo u obzir da je dokazano da je te riječi kćerci upravo rekao optuženik, te riječi da će gaziti vjerojatno se odnosi na ED i njezinog sadašnjeg partnera uopće nisu predmet ove optužnice.
8.11. Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr Ob-159/19 proizlazi da je potvrđeno već ranije navedeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima o susretu i viđanjima majke sa djecom, to je nesporna činjenica i ovaj dokaz nije potrebno posebno analizirati.
8.12. Nadalje, iz dopisa ED HZSR vidljivo je ono što imenovana stalno navodi za optuženika, pa niti ovo nije potrebno detaljno analizirati, a zašto njene navode sud ne smatra dokazanim već je djelomično rečeno i bit će govora u daljnjem obrazloženju ove presude. Iz mail korespodencije ED i službenice HZSR SD i uvida u poruke koje prilože toj korespodenciji koje je sud uveo u dokazni materijal na način da ih je pregledao, optuženik niti jednom riječi napisanom u svojim porukama ne daje za pravo optužbi da ga tereti za ovo kazneno djelo , tu se samo vidi njihov dogovor kako će vidjeti djecu, nema nikakvih uvredljivih poruka svojoj supruzi niti poruka iz kojih bi se dalo naznačiti da će uskraćivati bivšoj supruzi da vidi djecu. Službene zabilješke sa popisa prijedloga dokaza iz optužnice numeriranih pod brojevima 22, 23 i 24, sud neće analizirati iz razloga što svoju presudu ne može zasnivati na službenim zabilješkama. Nadalje, iz zapisnika HZSR o izvršenom očevidu od 20. prosinca 2018. (list 346 spisa predmeta) vidljivo je kako je od strane djelatnika HZSR konkretno socijalne radnice SD pokušan očevid u kući gdje optuženik živi sa djecom 20. prosinca 2018. kojom prilikom imenovana socijalna radnica nije mogla ući u kuću jer su vrata bila zaključana, a nije mogla ući niti u dvorište zbog laveža psa koji je bio u dvorištu pušten. Ovaj dokaz upućuje samo na činjenicu da kod kuće nije bilo nikoga, a što je optuženik smisleno opravdao i o tome je već ranije bilo govora iz kojih razloga, te je sud obrazložio zašto je te razloge i prihvatio, pa niti ovaj dokaz apsolutno ne govori u prilog tome da je optuženik počinio kazneno djelo i nema u kvalitativnom smislu snagu da se na osnovu njega tereti za prijavljena kaznena djela za koja je i optužen.
8.13. Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje socijalne radnice SD ispitane u državnom odvjetništvu 14. veljače 2020. vidljivo je da je u trenutku kada je ona dobila predmet u rad djeca su već živjela kod optuženika, koji joj se povjerio kako stanje sa njegovom kćerkom PD nije dobro i da je popustila u školi, na što mu je ona prvi puta tada odgovorila kako postoji savjetovanje za rješavanje takvih obiteljskih situacija, što je on i prihvatio i izjavio da ne želi da ona kao socijalna radnica dolazi prije 1. siječnja 2019., što imenovana uopće nije prihvatila već je 20. prosinca 2018. pokušala obaviti očevid i to bezuspješno iz razloga koji su već navedeni, a da ju je nekoliko dana prije očevida u više navrata nazvala ED i prijavila da otac nastoji onemogućiti njezin kontakt sa djecom za predstojeće božićne blagdane, te kako joj je sin DD rekao da neće ići s njom u Rijeku, a na što se u telefonski razgovor uključila i kćerka PD i govorila joj da ako ih bude natjerala da idu da ih više nikada neće vidjeti. Nakon toga, socijalnu radnicu kontaktirao je nakon neuspjelog očevida odmah optuženik, navodi kako ju je vrijeđao i govorio da su djeca loše zbog majčinog zlostavljanja i da je on loše zbog lošeg rada HZSR, da je psovao, da joj je rekao da neće dopustiti očevid do 1. siječnja 2019., na što ga je ona upozorila da ukoliko bude išta radio na štetu djece snositi zakonske posljedice. Također navodi da nikada nije kontaktirala sa djecom PD i DD, no od njih je zaprimila podnesak u kojem je navedeno kako ne žele ostvarivati susrete i druženja sa majkom i da ih u tome nitko ne može prisiliti, te da će u suprotnom tražiti zaštitu svojih prava, a što su i učinili na način da su navedeni dopis poslali pravobraniteljici za djecu, a ona se zbog toga poslije morala očitovati. Njeno subjektivno mišljenje je da je obraćanje djece HZSR u vezi viđanja sa ma jkom školski primjer otuđivanja djece od jednog roditelja i manipulacije od strane drugog roditelja. Navedeni dokaz proveden je na raspravi na način da je uz suglasnost i bez primjedbi stranaka isti pročitan, sud analizirajući isti smatra da i ovaj dokaz govori u prilog optužbe, no na način da socijalna radnica iznosi svoje viđenje događaja i svoj subjektivni stav, ali isto tako sadržaj dokaza bi govorio u prilog obrani jer zapravo iz ovog dokaza je još vidljivije kako djeca nisu željela kontaktirati sa majkom i da krivnja u tome nije na strani optuženika, a da niti optuženik nije opstruirao rad HZSR kako mu se to optužnicom stavlja na teret, a subjektivno mišljenje ove svjedokinje sud nije prihvatio iz razloga što je upravo suprotno utvrđeno provedenim komb iniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem, te iskazima djece PD i ČD.
8.14. Iz iskaza svjedokinje socijalne radnice CD u ODO od 28. veljače 2020. koji dokaz je izveden na raspravi takođe kao i prethodni, proizlazi da je imenovanu otac obavijestio da ne žele djeca ići kod majke jer navode da se majka neprimjereno ponaša prema njima i da ih nije zaštitila od maltretiranja njezinog sadašnjeg partnera, koji je i tukao DD, spaljivao njihove fotografije sa ocem, da kćerku nije nazivao njenim imenom već ju je nazivao epitetom "cico", da je vrijeđao kćerku PD riječima "takvih sam se ja govana nagledao", te ju nakon što mu je odgovorila htio i udariti rukom ali se zaustavio, da je optuženik neosnovano nju kao socijalnu radnicu optuživao za njegovu kaznu u prekršajnom postupku, svjedokinja tvrdi da optuženik uopće ne uviđa svoje pogreške, da uporno navodi kako on nema ništa sa tim što djeca ne žele viđati majku, već da je to njihova volja i da je za to kriva njihova majka i njezin partner. Ovaj dokaz također govori u prilog optužbe, no analizirajući isti sud ga ne prihvaća kao objektivno istinitim jer socijalna radnica iznosi zapravo svoje subjektivno viđenje događaja koje je opovrgnuto također vještačenjem i iskazima djece, pa i drugim pobrojanim dokazima.
8.15. Uz suglasnost i bez primjedbi stranaka sud je na raspravi reproducirao iskaze djece, sada punoljetne PD u ODO od 19. svibnja 2020., reproduciranjem DVD snimke rukovodio je sudski informatičar kako to nalaže odredba ZKP/08., nakon čega je unesen i sadržaj ispitivanja, pri čemu valja napomenuti da niti na reproduciranje snimke, niti na uneseni sadržaj stranke i opunomoćenik žrtve nisu imali primjedbi, ovaj dokaz predstavlja dokaz optužbe, no valja napomenuti da je sud stavio izvan snage na raspravnom ročištu 24. travnja 2024. ranije raspravno rješenje od 27. ožujka 2024. kojim je prihvatio prijedlog obrane da se na raspravi neposredno žrtva PD, iz razloga izbjegavanja dodatne traumatizacije djece, te je uz suglasnost stranaka odlučeno da će se ovi iskazi djece dani u državnom odvjetništvu na raspravi reproducirati, što je i učinjeno na raspravnom ročištu 24. travnja 2024., a na iznova započetoj raspravi ovaj zapisnik je pročitan uz suglasnost i bez primjedbi stranaka.
8.16. Iz iskaza djeteta TD sa raspravnog ročišta od 24. travnja 2024. proizlazi da nikada više u životu ne želi vidjeti majku ED jer je ista prema njemu bila bezobrazna i tukla ga, da za sve ovo što se navodi ne može biti kriv njegov otac Denis Živković jer je to bila isključivo njegova odluka da izbjegava svoju majku, a razlog zbog čega ju je izbjegavao sve te godine je u činjenici da za vrijeme dok je živio sa majkom u Rijeci i njezinim dečkom LD doživio je od njih oboje razne traumatične događaje, tukli su ga, verbalno vrijeđali i stalno kažnjavali i kada je bio kriv i kada nije bio kriv, zbog čega kada se vratio kod oca u [adresa] više mu nikada nije palo na pamet da se vrati kod majke, a otac ni na koji način na njega nije utjecao da donese ovakvu odluku i da izbjegava majku, niti ga je na bilo što nagovarao.
Na iskaz djeteta nitko nije imao primjedbi, čak nisu niti postavljana pitanja, a nakon iskaza TD optuženik je povukao svoj prijedlog da se ispita kćerka PD neposredno na raspravi i zbog već ranije objašnjenih razloga reproducirana je njezina snimka ispitivanja od 19. svibnja 2020.
Iskazu djeteta TD sud u potpunosti vjeruje jer je dijete na jasan način sada u dobi od 15 godina na raspravi iskazao i opisao odnos i njega prema ocu i njega prema majci i njezinom novom dečku i obrnuto, očito je da je povezan sa ocem, a ne sa majkom, ali je za to iznio objektivne i opravdane razloge, kojima sud u potpunosti vjeruje jer su potvrđeni kombiniranim provedenim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem kojim je utvrđeno da dijete nije svoj iskaz dalo pod manipulativnim i sugestivnim utjecajem oca. Stoga sud, kraj takvog stanja stvari, ovaj iskaz djetata TD u potpunosti prihvaća kao istinit.
8.17. Nakon reproduciranja snimke djeteta PD vidljivo je da je ista iskazala kako je za vrijeme dok je živjela u [adresa] sa majkom i LD otišla kod oca kod kojeg joj je bilo jako lijepo i ocu je izrazila želju da živi stalno kod njega, a kada je to prvi puta telefonom obznanila majci ona je bila ljutita i rekla joj da to ne može, kako ona o svemu odlučuje kao majka i da to ne može tako. Svjedokinja nadalje iskazuje kako su se prije njezinog odlaska kod oca majka i njezin dečko LD o njezinom ocu njoj stvarali učestalo lošu sliku i nametali joj strah od njega, LD da joj je prijetio silovanjem i nagovaranjem da svjedoči protiv oca, a da se tomu priključila i majka. Za majku navodi da joj je prijetila ukoliko se ne vrati kući u [adresa], te da ona nakon toga odlučila vratiti u Rijeku samo iz razloga kako bi majci objasnila zbog čega želi živjeti kod oca, a iskazuje da čim je tom prilikom ušla u stan, da su je ona i LD počeli maltretirati na način da su joj oduzeli mobitel i laptop, ponašali se loše prema njoj na već opisane načine i da je tada učvrstila svoju odluku da će živjeti sa ocem i doslovno je pobjegla od majke i LD. Za LD navodi da ju je ranije u jednom navratu ošamario. Iskazala je kako svoju majku više ne želi nikada vidjeti u životu jer se jako loše prema njoj ponašala zajedno sa svojim novim partnerom i da je njoj i bratu jako lijepo kod oca. Opovrgava da je nju otac nagovarao da izbjegava majku, da izbjegava druženja sa njom i susrete i navodi kako je to isključivo njezina odluka i ponavlja kako majku više nikada ne želi vidjeti.
Iskaz PD svjedokinje žrtve koja je tada iskazujući još uvijek bila maloljetna ali nekoliko mjeseci do punoljetnosti sud u potpunosti prihvaća najprije iz razloga što je vještačenjem utvrđeno kako iskaz nije dala po sugestiji i uslijed manipulacija od strane oca, svjedokinja je vjerno i detaljno opisala događaje kod majke u Rijeci, sud joj u potpunosti vjeruje i stoga ovaj dokaz kao mješoviti dokaz optužbe io brane smatra relevantnim jer dijete nema motiva da jednog roditelja više voli posebice iz razloga što je opisivala kako joj je u početku bilo sa majkom u redu živjeti, a da su problemi nastali kasnije.
8.18. Sud je nakon iskaza TD i PD čiji iskaz je reproduciran prihvatio prijedlog ODO, te je prihvatio kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje kako bi se utvrdilo jesu li djeca dala iskaz pod manipulativnim utjecajem i sugestijom svoga oca. Vještačenje je provedeno po stalnom sudskom vještaku psihologu doc. dr. sc. Marini Perković Kovačević specijalistu kliničke psihologije i stalnom sudskom vještaku iz područja psihijatrije Zoranu Čavajdi dr. med.
Iz psihologijskog nalaza i mišljenja proizlazi da kod oboje djece riječ je o osobama iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti, očuvane procjene realiteta i razvijene sposobnosti smislenog, logičnog i emocionalno diferenciranog iznošenja vlastitih iskustava. Njihove emocionalne poteškoće jasno su vremenski i sadržajno povezane s dugotrajnim međuroditeljskim konfliktom, sudskim postupcima i višegodišnjom izloženošću narušenoj obiteljskoj dinamici. Analiza dokumentacije, kliničkih opažanja (pregledavanjem snimki iskazivanja) i sadržaja njihovih iskaza ne daje jasne i nedvojbene stručne pokazatelje da su njihovi stavovi prema majci rezultat manipulativnog ili sugestibilnog utjecaja oca. U oba slučaja emocionalna distanca prema majci može se razumjeti kao obrambena adaptacija na kronični stres, subjektivno doživljene povrede i potrebu za očuvanjem psihološke stabilnosti. Iskazi oboje djece pokazuju individualne razlike, elemente ambivalencije, osobnog doživljaja i samorefleksije, što govori u prilog autentičnost i. Njihovi su stavovi najvjerojatnije formirani kroz vlastito iskustvo i emocionalnu obradu obiteljske dinamike, a nema jasnih pokazatelja da su posljedica jednostrane manipulacije.
Vještakinja psiholog zaključuje kako je potrebno naglasiti da predmetno mišljenje nije rezultat neposredno provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja mlt. DD i PD, već je doneseno isključivo na temelju dostupne sudske i stručne dokumentacije u spisu, uključujući ranije nalaze, zapisnike, izvješća stručnih službi te pregled snimki iskazivanja. Djeca se nisu odazvala na zakazano vještačenje, pri čemu je otac obavijestio vještake da odbijaju pristupiti i sudjelovati u postupku. (''Razgovarao sam s djecom i PD ne želi niti da čuje bilo šta vezano za sud i usto je u Berlinu radi, a sin kategorički također odbija isto. Ispričavam se u njihovo ime a osobno Vam stojim na usluzi ukoliko mogu šta osobno pomoći.''. e mail od 12. veljače 2026.) . Slijedom navedenog, izneseni zaključci temelje se na posrednim izvorima podataka i analizi postojeće dokumentacije, bez mogućnosti aktualne kliničke procjene, primjene standardiziranih psihodijagnostičkih instrumenata i neposrednog opažanja ponašanja i emocionalnih reakcija. Takvo metodološko ograničenje nužno zahtijeva oprez u interpretaciji. Stoga se ovo mišljenje treba razumjeti kao stručno utemeljenu procjenu zasnovanu na raspoloživim podacima, a ne kao sveobuhvatni nalaz i mišljenje u smislu provedenog forenzičkog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja. U slučaju potrebe za konačnim i cjelovitim stručnim zaključkom, bilo bi nužno osigurati neposredan pregled i aktivno sudjelovanje djece u standardiziranom dijagnostičkom postupku.
Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi kako je mlt. DD je adolescent u dobi od 16 godina i deset mjeseci. Rođen je kao mlađi od dvoje djece, odrastao u kompletnoj primarnoj obitelji do svoje pete godine kada je majka napustila obiteljski dom, te je s njim i sestrom otišla živjeti u [adresa], gdje je provela dvije godine, a naredne dvije godine je živio s majkom, sestrom kao i majčinim partnerom u Rijeci. U srpnju 2018. godine, on i sestra se sele kod oca u [adresa]. Bio je urednog ranog psihomotornog rasta i razvoja. Pohađao jaslice i vrtić, u školu krenuo sa 7 godina. Tijekom školovanja je bio odličnog uspjeha uz dobro vladanje. Psihijatrijska obrada je započela 15.2.2019. godine zbog zabrinutosti oca vezano za nepovoljni utjecaj sudskog procesa između roditelja na DD. Psihologijskim testiranjem 12.3.2019.g. je utvrđeno kako se radi o dječaku iznadprosječnih neverbalnih intelektualnih sposobnosti, bez kognitivno mnestičkih smetnji pri čemu se registriraju teškoće regulacije i kontrole emocija, tjeskoba te neadekvatne strategije suočavanja sa stresom. Mlt. DD je prvotno pregledavan pod dijagnozom praćenje i promatranje, a zatim pod dijagnozom mješovitog poremećaja ponašanja i emocija (F92), te poremećaja prilagodbe (F43.2). Pregledavan je redovno psihijatrijski u periodu od 15.2.2019. do 8.2.2021.g. (5.10.2020., 3.6.2020., 20.12.2019., 27.6.2019., 14.6.2019., 25.3.2019.). Evidentirane su poteškoće na planu regulacije emocija i povišene anksioznosti uz povremene depresivne simptome. Navedene smetnje su bile usko vezane za obiteljsku situaciju u kontekstu dugotrajnog izlaganja roditeljskim sukobima i sudskom postupku. Tijekom liječenja nije bilo potrebe za uvođenjem psihofarmaka, nije se opserviralo težih psihičkih poremećaja. Provođen je suport vezano za obiteljsku situaciju, međuroditeljske konflikte i sudski spor. Vezano za upit suda je li iskaz djeteta TD u ovom kaznenom postupku dan 30 pod eventualnom mogućom sugestijom od strane optuženika, da li su plod i posljedica manipuliranja od strane oca optuženika i je li evidentna otuđenost od majke, koja okolnost proizlazi iz iskaza žrtvi, rezultat utjecaja optuženika odnosno njegovih radnji, mogu reći kako je na osnovu podataka dobivenih iz dokumentacije i spisa primjetan negativan stav roditelja jedno prema drugome uz stalna međusobna optuživanja i konflikte, pokušaje „osvećivanja preko djece“, svjesno ili nesvjesno „privlačenje djece na svoju stranu“ što se neupitno odražavalo na psihičko stanje djeteta. Na zadnjem pregledu psihijatra je navodio kako majku od zadnje kontrole nije niti vidio niti čuo, i dalje odbija svaki kontakt s njom, otac i sestra koji su prisutni navode kako su ga poticali na komunikaciju, ali on istu odbija. Vjerojatnije je kako se mlt. DD osjeća sigurnije, zadovoljnije i zaštićenije u očevom obiteljskom okruženju, te uz baku i djedu s očeve strane, nego da je odluka o odbijanju kontakta s majkom isključivo posljedica manipulacije od strane oca. U kontekstu dugotrajnog konfliktnog razvoda roditelja, otuđenosti od roditelja, prvo oca, zatim i majke, dijete je izloženo konfliktu lojalnosti, strahu i nesigurnosti iz čega proizlazi potreba za sigurnom i zaštićenom, odnosno stabilnom obiteljskom atmosferom. Blisko je vezan za stariju sestru koja ima istovjetan stav prema majci, a prema kojoj moguće ima osjećaj veće lojalnosti nego prema nekom od roditelja iz razloga što je upravo s njom prolazio sve navedene stresne situacije, česte selidbe, promjene škole, promjene grada i mjesta stanovanja, odvojenost od prijatelja. Također je jasno kako je zasićen roditeljskim sukobima i sudskim procesima, te izbjegava bilo kakve mogućnosti narušavanja trenutnog životnog okruženja. Nadalje, potrebno je reći kako je mlt. DD je dijete koje je iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti i u stanju je razumjeti složene međuljudske odnose i logički oblikovati vlastite stavove. Obradom nisam našao elemenata koji bi jasno i nedvojbeno ukazivali na manipulativni i sugestibilni utjecaj optuženog na dijete vezano za odnos s majkom, a sve ranije navedeno je vjerojatniji razlog načinu na koji je mlt. DD iskazivao.
U odnosu na PD vještak psihijatar je naveo kako je Kali djevojka u dobi od 23 godine, živi i radi u Njemačkoj. Rođena je kao starija od dvoje djece, odrastala u kompletnoj primarnoj obitelji do svoje 11.g. kada je majka napustila obiteljski dom, te je s njom i bratom otišla živjeti u [adresa], gdje je provela dvije godine, a naredne dvije godine je živjela s majkom, bratom kao i majčinim dečkom u Rijeci. U srpnju 2018. godine se s bratom seli kod oca u [adresa]. Bila je urednog ranog psihomotornog rasta i razvoja. Pohađala je jaslice i vrtić, u školu krenula sa šest godina. Niže, kao i više razrede osnovne škole završila je s odličnim uspjehom (5.00 prosjek) s tim da je promijenila čak tri osnovne škole. Poštivala autoritet, vladanje bilo uzorno, uredno je bila uklopljena u vršnjačku sredinu. Psihijatrijska obrada je započela 16.1.2019. pod dg: F92 - Mješoviti poremećaji ponašanja i osjećaja. Do destabilizacije psihičkog stanja je dovela nepovoljna obiteljska situacija. Pri pregledu navodi kako joj najviše smeta to hodanje po institucijama, zadiranje u njenu privatnost, manipulacija kojoj je bila izložena, kao i neistine kojima je svjedočila. Sama navodi da je često bila i zavedena svjedočiti i neistine na koje je bila nagovorena, na to nije ponosna, ali kako kaže bila je samo dijete pomoću kojeg su odrasli manipulirali. Učinjeno je psihologijsko testiranje 1.2.2019.g. koje je pokazalo visoko iznadprosječne neverbalne intelektualne sposobnosti te uredne kognitivno mnestičke funkcije. Na bihevioralno emocionalnom aspektu registrirali su se simptomi posttraumatskog stresa praćeni disocijacijama te simptomima anksioznosti i depresivnosti. Redovito je psihijatrijski pregledavana do 8.2.2021.g. (15.2.2019., 8.3.2019., 25.3.2019., 14.6.2019., 27.6.2019., 20.12.2019., 3.6.2020., 5.10.2020.). Tijekom pregleda su uglavnom dominirali emocionalni problemi uz anksioznost, depresiju i posttraumatske elemente, a sve vezano za dugotrajni i prolongirani stres vezan za roditeljske konflikte i sudski proces. Očekivano je prisutan konflikt 32 lojalnosti uz, u konkretnom slučaju, osjećaj instrumentalizacije u konfliktu roditelja (često bila i zavedena svjedočiti i neistine na koje je bila nagovorena, na to nije ponosna, ali kako kaže bila je samo dijete pomoću kojeg su odrasli manipulirali). PD je osoba visoko iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti sposobna sag ledati više perspektiva i zrelo pristupiti u prosudbi, ima razvijeni uvid, sposobnost samokritike i može diferencirati vlastitu odgovornost od utjecaja drugih. Upravo su te sposobnosti mogle pridonijeti intenzivnim emocijama i psihičkim smetnjama, ali i omogućiti adekvatnije strategije i mehanizme suočavanja sa stresom, odnosno cjelokupnom situacijom. PD je bila uporna u odbijanju kontakta s majkom i imala je osjećaj kako nju krive jer brat ima sličan stav njenom. Kasnije se u nalazima navodi kako se čak potrudila i odnos s majkom popraviti, ali da svaki puta kada to pokuša dozna činjenice koje taj odnos naruše. Moguće je kako je distanca prema majci posljedica subjektivnog osjećaja emocionalne izdaje i narušenog povjerenja (slično kao i prema ocu za vrijeme boravka kod majke u Rijeci?). Tijekom liječenja nije nađeno znakova težih duševnih smetnji, te nije bilo potrebe za uvođenjem psihofarmaka. Iako smetnje nisu bile teže prirode, utjecale su na školski uspjeh, emocionalni i društveni život. Pružen je supo rt vezano za obiteljsku situaciju. Vezano za upit suda je li iskaz PD u ovom kaznenom postupku dan pod eventualnom mogućom sugestijom od strane optuženika, da li su plod i posljedica manipuliranja od strane oca optuženika i je li evidentna otuđenost od majke, koja okolnost proizlazi iz iskaza žrtvi, rezultat utjecaja optuženika odnosno njegovih radnji, mogu reći kako mogućnost razumijevanja i realnog sagledavanju situacije u kojoj se nalazi, uz visoko iznadprosječne intelektualne sposobnosti znatno umanjuje mogućnosti sugestibilnog i manipulativnog utjecaja od strane drugih osoba. Prema opisu načina na koji se PD vratila u [adresa] moglo bi se reći kako je navedeno bio pokušaj svojevrsne manipulacije same PD prema majci, kao dio očajničkog pokušaja izlaska i bijega iz nemoguće i nepodnošljive situacije kreirane od strane samih roditelja kroz dugi niz godina. Ukoliko tomu i je tako, obrazac je to ponašanja preuzet od oba roditelja. Zaključno mogu reći kako nisam našao jasnih i nedvojbenih znakova koji bi upućivali na sugestibilni i manipulativni utjecaj optuženog na PD. Napominjem kako je nalaz i mišljenje izrađen samo na temelju dostupne dokumentacije bez izravnog pregleda i kliničke procjene mlt. DD i PD što ograničava mogućnost procjene i izrade detaljnijeg forenzičko psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja. Uslijed navedenog, dane zaključke valja tumačiti s oprezom.
Ovom kombiniranom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju sud u potpunosti vjeruje i isto prihvaća jer je dano po pravilima struke, a vještaci su odgovorili na sva postavljena pitanja dana u nalogu za vještačenje.
Stranke i opunomoćenik žrtvi na kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje nisu imali primjedbi i nisu smatrali za potrebitim da se vještake pozove na raspravu radi ispitivanja na okolnost pisanih nalaza i mišljenja, pa ih sud nije niti pozivao na raspravu jer istovjetno smatra i analizirajući vještačenje po službenoj dužnosti.
19. Kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. KZ/11. čini onaj tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih osoba zbog njihove dobi, teške tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, koju je odredio sud, Centar za socijalnu skrb ili državno tijelo.
20. Analizirajući dokaze provedene u ovom kaznenom postupku svaki zasebno i dovodeći ih u vezu jedne s drugima i sa obranom opt. Denisa Živkovića, sudac za mladež nalazi da nije na nedvojben način utvrđeno da je imenovani optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
20.1. To zbog toga što je iz pretežitih dokaza provedenih u ovom kaznenom predmetu ne samo vidljivo da optuženik ni na koji način nije utjecao na svoju djecu da bi izbjegavali susret sa svojom majkom, što je ponajprije utvrđeno iskazima djece, a provedenim vještačenjem utvrđeno je kako djeca nimalo nisu bila pod sugestijom oca niti je on njima manipulirao u odluci da više ne žele u životu vidjeti svoju majku, već zapravo iz ovih dokaza proizlazi da bi optuženica u ovom predmetu trebala biti majka zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., a niti jedan drugi dokaz koji egzistira u ovom kaznenom postupku, a gotovo svi predstavljaju dokaze optužbe, ne proizlazi utvrđenim na nedvojben način da je otac postupao onako kako mu se to optužnicom stavlja na teret.
20.2. Optuženikova obrana u potpunosti je u skladu sa iskazima žrtvi djece, a niti svi drugi već analizirani dokazi pretežito materijalne prirode ne idu u prilog optužbi u smislu toga da se iz njih na nedvojben način može zaključiti kako optuženik nije provodio, spriječavao ili onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta.
20.3. Jedini dokazi koji bi govorili suprotno ovakvom zaključku suda su iskazi ED, te socijalnih radnica SD i CD, koje iskaze sud nije prihvatio iz razloga kako je to već ranije i obrazloženo, pa nije potrebno ponavaljati.
20.4. Jedino što sud smatra dokazanim i što proizlazi iz dokaza materijalne prirode i to potonjih ranije spomenutih izvješća HZSR je to da je optuženik na neprimjeren način se obraćao socijalnim radnicama, službenicama HZSR, no to nije dovoljno da bi se govorilo o postojanju ovog kaznenog djela koje mu se stavlja optužnicom na teret jer mu se optužnicom stavlja na teret da je spriječavao viđanja majke sa djecom i onemogućavao djelatnicima HZSR da to majci omoguće, a što već iz ranije navedenih razloga sud ne smatra dokazanim.
21. Kraj takvog stanja stvari, analizirajući sve provedene dokaze personalne i materijalne prirode, gledajući ih pojedinačno i u međusobnom odnosu, te uspoređujući ih sa obranom optuženika, kao jedino moguće nameće se zaključak da ovlašteni tužitelj u ovom kaznenom predmetu nije uspio dokazati da je optuženik spriječio ili onemogućavao provođenje odluke za zaštitu dobrobiti svoje djece i da je sam nije provodio, te spriječavao nadležne službenike HZSR da tu odluku provode, a što se opt. Denisu Živkoviću u optužnici stavlja na teret.
22. Ne samo da potonje nije dokazano, već upravo suprotno, iz većine dokaza proizlazi kako je osoba koja je podnijela ovu kaznenu prijavu zapravo počinila kazneno djelo kojemu je zaštićeni objekt brak, obitelj i djeca.
23. Shodno svemu navedenom, a nakon analize svih izvedenih dokaza i njihovom međusobnom usporedbom, povezujući ih sa obranom optuženika, sudac za mladež nalazi kako nije sa sigurnošću i na nedvojben način utvrđeno da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije provodio i spriječavao provođenje odluke za zaštitu doborobiti djeteta koju je odredio sud.
24. Stoga je sud opt. Denis Živkovića oslobodio optužbe za dva kaznena djela u stjecaju neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. u vezi s člankom 51. KZ/11., imajući u vidu da se u kaznenom postupku mora na nedvojben i pouzdan način dokazati da je optuženik počinio djelo na način kako mu se to optužbom i stavlja na teret, a to je u konkretnom slučaju izostalo.
U odnosu na odluku pod točkom II/ izreke
25. Budući je opt. Denis Živković oslobođen optužbe, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda, kako to nalaže odredba članka 149. stavak 1. ZKP/08.
26. Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.
Vukovar, 11. ožujka 2026.
Sudac za mladež
Vlatko Lončar
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, na broj KOz-DO-10/2021
2. Optuženi Denis Živković, [adresa]
3. Opunomoćenik žrtvi odvjetnik Marko Cvrković
Nakon pravomoćnosti:
4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci
5. Na spis
