Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-152/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužitelja ČČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordane Lazović i Maria Sukna, odvjetnika iz Zagreba, protiv tužene ŽČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Kušec Kovačević, odvjetnici iz Vrbovca, radi poništenja ugovora o darovanju, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 9. veljače 2026. u prisutnosti stranaka te njihovih punomoćnika, a potom na ročištu 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 27.12.2024. godine između tužitelja SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku Jasni Galešić iz Vrbovca pod brojem ovjere OU-630/24-1. Nalaže se ZK Odjelu Vrbovec, Općinskom sudu u Sesvetama da u zemljišnim knjigama na nekretnini upisanoj kao kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvije zgrade, dvorište i voćnjak, ukupne površine 567 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 27.12.2024. godine između tužitelja SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku Jasni Galešić iz Vrbovca pod brojem ovjere OU-630/24-1, i to na način da se kao vlasnik upiše tužitelj ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti (1/1 dijela).

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 25. ožujka 2025. tužitelj navodi da je tuženoj kao supruzi s kojom je u braku od 26. rujna 1992. Ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenim 27. prosinca 2024. darovao cijelu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvije zgrade, dvorište i voćnjak, ukupne površine 567 čhv, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg ugovora je u zemljišnim knjigama izvršena i uknjižba vlasništva na toj nekretnini u korist tužene. Tvrdi da je predmetna nekretnina njegova vlastita imovina čije je vlasništvo stekao nasljeđivanjem roditelja i nije bračna stečevina. Ističe kako je pobuda za sklapanje toga pravnog posla bila njegova želja održati brak sa tuženom koja mu je unazad neko vrijeme prije, prigovarala kako nije osigurana jer nema u vlasništvu nikakvu nekretninu za razliku od njega koji je imao, te je iskazivala nezadovoljstvo tom činjenicom do namjere da napusti bračnu zajednicu tako da je godinu prije i otišla u Njemačku. Stoga je s ciljem spašavanja braka ispunio njezinu želju i na njezino uporno traženje joj je u vlasništvo prenio cijelu nekretninu na što je ona pristala i izjavila da je sada sigurna i imovinski zbrinuta. No, unatoč tome nekoliko dana nakon učinjenog darovanja podnijela je tužbu za razvod braka koji je u tijeku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

1.2. Obzirom da je motiv za sklapanje predmetnog ugovora o darovanju bio očuvanje braka, a tužena je ipak podnijela tužbu za razvod braka, predmetno darovanje učinio je zbog bitne zablude da to toga neće doći pa budući da je odredbom članka 281. Zakona o obveznim odnosima propisano da je kod besplatnog pravnog posla bitna zabluda i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze, traži poništenje predmetnog ugovora o darovanju uz uspostavu u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem upisa vlasništva tužene i ponovnom uknjižbom njegova vlasništva te nekretnine.

2.1. Tužena u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu sklopljenog braka s tužiteljem te sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnine, ali tvrdi da darovana joj nekretnina nije bila posebna imovina tuženika već da su zajedničkim radom tijekom trajanja bračne zajednice dovršili prije započetu gradnju kuće na toj čestici, a kasnije je i dograđivali, uređivali okoliš. Osim toga, tvrdi da je tužitelj tijekom njihove bračne zajednice i to 1995. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa bakom ĐČ, a također da je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa drugom bakom, Č i djedom NČ te je ona temeljem tih ugovora vodila cjelokupnu brigu o primateljima uzdržavanja dok je tužitelj radio na terenu pa stoga prema sudskoj praksi imovina koju je on na taj način stekao po primateljima uzdržavanja predstavlja bračnu stečevinu što je moguće također motiviralo tužitelja na učinjeno darovanje. Njihovi su bračni odnosi bili poremećeni dugi niz godina zbog čega je i napustila bračnu zajednicu 2023. i to ne radi toga što nije imala u vlasništvu nekretninu već zbog ponašanja tužitelja i njegova neprimjerenog odnosa prema njoj. Tvrdi da mu je još u ljetu 2024. dala jasno do znanja da je donijela konačnu odluku o razvodu njihovog braka bez ikakvog postavljanja uvjeta koji bi tu njezinu odluku promijenili obzirom da su svi dotadašnji pokušaji da se brak održi propali zbog nepostojanja volje na strani tužitelja. Tome svjedoči što je brak napokon i razveden njihovim sporazumom. Iako je točno da je govorila tužitelju da ima pravo na određeni udio u predmetnoj nekretnini po osnovi bračne stečevine, odluka da joj daruje cijelu nekretninu bila je isključivo njegova. Budući da im je javni bilježnik objasnio smisao i posljedice tog pravnog posla nije životna njegova tvrdnja da je bio u zabludi. Štoviše, odmah po sklapanju toga ugovora počeo je tražiti stan u [adresa] tvrdeći kako će ga ona iseliti iz kuće. Također tvrdi da je na dan sklapanja spornog Ugovora bila u Križevcima u odvjetničkom uredu gdje je dala punomoć za podnošenje tužbe za razvod braka koja je po odvjetniku podnesena 2. siječnja 2025. jer kada ju je zvao da pristupi sklapanju predmetnog Ugovora rekla mu je gdje je i zbog čega te su se dogovorili da će se u javnobilježničkom uredu naći kada se ona vrati iz Križevaca.

2.2. Slijedom svega navedenog tvrdi da je jasno da pobuda za sporno darovanje nije mogla biti očuvanje braka niti se moglo kod tužitelja raditi o bitnoj zabludi, pogotovo da bi ga ona dovela u zabludu jer iz činjeničnog supstrata nije jasno kako bi to učinila. Stoga je predložila odbiti tužbeni zahtjev i zatražila naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj se referirao na njezine navode ističući kako je netočno da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu jer ju je on stekao darovanjem temeljem darovnih ugovora od 6. Lipnja 2002. I 30. Prosinca 1999. Da su točne njezine tvrdnje da bi se radilo o bračnoj stečevini, tada bi sporni Ugovor bio fiktivan u dijelu u kojem joj je on darovao ½ dijela te nekretnine jer bi ona predstavljala bračnu stečevinu. Osporava da bi imao ikakvih prethodnih saznanja da je podnijela tužbu za razvod braka.

4. U svrhu dokaza sud je izvršio uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 5 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina (list 6-9), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-16439/2024 (list 10), zapisnik Područnog ureda za katastar Zagreb, Ispostava za katastar nekretnina [adresa] (list 12), dostavnice (list 13-14), zemljišnoknjižni izvadak (list 15), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 31-33), smrtni list (list 34), Darovni ugovor (list 37- 39), rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vrbovcu broj Z- 1227/02 (list 40), Darovni ugovor (list 41-44), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2025. (list 48-50), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 53-63), saslušane parnične stranke (list 65-68), te svjedoci BČ i IČ (list 69-72).

5. Ocjenom svih provedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) utvrđena je neosnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o darovanju nekretnine (dalje:Ugovor) sklopljenog u formi javnobilježničke isprave 27. prosinca 2024. kod javnog bilježnika Jasne Galešić iz [adresa] pod brojem ovjere OU-630/21-1 te za brisanje upisanog vlasništva tužene temeljem tog Ugovora na darovanoj nekretnini, uz istovremeni ponovni upis tužiteljeva vlasništva.

7. Između stranaka nije sporno:

-da su sklopili brak 26. rujna 1992. iz kojeg imaju četiri kćerke te su zajedno živjeli u [adresa] u spornoj nekretnini u zemljišnoknjižnom vlasništvu tužitelja,

-da je tužena u studenom 2023. otišla raditi u Njemačku, da je povremeno dolazila kući, a da je tužitelj otišao k njoj u siječnju 2024., da su tamo zajedno stanovali, ali se on lipnju 2024. vratio kući, tužena je nadalje radila u Njemačkoj, ali je i dalje povremeno dolazila kući,

-da je sporni Ugovor sklopljen 27. prosinca 2024. kada je tužena bila kod kuće povodom Božićnih i Novogodišnjih blagdana te je istoga dana izvršen i upis vlasništva tužene na spornoj nekretnini koja je bila predmet darovanja,

-da uvidom u Darovni ugovor sklopljen 6. lipnja 2002. između darovateljice ĐČ i darovatelja GČ, s jedne strane i ovdje tužitelja ČČ kao obdarenika s druge strane, proizlazi da je pored ostalih nekretnina koje su bile predmetom toga Ugovora, ĐČ darovala tužitelju ovdje predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] zajedno sa kućom i gospodarskim zgradama u [adresa] i kućom sa gospodarskim zgradama u [adresa], a uvidom u rješenje zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1227/02 od 7. travnja 2003. da je provedena uknjižba vlasništva na tužitelja temeljem tog ugovora,

-da je tužena po punomoćniku podnijela tužbu za razvod njihovog braka Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 2. siječnja 2025.,

-da je rješenjem toga suda poslovni broj P Ob-3/2025-2 od 10. siječnja 2025. tužitelj pozvan podnijeti odgovor na tužbu,

-da je tužitelj podnio predmetnu tužbu 25. ožujka 2025.,

-da je njihov brak razveden 22. svibnja 2025. rješenjem toga suda poslovni broj R2 Ob-1192/2025-3 na temelju njihovog sporazuma te je istoga dana rješenje postalo pravomoćno.

8. Sporno je da li je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora bio u zabludi o pobudi pristupanju sklapanja predmetnog pravnog posla.

9. Prema odredbi članka 330. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) ugovor kod čijeg sklapanja je bilo mana volje je pobojan pa odredba članka 331. stavak 1. ZOO-a ovlašćuje ugovornu stranu u čijem je interesu pobojnost ustanovljena zahtijevati da se ugovor poništi. Tužitelj je u zakonskom roku iz članka 335. stavak 1. ZOO unutar godine dana od sklopljenog Ugovora podnio predmetnu tužbu što nije ni sporno.

10. Opisujući u iskazu supružničke odnose s tuženom tužitelj navodi da ga je tužena istjerala iz stana dok su zajedno boravili u [adresa], on se vratio kući, a ona je ostala raditi u Njemačkoj, ali je povremeno dolazila kući, te da su se u ljeti kada je došla pomirili i bili zajedno na moru. Tvrdi da mu je rekla da bi ostala ovdje kada bi imala neku sigurnost i nešto svoje, da ne bi jednoga dana da se njemu štogod dogodi, morala kuću dijeliti s djecom. Priznaje da mu nije uvjetovala da neće tražiti razvod braka ako joj daruje spornu kuću, no on je smatrao da je svejedno na koga glasi vlasništvo kuće ako su skupa pa je odlučio darovati joj cijelu nekretninu na kojoj se nalazi kuća iako ona to nije izričito tražila. Također navodi kako mu prije spornog darovanja nikada nije prijetila da će tražiti razvod braka ako joj ne prepiše vlasništvo kuće. No, on je ipak bio uvjeren da će spasiti brak ako joj daruje cijelu kuću, samo da bi tako ona bila zadovoljna. I kad je već primio tužbu za razvod braka nije vjerovao da se tužena želi stvarno razvesti, međutim u travnju 2025. ju je zatekao s drugim muškarcem pa je shvatio da misli ozbiljno o razvodu tako da su se 22. svibnja 2025. i razveli. No ipak, naveo je da su već za Novu 2025. razgovarali te da mu je rekla da se želi razvesti, on ju je pitao zašto kada joj je dao kuću, a ona da je rekla da ne želi više živjeti s njim. Tvrdi da je tada otišla od kuće, ali ne u Njemačku već kod strine u Gradec gdje je boravila do kraja tjedna. Tvrdi da ne bi nikada sklopio predmetni Ugovor da je znao za tu njezinu namjeru prije njegova sklapanja. No, navodi i to da su u vezi sa tim darovanjem bili kod javne bilježnice Jasne Galešić i u kolovozu 2024. te su već tada dogovorili da joj daruje cijelu nekretninu no nisu imali novaca za uslugu sastavljanja toga Ugovora. Nije spominjao javnoj bilježnici da tim darovanjem želim postići da ostane s tuženom u braku. Stoga nije tražio da se u tekst Ugovora stavljaju ikakvi dodatni uvjeti. Nije se protivio tužbi za razvod braka jer to nije imalo smisla kada je već shvatio da je ona u drugoj vezi. I na ponovni upit, tada punomoćnice tužene, ponovio je da tužena nije nikada iskazivala namjeru da se od njega razvede, da to nije govorila ni dok su bili skupa u Njemačkoj. Samo mu je rekla da ju guši pa ga istjerala iz stana u [adresa]. Također je rekao da mu tužena nije spominjala na dan sklapanja spornog Ugovora 27. prosinca 2024. da je bila, ili da ide u Križevce.

11. Tužena je pak u iskazu u bitnom navela da njezin brak sa tužiteljem dulje vrijeme nije funkcionirao, ali kada su djeca postala samostalna odlučila je otići raditi u inozemstvo, pa kako joj je kćerka koja živi u [adresa] našla tamo posao, krajem listopada 2023. je i odselila. Tvrdi da je tužitelju jasno dala do znanja da odlazi zbog toga što njihov brak nije bio u redu, da ga je o odlasku obavijestila kada je dala otkaz u Hrvatskoj i dobila novi posao u Njemačkoj. Nadala se doduše da će možda vrijeme i razdvojenost učiniti svoje i da će se popraviti njihov odnos. Za njom u Njemačku je došao i tužitelj i to u prosincu 2023. jer je i njemu kćerka pronašla posao. Živjeli su zajedno u stanu, ali on nije pokazao da želi promijeniti svoje ponašanje u braku, sve se vratilo na život kakav su imali u Hrvatskoj, pa ga je uz pomoć policije morala istjerati iz stana u [adresa]. Odbila je iznijeti detalje oko tog događaja. Tvrdi kako je 2024. često dolazila kući jer se pripremala svadba jedne kćerke te da ju je tužitelj u srpnju 2024. htio tući, a svojim manipulacijama je uspio i zajedničke kćerke okrenuti protiv nje. Kako je ponovno obećavao da će se popraviti, opet je nasjela na njegova obećanja, ali ne zadugo, u rujnu 2024. se ponovno vratila u Njemačku i prije toga mu jasno stavila do znanja da ne želi više tako živjeti i da je najbolje da se rastanu. Za Božić 2024. ponovno je došla kući, ali je boravila na katu kuće, a on u prizemlju gdje su inače i živjeli skupa. No, češće je bila odsutna jer ga se i bojala. Još u srpnju 2024. promijenio joj je bravu od ulaznih vrata prizemlja pa tamo više nije ni mogla. U subotu prije Božića 2024. tužitelj je rekao djeci, a njezinoj strini još nešto prije, kako će vlasništvo kuće prepisati na kćerke, a da će sebi ostaviti samo doživotno uživanje. No, kćerke nisu na to pristale i do toga nije došlo. Spornog 27. prosinca 2024. rekla mu je da ide u Križevce na dogovor s odvjetnicom oko razvoda njihovog braka. Rekao joj je da neka samo ide, a da se kasnije nađu u [adresa] da će ići kod javnog bilježnika. Tada je mislila da joj namjerava darovati ½ predmetne nekretnine znajući da je to svojim radom i zaslužila, smatrajući da je svejedno da li će to dobiti na taj način ili u postupku razvoda braka. Dok je još bila kod odvjetnice u Križevcima tužitelj ju je zvao, a kada su se našli kod javne bilježnice rekao joj je da želi sastaviti ugovor i da će joj darovati cijelu kuću. Ona je još prije nego se tako izjasnio, misleći da joj namjerava darovati ½ dijela nekretnine, rekla da želi da se u ugovor unese da je taj dio njezina bračna stečevina. O tome ga je poučila i javna bilježnica. No, on je rekao da joj želi darovati cijelu kuću na što ga je javna bilježnica upitala ima li za to skrivenih motiva, a on je odgovorio da nema. Nakon toga su otišli u KTC- u Vrbovcu gdje su čekali da se sastavi tekst ugovora o darovanju, gdje mu je ponovila da se namjerava razvesti od njega, no on je ipak inzistirao na sklapanju tog ugovora pa je i ona pristala. Budući da je ona nakon potpisa ugovora imala još posla u [adresa] nisu otišli skupa kući, već je tužitelj otišao sam, a kćerka IČ joj je ispričala da je bacio papire na stol i rekao kćerki da joj je (tuženoj) darovao cijelu kuću. Kada su se okupile kćerke napale su ju zašto je to prihvatila. 27. prosinca 2024. bio je petak, a u nedjelju joj je tužitelj rekao da će se odseliti sa 1. siječnja 2025. jer je našao stan. Rekla mu je da joj to ništa ne znači što joj je darovao kuću, da ju ne zanimaju zidovi, da je tu stvarala dom kojeg sada nema. Zato je rekla tužitelju da ga ne tjera iz kuće. Istakla je i kako je tog 27. prosinca 2024. na dan sastava spornog Ugovora potpisala punomoć odvjetnici u Križevcima za sastav tužbe za razvod braka, ali ne zna kada ju je ona i podnijela. 2. siječnja 2025. tužitelj ju je u razgovoru uvjeravao da nije zapravo htjela podnijeti tužbu za razvod braka, a ona ga nije mogla razuvjeriti. Tvrdi da mu ni na koji način nije dala do znanja da će odustati od razvoda braka ako joj daruje vlasništvo predmetne kuće. Već drugi dan nakon razgovora koji su imali 2. siječnja 2025. tužitelj je tražio od nje da mu vrati u vlasništvo ½ darovane nekretnine na što nije pristala jer joj se to činilo potpuno neprimjerenim da u tako kratkom vremenu tako mijenjaju odluke.

12. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a koje može iznositi najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

13. Tužitelj u tužbi temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da mu je pobuda (motiv) za sklapanje spornog Ugovora bio očuvanje braka, a kako je tužena neposredno potom ipak podnijela tužbu za razvod braka, da je kod sklapanja Ugovora bio u bitnoj zabludi o pobudi za sklapanje toga Ugovora, pozivajući se na odredbu članka 281. ZOO-a.

14. Prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Izuzetak od toga pravila propisan je navedenim člankom 281. ZOO-a prema kojem se kod besplatnog pravnog posla bitnom zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze. Prema odredbi članka 280. stavak 1. ZOO-a bitna zabluda je ona koja se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se ugovor sklapa ako se sklapa obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, pa strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (stavak 2. istog članka).

15. Obzirom na iznesene činjenice u tužbi na tužitelju je bio teret dokaza činjenica da je bio uvjeren da se tužena neće od njega razvesti ukoliko joj daruje predmetnu nekretninu. Međutim, za to po ocjeni ovog suda nije dao ikakvih dokaza. Sve i da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora i u pripremama za njegovo sklapanje to i mislio, odnosno nadao se tome, iz njegova iskaza to ne proizlazi jer je na isto pitanje, najprije na upit sutkinje, a kasnije na isti upit punomoćnice tužene, je li mu tužena prije spornog sklapanja ugovora govorila o namjeri pokretanja postupka razvoda njihovog braka kategorički tvrdio da nije, iako je tužena rekla suprotno, dakle da mu je to jasno dala do znanja ali se očito nadao kako neće pokretati razvod njihova braka.

16. Budući da je sporni Ugovor sačinjen pred javnim bilježnikom, sud vjeruje, a tužitelj ni ne tvrdi suprotno, da su stranke upozorene na posljedice sklapanja predmetnog pravnog posla posebice obzirom na činjenicu da je tužitelj odlučio darovati tuženoj kao tadašnjoj supruzi cijelu predmetnu nekretninu, a ne ½ dijela koliko bi joj moglo pripasti temeljem odredaba o bračnoj stečevini. Stoga se prihvaća istinitim iskaz tužene gdje tvrdi da je od javnog bilježnika upozoren na posljedice kada ga je upitala li ima neku skrivenu namjeru.

17. Tužitelj je potpuno poslovno sposobna, odrasla osoba i mora biti svjestan posljedica svojih postupaka i odgovarati za njih. U smislu odredbe članka 249. stavak 3. ZOO-a njegova izjava volje morala je biti učinjena slobodno i ozbiljno, te u skladu sa načelom iz odredbe članka 10 ZOO-a da je u ispunjavanju svoje obveze trebao postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva. Sve i da je imao sumnje i bojazan oko toga da bi tužena bez sklapanja predmetnog Ugovora bila spremna pokrenuti postupak razvoda braka, trebao je to jasno verbalizirati. Uostalom, vidljivo je iz iskaza tužene da ona nije ni tražila ni očekivala da joj daruje cijelu nekretninu, očekujući i smatrajući da joj pripada temeljem bračne stečevine ½ dijela.

18. Takve njezine želje i razmišljanja, o pravu na ½ suvlasništva predmetne nekretnine proizlaze i iz iskaza njihove kćerke BČ. Također je ova svjedokinja potvrdila iskaz tužene da je u ljeto 2024. tužitelj najprije htio darovati kćerkama predmetnu nekretninu što majci nije odgovaralo već je rekla neka se one, kćerke, ne miješaju u njihove odnose. Navela je kako misli da je otac to napravio misleći da će majka biti onda zadovoljna.

19. I kćerka stranaka IČ iskazala je da misli da je otac sklapanjem spornog ugovora želio majku zadržati. Ni jedna od saslušanih kćerki stranaka nije čula ikakve razgovore stranaka o razvodu braka. Saznale su za pokrenuti postupak razvoda braka kada je otac u siječnju 2024. dobio tužbu. Nakon sklapanja spornog Ugovora tužitelj je s njom razgledao neke stanove u [adresa] jer mu je tužena govorila da će tražiti njegovo iseljenje bude li ju gušio porukama i pozivima.

20. Osim toga, ako je tužiteljeva pobuda za sklapanje spornog Ugovora bila zadovoljiti tuženu da ga neće ostaviti i tražiti razvod braka je nedopuštena i suprotna moralu društva i prisilnim propisima jer je na temelju odredaba članka 369. stavak 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) ovlaštena pokrenuti parnični postupak za razvod braka i to joj pravo ne zastarijeva.

21. Stoga sud ovdje smatra primjenjivom odredbu članka 273. stavak 2. ZOO-a kojom je propisano ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog suugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, da će taj ugovor biti bez učinka. Utvrđujući iz ponašanja tužitelja prije i u vrijeme sklapanja Ugovora, na temelju njegova iskaza, iskaza tužene i svjedokinja, ne može se smatrati dokazanim da je tužena znala da tužitelj pristupa sklapanju spornog ugovora iz te nedopuštene pobude, dakle da spriječi razvod braka (pitanje je do kada?), proizlazi da je sklopljeni ugovor pravno valjan.

22. Naime, tužitelj nije ničim osim svojim iskazom dokazao činjenicu dopuštenosti te svoje pobude, sve i da je postojala, a niti da je tužena to znala ili trebala znati.

23. Osim toga, nejasno je zašto bi takva pobuda tužitelja imala značaj bitne zablude zbog koje bi imao pravo na poništenje cijelog Ugovora, kada nije osporio iskaz tužene da je naknadno kada su razgovarali o pokrenutom postupku za razvod braka iniciranom po tuženoj, tražio da mu vrati samo ½ dijela predmetne nekretnine. Dakle, ako je bio u zabludi o pobudi za sklapanje Ugovora i ako se radi o dopuštenoj pobudi, onda se odnosi i na cijeli Ugovor.

24. Također nije osporio tvrdnje tužene da je tek kod javnog bilježnika čula od tužitelja da joj želi darovati cijelu nekretninu, na što je onda i pristala.

25. Uslijed navedenih utvrđenja sud smatra neodlučnim činjenicu da je do pokretanja razvoda braka stranaka došlo kratko nakon sklapanja predmetnog pravnog posla. Također se obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev smatraju neodlučnim analizirati dokazi predani na okolnost osnove stjecanja vlasništva nekretnine koja je bila predmet spornog darovanja kao i učešća tužene u bračnoj stečevini na predmetnoj nekretnini.

26. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Budući da je tužena uspjela u ovom sporu dosuđen joj je zatraženi i opravdani trošak parničnog postupka temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa), a koji se sastoji od troškova njezina zastupanja po punomoćnici i to za četiri radnje i to sastav odgovora na tužbu, te zastupanja na tri ročišta u visini od 500,00 eur po jednoj radnji sukladno Tbr. 8/1, 9/1, 46. i 54. Tarife, što ukupno iznosi opravdanog troška postupka u iznosu od 2.000,00 eur.

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka nije osnovan jer nije uspio u ovom sporu.

U Vrbovcu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. odvj. Mario Sukno, Zagreb

2. odvj. Andreja Kušec Kovačević, Vrbovec