Poslovni broj: Gž -1903/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paula Eškinja Orešković, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv 1. tuženika UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Rea Atelj, odvjetnica u Zadru i 2. tuženika Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1847/2022-29 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1847/2022-29 od 14. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, kao i pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao valjani pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama (točka I. i II. izreke). Istom presudom tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.633,50 eura svaki, dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, kao i pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, žali se 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146./25 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u skladu s njegovim žalbenim navodima ukine i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalba 1. tuženika je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje 1. tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist 2. tuženika Grada Zadra, dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist 1. tuženika UJ;

- da predmetne nekretnine u naravi čine jedinstvenu cjelinu koja predstavlja obiteljsku kuću tužitelja s dvorištem, koja se sastoji od prizemlja i dva kata te je ograđena sa svih strana;

- da iz iskaza svjedoka MJ, RJ, JJ, CJ i BJ proizlazi da raniji vlasnik predmetnih nekretnina ŽJ iste stekao kupoprodajom od NJ temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1973. godine i podijelio ih na dva dijela od kojih je sjeverozapadni dio nekretnine, koji je predmet ovog spora, dao sinu ĐJ a jugoistočni kćerki NJ koja se udala za PJ; da je GJ kupila sporni dio nekretnine od ĐJ i potom ih darovnim ugovorom od 18. studenog 2010. godine darovala svom sinu AJ, odnosno tužitelju u ovom postupku, te da je 1. tuženik UJ zamjenom nekretnina s PJ 1993. godine stekao onaj dio nekretnine koji je bio u vlasništvu PJ, odnosno jugoistočni dio dvojnog objekta, ali ne i sporni sjeverozapadni dio;

- da je iz rješenja o izvedenom stanju od 20. veljače 2015. godine vidljivo da je na predmetnim česticama izgrađena stambena zgrada tužitelja;

- da iz povijesti posjedovanja proizlazi da su predmetne čestice tijekom vremena bile evidentirane u posjedu pravnih prednika tužitelja;

- da je u ranijem postupku vođenom pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-915/06 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev 1. tuženika UJ kojim je tražio iseljenje pravnih prednika tužitelja iz predmetne nekretnine;

- da 1. tuženik nikada nije bio u posjedu dijela nekretnine koji koristi tužitelj, niti je dokazao da bi njegov pravni prednik PJ bio vlasnik tog dijela nekretnine;

- da je pravna prednica tužitelja NJ imala upisano trajno pravo korištenja na predmetnim nekretninama, koje je sukladno članku 360. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17 - pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP).

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj valjanim pravnim slijedom stjecanja stekao predmetne nekretnine, da je vlasništvo stečeno i dosjelošću, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev, a koja utvrđenja kao pravilna i zakonita prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima 1. tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud, nakon što je proveo opsežan dokazni postupak uvidom u zemljišnoknjižne izvatke, katastarsku dokumentaciju, kupoprodajne i darovne ugovore, rješenje o izvedenom stanju, povijest posjedovanja, kao i saslušanjem stranaka i svjedoka, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice.

7. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je tužitelj, odnosno njegova obitelj, dugotrajno u posjedu predmetne nekretnine, da su istu kupili u devastiranom stanju te je potom obnovili i uredili, te da 1. tuženik nikada nije bio u posjedu dijela nekretnine koji koristi tužitelj. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje MJ koja je navela da je predmetnu kuću, kao ograđenu cjelinu, majka tužitelja GJ kupila od ĐJ, da je kuća u vrijeme kupnje bila zapuštena i devastirana, te da su je tužitelj i članovi njegove obitelji uredili i koristili, a u bitnom je podudarno iskazala i svjedokinja RJ, koja je iskazala i kako je 1. tuženika vidjela samo jednom kada joj je mahnuo kroz prozor jugoistočnog dijela objekta predstavljajući se kao novi susjed i pitavši je nalazi li se u pravoj polovini kuće, dok je svjedokinja SJ potvrdila da je predmetni sjeverozapadni dio dvojnog objekta bio u vlasništvu obitelji ĐJ, te da je ona osobno od 1. tuženika kupila drugi, jugoistočni dio objekta, dok sporni dio nije bio predmet pravnog posla s 1. tuženikom. Pritom je ova svjedokinja iskazala kako ju je 1. tuženik pokušao nagovoriti da od njega kupi cijeli objekt lažno joj prikazujući da je isti njegovo vlasništvo u cijelosti, ali da je ona stupila u kontakt s PJ koji joj je rekao da je 1. tuženik zamjenom stekao samo jugoistočni dio objekta.

8. Istovjetno su na okolnosti kupoprodaje i posjedovanja sporne nekretnine iskazivali i svjedoci ZJ kao i BJ, a prvostupanjski sud je sve iskaze ocijenio međusobno suglasnima i u bitnim dijelovima podudarnima s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, pa ih je pravilno prihvatio kao vjerodostojne, a takvu ocjenu dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i pravni značaj okolnosti da je pravna prednica tužitelja NJ imala upisano trajno pravo korištenja na predmetnim nekretninama, koje je sukladno odredbi članka 360. st. 1. ZVDSP-a pretvoreno u pravo vlasništva, pa je stoga pravni slijed stjecanja vlasništva pravilno utvrđen.

10. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i žaliteljeve navode o stjecanju prava vlasništva zamjenom nekretnina s PJ iz 1993. godine, jer iz provedenih dokaza proizlazi da PJ nije bio vlasnik dijela nekretnine koji je predmet ovog postupka, već isključivo jugoistočnog dijela dvojnog objekta, dok je sjeverozapadni dio pripadao ĐJ. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da 1. tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine zamjenom s osobom koja na toj nekretnini nije imala pravo vlasništva, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima.

11. Nadalje, neosnovano 1. tuženik u žalbi ističe i da je prvostupanjski sud zanemario pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1015/94 iz 1995. godine, jer iz sadržaja te presude proizlazi da se ona nije vodila između istih stranaka kao i da se odnosila na drukčiji pravni odnos, te stoga ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u ovom postupku. Vlasništvo koje je 1.tuženik stekao upisom u zemljišnu knjigu na temelju pravomoćne presude u nekom drugom postupku može se preispitivati u novom parničnom postupku pod uvjetom da se ne radi o isti strankama i o istom činjeničnom i pravnom odnosu, odnosno da se ne radi presuđenoj stvari, a što u konkretnom nije slučaj.

12. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i značaj ranijeg postupka vođenog pod poslovnim brojem P-915/06, u kojem je 1. tuženik bio odbijen s tužbenim zahtjevom za iseljenje pravnih prednika tužitelja iz predmetne nekretnine, što dodatno potvrđuje zaključak da tuženik nije dokazao svoje vlasništvo na spornom dijelu nekretnine.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj dokazao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da su u konkretnom slučaju ispunjene i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a žalbeni navodi 1. tuženika predstavljaju u bitnome osporavanje ocjene dokaza, pri čemu ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prekoračio granice slobodne ocjene dokaza niti da bi zaključci suda bili nelogični ili protivni sadržaju spisa.

15. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu 1. tuženika odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi pobijanu odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na njega.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je 1. tuženik posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

17. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu U Splitu 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić