Poslovni broj: Gž -1404/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OlB: 84397956623, sa sjedištem u Zagrebu, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Plamen d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB: 02367452074 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Piper, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-8/2024-9 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-8/2024-9 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 3.367,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači i tužbeni zahtjev prihvati.
2.2. Na žalbu nije odgovoreno.
2.3. Žalba tužitelja je neosnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji od iznosa invalidske mirovine isplaćene njegovom osiguraniku HK u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. prosinca 2023., za koju tvrdi da je nastala zbog ozljede na radu za koju je odgovoran tuženik kao poslodavac. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 161. stavka 1. i 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13. 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.,62/18. 115/18. 102/19. 84/21. i 119/22. - dalje ZOMO).
4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija, niti pravo na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika HK, kao niti da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina starosti 26. svibnja 2015. Nadalje, nije sporno niti da je na temelju pravomoćne odluke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-45/2006-13 od 21. prosinca 2006. tuženik podmirio iznos od 100.000,00 kuna sa zateznim kamatama GK na ime naknade štete.
4.1. Sporno je među strankama potraživanje tužitelja u vidu isplate invalidske mirovine osiguraniku HK koja se isplaćivala i poslije 30. rujna 2020., do kada je šteta bila utužena, te je li tuženikova obveza prestala u trenutku kada je tužiteljev osiguranik prema redovitom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu.
5. Prema odredbi članka 161. stavak 1. ZOMO, kako je ona glasila do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj:115/18. – u daljnjem tekstu: ZIDZMO/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štetu za novčana davanja koje se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavak 2. istog članka propisuje da naknade stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovnu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, troškove profesionalne rehabilitacije korištenjem tog prava, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
5.1. Nakon stupanja na snagu ZIDZMO/18 odredba članka 161. stavak 2. ZOMO propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog osiguranja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno prvostupanjski je sud pravilno zaključio da bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete koju bi tužitelj trpio isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, a koja bi predstavljala razliku između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koji bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, pa kako je u postupku koji je vođen između istih stranaka pod poslovnim brojem Pn-17/2021-16, pravomoćno dovršenog presudom Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž-96/2024-2 od 10. travnja 2024., utvrđeno da su iznosi starosne mirovine osiguranika veći nego iznosi isplaćene invalidske mirovine, to da za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao osiguraniku, te pretpostavljene starosne mirovine koju bi on ostvario nakon navršenih 65 godina života.
7. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje osporene presude ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao zakonite i pravilne.
8. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na izmijenjenu odredbu članka 161. stavak 1. točka 1. ZOMO, jer je ista stupila na snagu 1. siječnja 2019., dakle nakon što je osiguranik tuženika HK 26 svibnja 2015. ispunio uvjete za (pretpostavljenu) starosnu mirovinu, kada je napunio 65 godina života. Navedeni stav o primjeni izmijenjene odredbe iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022. prema kojem Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete samo u visini razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao osiguraniku, te pretpostavljene starosne mirovine.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud eventualnu štetu u ovoj pravnoj stvari utvrđivao na način kako je to činjeno u periodu prije stupanja na snagu ZIDZMO/18, uzimanjem u obzir činjenice kada je osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu odnosno starosnu mirovinu, pa kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da bi starosna mirovina osiguranika bila veća od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje kroz utuženo razdoblje to je pravilno zaključeno da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala stvarna šteta. Pritom žalbeni navodi tužitelja kojima se osporava takav zaključak ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.
11. Stoga je, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 11. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
