Poslovni broj: Gž -324/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Butkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ZN iz [adresa], (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđivanja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3298/2025-51 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3298/2025-51 od 22. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije valjana oporuka pok. DN, sastavljena 24. srpnja 2019. i proglašena na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 18. lipnja 2019. u postupku R2-424/2019 (točka I. izreke).

1.1. Istom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.164,62 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalba tuženice je neosnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem valjanosti vlastoručne oporuke ostaviteljice DN sastavljene 24. srpnja 2019. zbog ostaviteljičine nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke.

4. Pobijana presuda donesena je u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-1022/2024-3 od 2. travnja 2025. ukinuta presuda prvostupanjskog suda s uputom da je u nastavku postupka potrebno iskaz saslušane svjedokinje dr. LN, obiteljske liječnice pok. DN dovesti u korelaciju s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Gordana Makarića, spec. psihijatra i utvrditi postoji li nesuglasnost u odlučnim činjenicama između nalaza i mišljenja sudskog vještaka i iskaza te svjedokinje.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi sljedeće:

- da je rješenjem i djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-3747/2019- 4 od 25. veljače 2020. iza pok. DN tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv tuženice radi osporavanja vlastoručne oporuke ostaviteljice DN od 24. srpnja 2018. kojom je ostaviteljica polovicu stana u [adresa] ostavila svojoj sestri – tuženici ZN,

- da je ostaviteljica, pok. DN preminula **.**.2019., u 82. godini života,

- da je vlastoručna oporuka pok. DN sastavljena 24. srpnja 2018. bila pohranjena kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Pi-804/18 i evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, te da je proglašena u postupku poslovni broj: R2-424/19, 18. lipnja 2019.,

-da je u ostavinskom postupku iza pok. DN utvrđeno da je ostaviteljica bila u jednom braku sa UN, koji brak je prestao smrću supruga 2001., a u kojem braku je rođeno jedno dijete, ovdje tužiteljica ĐN, te je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostaviteljice sačinjava stan u [adresa] u cijelosti, grobno mjesto na groblju Markovo polje, te ulozi na dva računa u Addiko bank d.d. i tražbine prema HZMO-u i HZZO-u,

- da iz zdravstvenog kartona ostaviteljice DN proizlazi da joj je 8. ožujka 2017. zabilježena dijagnoza Dementia in morbo Alzheimer (F00), te da je zbog te bolesti - DG: F00 bila hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Vrapče od 14. ožujka 2018. do 22. svibnja 2018., te da se otpusnom pismu navodi da je unuk ostaviteljice RN informiran o radnjama za postupak procjene poslovne sposobnosti i imenovanja skrbnika, kao i da je ostaviteljica jednom prilikom tražila da joj se za skrbnika postavi unuk RN, a drugi put da joj skrbnik bude sestra ZN

- da iz dopisa Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 24. veljače 2021.proizlazi da ostaviteljica nije bila korisnica tog Centra, niti je pokretan bilo kakav postupak, pa tako niti postupak lišenja poslovne sposobnosti,

- da iz medicinsko-psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću od 17. siječnja 2022. proizlazi da ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke 24. srpnja 2018. nije bila sposobna za rasuđivanje, u sklopu kliničke slike definirane Demencije u Alzheimerovoj bolesti,

- da tužiteljica nije imala primjedbi na provedeno medicinsko psihijatrijsko vještačenja, dok je tuženica istome prigovorila u bitnome navodeći da nije suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka jer da sama činjenica djelovanja i to početne faze Alzheimerove bolesti ne znači samim time i isključenje oporučne sposobnosti, da se u pravnoj teoriji, a i sudskoj praksi, razlikuje poslovna sposobnost i oporučna sposobnost, pa čak i ako osoba nije bila sposobna za rasuđivanje (poslovno nesposobna), da to ne znači da nije bila i oporučno sposobna, te da je takvo shvaćanje potvrđeno i odlukama Vrhovnog suda RH,

- da je sudski vještak psihijatar u očitovanju na prigovore tuženice ostao pri svom nalazu i mišljenju od 17. siječnja 2022.,

- da je tuženica predlagala novo vještačenje koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio,

- da iz iskaza svjedoka ČN, RN i IN u bitnom proizlazi da je ostaviteljica znala odlutati od kuće, kao i da je povremeno bila dezorijentirana,

- da svjedoci BN i AN ostaviteljicu opisuju kao psihički i fizički potpuno zdravu osobu koja je sve do smrti, pa tako i tijekom srpnja 2018., kada je sastavljena pobijana oporuka bila potpuno svjesna i prisebna,

- da iz iskaza svjedokinje TN, liječnice obiteljske medicine i izabrane liječnice ostaviteljice proizlazi da se s ostaviteljicom zadnji put vidjela 31. prosinca 2018., a da je nakon toga još u nekoliko navrata telefonskim putem naručivala lijekove, da je od 2013. do smrti bila depresivna, te da je imala problema sa zaboravljanjem stvari, ali da su uvijek uredno razgovarale, da je uvijek bila svjesna tko je ona, gdje se nalazi, da je imala pojam o prostoru i vremenu i da je bila svjesna svog zaboravljanja za koje je govorila da joj predstavlja problem u organizaciji svakodnevnih obaveza,

- da je u nastavku postupka, nakon ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda ponovo saslušan sudski vještak dr. Gordan Makarić, koji je u svom iskazu naveo da je proučio iskaz svjedokinje dr. LN, koja je bila izabrana liječnica pokojne DN, te da iskaz te svjedokinje samo govori u prilog zaključaka iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja kod kojeg da u cijelosti ostaje. Nadalje je sudski vještak iskazao da je vrsta i razina simptomatike pokojnice imala za posljedicu da ista nije bila sposobna za rasuđivanje tempore acti, te da zaključak da u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za oporučivanje temelji na opisanoj psihopatološkoj simptomatici u okvirima demencije u alzheimerovoj bolesti. Nadalje je sudski vještak iskazao da je demencija u alzheimerovoj bolesti degenerativna bolest mozga koja je kroničnog i progresivnog tijeka, te da nema takozvanih lucidnih faza, kao i da je stanje pacijenta s tom dijagnozom prisutno od početka bolesti, a u konkretnom slučaju da se prvi simptomi te bolesti kod pokojne DN opisuju nekih dvije do tri godine prije njezine smrti, dakle negdje od 2016., odnosno 2017. godine.

6. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan jer da je dokazala da oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za ništavost oporuke propisane odredbom članka 26. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/0.3, 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. u daljnjem tekstu: ZN), pri čemu je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića, spec. psihijatra.

6.1. Pritom je prvostupanjski sud iskazima saslušanih svjedoka ČN, RN i IN u cijelosti poklonio vjeru smatrajući da su njihovi iskazi u cijelosti u skladu s provedenim medicinskim vještačenjem, dok nije poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka BN i AN jer su ovi svjedoci pokojnu DN opisali kao psihički i fizički potpuno zdravu osobu koja je sve do smrti bila potpuno svjesna i prisebna, a koji dio njihovih iskaza da je potpuno suprotan sadržaju otpusnog pisma i provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu. Isto tako prvostupanjski sud nije poklonio vjeru ni iskazu tuženice u dijelu u kojem je navela da se zdravstveno stanje pokojne DN poboljšalo nakon njezinog povratka iz Njemačke, u srpnju 2018. jer da je i njezin iskaz u potpunoj suprotnosti s provedenim medicinskim vještačenjem.

7. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i zaključke osporene presude ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao zakonite i pravilne.

8. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje prema svom uvjerenju, ali ne samo na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, nego i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku postupio sukladno uputama drugostupanjskog suda te je detaljno analizirao nalazi i mišljenje sudskog vještaka dr. Gordana Makarića, kao i iskaz svjedokinje dr. TN, te je tako utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je pok. DN u relevantnom razdoblju bolovala od demencije u Alzheimerovoj bolesti, koja je kroničnog i progresivnog tijeka te dovodi do značajnog oštećenja kognitivnih funkcija, osobito pamćenja, prosuđivanja i sposobnosti razumijevanja značenja vlastitih postupaka, pri čemu je sudski vještak svoje mišljenje temeljio na medicinskoj dokumentaciji, osobnom zdravstvenom kartonu, otpusnom pismu Klinike za psihijatriju Vrapče, te cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio da je u svom iskazu vještak dodatno pojasnio da iskaz svjedokinje dr. TN, u kojem je opisala zdravstveno stanje pokojne DN, navodeći da je kod nje tijekom godina primjećivala zaboravljivost, nervozu, depresivno raspoloženje, kao i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, govori u prilog njegovom nalazu i mišljenju jer opisane smetnje, a osobito pogoršanje memorijskih funkcija, dezorganizirano ponašanje i smanjena sposobnost prosuđivanja, ukazuju na postojanje takvog stupnja kognitivnog oštećenja koji isključuje sposobnost rasuđivanja u trenutku sastavljanja oporuke.

9.2. I ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da između nalaza i mišljenja sudskog vještaka i iskaza svjedokinje dr. TN nema proturječnosti, jer je i sama svjedokinja dr. TN navela da kao liječnica opće medicine ne može dati stručnu procjenu sposobnosti rasuđivanja, te da bi takvu procjenu mogao dati psihijatar specijalist, pri čemu je ta svjedokinja opisivala simptome koje je uočila kod pacijentice, dok je vještak, kao specijalist psihijatrije, na temelju medicinske dokumentacije i stručnih znanja dao stručnu procjenu utjecaja tih simptoma na sposobnost rasuđivanja. Opis simptoma koje je navela svjedokinja dr. TN u skladu je s medicinskom dokumentacijom i predstavlja činjeničnu podlogu na temelju koje je vještak dao svoje stručno mišljenje, slijedom čega i ovaj drugostupanjski sud smatra da se navedeni iskazi međusobno nadopunjuju, te da među njima nema nikakvih proturječnosti, a što neosnovano u žalbi ističe tuženica.

10. U svezi žalbenih navoda tuženice da demencija ne znači automatski i nesposobnost za oporučivanje ističe se da je navedeno točno, ali da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio isključivo na postojanju te dijagnoze, već na nalazu i mišljenju sudskog vještaka danom na temelju cjelokupne kliničke slike i stupnju oštećenja kognitivnih funkcija utvrđenih na osnovu medicinske dokumentacije pok. oporučiteljice.

11. Isto tako, neosnovano tuženica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da za pok. oporučiteljicu nije bio pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, te da navedeno dovodi u pitanje zaključak o oporučnoj nesposobnosti, jer se pitanje oporučne sposobnosti ne procjenjuje ovisno o eventualnom postojanju ili nepostojanju odluke o lišenju poslovne sposobnosti, već isključivo prema stvarnom psihičkom stanju oporučitelja u trenutku sastavljanja oporuke.

12. Sud je ovlašten prihvatiti nalaz vještaka kada je on jasan, stručan, obrazložen i utemeljen na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji, a u konkretnom slučaju nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Makarića ispunjavaju navedene kriterije, njihova je uvjerljivost dodatno potvrđena njegovim usmenim očitovanjem na raspravi i tuženica ih žalbenim navodima nije dovela u pitanje.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka pravilno je utvrđeno da pok. DN u trenutku sastavljanja oporuke dana 24. srpnja 2018. nije bila sposobna za rasuđivanje, zbog čega je predmetna oporuka ništava u smislu odredbi članka 26. stavka 2. ZN-, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

14. Dakle, stav je ovog drugostupanjskog suda da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a žalbeni navodi tuženice predstavljaju u bitnome osporavanje ocjene dokaza, pri čemu tuženica nije dokazala da je prvostupanjski sud prekoračio granice slobodne ocjene dokaza, niti da bi zaključci suda bili nelogični ili protivni sadržaju spisa.

15. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tuženica posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

16. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi pobijanu odluku.

U Splitu 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić