Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3316/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivnačić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. za telekomunikacijske usluge, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj: P-61/2024-13 od 1. listopada 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj: P-61/2024-13 od 1. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha kod Financijske agencije po zahtjevu za naplatu od 30. listopada 2023. temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Milana Glibote na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti poslovni broj Ovrv-11995/2007 od 24. svibnja 2007. (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 312,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 1. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj ne navodeći žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da ističe sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/55. - u daljnjem tekstu: ZPP).
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti poslovni broj Ovrv-11995/2007 od 24. svibnja 2007.
6. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da iz ovršnog predmeta poslovni broj Ovr-916/2023, koji je priložen ovom spisu, proizlazi kako je povodom obavijesti Financijske agencija o zaprimljenoj osnovi za plaćanje – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-11995/07 od 24. svibnja 2007., tužitelj podnio zahtjev za proglašenje zapljene novčanih sredstava nedopuštenim zbog zastare,
- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-916/2023-4 od 12. siječnja 2024. tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih člankom 50. stavkom 1., točkom 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 155/23. i 6/24. - u daljnjem tekstu: OZ), a koju je pravovremeno podnio,
- da iz specifikacije Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje proizlazi kako je osnova pod brojem Ovrv-11995/07 primljena kod Financijske agencije 31. siječnja 2011., a da je prestala s izvršenjem 4. kolovoza 2018., a da je iznos isknjiženog duga iznosio 620,87 eura i da je za istu osnovu utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/118., 2/20., 46/20., 47/20., 83/20. i 133/20. - u daljnjem tekstu: ZPONS),
- da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikove tražbine.
7. Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda da iz potvrde Financijske agencije proizlazi kako je predmetna pravna osnova isknjižena po članku 12. ZPONS-a, zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od tri godine, zbog čega je pravilno taj sud naveo da to ne predstavlja okolnost iz članka 242. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), jer je to učinjeno zbog primjene zakonske odredbe članka 12. ZPONS-a, a ne zbog odustanka od tužbe, odbačaja ili odbijanja tužbe vjerovnika, pri čemu je pravilno zaključio da je pokretanjem izvansudske ovrhe 2011. došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a.
7.1. Pritom je prvostupanjski sud naveo da prema članku 233. stavku 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, kao što je naveo i da su prema članku 23. točki 5. OZ-a ovršne isprave i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.
7.2. Kako je u ovom slučaju utvrđeno da tražbina tuženika proizlazi iz isprave koja, kao ovršna javnobilježnička isprava, ima snagu isprava navedenih u članku 233. stavku 1. ZOO-a, to je pravilno prvostupanjski sud naveo da se u pogledu zastare predmetnog potraživanja tuženika koje potječe iz te isprave primjenjuje desetogodišnji zastarni rok.
7.3. Budući da od 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu ZPONS-a pa do 2. studenoga 2023., kada je ponovno zatražena izvansudska ovrha temeljem iste osnove za naplatu, nije protekao desetogodišnji rok zastare predviđen po članku 233. stavku 1. ZOO-a, koji je počeo teći 5. kolovoza 2018., to je shodno tome pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije ostvaren zakonski razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, zbog kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu, a kojom je propisano, da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8. Stoga, neosnovano tužitelj u žalbi ponavlja prigovor da je nastupila zastara potraživanja tuženika, s time što na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni razlozi da se tuženik nema iz čega naplatiti, kao ni navod da nije dobio dokumentaciju na koji se telefonski broj dug odnosi, kod postojanja pravomoćne ovršene isprave, a na kojoj se temelji potraživanje tuženika.
9. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a koju tužitelj pobija bez isticanja bilo kojih žalbenih razloga.
10. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanda Crljen Ivančić
