Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2980/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu, protiv 1. tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu i 2. tuženice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-65/2022-20 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-65/2022-20 od 14. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, tako da se prihvaća i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ĆE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 4/9 dijela čk.br.[katastarska čestica] GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE BREG sa 2168 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk. odjel Novi Marof, što su 1. tuženik ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženica LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti uknjižbu tužitelja kao suvlasnika u 4/9 dijela."

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržane pod točkama III. izreke, presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-65/2022-20 od 14. lipnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi troškove postupka 1. tuženiku, tako da sada glasi:

"Nalaže se 1. tuženiku ME da tužitelju ĆE naknade parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj ĆE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 5/9 dijela čk.br.[katastarska čestica] GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE BREG sa 2168 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk. odjel Novi Marof, što su 1. tuženik ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženica LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti uknjižbu tužitelja kao suvlasnika u 5/9 dijela (točka I. izreke). Tom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (pogrešno navedeno tuženiku) ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim traži da se utvrdi vlasnikom i preostalog dijela, 4/9 dijela nekretnine čk.br.[katastarska čestica] GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE BREG sa 2168 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk. odjel Novi Marof (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju ĆE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi 1.tuženiku ME iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana, dok je preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 500,00 eura odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi troškove postupka 1. tuženiku, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao čk.br.[katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s ČE, tuženicom pod 2., koju da je naslijedila od svoga oca sada pok. ZE, a koji da ju je naslijedio iza smrti svoje majke VE, kao i dosjelošću pritom računajući u vrijeme dosjedanja i posjed svojih pravnih prednika.

6. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi kako su kao suvlasnici predmetne nekretnine čk.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi gospodarska zgrada i dvorište breg, upisani 1. tuženik ME u 1/3 dijela i sada pokojna VE u 2/3 dijela,

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: II.O. 240/92-4 od 10. prosinca 1992. i spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: O-240/92, proizlazi kako su zakonski nasljednici pokojne VE (upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine u 2/3 dijela) njezini sinovi BE, CE i kćerka TE i da su njezinim nasljednicima proglašeni sinovi CE i BE, kojima je svoje nasljedne dijelove ustupila nasljednica TE,

- da dalje iz tog rješenja proizlazi kako je ostavinska imovina pokojne ostaviteljice utvrđena u točki I. izreke i da nekretnina koja je predmet ovog postupka, čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije utvrđena kao ostavinska imovina,

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O.420/06-4 donesenom po Javnoj bilježnici Nadi Vidović Džidić kao povjerenici suda od 3. ožujka 2006. proizlazi kako je u ostavinskom postupku iza pokojnog ZE nekretnina čkbr. [katastarska čestica] utvrđena kao njegova ostavinska imovina, ali kao vanknjižno vlasništvo prema Posjedovnom listu broj 463 k. o. [katastarska općina] i da je istu kao vanknjižno vlasništvo naslijedila njegova kćerka ČE, ovdje 2. tuženica,

- da iz aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. siječnja 2020. sklopljenog između ČE (ovdje 2.tuženice) i ĆE (ovdje tužitelja), proizlazi kako je 2. tuženica ČE, prodala tužitelju ĆE, predmetnu nekretninu,

- da 1. tuženik priznaje tužitelju pravo vlasništva na svom dijelu od 1/3 dijela, kao što mu to pravo priznaje i 2. tuženica na preostalom suvlasničkom dijelu od 2/3, kao izvanknjižna vlasnica.

7. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud zaključio je, iako 1. tuženik priznaje tužitelju pravo vlasništva na svom dijelu od 1/3 predmetne nekretnine, kao što to pravo vlasništva tužitelju ne osporava ni 2. tuženica u preostalom dijelu od 2/3, da se tužitelj unatoč tome ne može utvrditi samovlasnikom iste, iz razloga što 2. tuženica nije upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, pa da ona može u ovom postupku raspolagati samo onim dijelom predmetne nekretnine koji bi naslijedila iza pokojne VE, upisane knjižne vlasnice u 2/3 dijela, i to 2/9 dijela.

7.1. Pritom je prvostupanjski sud smatrao kako dio od 2/3 dijela predmetne nekretnine nije raspoređen kao naknadno pronađena imovina iz upisane suvlasnice VE, niti je raspoređen na njezine nasljednike CE, TE i ZE prednika 2. tuženice, pa kada se udio od 2/3 dijela koji je u zemljišnim knjigama upisan na pokojnu VE (pogrešno navedeno ŽN podijeli na troje njezinih nasljednika, tada da svakom od njih pripada 2/9 dijela predmetne nekretnine.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako tužitelj u tužbi tvrdi da je stekao vlasništvo cijele nekretnine na temelju dugogodišnjega posjeda, njegovog i njegovih prednika, a kako taj sud smatra da je ovaj spor moguće riješiti tako da se tužbeni zahtjev djelomično usvoji, odnosno da se tužitelj utvrdi vlasnikom onih dijelova predmetne nekretnine kojih su vlasnici 1. tuženik ME i 2. tuženica ČE kao nasljednica pokojne VE, dok da je za preostale dijelove vlasništva sporne nekretnine tužbeni zahtjev trebalo odbiti jer tužbom nisu obuhvaćeni CE i ŽE kao nasljednici pokojne VE.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj sud iz razloga što su žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

8.1. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici upisani su 1. tuženik u 1/3 dijela i VE u 2/3 dijela, i da je VE umrla **.**.1992. te da su njezinim nasljednicima utvrđeni sinovi VE CE i VE BE i kći ŽE TE, a što sve proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju istoga suda poslovni broj: II.O. 240/92-4 od 10. prosinca 1992. Također, iz tog rješenja proizlazi da predmetna nekretnina čk.br. [katastarska čestica] nije taksativno navedena u tom ostavinskom rješenju i da se u tom postupku TE odrekla nasljeđivanja u korist braće CE i BE, kao što proizlazi da sve taksativno navedene izvanknjižne nekretnine nasljeđuje CE, a sve preostale nekretnine umrle (VE) da su pripale ZE. Dakle, iz tog rješenja proizlazi da je predmetnu nekretninu naslijedio BE, kojeg je nakon njegove smrti (30. siječnja 2006.) naslijedila 2. tuženica, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika broj: O.42/06-4 od 3. ožujka 2006., s time što iz ovog rješenja proizlazi i to da je ostavinu u tom postupku činila i predmetna nekretnina, a koju je 2. tuženica kao izvanknjižna vlasnica 24. siječnja 2020. prodala tužitelju.

8.2. Imajući u vidu navedeno, osnovano tužitelj u ovom slučaju tvrdi da nije odlučna okolnost to, što predmetna čestica nije bila precizno nabrojena u pravomoćno završenom ostavinskom postupku iza smrti pok. VE, koja je kao suvlasnica iste upisana za 2/3 dijela, jer je u trenutku njezine smrti sva njezina imovina postala vlasništvo zakonskih nasljednika na jednake dijelove, a kako iz ostavinskog spisa O- 240/92 i navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su svojim nasljedničkim izjavama, nasljednici raspolagali, tako što je nasljednica TE ustupila svoj nasljednički dio braći CE i ZE, koji su proglašeni nasljednicima na temelju zakona i danih nasljedničkih izjava, s time što je CE naslijedio taksativno navedene nekretnine, dok je BE naslijedio sve preostale nekretnine ostaviteljice VE, a među koje spada i predmetna.

8.3. Da je predmetnu nekretninu u cijelosti naslijedio BE, proizlazi i iz tog što je ta nekretnina među ostalim izvanknjižnim nekretnina činila ostavinsku imovinu iza njegove smrti, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika poslovni broj: O.42/06-4 od 3. ožujka 2006. Isto tako, u prilog toj tvrdnji tužitelja govori i utvrđenje da nikada CE niti TE nisu ometali prednika tužitelja sada pok. ZE u posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine (tim više što je on na njoj sagradio kuću), koju je neometano posjedovala i koristila nakon njegove smrti njegova nasljednica 2. tuženica ČE do trenutka prodaje tužitelju, a od kada je tužitelj neometano od bilo koga koristi i posjeduje

9. Imajući na umu sve navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je cijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti jer tužitelj od svog pravnog prednika, kao singularni sukcesor, ima potrebno vrijeme i kvalitetu posjeda, i u pogledu preostalog dijela predmetne nekretnine, primjenjujući odredbe članka 159. stavka 1. i 2. te članka 160. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/0.9, 143/12.152/14., 81/15. i 94/17.). Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke, ove presude.

10. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, preinačiti i odluke o troškovima postupka, te tužitelju primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a, dosuditi pripadajući trošak, a koji mu je u obvezi naknaditi 1. tuženik, bez obzira što je 1. tuženik priznao zahtjev tužitelja u odnosu na njegov upisani dio. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je 1. tuženik tijekom postupka isticao prigovore, iako je priznao zahtjev tužitelja, pa je takvim postupanjem doveo do troškova postupka, dok 2. tuženica nakon što se nije protivila tužbenom zahtjevu tužitelja danom na pripremnom ročištu nije dalje dala povoda za vođenje parnice i time stvaranja troškova postupka, zbog čega ne postoji njezina krivnja, odnosno obveza naknaditi troškove postupka tužitelju u smislu odredbe članka 157. ZPP-a.

10.1. Stoga je tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika priznat trošak na ime sastavljanja tužbe prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) 100 bodova, na temelju Tbr. 9. točke 1. Tarife za zastupanje na tri ročišta na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (25. travnja 2023., 26. ožujka 2024. i 8. svibnja 2024.) po 100 bodova i na temelju Tbr. 8. točke 1. Tarife za sastavljanje jednog obrazloženog podneska od 12. rujna 2022. 100 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, kojem iznosu valja dodati iznos od 250,00 eura na ime PDV-a, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupak tužitelja iznosi 1.250,00 eura, koji mu je u obvezi naknaditi 1. tuženik, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke, ove odluke.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka izostala je, jer tužitelj nije zatražio taj trošak.

U Splitu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić