Poslovni broj: Gž-1691/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženice JE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-882/2022-13 od 10. prosinca 2024., te o žalbi protiv rješenja istog suda poslovni broj: P-882/2022- 22 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-882/2022-13 od 10. prosinca 2024., i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-882/2022-22 od 2. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženica CE, kao punomoćnica protustranke u predmetu poslovni broj: P-60/10 ostvarila pravo na troškove zastupanja u iznosu od 10.625,00 kuna (bruto) uvećano za 25% PDV-a, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31. svibnja 2012. pa do isplate, kao i troškove pristojbe u iznosu od 1.350,00 kuna, te je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 32.083,49 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama od 31. svibnja 2012. pa do isplate, te da mu naknadi štetu (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi poslovni broj: P-882/2018-18 od 20. siječnja 2025.

2. Protiv te presude i rješenja žali se tužitelj pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146./25. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinače i tužbeni zahtjev prihvati shodno žalbenim navodima.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

2.3. Žalbe tužitelja protiv presude i rješenja su neosnovane.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi visina troškova zastupanja u postupku koji se pred Općinskim sudom u Opatiji vodio pod poslovnim brojem: P- 60/2010 u visini od 10.625,00 kuna, u kojem je tuženica kao odvjetnica zastupala protivnu stranku i sukladno tome obveže tuženicu na vraćanje iznosa od 32.038,49 kuna, jer mu je ukupno naplaćeno 42.708,49 kuna.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Opatiji, pod poslovnim brojem: P-60/2010, tužitelj bio obvezan naknaditi troškove postupka protivnoj stranci koju je kao opunomoćenica odvjetnica zastupala tuženica, da je navedena odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, te je time postala pravomoćna, kao i da je na temelju takve pravomoćne sudske odluke pokrenut postupak prisilne naplate putem Financijske agencije u kojem je od tužitelja naplaćen iznos od 42.708,49 kuna.

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi iznos troškova koji je tuženica ostvarila u drugom postupku kao punomoćnik, kao i zahtjev da mu se naloži isplata više plaćenog od onog što tužitelj smatra da joj pripada, u cijelosti odbio kao neosnovan.

6. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje osporene presude ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao zakonite i pravilne.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO), jer je naplata predmetnog iznosa izvršena na temelju pravomoćne sudske odluke, koja predstavlja valjanu pravnu osnovu za prijenos imovine. S obzirom na to da navedena odluka i nadalje egzistira, jer nije ukinuta ili stavljena izvan snage u odgovarajućem postupku pravnih lijekova, ne može se smatrati da je prijenos imovine izvršen bez pravne osnove, slijedom čega se žalbeni navodi tužitelja kojima osporava zakonitost obračuna troškova zastupanja u ranijem postupku ne mogu uspješno isticati u ovom postupku, jer bi to značilo posredno preispitivanje pravomoćne sudske odluke, a što nije dopušteno i što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

8. . Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je odgovor na tužbu trebalo obračunati u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu, jer je odredbom članka 52. stavkom 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je u konkretnom slučaju vrijeme donošenja prvostupanjske odluke i važenja ove Tarife, dok ostali žalbeni navodi predstavljaju njegovo osobno viđenje stvari i nezadovoljstvo donesenom odlukom.

9. Isto tako neosnovano tužitelj u žalbi pobija rješenje kojim je odbijen njegov prigovor protiv rješenja o pristojbi kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106.18 eura, jer je suprotno žalbenim navodima pristojbena obveza za tužitelja nastala onog trenutka kada je žalbu predao sudu, a sve u skladu s odredbama članka 4. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.), što je također pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

10. Stoga je, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, žalbe tužitelja trebalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić