Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Poslovni broj: P Ob-316/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, u pravnoj stvari tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi prestanka uzdržavanja, 11. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je s danom 15. rujna 2025. godine prestala obveza tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], određena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 15. siječnja 2024. godine, djelomično preinačena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Posl. broj: Gž Ob-17/24 od 10. travnja 2024. godine, kojom je naloženo tužitelju da za uzdržavanje tužene ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi na ime uzdržavanja bračnog druga novčani iznos od 172,54 EUR mjesečno i to do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od dana podnošenja tužbe, tj. 03. studenog 2021. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, isplatom na račun tužene otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa], s tim da dospjele obroke plati odjednom zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko iznosa od 553,08 eura dosuđenog u točki II. izreke ove presude, a do zahtijevanih 553,09 eura, odnosno sa iznosom od 0,01 euro.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovoga Suda podnio tužbu protiv tužene u kojoj navodi da je djelomičnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 06. prosinca 2021. godine razveden brak između ovdje parničnih stranaka. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 15. siječnja 2024. godine, djelomično preinačenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Posl. broj: Gž Ob-17/24 od 10. travnja 2024. godine, naloženo je tužitelju da za uzdržavanje tuženice s naslova uzdržavanja bračnog druga plaća novčani iznos od 172,54 EUR mjesečno u vremenu do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 03. studenog 2021. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske osnove, isplatom na račun tuženice. Sukladno odredbama članka 298. stavku 1. Obiteljskog zakona (NN 113/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je kako obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, tužena na ime uzdržavanja potražuje iznos koji se odnosi za razdoblje od 12 mjeseci, potražujući zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne mjesečne iznose počev od idućeg mjeseca od mjeseca u kojem je podnesena tužba u tom predmetu, tako da za iznos s najranijim dospijećem početak tijeka kamate potražuje od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate, odnosno zakonsku zateznu kamatu za pojedinačni mjesečni iznos s najkasnijim dospijećem potražuje od 15. studenog 2022. godine pa do isplate. Unatoč prednjem, odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 15. siječnja 2024. godine, djelomično preinačenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Posl. broj: Gž Ob-17/24 od 10. travnja 2024. godine, tužitelju je naloženo na ime uzdržavanja plaćati mjesečne iznose sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i nadalje povrh perioda od godine dana, dakle protivno izričitoj zakonskoj odredbi kao i postavljenom tužbenom zahtjevu tuženice. Temeljem presuda naznačenih u toč. II. i III. historijata ove tužbe, tužena je 17. srpnja 2024. godine pokrenula postupak prisilne naplate protiv tužitelja. Do dana 15. rujna 2025. godine tužena je od tužitelja po navedenoj osnovi naplatila ukupan iznos od 2.349,55 EUR na ime glavničnog potraživanja te iznos od 875,14 EUR na ime zakonske zatezne kamate na glavnično potraživanje. Na ime troškova postupka naplaćen je iznos od 132,72 EUR na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje Financijske agencije te iznos od 1.215,64 EUR na ime troška parničnog postupka iz inicijalnog predmeta Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl.br.: P Ob-262/21 te 65,45 EUR na ime zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka. Također, na dan 15. rujna 2025. godine prema Specifikaciji osnove za plaćanje i Očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije proizlazi kako je prema navedenoj osnovi za plaćanje preostao nenaplaćen iznos od 3.174,86 EUR. Međutim, prema prednjoj dokumentaciji Financijske agencije proizlazi kako tužena pokušava ostvariti svoju tražbinu i za razdoblje nakon 15. studenog 2022. godine, dakle po proteku godine dana za koje razdoblje po zakonu može ostvariti pravo na uzdržavanje, jer zadnji mjesečni iznos na ime uzdržavanja koji potražuje tužena odnosi se na iznos od 172,54 EUR s dospijećem od 15. lipnja 2024. godine. Do dana pribave podataka od Financijske agencije, dakle do 15. rujna 2025. godine, tužena je od tužitelja naplatila iznose uzdržavanja uvećane za zakonsku zateznu kamatu za svih 12 mjeseci uzdržavanja (pa čak i više od toga) te je svaka daljnja naplata (koju će Financijska agencija provoditi jer ima takvu osnovu za plaćanje) nezakonita.
2. Tuženica je u svom odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbenom zahtjevu te isti ne prihvaća. Smatra da dokazi nisu utemelji jer joj je zdravstveno stanje narušeno i pogoršano. Ne prima mirovinu i nema prihoda za život te ima invaliditet.
3. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je prestala njegova obaveze uzdržavanja tuženice, kao njegove bivše supruge, a koja obaveza je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 15. siječnja 2024. godine, djelomično preinačenu presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Posl. broj: Gž Ob-17/24 od 10. travnja 2024. godine.
4. Pretpostavke za prestanak prava na uzdržavanje propisane su odredbom čl. 300. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, dalje: OZ) kojom odredbom je propisano da pravo na uzdržavanje od strane bivšeg bračnog druga prestaje:
- na dan kad bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak.
- kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan toga prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno.
- smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje.
5. No, tužitelj tvrdi da su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke iz čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti za tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstava za život.
6. Među strankama nije sporno:
- da je obaveza tužitelja na uzdržavanje tuženice utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl. broj: P Ob-262/21 od 15. siječnja 2024. godine, djelomično preinačenu presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Posl. broj: Gž Ob-17/24 od 10. travnja 2024. godine i to sa početkom trajanja obveze od dana 3. studenoga 2021. godine.
- da je tuženica radi naplate dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja pokrenula protiv tužitelja ovršni postupak radi prisilne naplate tih potraživanja zajedno sa zateznim kamatama te je tužena do dana 15. rujna 2025. godine od tužitelja naplatila ukupan iznos od 2.349,55 eura na ime glavnog potraživanja, a kada se dosuđeni iznos od 172,54 eura pomnoži sa 12 mjeseci dobije se ukupni iznos od 2.070,48 eura.
7. Radi utvrđenja relevantnih činjenica Sud je izveo dokaz uvidom u isprave dostavljene u spis ovog predmeta te je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je njegov brak sa tuženom razveden 2021. godine. Nakon razvoda braka dobio je obvezu uzdržavanja tužene kroz period od godinu dana i to u mjesečnom iznosu od 170,00 eura, odnosno to je bio iznos koji je odgovarao 1/5 njegove mirovine. Navedeno mu je oduzimano sa računa. On je uplaćivao suđeni iznos tuženoj od sedmog mjeseca 2024. godine kroz obustave na mirovine u suđenom iznosu, a od 1. siječnja 2025. godine mu je na Mirovinskom zaplijenjena polovica mirovine. Nije dobio nikakvu sudsku odluku da mu se oduzima pola mirovine, a ne zna zašto mu je sa mirovine skidano duže od godine dana ako je u presudi trebalo stajati da obveza traje godinu dana. Mirovina mu iznosi ukupno 720,00 eura mjesečno. U svom vlasništvu nema vrjednijih nekretnina niti vrjednije pokretne imovine osim osobnog automobila proizvedenog 2002. godine. Ovaj automobil s obzirom na starost nije luksuz nego nužda i služi mu najčešće za odlazak kod liječnika i nabavu stvari potrebnih za život. Navodi da ne zna da li je kuća u kojoj stanuje još uvijek njegovo vlasništvo s obzirom na sudske sporove koji su se u vezi iste vodili. U toj kući u prizemnoj etaži stanuje tužena, a na katu njegov sin. Navodi da on koji je tu kuću stekao u nju ne može ući već stanuje u dvorišnim prostorijama u dvorištu od iste kuće. Troškove stanovanja, odnosno režijske troškove podmiruje sam. Poljoprivredno zemljište koje je imao u vlasništvu darovao je sinu jer se on bavio poljoprivredom, a on s obzirom na svoju dob od 73 godine i zdravlje ne može se više baviti poljoprivredom. S obzirom na navedenu ovrhu i da mu na račun dolazi 350,00 eura on ne može egzistirati, odnosno njegova egzistencija je ugrožena. Troši različite lijekove i plaća dopunsko zdravstveno osiguranje. Lijekove troši za psorijazu, prostatu i tlak. Njegova kćerka s njim neće ni razgovarati, a sin ima na uzdržavanju svoje troje djece pa nema sredstava da uzdržava i njega. Iz njegove perspektive ovakvo plaćanje uzdržavanja za tuženu za njega predstavlja očitu nepravdu. Nema informaciju da li je tužena sklopila neki novi brak. Ne zna kakvog je zdravstvenog stanja i imovinskih prilika tužena. Tužena je u dobi od 70 godina. Ne zna da li tužena ima 60% invalidnosti, ali navodno je na tu invalidnost stekla nekakvu invalidninu, ali on to ne zna. Tužena neovisno o svojoj invalidnini vozi automobil i pleše u Kulturno umjetničkom društvu Graničar te se voza po kavama. S obzirom na navedeno i dalje postoji radna sposobnost kod tužene. Ne zna tko ima veću radnu sposobnost da li on ili tužena. Tužena je rasprodala svu njihovu zajedničku imovinu i novac dala kćeri koja je njoj kupila automobil, odnosno kupila na svoje ime i dala tuženoj na korištenje kako se isti ne bi prikazao na imovini tužene. Tužena stanuje u prizemlju kuće koja je njihova bračna stečevina. Njemu za to ne plaća nikakvu naknadu. Sin mu za stanovanje sa svojom obitelji u ovoj kući ne plaća nikakvu naknadu. Sve režije za prostor koji koristi tužena plaća sin te mu on pomažem koliko može. Koliko mu je poznato kćerka pomaže u uzdržavanju tužene. Uz svoju mirovinu išao je u sezonske radove branja jabuka u voćnjaku. Naknada za ove radove mu je isplaćena na žiro račun, a taj iznos je naknadno zaplijenila tužena. S obzirom na navedeno poslodavac ga nije htio zaposliti zbog prijave, a i plaćanja plaće na ruke pa je bio spriječen dodatno zarađivati za svoju egzistenciju. Nakon što je morao izaći iz kuće na imanju je ostalo 28 odojaka i 4 smoka što je sve tužena prodala i unovčila. Puna dva zamrzivača mesa i dva hladnjaka je potrošila.
9. Tužena u svom iskazu navodi da u svome vlasništvu nema nekretnina niti vrjednije pokretne imovine jer je tužitelj svu bračnu stečevinu darovao sinu, sebi je zadržao pravo tzv. doživotnog uživanja, a nje nema nigdje. Navodi da je ona tijekom zajedničkog života bila kod kuće i radila na gospodarstvu i to na poljoprivredi, a jedno vrijeme zajedno sa sinom dok je tuženik radio, odnosno vozio autobus. On sada ima mirovinu, a ona nema. Ona za svoje stanovanje koristi prizemlje tj. etažu kuće koja je bračna stečevina. Tužitelj živi u dvorišnim prostorijama koje se vežu na kuću u kojoj živi i ona. Ne plaća za svoje stanovanje nikakvu stanarinu, a isto tako niti režije. Nema nikakve vrijednije pokretne imovine. Ostvaruje novčano primanje od invalidnine u iznosu od 160,00 eura. Ima utvrđen stupanj invalidnosti od 60%. Za potrebe odlaska kod liječnika i u trgovine koristi osobnim automobil u vlasništvu ĐN koja je njezina kćerka, a njoj ne plaća nikakvu naknadu. Kćerka tenkira i održava ovo vozilo. Nema zemlje, a niti vrta pa nema gdje raditi. Navodi da ona nije skrivila to što su tužitelju skinuli novac sa računa jer je ona to dobila na račun i nije znala kuda bi sa time. Ona je član KUD-a Graničar te je u početku znala i plesati u istom društvu, a sada to više ne čini jer mora ići na operaciju koljena te operaciju očiju. Sina je pozvala nakon što mu je otac darovao bračnu stečevinu, a on joj je pri tome zaprijetio i rekao neka bude sretna dok ju nije stjerao u grabu. Sa sinom od tada ne razgovara. Kćerka ju odveze kod doktora i ništa drugo joj ne pomaže. Živi od novca koji dobije od tuženika i nikoga drugoga ne opterećuje jer djeca imaju svatko svoju familiju i ne mogu uzdržavati i nju. Kada ona može izdržati sa 350,00 eura onda može i tužitelj jer to budući da ona plaća skupe lijekove te ima aparat za noćno spavanje koji mora održavati kupnjom filtera i tekućine. Smatra da nije nepošteno to što tuženik plaća za njezino uzdržavanje jer je to najmanje što on njoj može dati. Tražila je od suda da joj odobri uzdržavanje i njoj je to sud odobrio, a isto tako i drugostupanjski sud. Sud nije napisao u presudi da je to samo na godinu dana, već nema ograničenja, a ona ne zna zašto. Nakon razlaza njihove zajednice i nakon što je sin preuzeo upravljanje on je njoj onemogućio pristup hrani za životinje pa je ona morala prodati sve te svinje i odojke. Nije točno da bi ona taj novac dala kćeri već je od tih novaca živjela. Isto tako, tužitelj je prodao više stvari koje su bile njihova imovina, a što je bilo i vrijednije nego što je to ovo što je ona prodala. Kćer se obratila tuženom kod njihovog razvoda, no on joj je rekao da ide kod svoje: "svete majke" pa oni od tada ne komuniciraju. Njoj tužitelj radi različite inate pa joj isključuje rasvjetu ili vodu po kući, a kada je došla s izleta našla je da joj je na autu probušio gumu. Odojke i svinje je prodala prije 6 godina i ne sjeća se koliko je zaradila. To je ona radila doma. Radi darovanja je pokrenula sudski postupak da se isto poništi. Odlukom suda ugovori su poništeni, ali je onda po žalbama postupak nastavljen pa se nekretnine vode na sinu.
10. Na osnovu izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja Sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
11. Naime, odredba članka 298. st. 1. Obiteljskog zakona propisuje da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život.
11.1. Dakle, sukladno prednjoj odredbi kada sud određuje uzdržavanje bivšeg bračnog druga takva obveza može trajati maksimalno do godine dana tj. može trajati kraće od godine dana ali ne i dulje od godine dana.
11.2. Da bi obveza trajala duže od godinu dana, odnosno da bi ju Sud u opravdanim slučajevima ponovno odredio tj. produžio za to je nužno da primatelj uzdržavanja sukladno odredbi članka 298. st. 2. Obiteljskog zakona prije isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno podnese tužbu za produljenje obveze uzdržavanja.
11.3. Po ocjeni ovoga Suda, rok naveden u odredbi članka 298. st. 2. Obiteljskog zakona je prekluzivan i njegovim propuštanjem dolazi do gubitka prava zahtijevati produljenje obveze uzdržavanja (isti stav iznesen je u više odluka recentne sudske prakse npr. u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž-Gž Ob-461/18 od dana 3. svibnja 2018. godine i Vrhovnog suda RH broj Broj: Rev 1408/2021-2 od dana 21. rujna 2022. godine i Broj: Rev 2900/2018-2 od dana 10. travnja 2019. godine).
11.4. Prema tome, da bi obveza RN kao bivšeg supruga ON da plaća za njezino uzdržavanje trajala duže od određenih godinu dana ona je bila dužna prije isteka tih godinu dana podnijeti tužbu i pokrenuti parnični postupak u kojem bi pokušala dokazati da postoje opravdani razlozi da se trajanje iste obveze produlji, a kako ona to nije učinila u navedenom roku, odnosno uopće nije podnijela takvu tužbu onda je, po ocjeni ovoga Suda, istekom godine dana prestala i obveza RN da za njezino uzdržavanje doprinosi.
11.5. Tužitelj zahtjeva da se prestanak obveze utvrdi sa danom 15. rujna 2025. godine, iako iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da je do toga dana predmetna obveza izvršavana, odnosno naplaćena i za period duži od godine dana (tj. za više od 12 mjesečnih obroka uzdržavanja), a kako je njegovo pravo (ne i obveza) da da i više od traženog Sud je, s obzirom da je kao nedvojbeno utvrđeno da je predmetna obveza do toga dana zasigurno prestala (prema presudi P OB- 262/2021-67 i odlukom Županijskog suda u Zadru GŽ Ob-17/2024-2 ista obveza je počela teći od dana 3. studenoga 2021. godine), usvojio takav njegov tužbeni zahtjev.
12. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 366. OZ-a. Naime, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i ishod spora tj. da je tužitelj osnovano zahtijevao prestanak obveze uzdržavanja, a čemu se je tužena u cijelosti neosnovano protivila. U smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku Sud je tužitelju kao opravdano potrebne za vođenje ovoga postupka priznao troškove koji se odnose na zastupanje tužitelja po odvjetniku odmjerene prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na temelju koje je tužitelju priznato pravo na jednokratnu naknadu u visini od 400 eura ( 200 bodova po Tbr. 7. st. 3. podstavak 3 puta dva eura po Tbr. 54.) plus odgovarajući PDV na taj iznos od 100,00 eura. Nadalje, tužitelju su priznati i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presudu u iznosu od 26,54 eura pa su mu priznati troškovi u ukupnom iznosu od 553,08 eura.
12.1. Tužitelj je u troškovniku zahtijevao iznos od 553,09 eura, no nije obrazložio zašto na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu zahtjeva iznos od 53,09 eura. Kako je ukupni iznos sudskih pristojbi koji se naplaćuju tužitelju (na tužbu i presudu) 53,08 eura njegov zahtjev za dosudom 1 centa više od navedenog Sud je smatrao neosnovanim radi čega ga je u točki III. izreke ove presude Sud odbio. U Bjelovaru, 11. ožujka 2026. godine
Sudac:
Ivan Poljak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu koja se podnosi u roku 15 dana putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
- Pun. tužitelja Predragu Kraliku, odvjetniku
- Tuženoj ON
